Eksploatacija šuma i

izvoz drveta iz BiH za

vrijeme AU
Druga polovina 19. stoljeća važan je reformski period u historiji BiH ka
industrijalizaciji i modernizaciji. Jedna od ključnih ličnosti koja je otpočela te
procese je bosanski namjesnik i vezir Topal Šerif Osman-paša (1861.-1869.).
Po sultanovom naređenju Topal Šerif Osman-paša pokrenuo je velike
reforme u tadašnjem Bosanskom vilajetu. Iz historijskih dokumenata
postoji potvrda da je bio pionir u stvaranju modernog sarajevskog
urbanizma. 

Gradeći značajne objekte u gradu za koje su bile potrebne veće količine

drvene građe, Topal Osman-paša gradio je prve pilane (na vodeni a
kasnije na parni pogon), dovodeći inžinjere iz Beča. 

Ti inžinjeri učili su domaći svijet šta i kako sjeći, kako šume prorjeđivati
u cilju očuvanja za buduće generacije. U vremenu organizovanja u
provedbi reformi pristupa se formiranju prvih šumarskih inspektorata.
Austrijski šumarski stručnjaci su tada davali uopštene ocjene da postoji
kompaktna i netaknuta šumska područja sa velikim sječivim drvnim
masama širom Bosne i Hercegovine.
Bh. šume bile su jedna od najvažnijih sirovina za Austro-Ugarsku
Okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine Austro-Ugarska dolazi u
posjed velikih prirodnih bogatstava, među kojima su se nalazile i šume.
Novom organizacijom šumarstva i šumarske službe bile su podređene
glavnom cilju a to je brza i intenzivna eksploatacija bosanskih šuma. 
Strana kapitalistička preduzeća sklapali su dugoročne ugovore sa
Zemaljskom vladom BiH, većinom na bazi slobodnih pogodbi. U to
vrijeme strane građevinske firme iskazali su potrebu sa snabdijevanjem
željezničkim pragovima radi otpočinjanja gradnje željezničkih linija
U cilju eksploatacije bukovih i hrastovih šuma za proizvodnju
željezničkih pragova prvenstveno su sječe bile usmjerene na šumske
komplekse Grmeč, Crna gora, Šator, Vijenac, Risovac, Plješevica i
druge u sjevernom i centralnom dijelu Bosne, odnosno područja
sarajevskog regiona
Otvaranjem ovih šumskih kompleksa nametnuo se problem pristupa
eksploataciji tih šuma. Na rješavanju prepreka u transportu drvne
mase do javnih saobraćajnica radili su mnogi šumski savjetnici
(stranog porijekla), te ekspertizom i prijedloga bazirali se na korištenju
žičnih željeznica
A-U je za 35 godina u BiH posjekla oko 18,5 miliona kubnih metara drveta
U periodu austrougarske uprave (1878.-1918.godina) u Bosni i
Hercegovini, na površini od oko 51.000 kvadratnih kilometara od toga 2/3
pod šumom, kapitalisti (eksploatatori u službi Monarhije) uspjeli su
posjeći oko 18,5 miliona kubnih metara drveta što je po ugovorenim
obavezama iznosi oko 52 posto realizacije. 
Neposredno po završetku rata (i za vrijeme rata) vlasnici
kompanija gube vlasništvo u korist Kraljevine SHS koja nasljeđuje
sva imanja, postrojenja i izgrađene šumske pruge u Bosni i
Hercegovini. 
Najbolji primjer nasljeđivanja je slučaj državnog preduzeća "Šipad", koji kao
novi upravitelj, koristi svu stečenu infrastrukturu u ovom dijelu Bosne sa
izgrađenom lukom u Šibeniku sa oko 400 km pruga od njemačkog
industrijalca i bankara Otto Steinbeisa. U ovo vrijeme u narodu je ostala
izreka "Stenbeisova željeznica", dok bi se kasnije izgovarala "Šipadove
pruge-željeznice".
Otto Steinbeis je za vrijeme eksploatacije šuma od osnivanja kompanije
pa sve do izbijanja Prvog svjetskog rata izgradio glavne željezničke
smjerove kojima se transportovala drvna masa u dužini od oko 346 km
pruga na lokomotivski pogon, a uz to još 80 km gravitacionih pruga.
Zbog radikalnih promjena u resoru Zajedničkog ministarstva finansija u Beču
i rukovodstva bosanskohercegovačke uprave 1912. godine, a na osnovu
oštre kampanje Bosanskog sabora protiv njega i njegovog preduzeća,
Steinbeis je pristao na transakciju te prodati svih 60 posto dionica preduzeća
u korist Bosanskohercegovačkog šumskog gazdinstva.
Za protuuslugu Zemaljska vlada BiH obavezala se posebnim ugovorom da
će Otta Steinbeisa imenovati u funkciji generalnog direktora i člana
upravnog odbora novog šumarskog preduzeća. Po završetka Prvog
svjetskog rata preduzeće je pod jurisdikcijom nadležnog ministarstva u
Kraljevini SHS da bi 1919. godine pravo nad upravljanje (naslijeđenoj)
imovinom bilo dato firmi pod imenom Šumsko Industrijsko preduzeće
Dobrljin – Drvar a.d. Sarajevo, a tek 1939. godine pod novim imenom
Šumsko industrijsko preduzeće "Šipad" a.d.
Poslije drugog svjetskog rata sva imovina prelazi u vlasništvo Socijalističke
Jugoslavije, tako što je sve konfiskovano kao narodna imovina ili društvena
svojina, a izgrađene pruge u javnom značaju ulaze u sistem Jugoslovenskih
Državnih Željeznica (JDŽ), odnosno Jugoslovenskih Željeznica (JŽ) sve do
ukidanja počevši od 1968. do 1975./76. godine.