I. i II.

Kirchoffov zakon
Bruno Mužinić i Karlo Marunica, 2.b
 I. Kirchhoffov zakon
 Složeniji strujni krugovi imaju čvorove, to jest mjesta na kojima se vodljive žice fizički spajaju.
 Kada struje teku strujnim krugom, ulaze i izlaze iz čvorova.

 Općenito, prvi Kirchhoffov zakon 

zapisujemo kao:
∑ni=1Ii=0,∑i=1nIi=0,
što je zapravo kraći oblik zapisa
I1+I2+I3+.....+In=0.
 Dogovor je da strujama koje ulaze u čvor
dodjeljujemo pozitivan predznak, a strujama
koje iz čvora izlaze negativan predznak.
 II. Kirchhoffov zakon
 II. Kirchhoffov zakon je posljedica zakona očuvanja energije.
 Složeni strujni krugovi uz čvorove imaju grane i petlje. 
 Složeni strujni krug prikazan na slici ima:
 – dva čvora: B i E 
 – tri grane: kojima teku struje I1,I1, I2I2 i I3I3 
 – tri moguće petlje I = ABEFA; II = BCDEB; III = ACDFA 
 Za izračunavanje struja u pojedinoj grani nije dovoljna primjena Ohmova zakona i prvoga
Kirchhoffova pravila.
 Zato uvodimo i drugi Kirchhoffov zakon koje opisuje napone zatvorene petlje, a posljedica je
zakona očuvanja energije.
 Drugi Kirchhoffov zakon kaže da je ukupna razlika potencijala koju stvaraju svi
naponski izvori u nekoj zatvorenoj petlji jednaka ukupnom padu napona na svim
trošilima u istoj petlji. 
 ∑Ɛ=∑IR.
 Gustav Robert Kirchhoff
 Gustav Robert Kirchhoff (Kalinjingrad, nekad Königsberg, 12. ožujka 1824. – Berlin, 17.
listopada 1887.), njemački fizičar i kemičar. Diplomirao na Sveučilištu u Königsbergu,
bio profesor u  Wrocławu, Heidelbergu i Berlinu.
 Postavio je (1845.) pravila o raspodjeli električnoga naboja i energije u električnim strujnim krugovima (Kirchhoffovi
zakoni o struji i naponu).
 Uočio je (1859.) zakon o toplinskom zračenju tijela (Kirchhoffov zakon toplinskog zračenja), zaslužan je za otkriće i
razvoj spektralne analize.
 Objasnivši emisijske i apsorpcijske linije u linijskim spektrima, stvorio je mogućnosti proučavanja sastava nebeskih
tijela.
 U suradnji s R. W. Bunsenom otkrio je s pomoću spektroskopa elemente cezij (1860.) i rubidij (1861.). Razvio
teoriju ogiba ili difrakcije svjetlosti davši Huygensovu principu matematičku formulaciju.
 Dokazao je (1857.) da se električni poremećaj širi vodičem brzinom svjetlosti. Napisao Predavanja o matematičkoj
fizici (njem. Vorlesungen über mathematische Physik, I–IV, 1876. – 1894.) i drugo. Po njem je nazvan krater na
Mjesecu (Kirchhoff (krater))
HVALA NA PAŽNJI!