Professional Documents
Culture Documents
Inzenjerska Ekonomija
Inzenjerska Ekonomija
INŽENJERSKA EKONOMIJA
Uloga inženjera u savremenim poslovno-
proizvodnim sistemima
• Konkurentnost
• Sofisticiranost proizvoda
• Kvalitet
Inženjeri u savremenim uslovima poslovanja pri
izradi i oceni inženjerskih projekata na centralno
mesto moraju postaviti ekonomiju.
Inženjeri se, pri tome, suočavaju sa brojnim
problemima i različitim metodološkim
postupcima. Oni moraju posebnu pažnju da
posvete razvijanju alternativnih inženjerskih
projekata, izboru jednog od njih i primeni
izabranog projekta radi ostvarivanja odredjenog
poslovnog cilja.
U osnovu svakog tehno-ekonomskog
izbora inženjeri moraju ugraditi princip da
se pod datim objektivnim uslovima sa
najmanjim ulaganjima postigne
maksimalan poslovni rezultat.
Najvažnije pitanje kada se ulazi u investiciju, a koje inženjeri
treba da postave, glasi:
Fizički kapital
Stalni kapital
Masovna
Automatizacija proizvodnje može biti fiksna i fleksibilna.
Fiksna automatizacija pretpostavlja preradu ili montaže
putem unapred određenog redosleda radnji koji se, zbog
svojstava opreme, ne može izmeniti. Fleksibilna
automatizacija dopušta izmene u redosledu i obliku radnji, što
omogućava periodičnu izmenu proizvoda. Sve veće
korišćenje robota i kompjutera u ove svrhe vodi ka stvaranju
potpunih fleksibilnih proizvodnih sistema.
Novi roboti poseduju kompjutere koji se
mogu reprogramirati, što im omogućava
da obavljaju više različitih funkcija:
sklapanje (hvatanje, obrada i pomicanje
dobra sa određenog mesta), rukovanje
materijalima (premeštaj sa jednog na
drugo mesto), čišćenje radnog prostora,
farbanje, označavanje proizvoda na
skladištu - zalihi itd.
Fiksna
Automatizacija
proizvodnje
Fleksibilna
Ekonomija masovne proizvodnje zahteva da se rad i
fizički kapital potpuno iskoriste, da bi se na taj način
umanjili opšti (režijski) troškovi po jedinici proizvoda.
Iz izloženog se lako može zaključiti da izabrana i
primenjena proizvodna metoda utiče na primenu
određenog stepena podele rada, postizanje većeg
stepena poslovanja, na troškove proizvodnje, kao i na
zahtevani stepen veština i obučenosti radnika.
Menadžment preduzeća, koji ide za ostvarenjem profita,
određuje kako će se proizvoditi odnosno koja će se
proizvodna metoda primeniti (težeći pri tome da pronađe
koji su to najmanji troškovi rada i kapitala koji učestvuju u
proizvodnji svakog proizvoda), s tim što će ga
konkurencija eliminisati ako se ne bude koristio
najboljom proizvodnom metodom.
Poslovne organizacije
Preduzeće je organizovan sistem,koji ima svoju strukturu,način
funkcionisanja,funkcije,cilj,misiju,viziju,strategiju i poslovnu politiku za
obavljanje privredne delatnosti.
Malo
Srednje
Veliko
Preduzeće:
• Samostalni preduzetnici
• Partnerstvo
• Korporacija
Da bi preduzeće obavljalo određene funkcije u procesu društvene
reprodukcije preduzeće mora da ispuni odgovarajuće zakonske,
organizacione i ekonomske predpostavke.
Osnivanje preduzeća započinje donošenjem odluke o
osnivanju,pisanim saopštenjem osnivača o nameri da uloži svoj
kapital u određenu privrednu delatnost.
Odluka o osnivanju sadrži firmu, sedište i delatnost preduzeća,
vrednost imovine (kapitala) i visinu osnivačkog uloga, ime lica
ovlašćenog za zastupanje preduzeća i obaveze osnivača. Upisom u
sudski registar, preduzeće stiče pravni subjektivitet i preuzima
obaveze u pravnom prometu prema trećim licima.Definisanjem
delatnosti preduzeća i ispunjavanjem tehničkih uslova, preduzeće
ispunjava zakonske uslove za osnivanje i početak rada.
U okviru materijalnih predpostavki koje preduzeće treba da
ostvari dva pitanja su od velike važnosti:
- Lokacija
- Veličina preduzeća
Samostalno preduzetništvo je vlasništvo
jedne osobe nad firmom sa
neograničenom odgovornošću. To znači
da vlasnik preduzeća samostalno ulaže
celokupnu imovinu, novac i vreme i da
donosi upravljačke odluke. On je
odgovoran za sva dugovanja firme.
Dobit od poslovanja u potpunosti pripada
vlasniku.
Prednosti ovog oblika preduzeća su:
• lako se formiraju,
• vlasnik ima potpunu kontrolu u upravljanju,
• odluke se donose brzo,
• zahteva minimalan obrtni kapital,
• odnosi sa zaposlenima su bliski,
• nema hijerarhijskog upravljanja,
• privatnost poslovanja, jer se ne zahteva
objavljivanje rezultata poslovanja,
• lako prilago|avanje zahtevima tržišta,
• celokupna dobit pripada vlasniku.
Nedostaci ličnog (inokosnog) preduzeća su:
Sredstva za Količina
rad
proizvoda
Rad input output
Transformacioni proces
Predmeti
rada
Povratni proces(tehnička kontrola)
Energija
informacija
Granični proizvod nekog input-a (faktora) proizvodnje
predstavlja dodatni proizvod ili priraštaj obima
proizvodnje koji se duguje povećanoj upotrebi datog
input-a za jednu jedinicu,uz pretpostavku da su drugi
input-i nepromenjeni.
60
50
Ukupni proizvod
40
30
20
10 Granični proizvod
0 1 2 3 4 5 R ad
Tabela i grafikon pokazuju da ukupan proizvod radne
snage raste, ali to se ostvaruje po opadajućoj stopi. To
znači da granični proizvod radne snage opada.
Primećuje se da najveći granični proizvod stvara prvi
radnik, drugi manje, a posledni najmanje. Dijagram
pokazuje ovo stalno opadanje graničnog proizvoda sa
povećanjem broja jedinica rada. Dijagram takođe
pokazuje da ukupan proizvod raste sve sporije kada
ostale faktore (input-e) proizvodnje, osim radne snage,
držimo nepromenjenim. Menadžment preduzeća plaća
radnike u visini graničnog proizvoda poslednjeg radnika.
To znači da višak graničnog proizvoda prethodnih
radnika ostaje preduzeću.
Granični proizvod podleže delovanju zakona opadajućih
prinosa.
Inženjerski primer: centrifugalna pumpa
Proizvodnu funkciju, ukupni, prosečni i granični
proizvod možemo ilustrovati ekonomikom
korišćenja centrifugalne pumpe za protok vode
kroz potisni cevovod. Proizvodna funkcija u
ovom slučaju predstavlja odnos između količine
vode koja se transportuje kroz potisni cevovod
(što je proizvod ili autput) i inputa predstavljenih
snagom centrifugalnih pumpi i veličine cevi.
Inženjeri koji su izučavali ovaj problem izvršili su
pažljiva merenja i ostvarili su brojčani odnos
između inputa i autputa. Njihova saznanja
poslužila su nam za određivanje proizvodne
funkcije zajedno sa ukupnim i graničnim
proizvodima.
Snaga koju troši pumpa izračunava se na
osnovu sledeće formule:
Q H g
P – Snaga kW P
Q – Protok m3/S
H – Visina izbacivanja tečnosti
1.25
Podešavanje radne
tačke prigušnim ventilom
Q
Podešavanje radne tačke
P = Q X H = 0,7 X o,7 = 0,49 poluprovodničkim regulatorom
brzine
Q
Potrebn
Ukupni Prose~ni Grani~ni
a snaga
Q = 0,09 m3 /S H = 80 m proizvod proizvod proizvod
pumpe
P= 85 kW m3/godina po KW po KW
(KW)
Izmereni protoci
27,20 1.892.160 69.564,71
60,68,72,75,78 l/s
Obim proizvodnje
Prosečna produktivnost PPR = ---------------------------
Broj zaposlenih radnika
obimproizvodnj e
PK
broj jedinicakapitala(ma{ina)
Nakon toga, definišemo graničnu (marginalnu)
produktivnost kapitala koja pokazuje koliko će se
povećati obim proizvodnje ako se angažuje još
jedna jedinica kapitala. Granični prihod
proizvoda kapitala jednak je graničnom
proizvodu kapitala pomnožen sa cenom koje
preduzeće dobija za prodate dodatne jedinice
proizvoda. Sve dok je granični prihod kapitala
veći od cene dodajnog proizvoda, rukovodstvo
preduzeća će zapošljavati nove jedinice kapitala
(mašine).
Na osnovu prethodno iznetih činjenica dolazimo
do vrlo važnog zaključka koji glasi: optimalna
kombinacija inputa (radne snage i kapitala)
zavisi od njihove produktivnosti i njihovih tržišnih
cena.
Menadžment velikog preduzeća često zapostavlja
činjenicu da je izložen konkurenciji velikog broja
malih i preduzimljivijih preduzeća. Sve to
pokazuje, da tehnologija može da obezbedi
rastuću ekonomiju obima, ali pogrešne odluke
menadžmenta u velikim preduzećima vezane za
tržište i konkurenciju, mogu dovesti do opadajuće
ekonomije obima.
Tehnološke promene nastaju kao posledica progresivnog
rasta sveukupnog naučnog znanja, napretka prakse i
mnogih naučnih disciplina koje svoju primenu nalaze u
proizvodnji i poslovanju.
P
UP
M U S
R
L L LK
gde je:
• UP - ukupna produktivnost,
• P - obim godišnje proizvodnje,
• R - prosečan broj zaposlenih u godini,
• U - godišnji troškovi usluga,
• M - godišnji troškovi materijala i sirovina,
• L - prosečna zarada u industriji,
• K - broj godina trajanja opreme.
• S - vrednost opreme
Unošenjem vrednosti proizvoda i tržišne cene
rada dobijamo vrednostno izraženu
produktivnost rada,koja predstavlja pravi
parametar uspešnosti poslovanja.
Inženjersko – ekonomska analiza troškova
U okviru teorije proizvodnje središno mesto ima proizvodna
funkcija kojom se predstavljaju odnosi između količine utrošenih
inputa i outputa, odnosno količine proizvedenih gotovih proizvoda.
Za razliku od toga, u okviru teorije troškova centralno mesto
zauzima funkcija troškova koja povezuje odnos između količine
gotovih proizvoda i ukupnih troškova preduzeća. Polazeći od ovih
saznanja potrebno je da teoriju troškova stavimo u funkciju
praktičnih proučavanja radi donošenja racionalnih poslovnih
odluka.
Troškovi leže u srcu svih poslovnih odluka...
Preduzeća donose odluke o proizvodnji i prodajama na osnovu
troškova i cena. Troškovi su bez ikakve sumnje najkvalitetniji
pokazatelj uspeha preduzeća. Povećanje ili smanjenje troškova
neposredno se odražava na pozitivan ili negativan rezultat
poslovanja preduzeća. Osnovni cilj menadžmenta preduzeća je da
ovlada troškovima i time omogući postizanje optimalnih poslovnih
rezultata.
Da bi to postigao on mora stalno imati uvid u veliki broj
informacija o kretanju troškova u prethodnom periodu i
tendencijama kretanja u narednom periodu. Stalan razvoj
preduzeća takođe, zahteva nove dodatne informacije o
troškovima, što njihovu analizu čini još složenijom. Može se
slobodno reći da, pored menadžmenta, problem troškova
praktično interesuje inženjere, ekonomiste, kao i sve zaposlene
u preduzeću. To zbog toga što povećanje konkurencije traži od
preduzeća da stalno ispituju troškove i da pronalaze načine da
smanji jedinične troškove proizvodnje.
Visina jedinične cene proizvoda je najvećim delom
karakteristika njihove konkurentnosti na tržištu.
U uslovima tržišnog poslovanja pažnja inženjera i proizvodnog
menadžera mora biti usmerena na internu sferu poslovanja
preduzeća, na praćenje i kontrolu troškova, na kontrolu i ocenu
interne ekonomije poslovanja, koje utiče na ostvarivanje
finansijskog rezultata - dobiti preduzeća.
Proizvodno trošenje predstavlja trošenje
rada i realnog kapitala u cilju proizvodnje
proizvoda i usluga.
Ukupna veličina utrošaka T jednaka je
proizvodu intenziteta i trajanja trošenja
q
t
T= t
T – količina utrošaka
t – vreme trošenja
q – količina utrošenih faktora
Polazeći od šireg shvatanja pojma
troškova formira se cena koštanja koja
predstavlja zbir svih troškova nastalih pri
proizvodnji određene jedinice ostvarenog
učinka :
n
C k Ti TZD TRK TUD TOP TIZ TIR
i1
gde je:
• Ck - cena koštanja,
• Ti - ukupni troškovi,
• Tzd - troškovi zarade,
• Trk - troškovi fizičkog kapitala,
• Tud - troškovi usluga drugih (troškovi usluga u transportu,
zakupnina, osiguranja, propagande i sajmova, patenata i licenci
itd.),
• Top - opšti troškovi proizvodnje (troškovi projektovanja,
konstruisanja, ispitivanja, razvoja, planiranja i pripreme proizvodnje,
organizovanja, troškovi amortizacije i održavanja postrojenja i
opreme, interni transport i sl.),
• Tiz - troškovi izdataka za preduzeće kao što su članarine, kamate,
provizije, po osnovu usluga platnog prometa itd.,
• Tir - troškovi zakonskih obaveza po osnovu poreza i doprinosa
koji imaju relativno fiksni karakter.
TU TD TOP ,
odnosno iz direktnih To i indirektnih troškova Top.
Cm -Trošak materijala
t -Vreme izrade
Ch -Vrednost norma
sata din/h
FIKSNI,VARIJABILNI I UKUPNI TROŠKOVI
Ep =
planirani utošak materijala po jedinici proizvoda
Mogućnost sniženja troškova radne snage
Istraživanje
Istraživanje Rast Zrelost
I Irazvoj
razvoj
• Minimalnih zaliha
• Optimalnih zaliha
• Prosečnih optimalnih zaliha
• Maksimalnih zaliha
• Signalnih zaliha i
• Optimalne(ekonomične) količine nabavke
Minimalne zalihe materijala predstavljaju onu količinu
materijala ispod koje nivo zaliha ne sme da spadne,
jer bi bio ugrožen kontinuitet proizvodnje.
Minimalne zalihe materijala se određuju prema
obrascu:
Smin = Dp x Vn + Sf gde je:
Dp – Dnevna potrošnja
Vn - Vreme nabavke
Sf - Sigurnosni faktor
Optimalna zaliha je količina materijala koja
obezbeđuje kontinuitet proizvodnje uz najniže
troškove držanja zaliha i minimalne ukupne
troškove nabavke.
Ona se sastoji iz dva dela:
• Fiksni deo,t.j.minimalna zaliha koja mora da
postoji u svakom trenutku
• Varijabilni deo, t.j.zatečeni deo optimalnog priliva
zaliha, koji se obezbeđuje stalnom nabavkom
ekonomičnih količina
Prosečne optimalne zalihe materijala su
prosečni nivo zaliha u toku godine i
izračunavaju se prema obrascu
Sop = Smin + Q/2 gde je
Q – optimalna količina nabavke
Maksimalne zalihe su jednake zbiru
minimalnih zaliha i optimalne količine
nabavke
Smax = Smin + Q
Signalne zalihe se određuju na osnovu
ustaljenog vremena nabavke Vn i trenda
potrošnje zaliha po jedinici vremena
(danu) (Dp) i veličine minimalne zalihe
Smin prema obrascu:
Ss =Smin +Dp x Vn ili Ss = 2DpVn +Sf
Obično se uzima da je vrednost signalnih
zaliha jednaka dvostrukoj visini minimalnih
zaliha.
Troškovi nabavke (Tn) uslovljeni su načinom
nabavljanja i predstavljaju troškove, od
pripremanja narudžbe do dospeća materijala u
skladište. U ove troškove ubrajamo: troškove
organizacije i funkcionisanje nabavne službe,
troškove transporta i osiguranja, troškove
prijema i ispitivanje primljenog materijala,
troškove evidencije u vezi sa nabavkom i ostale
troškove nabavke materijala. Troškovi nabavke
su proporcionalni broju narudžbi u toku godine,
tj. oni su veći što je veći broj narudžbi u toku
godine, i obratno.
Troškovi držanja zaliha (Td) obuhvataju:
• troškove uskladištenja zaliha koji se odnose na kamate
na zalihe materijalala, osiguranje, gubitke (kvar, lom,
rasipanje, zastarevanje) i druge troškove održavanja
zaliha
• troškove rada koji se odnose na plate zaposlenih u
magacinu
• troškove prostorija, kao što su zakupnine i kirije,
amortizacija, grejanje, osvetljenje, osiguranje objekta i
dr.
• troškovi manipulacije koji sadrže sve troškove koji su
vezani za manipulaciju sa zalihama: premeštanje,
raspoređivanje, međuskladišni prevoz i dr.
• troškovi evidencije i kontrole kvaliteta materijala.
Troškovi držanja zaliha su veoma širok pojam. Obuhvataju
sve vrste troškova koji su direktno ili indirektno vezani za
zalihe. Za potrebe analize relevantnih troškova važnije su
varijabilne stavke držanja zaliha. U okviru ovih troškova
poseban značaj imaju troškovi koji su nastali kao posledica
vezivanja kapitala za ulaganje u zalihe. Radi se o
kamatama koje se moraju platiti na angažovani pozajmljeni
kapital koji je uložen u zalihe. Međutim, ovde se radi o
troškovima kapitala koji se mogu definisati i kao
oportunitetni trošak investiranja u zalihe koji se može
izjednačiti sa propuštenim prinosom koje bi preduzeće
ostvarilo plasmanom kapitala u najbolju odbačenu
alternativu. Naime, zalihe su novčana sredstva. Da su ova
sredstva stavljena na depozit kod banke dobijala bi se
kamata (oportunitetni trošak), ali pošto su uložena u zalihe
preduzeće plaća kamate.
Troškovi držanja zaliha su u obrnutoj srazmeri sa
brojem narudžbi u toku godine. Veći broj
narudžbi tokom godine smanjuje troškove
držanja zaliha i obrnuto.
Na osnovu prethodnih izlaganja možemo istaći
da je optimalna količina nabavki (Q) uslovljena
sa troškovima nabavki (Tn) i troškovima držanja
zaliha (Td). Treba naći onu količinu ulaza
materijala koja će formirati najpovoljniju zalihu
sa aspekta ekonomičnosti i rentabilnosti
poslovanja preduzeća. Za rešenje ovog
problema postoji više načina. Međutim, u daljim
razmatranjima daće se direktan način
utvrđivanja optimalnog obima nabavke.
Za obeležavanje pojedinih elemenata koristiće se sledeći
simboli:
Q - količina naručene robe
S - iznos troškova porudžine
C - nabavna cena po jedinici
D - tražnja odnosno potrošnja materijala (poznata i
konstantna)
K - stopa godišnjih troškova držanja zaliha
Prema navedenim elementima imamo:
D
broj godišnjih porudžbi Q
D
godišnji troškovi nabavke S
Q
A 1 0 -1 5 % A 70 -80%
B 2 0-30 % B 2 0 -3 0 %
A B C
C 5 0-70 % C 5 -10%
2 D S Pk
ELS
K C Pk D
gde je:
• ELS - ekonomska veličina serije,
• D - procenjena godišnja prodaja ili tražnja,
• S - procenjeni troškovi pripreme jedne serije,
• K - procenjeni troškovi držanja zaliha u % od
njihove cene koštanja,
• C - cene koštanja proizvoda,
• Pk - maksimalni godišnji kapacitet proizvodnje.
LEAN SISTEM PROIZVODNJE I POSLOVANJA
Danas u uslovima globalizacije preduzeća nastoje da
usklade tražnju, odnosno potrebe i zahteva kupaca sa
svojim mogućnostima. Međutim, proces ostvarivanja tog
sklada je veoma složen. Preduzeća, u okviru toga, traže
nova strateška rešenja koja će im obezbediti odgovarajuću
poziciju na tržištu. Jedno, od tih rešenja koje je prisutno u
poslednjih nekoliko godina, jeste LEAN sistem proizvodnje.
Neki autori izraz LEAN u proizvodnji i poslovanju prevode
bukvalno kao oslonac na mogućnosti redukovanja troškova
i vremena kroz ceo poslovni sistem. Neki pak drugi ovaj
izraz prevode, što i jeste prihvatljivije, kao štedljivost u
proizvodnji i poslovanju.
Osnovna ideja LEAN proizvodnje i poslovanja je
zadovoljavanje potreba i želja kupaca uz konstantno
eliminisanje nepotrebnih gubitaka u svim aspektima
poslovanja. Primeri gubitaka su: držanje visokih zaliha,
preterano druga priprema proizvodnje, neorganizovano
korišćenje prostora, dorada itd. U centru pažnje moraju
da budu specifične potrebe kupaca i zato se postavlja
pitanje: da li radimo bilo šta što kupac ne želi da plati i
kako da prestanemo to da radimo? U uslovima kada u
najvećem broju slučajeva tržište određuje cenu potrebno
je primenom LEAN principa eliminisati sve nepotrebne
troškove u svim organizacionim delovima preduzeća kao
poslovnog sistema i ostvariti kvalitet proizvoda i cenu
koja će obezbediti profitabilnost.
Često se kao sinonimi za LEAN sistem proizvodnje
koriste: Just-In-Time proizvodnja, fleksibilna proizvodnja i
agilna proizvodnja. U osnovi LEAN proizvodnje nalazi se
filozofija Just-In-Time koja je potekla iz Tojotinog
proizvodnog sistema. Sve ove varijante postale su
preokupacija savremenih zapadnih privreda.
Razmatrajući razloge visokog držanja zaliha Tojotini
inženjeri rešili su problem neposredno na samom izvoru.
Oni su među razlozima za držanje visokih zaliha
prepoznali sledeće:
• zaštita od lošeg kvaliteta materijala,
• dugi vremenski period pripreme proizvodnje,
• nesigurnost u blagovremene isporuke dobavljača.
Prvi razlog držanja visokih zaliha eliminisali su
uvođenjem totalne kontrole kvaliteta. Drugi razlog je
eliminisan tako što su japanski inženjeri većinu svog
posla posvetili smanjenju vremena pripreme proizvodnje.
Poređenja radi, američkim inženjerima priprema proizvodnje
je oduzimala šest sati. Ove razlike su rezultat pogrešne
orijentacije američkih inženjera koji su najveći deo svog
radnog dana posvećivali smanjivanju vremena proizvodnog
ciklusa. Suprotno tome, Tojotini inženjeri koncentrisali su
pažnju na smanjenje vremena pripreme proizvodnje. Treći
razlog za držanje visokih zaliha eliminisali su
uspostavljanjem dugoročnih veza i odnosa sa dobavljačima i
njihovo povezivanje sa kontinuitetom proizvodnje.
Proizvođač je dobavljačima predočio proizvodni raspored
prema kome treba da se obezbede neophodni materijali,
delovi i sklopovi u manjim količinama, blagovremeno (Just-
In-Time), onako kako su oni njemu potrebni u njegovom
proizvodnom procesu. Primena JIT uslovljena nabavkom i
isporukama tačno na vreme.
Međutim, LEAN sistem proizvodnje i poslovanja
nije isključivo vezan za nabavku, isporuke i
proizvodni proces. Primenom Just-In-Time i u
svim ostalim organizacionim delovima preduzeća
kao poslovnog sistema dolazi se do LEAN
sistema. Primenom LEAN sistema neke
kompanije uspele su ne samo da smanje zalihe i
vreme pripreme proizvodnje, nego i da smanje
vremena proizvodnje i neefikasno korišćenje
prostora.
Osnovne elemente LEAN sistema proizvodnje
predstavljaju sledeći principi :
• Lean oprema,
• Elimisanje gubitaka prilikom projektovanja,
• Fleksibilnost,
• Vizuelna fabrika,
• Eliminacija grešaka u pripremi radnog mesta,
• Skladištenje na mestima upotrebe,
• Smanjenje vremena pripreme mašina,
• Organizacija radnog mesta,
• Just-In-Time proizvodnja (Tačno-na-vreme).
Cilj primene LEAN principa je identifikovanje i
eliminisanje svih nepotrebnih troškova, skraćivanje
vremena razvoja, proizvodnje i isporuke proizvoda.
Primenom principa LEAN opreme podrazumeva
opremu koja obezbe|uje brzu promenu alata za različite
proizvode, minimalno održavanje, pripremu radnih mesta
bez grešaka i eliminisanje gubitaka u fazi projektovanja
radnog mesta.
Princip fleksibilnosti zahteva brzo prilagođavanje
radnih mesta, procesa proizvodnje ili rasporeda u
pogonima, neophodnim promenama. Modularni sistemi
su fleksibilni sistemi i odlikuju se mogućnošću
jednostavnog kreiranja različitih rasporeda tako da se
pojedinačna radna mesta mogu kombinovati i
premeštati. Fleksibilnost podrazumeva i brzo
prilagođavanje na promene u zahtevima potrošača,
organizaciju i pokretanje proizvodnje prema njihovim
narudžbinama.
Princip vizuelne fabrike ili vizuelnog menadžmenta
odnosi se na sposobnost da se brzo oceni stanje
proizvodne aktivnosti posmatranjem procesa. Jasne
granice, na primer, između operacije pomažu u uočavanju
uskih grla, pokreta operatora i nedostatka materijala.
Princip eliminisanja grešaka u pripremi radnog mesta
podrazumeva izradu uputstva za pripremu radnog mesta
koja treba da sadrže podatke o operaciji, materijalu i alatu
koji se koristi. Ova priprema se mora obaviti sa minimalnim
šansama na grešku.
Skladištenje na mestima upotrebe u pogonu ili radionici
treba da sadrži dovoljno delova za proizvodnju. Potrebno
je obezbediti da materijal bude smešten blizu radnog
mesta, ili ako jeste moguće, na samom radnom mestu.
Princip smanjenja vremena pripreme mašina ima
izuzetan značaj, s obzirom da zbog smanjenja
proizvodne serije i sa povećanjem varijacija proizvoda
radnici moraju da vrše promene alata veoma često.
Radno mesto mora biti tako projektovano da je to sve
efikasno i bez, ako je to moguće, angažovanja drugih
radnika.
Organizacija radnog mesta je bitan faktor smanjenja
vremena proizvodnje i kontrole procesa. Raspored alata i
materijala na radnom mestu treba da bude ostvaren na
bazi učestalosti njihovog korišćenja i lakoćom povratka
na određena postolja i držače posle upotrebe.
Najzad, princip Just-In-Time proizvodnja, u
ovom slučaju, podrazumeva proizvodnju samo
onoga što je potrebno, i to u količinama koja je
definisana ritmom u kojim kupac kupuje
proizvod. To podrazumeva manje serije i veći
varijetet proizvoda. Mora se, pri tome, voditi
računa da radna mesta budu tako organizovana
i pripremljena, da i manja serija, uključujući i
seriju samo jednog komada, bude praktično
izvodljiva i ekonomski opravdana.
Lean sistem proizvodnje zasniva se na eliminisanju svih
troškova koji mogu da se grupišu kao:
• troškovi prevelike proizvodnje
• troškovi čekanja delova, radnika i kupaca,
• troškovi transporta nastali zbog loše organizacije u samom
procesu proizvodnje,
• troškovi neprikladne obrade koji su rezultat nemogućnosti
proizvodnog sistema da zadovolji zahtev kupaca u pogledu
kvaliteta,
• troškovi nepotrebnih zaliha koji dodatno poskupljuju
proizvodnju usled potrebe uskladištenja viška proizvoda,
• troškovi praznih hodova koji nastaju zbog viška pokreta
radnika na radnim mestima,
• troškovi grešaka koje što duže ostanu neotkrivene to više
uzrokuju troškove vremena i finansija.
INŽENJERSKO-EKONOMSKA ANALIZA I OCENA EFEKTIVNOST
PROJEKATA
Preduzeće ne može da se u dužem vremenskom periodu zadrži na
istom proizvodnom programu, tehnologiji, organizaciji i upravljanju.
Jačanje globalne konkurencije i sve veći zahtevi kupaca traže od
preduzeća da se menja i razvija. Proizvodni program nije statična
kategorija, sa stalno istim količinama i strukturom proizvoda, već
kategorija koja se neprekidno menja, zbog toga što su proizvodi
podložni "zakonu nastanka i nestanka". Za preduzeće je veoma
važna spoznaja da svaki proizvod ima svoj životni vek, jer ga
neprestano upozorava da će mu opstanak biti doveden u pitanje
ako u dužem vremenskom periodu zadržava isti proizvodni
program. Osnov rasta i razvoja preduzeća je pronalaženje i
iznošenje na tržište novih ili modifikovanih postojećih proizvoda.
Neprekidno kreiranje novih i promene karakteristika postojećih
proizvoda najbolja je strategija razvoja industrijskog preduzeća u
poslovnom okruženju.
Uvođenje inovacija u proizvodni program može da ima
dvostruko značenje za industrijsko preduzeće: prvo,
pruža mu veće izglede u konkurentskoj utakmici na
tržištu i drugo, kvalitativna je promena u njegovom
razvoju. Preduzeća koja uvode inovacije pod kojima
podrazumevamo primenu nove ideje o tome kako da se
unapredi proizvod, proces ili usluga, obično doživljavaju
ubrzan razvoj. U stvari, preduzeća koja nova naučno -
tehnološka znanja, putem inovacije pretvaraju u
ekonomsku vrednost imaju nadprosečne stope rasta i
ostvaruju nadprosečne finansijske rezultate zato što im
se ulaganja u istraživanje i razvoj proizvoda, procesa i
tehnologija relativno brzo vraćaju.
Međutim, neprekidni proces inovacija proizvoda,
procesa, tehnologija i usluga primorava preduzeće da
investira. A investiranje nije ništa drugo nego sadašnje
ulaganje radi postizanja budućih efekata. Razvoj novih
programa i projekata, kontroliše se i usmerava uglavnom
investicionim ulaganjima. Ostavljajući po strani razlike
među programima i projektima, može se istaći da se
razvojni put svakog od njih sastoji od više međusobno
povezanih faza od kojih svaka ima svoje proizvodne i
ekonomske karakteristike, pa se zbog toga i različito
reflektuju na poslovni uspeh preduzeća. Neosporno je,
dakle, da je razumevanje ovih faza neophodno da bi se
mogla uspostaviti kontrola nad resursima preduzeća, a
radi ostvarivanja razvojnih ciljeva.
Aktivnosti izbora i realizacije projekta su takvog karaktera da zahteveju
precizan postupak - redosled faza od ideje o projektu pa do faze njegovog
izvršenja. Ove faze razvoja projekta poznate su kao faze životnog ciklusa
projekta. U okviru svake faze projekta ispituju se, analiziraju i ocenjuju
različiti elementi sa ciljem da se dođe do najbolje odluke. Jer, treba imati u
vidu da se strateški ciljevi ostvaruju sa realizacijom jednog ili više
pojedinačnih inženjersko - investicionih projekata. Svaki projekat
predstavlja celovit poduhvat i njime se može odvojeno upravljati. Pri tome,
svaki poduhvat sadrži:
• ideju o preduzimanju neke akcije,
• razradu te ideje (npr. u vidu poslovnog plana ili studije izvodljivosti) i
• njenu realizaciju.
Analogno ovome, a i na osnovu iskustva u realizovanju projekata smatra
se da postoje tri osnovne faze u životnom veku projekata:
• faza oportuniteta,
• faza analize izvodljivosti i
• faza izvršenja.
Faza oportuniteta usmerena na pronalaženje i
prikupljanje ideja i njihovo preliminarno ocenjivanje.
U drugoj fazi ideje od kojih se najviše očekuje moraju
biti izložene detaljnoj poslovnoj analizi odnosno fizibiliti
analizi, koja mora da odgovori na brojna pitanja.
Analizira se i ocenjuje rizik, troškovi i koriste izabrane
ideje i sagledavaju posledice po ukupnu uspešnost
poslovanja preduzeća.
Treća faza, faza izvršenja počinje donošenjem odluke
o realizaciji projekta i obuhvata sve aktivnosti do početka
redovne proizvodnje - pregovaranje i ugovaranje,
projektovanje, gradnju i puštanje u rad kao i kontrolu
realizacije projekta (kontrola vremena, resursa i
troškova).
IDENTIFIKOVANJE POSLOVNIH IDEJA I NJIHOVA
ANALIZA
E
CE
QE
Q
MANJAK
Jednakost ponude i potražnje je tačka u kojoj su ponuđači spremni da po
određenoj ceni ponude određenu količinu proizvoda a kupci da za ponuđenu
količinu proizvoda plate ponuđenu tržišnu cenu.
Jedan od ključnih elemenata analize projekata je detaljna
ocena dimenzija, strukture i karakteristika tražnje
proizvoda čija se proizvodnja predviđa. Dimenzija tražnje
je u svako doba zavisna od nekoliko promenljivih faktora,
kao što su struktura tržišta, konkurencija, elastičnost
cena, putevi distribuiranja proizvoda, porast tražnje itd.
Zbog toga se analiza tržišta mora vršiti studiozno,
uzimajući u obzir sve relevantne faktore, jer
neodgovarajuća i neprecizna analiza tražnje i rasta
tržišta dovodi ili do predimenzionisanja proizvodnih
kapaciteta i njihovog slabog korišćenja ili do podizanja
kapaciteta koji je nedovoljan da zadovolji potrebe tržišta.
Cilj proučavanja tržišta je prezentovanje analize tražnje i
tržišta prodaje i nabavke.
TRŽIŠTE PRODAJE
1. Domaća
potrošnja
2. Domaća
proizvodnja
3. Izvoz
4. Uvoz
5. Domaća
ponuda
(2-3+4)
6. Višak ili
manjak
(1-5)
Projekcija cena proizvoda
Projekcija cena proizvoda na domaćem i
inostranom tržištu
Ovaj deo analize se izvodi posebno za domaće
tržište i posebno za sva strana tržišta na koja
preduzeće-investitor namerava da izvozi. Kao
što se iz sledeće tabele vidi, potrebno je navesti
vlastitu prodajnu cenu, cene domaće
konkurencije, izvozne cene i uvozne cene za
poslednjih 6 do 8 godina i ekonomski vek
projekta.
Projekcija cena proizvoda
Godine
Stavka proteklog razdoblja ekonomskog veka projekta
-8 -7 -6 -5 -4 ... -1 0 1 2 ................. n
1. Proizvod 1
a) Domaća prodajna cena
- investitor
- konkurent 1
- konkurent 2
.........
.........
b) Izvozna cena
- u Zemlju 1
- fakturna vrednost
- premija
- transp. i ostali
tro{kovi
- u Zemlju 2
.........
.........
c) Uvozne cene
- iz Zemlje 1
- fakturna vrednost
- carina
- transp. i ostali
tro{kovi
- iz Zemlje 2
.........
.........
2. Proizvod 2
a) Domaća prodajna cena
.........
.........
Metode predviđanja tražnje
Tražnja Tražnj
Povećanje Povećanj
papira Broj a
Dohodak po dohotka u e
po stanovni papira
Godina stanovniku odnosu na tražnje
stanovni ka (hiljad
(din) početnu go papira
ku (mil) e
dinu (%) (%)
(kg) tona)
Početna
godina 800 - - 2,00 10,00 20,0
2004.
Projekcija:
2005. 840 5 10 2,20 10,5 23,1
2006. 848 6 12 2,24 10,7 24,0
2007. 864 8 16 2,32 10,8 25,0
2008. 880 10 20 2,40 11,0 26,4
2009. 920 15 30 2,60 11,2 29,1
TRŽIŠTE NABAVKE
1. Sirovina 1
1.1 Dobavljač 1
- prosečni nabavni rok
- količina
- jedinična cena
- vrednost
- 1.2 Dobavljač 2
.............
1. Sirovina 2
.............
TEHNIČKO-TEHNOLOŠKA ANALIZA PROJEKTA
Inženjerko-investicioni projekat je jedna
kopleksna celina, sastavljena iz više međusobno
povezanih i usaglašenih elemenata, kao što su
tržišni, tehnički, tehnološki, organizaciono,
ekološki, ekonomski, finansijski i drugi.
Projekat treba da predstavlja jedno tehno -
ekonomsku celinu, a pri oceni svakog projekta,
jedan od osnovnih zahteva je obezbeđenje takve
njegove celovitosti, kao jednog od osnovnih
preduslova efikasnosti investicionog poduhvata.
Tehničko - tehnološki deo projekta ima
zadatak da za projektovani program
proizvodnje definiše tehnologiju
proizvodnje, dimenzioniše proizvodne
kapacitete i da prikaže sve ostale veličine
potrebne za izvođenje ekonomsko -
finansijske analize opravdanosti ulaska u
datu investiciju.
Faze tehničko – tehnološke analize projekta
Izbor tehnologije u proizvodnji nekog proizvoda je
kompleksan proces, uslovljen specifičnošću proizvoda.
Tehničko - tehnološka analiza treba da definiše potrebnu
tehnologiju, da uzme u razmatranje više alternativnih
tehnologija (ako je to moguće) i da izabere za dati
projekat najpovoljniju alternativu. Aspekt odnosa veličine
uloženog kapitala i angažovane radne snage ima
značajan uticaj na izbor tehnologije. U zemljama sa
relativno jeftinom radnom snagom ovaj odnos je bitan,
kako zbog ciljeva zapošljavanja, tako i zbog pitanja
direktnih troškova na nivou preduzeća.
Kroz izbor opreme treba u osnovnim crtama
definisati optimalne grupe mašina i opreme
potrebne za specifični proizvodni kapacitet
korišćenjem specifičnih proizvodnih metoda.
Značaj selekcije zavisi od vrste projekta. Za
većinu procesnih industrija mašine ili grupe
mašina treba definisati za pojedine faze
proizvodnog procesa na taj način da se pojedine
faze uklapaju jedna u drugu. Zbog toga je
potrebno u svakoj procesnoj fazi definisati
opterećenje kapaciteta i uporediti ga sa
potrebnim kapacitetom mašina u sledećoj fazi
proizvodnje.
Pri izboru opreme neophodno je izvršiti njenu
klasifikaciju koja se u zavisnosti od vrste i složenosti
određene delatnosti može podeliti na:
• proizvodnu (tehnološku) opremu,
• transportnu opremu,
• skladišnu opremu,
• opremu za kontrolu kvaliteta,
• opremu za održavanje,
• energetsku opremu,
• opremu za zaštitu okoline i zaštitu na radu i
• infrastrukturnu opremu.
Pregled potrebne opreme
Ukupan
Naziv Tehnol Obim Broj radn.
Red Broj broj
operac. . proiz po
. NAZIV OPREME oprem potrebn
iz tehn. kapaci vodnj smenam
broj e e
procesa t. e a
opreme
Proizv. (tehnološka
oprema)
1.
(Detaljna
specifikacija)
Transportna oprema
2. (Detaljna
specifikacija)
Skladišna oprema
3. (Detaljna
specifikacija)
Oprema za kontrolu
kvaliteta
4.
(Detaljna
specifikacija)
Oprema za
održavanje
5.
(Detaljna
specifikacija)
Energetska oprema
6. (Detaljna
KAPACITET I OBIM PROIZVODNJE
Kapacitet označava proizvodnu sposobnost pojedinačne opreme na kojoj
se može proizvesti određena količina proizvoda.
Sa stanovišta tehnoloških aspekata investiranja poseban značaj se
pridaje kategoriji tehničkog kapaciteta koji se klasifikuje na:
• maksimalni,
• tehnološki ili radni i
• minimalni kapacitet
• Maksimalni kapacitet (Cmax) je vrednost proizvodnje koju proizvodna
oprema ne može prekoračiti s obzirom na tehničke karakteristike, a
ostvaruje se angažovanjem opreme i radne snage maksimalnim
opterećenjem, bez zastoja u procesu proizvodnje.
• Tehnološki kapacitet (Cteh), uzima u obzir i potrebna vremena za
održavanje normalne radne sposobnosti opreme.
• Minimalni kapacitet (Cmin), je onaj kapacitet opreme ispod koga određena
proizvodnja nije celishodna.
• Optimalni kapacitet (Copt) nalazi se u granicama između minimalnog i
maksimalnog kapaciteta. Optimalni kapacitet proizvodnje u zavisnosti od
tipa i vrste proizvodne delatnosti kreće se uglavnom u granicama od 75-
90%.
Pregled kapaciteta i obima proizvodnje
Potrošnja
Potrošnja ener
Potrošnja
Instalisana energ. g.
energ.
Faktor Broj časova snaga u (n-1) u n-toj
u prvoj
Red. optereće rada oprem
broj
NAZIV OPREME
nja oprem e po
godini godini godin
veka veka i
opreme e vrsti
projekt
energ. projekt veka
a
a proje
kta
Proizvodna
1. oprema po
specifikaciji
Transportna
2. oprema po
specifikaciji
Skladišna oprema
3. po
specifikaciji
Oprema za
kontrolu
4.
kvaliteta po
specifikaciji
Oprema za
održavanje
5.
po
specifikaciji
Energetska
6. oprema po
EKOLOŠKA ANALIZA PROJEKATA
1) vrednovanje projekta,
III
Ukupno 48241 100%
Pored utvr|ivanja ukupnih investicionih ulaganja,
Metodologija novčanih tokova obuhvata i utvrđivanje
godišnjih novčanih tokova od eksploatacije projekta koji
obrazuju dve vrste tokova: negativni, odlivi za tekuća
ulaganja u poslovanje i pozitivni, prilivi od prodaje
proizvoda i usluga. Razlika između ovih dvaju veličina je
neto gotovinski tok. On se planira za ceo ekonomski vek
projekta. Najzad, na kraju procenjenog ekonomskog
veka projekta ostaje likvidaciona ili preostala vrednost u
građevinskim objektima, opremi i postrojenjima,
instalacijama i obrtnim sredstvima. Likvidaciona vrednost
je procenjeni neto iznos koji preduzaće očekuje da će
dobiti za sredstvo na kraju njegovog ekonomskog veka
po odbitku troškova otuđenja.
Finansijsko upravljanje projektom zasniva se na
predvi|anjima o investicionim ulaganjima, neto
gotovinskim tokovima, likvidacionoj vrednosti i
ekonomskom veku trajanja projekta. Međutim,
buduće novčane tokove nemoguće je predvideti
sa sigurnošću, pa je stoga potrebno, uz
korišćenje odgovarajućih metoda procene rizika,
sagledati prihvatljivost projekta i u nepovoljnim
uslovima poslovanja. Metode ocene projekta u
uslovima rizika obradićemo na kraju razmatranja
inženjersko - ekonomskih analiza i ocena
projekata.
Sastavni deo finansijskog planiranja projekta, je,
kako je već istaknuto, računovodstvena
metodologija. U ovoj metodologiji javljaju se dva
međusobno povezana bilansa: bilans stanja i
bilans uspeha. Pomoću bilansa stanja
ocenjujemo finansijski položaj projekta na dan
otpočinjanja realizacije projekta, a pomoću
bilansa uspeha dinamičku sliku promena
finansijskog položaja projekta u određenom
obračunskom periodu. Ovi bilansi se mogu raditi
samo za prvu godinu, za svaku godinu ili kao
prosek u veku trajanja projekta.
• Investiciona ulaganja planiraju se na osnovu projekcije
dugoročnih sredstava (nekretnina, opreme, postrojenja,
uređaja i sl.) i obrtnih sredstava, pri čemu se ne vodi
računa o vremenskom rasporedu plaćanja za njihovo
nabavljanje. Ukoliko se koriste krediti sa grejs periodom i
krediti u periodu gradnje, obračunava se kamata i
interkalarna kamata koje se uključuju u vrednost
osnovnih sredstava.
• Na osnovu projekcije prihoda i rashoda i
računovodstvenih principa prikazuje se bilans uspeha
projekta. Plan prihoda se zasniva na očekivanoj prodaji
proizvoda ili usluga po godinama. Na osnovu prethodnih
tržišnih istraživanja o mogućem obimu prodaje i tržišnoj
ceni dolazi se do vrednosti prihoda po godinama.
U našem hipotetičkom primeru plan prihoda od prodaje u prvoj godini
projektovanog perioda iznosio bi 70 miliona dinara. U narednim
godinama doći će do povećanja prihoda koji će, pri punom
korišćenju kapaciteta, iznositi prosečno godišnje 110 miliona dinara
računato po stalnim cenama.
Analogno planiranim prihodima planiraju se i rashodi koji će nastati u
vezi sa sticanjem tih prihoda, obračunati prema računovodstvenim
pravilima. Dakle, potrebno je predviteti ukupne rashode za svaku
godinu ekonomskog veka projekta, u koje u principu spadaju
troškovi materijala, amortizacije, bruto zarada, energije, transporta,
održavanja i ostali troškovi. Međutim, pre nego što izvršimo
projekciju rashoda analiziraćemo izvore finansiranja i s tim u vezi
obračun kamata koje ulaze u te rashode. Takođe će se prikazati
formiranje neto gotovinskog toka na bazi projektovanog bilansa
uspeha.
ANALIZA IZVORA FINANSIRANJA
Izvori finansiranja
Red.
Elementi
br. Kreditor
Lizing Investitor
banka
Građevinski objekti
Oprema
k (1 k ) n 0,04 (1 0,04) 8
A S 7.560.000 1.122.870,41
n 8
(1 k ) 1 (1 0,04) 1
• gde je:
• A - anuitet
• S - iznos glavnice
• k - kamata (8 : 2=4)
• n - broj perioda otplate (42=8)
Plan otplate kredita
Period otplate Ostatak duga Anuitet Kamata Otplata glavnica
0,058 (1 0,05)
A 10.000.000 1.547.218,13
8
(1 0,05) 1
Primer plana otplate finansijskog lizinga
0 10.000.000,00
Godine
Redni broj Elementi
1 2 3 4 5
A Ukupni prihodi 70 000 110 000 110 000 110 000 110 000
I Poslovni prihodi 70 000 110 000 110 000 110 000 110 000
Prihodi od prodaje 70 000 110 000 110 000 110 000 110 000
1.
proizvoda
I Prilivi 118 241 110 000 110 000 110 000 110 000
1. Ukupan prihod 70 000 110 000 110 000 110 000 110 000
Likvidaciona vrednost
4. 0 0 0 0 0
projekta
Investicija u osnovna
1. 43 000 0 0 0 0
sredstva
Investicije u obrtna
2. 4 741 0 0 0 0
sredstva
Iznos
Red. br. Elementi
u 000 din.
k n nominanlna
kamatna
stopazagodinudana,
m - brojkamatnih
periodazagodinudana,
kn
kamatna
stopazasubperiod.
m
k
m kn
m
K B S S 1 n S S 1 1 S k eg
n m
m
k
k eg 1 n 1
m
Primer
Pretpostavimo da banka pozajmljuje novac sa kamatnom
stopom od 24% računatu mesečno. Znači da je
nominalna kamatna stopa kn=24%, a mesečna
kn/m=24%/12=2%. Ako ste pozajmili 10.000 dinara,
koliko treba da vratite posle godinu dana?
• Godišnja kamata iznosi:
m 12
kn 0,24
B S 1 10.000
1 12.682dinara
m 12
onda je B S(fBS ) n
k
• OBRAČUN SADAŠNJE VREDNOSTI NA OSNOVU POZNATE
BUDUĆE VREDNOSTI
S=B(1+k)-n
Ako (f ) (1 k)
n
SB k
-n
označimo kao faktor sadašnje vrednosti
B1 k B A 1 k n A
1 k n 1 1 k n 1 f B A f BA nk
BA BA k
n
k k
BA
1 k n 1
k
1 k n 1
f BA nk B A f BA nk
k
1 k n
1 1 k n 1
B S1 k n BA SA
k k 1 k n
f n
SA k =
1 k n 1
S A f SA nk
k 1 k n
Iz veza između B, S i A sledi
k
AB B f AB nk
1 k n 1
k 1 k n
AS S f AS nk ,
1 k n 1
f AB nk k k 1 k n
f AS nk
1 k n
1 1 k n 1
primer
0drediti vrednost jednakih uplata, ako je sadašnja
vrednost (nulto stanje) 120.000din a kamata 8% sa 6
kamatnih perioda.
6
NGTi 52.000 64.000 ....... 92.000
i 1
PNGTA 61.667
6 6
6
NGTi 200.000 220.000 ... 270.000
i 1
PNGTB 230.000
6 6
IA 150.000 IB 1.000.000
tA 2,43 tB 4,35
PNGTA 61.667 PNGTB 230.000
METOD NETO SADAŠNJE VREDNOSTI
Neto sadašnja vrednost predstavlja apsolutnu meru
profitabilnosti projekta. Ona se definiše i izračunava na bazi
vrednosti neto gotovinskog (novčanog) toka investicije (net
cash from an investment), koji predstavlja razliku između toka
ukupnih prihoda (ili priliva) i toka ukupnih rashoda (ili odliva)
projekta u njegovom celim ekonomskom veku. U stvari, neto
gotovinski tok projekta može predstavljati dobit nakon
oporezivanja uvećanu za amortizacione iznose. Amortizacioni
iznosi se, dakle, u ovom slučaju oduzimaju od prihoda da bi
se izračunao porez koji firma treba da plati, a potom se
dodaju na firmine prihode posle oporezivanja, da bi se
izračunao neto novčani tok projekta. Ovo se radi zbog toga
što amortizaciona sredstva stoje na raspolaganju firmi tokom
celog ekonomskog veka opreme, tj. sve dok se oprema ne
zameni, amortizacija se mora izdvajati.
Međutim, da bi se mogla izračunati neto
sadašnja vrednost potrebno je, pored prihoda
(priliva) i rashoda (odliva), utvrditi i diskontnu
stopu po kojoj se vrši svođenje finansijskih
rezultata predviđenih da će biti ostvareni svake
godine za vreme ocenjenog veka trajanja
projekta na sadašnju vrednost. Pri tome treba
izabrati onu diskontnu stopu koja najbolje
odražava kretanje rentabilnosti za industrijsku ili
neku drugu granu kojoj projekat pripada. Od
realnosti izabrane diskontne stope u velikoj meri
zavisi konačan rezultat rangiranja inženjerskih
investicionih projekata.
Pošto je izvršen izbor diskontne stope i
izračunat nediskontovani neto gotovinski
tok za svaku godinu, potrebno je svaku
godišnju sumu neto gotovinskog toka
svesti na vrednost u početnoj godini,
množeći je diskontnim (eskontnim)
1
faktorom 1 k n . Prema tome, neto
sadašnja vrednost računala bi se prema
obrascu:
n n
P1 R 1 P2 R 2 Pn R n Pt R t NPt
NSV(k ) ...
1 k (1 k ) 2 (1 k ) 2 t 0 (1 k ) t t 0 (1 k ) t
gde je:
• Pt - tok ukupnih prihoda (ili priliva) projekta,
• Rt - tok ukupnih rashoda (ili odliva) projekta,
• NPt - neto prilivi ili neto tok projekta na kraju perioda t,
• n - ekonomski vek projekta,
• k - diskontna stopa.
n k (1 k ) n
(f AS ) k
(1 k ) n 1
NSVa NPt1 (1 k ) 1
NPt 2 (1 k ) 2
... NPt n (1 k ) n
(1 k)
k (1 k ) n
n
1
k (1 k ) n
odnosno NSVa NSV
(1 k ) n 1
gde je:
NSVa - anuitet za neto sada{nju vrednost,
NPt - neto gotovinski tok u svakoj od n godina trajanja projekta,
NSV - neto sada{nja vrednost,
k (1 k ) n
n
- anuitetni faktor
(1 k ) 1
k (1 k ) n k (1 k ) n
NSVa I a NSV I
n n
(1 k ) 1 (1 k ) 1
k
( NSV I)(f AS ) n
k L 0
(1 k ) n 1
NSV (f AS ) n
k ( I L ) ( f ) n
AS k kL o
MA (S I)(f AS ) nk
gde je:
MA - metod anuiteta odnosno godi{nji anuitetni iznos,
S - sadašnja vrednost nov~anog toka,
I - sadašnja vrednost investicionog ulaganja.
n n
MA (S I)(f AS ) k L(f AB ) k
Primer
Jedna kompanija koja proizvodi poljoprivrednu
opremu razmatra mogućnost izgradnje pogona
za proizvodnju kosačica. Taj samostalni projekat
bi zahtevao investiciju od 17000000 dinara i
ostvario bi godišnju dobit od 4 miliona dinara u
sledećih 8 godina korišćenja. Po završetku
eksploatacionog veka, preostala (likvidaciona)
vrednost bila bi 1700000 dinara. Pod
pretpostavkom da je kamatna stopa 12%, oceniti
ovaj investicioni projekat metodom anuiteta.
Prvo bi trebalo izračunati anuitet na neto sadašnjuvrednost:
k (1 k ) n
NSVa NSV
(1 k ) n 1
Međutim, u primeru nam je već data ta vrednost i ona iznosi 4000000 dinara,
odnosno NSVa=4000000 dinara.
k (1 k ) n
Ia I I (f SA ) nk 17000000 0,2013 3422100 din.
(1 k ) n 1
Treće, oduzimamo anuitet na investiciono ulaganje od anuiteta na neto
sadašnju vrednost:
(1 k ) n 1 - diskontni
k (1 k ) n
= (f SA ) nk faktor
Primer
Jedna kompanija počinje proizvodnju termo -akomulacionih peći za čije
pokretanje joj je potrebno 1400000 dinara, koje želi da pribavi iz zajma od
banke. Pri tome kompanija želi da otplati ceo kredit kroz 7 jednakih godišnjih
anuiteta. Ako je kamatna stopa 14%, koliki treba da bude anuitet?
U ovom slučaju kompanija zna sadašnju vrednost zajma (1,4 miliona
dinara), kamatnu stopu (14%) i broj perioda u kojima se vrši otplata (7
godina). Iz jednačine
(1 k ) n 1
SVa A
k (1 k ) n
SVa 1400000
A 326470dinara
n 7
(1 k ) 1 (1 0,14) 1
k (1 k ) n 0,14(1 0,14) 7
I k (1 k ) n
MA inv
Q (1 k ) n 1
MA uk
I
Q
n
(f AS ) k T0 Tr
P
Hu
MA 1000000 (f AS ) nk 229600dinara
Obim proizvodnje benzina
80000 45 3600000 litara
iznosi
Prema tome, dobijamo da su investicioni troškovi po litru
benzina jednak 229600:3600000=0.06 din/lit.
Strug B
Strug A
Nabavna cena 21250 din. 25500 din.
Godišnji troškovi upotrebe 8500 din. 6800 din.
Likvidaciona vrednost 3400 din. 2550 din.
Životni vek 3 god. 4 god.
Koji strug odabrati, ako je minimalna kamatna stopa
Prvo 15%?
ćemo da izračunamo godišnji investicioni trošak (anuitet) za alternativu
A:
MA (A) 21250 0,4380 3400 0,6575 0,4380 8,328din.
Ukupni godišnji troškovi alternative AMA ( A ) uk 8328 8500 16828din.
iznose:
Godišnji investicioni trošak alternative B:
MA ( B) 25500 0,3503 2550 0,5718 0,3503 8422din.
IL
Tk
n
Metod progresivnog obračuna amortizacije
Metod progresivnog obračuna amortizacije zasniva se na
sukcesivnom porastu amortizacije. U stvari, on
pretpostavlja da se osnovna sredstva najmanje koriste i
troše u početku, a najviše na kraju procenjenog veka
trajanja. To drugim recima znači da je obračunati
amortizacioni iznos najmanji na početku, a najveći na kraju
amortizacionog perioda. Ovo pretpostavlja i to da će sa
tokom procenjenog veka trajanja kapaciteti osnovnih
sredstava biti bolje korišćeni, i da će to omogućiti lakšu
nadoknadu uvećane amortizacije. Obračun amortizacije za
svaku godinu, po ovom metodu, vrši se na osnovu sledeće
formule:
k 2 k 1 2
Tk I
n n
Degresivni metod amortizacije ili metod sve manjeg ostatka
T2 I T1 I I I1
T3 I T1 T2 I I I 2 I I 1 2 2 I1 2
Ukupni amortizacioni trošak (UTn) na kraju n godina iznosi:
UTn I 1 1 n
Knjigovodstvena vrednost (Bn) na kraju n godina je jednaka u ovom
slučaju
B n I UTn I I 1 1 n I1 n
T1 15000
0,1429
2144dinara
T2 15000
0,2449
3674dinara
T3 15000
0,1749
2624dinara
T4 15000
0,1249
1873dinara
T5 15000
0,0893
1339dinara
T6 15000
0,0892
1338dinara
T7 15000
0,0893
1339dinara
T8 15000
0,0446
669dinara
FUNKCIONALNI SISTEM AMORTIZACIJE
c) Finansijske aktivnosti
• Novčani tok klasifikovan kao finansijska aktivnost obuhvata sledeće:
• + Pozajmljivanje
- Otplata glavnice
• Neto finansijski novčani tok
ANALIZA OPERATIVNIH I INVESTICIONIH AKTIVNOSTI PROJEKTA
Primer
Jedna hemijska kompanija planira izgradnju nove fabrike za proizvodnju PVC praha i granulata.
Predvi|ena je sledeća struktura ulaganja:
• - građevinski objekti - 4.000.000 dinara,
• - oprema - 23.000.000 dinara,
• - ostala ulaganja (projektovanje, inženjering, obuka kadrova,montaža i dr. - 3000.000 dinara
• Ulaganja u obrtni kapital (obrtna sredstva) iznosi 2.000.000 dinara
• Marketinško odeljenje firme je procenilo da bi se moglo godišnje prodavati oko 35.000 tona PVC
praha i granulata po ceni od 1400 din/t, sa godišnjim prihodom od 35.000 1.400=49 miliona din.
• Inženjersko odeljenje je, opet, procenilo varijabilne troškove, kao što su rad i materijal na 740
din/t odnosno ukupno 25900000 dinara godi{nje. Fiksni troškovi procenjeni su na 6 miliona dinara
godišnje.
• Firma očekuje 8-godišnji upotrebni vek projekta, u kojem se, prema procenama, ne očekuju
promene u potražnji i jediničnoj ceni proizvoda.
• Amortizacija svih ulaganja bi se vršila linearnim metodom Amortizacioni vek gra|evinskih objekata
je 40 godina, opreme 8 godina, ostalih ulaganja 5 godina. Vrednost svih ulaganja na kraju
amortizacionog vek je nula.
• Posle 8-godišnjeg upotrebnog perioda planira se prodaja fabričke zgrade za 3.500.000 dinara.
• Naći neto novčani tok ovog inženjerskog investicionog projekta, ako se porez na dobit
obračunava po stopi od 30%. Oceniti metodom sadašnje vrednosti ovaj projekat, ako je firmina
kamatna stopa (diskontna stopa) 10%.
Za dobijanje neto novčanog toka ovog projekta, potrebni su prethodno sledeći proračuni:
a) Izračunavanje amortizacije
IL
Tk
gde je: n
Tk - godišnji amortizacioni iznos,
I - početna investicija,
L - likvidaciona vrednost investicije na kraju amortizacionog
veka.
- Godišnji amortizacioni iznos za građevinske objekte (Tk1 )
I1=4.000.000din., n1=-40god., L1=0
4000000
Tk 1 100000din.
40
- Godišnji amortizacioni iznos za opremu (Tk2 )
I2=23.000.000din., n2=8god., L2=0
23000000
Tk 2 2875000din.
8
- Godišnji amortizacioni iznos za ostala ulaganja
(Tk3 )
I3=3.000.000 din., n3=5god., L3=0
3000000
Tk 3 600000din.
5
• Ukupni godišnji amortizacioni iznos za prvih pet godina iznosi:
• Tku=Tk1+Tk2+Tk3=3575000
• a za preostale tri godine:
• Tku=Tk1+Tk2=2975000
• b) Izračunavanje poreza na dobit od prodaje zgrade
• Dobit od prodaje zgrade je razlika između cene prodaje i knjigovodstvene
vrednosti u vreme prodaje. Knjigovodstvena vrednost zgrade posle 8 godina
iznosi:
• B8=4.000.000 - 800.000=3.200.000 dinara
• pa je dobit od prodaje 3.500.000 -3.200.000=300.000 dinara. Porez na ovu
dobit je (poreska stopa 30%) 300.000 x 0.3=90.000 dinara.