Socijalna podrška u starijoj dobi II

Predavanje 11.
Sadržaj predavanja

• Oblici međunaraštajne solidarnosti kao vrste socijalne podrške

• Suvremene značajke obitelji i međugenaracijska solidarnost

• Filijalna briga djece o ostarjelim roditeljima

• Socijalna podrška starije djece i njihovih roditelja

• Oblici i vrijednosti socijalne podrške starije kćeri i majke

• Socijalna podrška u odnosu s unucima

 Međunaraštajna solidarnost odrasle djece i
starih roditelja
• U starosti uzajamni odnosi s drugim osobama bitni su za
osjećaj dobrobiti i neovisnosti.
• Obitelj je primarni izvor socijalne podrške obično i glavni
izvor pomoći u bolesti (Schaie i Willis, 2001).
• I ako članovi obitelji ne žive zajedno emocionalne veze
među njima obično ostaju jake.
 Promjene obitelji koje utječu na socijalnu
podršku starijoj osobi
• Smanjeni broj višenaraštajnih obitelji
• Povećanje broja nuklearnih obitelji i samačkih kućanstava
• U Europi prosječni živi 2,3 člana u obitelji, u RH 2,8 članova
• Odstupanje od europskih trendova u RH posljedica je
dugotrajnog ostanka mladih s roditeljima zbog njihove
nemogućnosti ekonomskog osamostaljivanja,
• Struktura obitelji se mijenja u smislu postojanja 3-5 generacija
s manjim brojem članova obitelji (npr jednu obitelj mogu činiti
npr. dvije bake, jedan djed, majka i otac, sin, unuk, sinova
supruga, te prabaka, baka, majka i otac sinove supruge) koji
uglavnom ne žive skupa ali su u bliskim odnosima.
 Promjene obitelji koje utječu na socijalnu
podršku starijoj osobi
• U današnje vrijeme zbog promjena u veličini obitelji i u načinu
života veća je vjerojatnost za starije ljude bez djece da će živjeti
sami ili u ustanovi
• Sve je veća pojava da o starim roditeljima skrbe stara djece (npr.
roditelj ima 85 godina, a dijete 65) pa se može dogoditi da
pomoć trebaju i jedni i drugi
• Većina starih ljudi u RH žive kod kuće s obitelji ili sami i iz te
pozicije imaju određene kontakte s drugim osobama.
• Generacijske interakcije znatno su složenije jer ulaze u odnose s
drugim generacijama po socijalnoj dobi, npr. školuju se skupa
članovi po tri generacije. Ovu aktivnost nazivaju „aktivnost
obnavljanja“ .
 Socijalna podrška obitelji

• Starenjem osobe ovisnost starijih se postupno povećava o

članovima obitelji. Pojam međuovisnosti pomaže u razumijevanju
trajnih odnosa između ostarjelih roditelja i njihove djece.
• Tijekom vremena opada pomoć roditelja djetetu, a raste pomoć
djeteta roditelju (Berk, 2007).
• Razvija se i potiče filijalna solidarnost (prema lat. filius: sin +
generacija) koja se odnosi na uzajamne odnose potomstva kroz
više generacija.
• Istraživanja pokazuju da podršku u poslovima starijim osobama
najčešće pruža bračni partner i vlastita djeca te unuci (prvi krug
konvoja) (Spitek Zvonarević i Takšić, 2004).
Socijalna podrška i pomoć starijim osobama
Socijalna podrška: kontakti roditelja i djece

• interakcija između odrasle djece i njihovih starih roditelja

• Većina djece ostaje u bliskom dodiru s ostarjelim roditeljima,
braćom i sestrama.
• Čak i ako žive daleko suvremena tehnologija omogućava im da
ostanu u kontaktu puno više nego prije.
• Djeca iz radničkih obitelji imaju više kontakata sa svojim
ostarjelim roditeljima nego iz obitelji srednjeg staleža, djece
ima više i žive bliže roditeljima.
• Manji broj posjeta djece iz srednjih obitelji roditeljima
nadomješta se dužim posjetima kada doputuju.
• Količina primljene i očekivane pomoći od djece ovisiti će i o
razini opterećenosti djece svojim potomstvo,
Koju vrstu pomoći djeca pružaju roditeljima?

• pružanje ljubavi i emocionalne potpore roditeljima

• Socijalna podrška u stresnim okolnostima

• pomaganje roditelju u novčanim primanjima

• Pomoć u raspravi i odlučivanju o funkcioniranju kućanstva

• Posredovanje s administracijom

• instrumentalna pomoć (neizravna ili izravna skrb)

Socijalna podrška: specifičnosti filijalne skrbi

• Utvrđene su razlike u filijalnoj brizi - odrasla djeca iskazuju

dublji osjećaj obveze prema svojim ostarjelim roditeljima nego
što to njihovi roditelji očekuju (Banov i Smojver Ažić, 2019).
• Pri tome su stavovi prema ulozi djeteta jest da su sinovi i kćeri
pristalice vrlo sličnih vjerovanja i stavova prema pružanju skrbi
roditeljima (Blieszner i Hamon, 1992).
• Unatoč istim stavovima, još je više izražen nalaz da kćeri, puno
vjerojatnije nego sinovi, stvarno pružaju skrb.
• Odrasle kćeri pružaju više pomoći nego odrasli sinovi i više
pomažu u zadacima koji zahtijevaju neposrednu, intenzivnu,
instrumentalnu i emocionalnu potporu, te iako su jednako
zaposlene i u radnom odnosu, one ne smanjuju pružanje skrbi
ostarjelom roditelju (Farkaš, 1992).
Socijalna podrška kroz odnos između odraslih
kćeri i ostarjelih majki
• najprisniji od svih
međunaraštajnih dijada
• Ispituje se kvalitativnim
istraživanjima
emocionalne bliskosti
kćeri i majke,
• ili kvantitativnim u kojim
se čestina njihova
odnosa uzima kao mjera
bliskosti
Složenost odnosa majke i kćeri

• Rezultati istraživanja • Ambivalencija proizlazi iz

potvrđuju kompleksnost prožetih potreba za
ovih odnosa koji je bliskosti, privrženosti,
tijekom cjeloživotnog uzajamnosti ali uz
razvija obilježen istodobno poticanje
intimnošću, bliskošću, separacije, autonomije i
traženjem i pružanjem nezavisnosti važnih i za
podrške, konfliktima, razvoj kćeri i dobrobit
emocionalno obojen i majke u starijoj dobi.
visokoambivalentan.
Kvaliteta odnosa ovisi o prethodnoj prirodi
odnosa
• Kada su potrebe zadovoljene razvija se subjektivna dobrobit i
majke i kćeri, ali i uspješan partnerski odnos i roditeljska uloga
kćeri.
• Istraživanja potvrđuju da odnos intimnosti i uzajamne
ovisnosti u kojima majke kćerima daju više podrške nego
obratno, a promjene nastaju tek kada zdravlje majke opadne i
kada najmlađi unuk ima preko 19 godina (Zarit i Eggebeen,
2002).
• Kakva će biti kvaliteta skrbi o staroj i onemoćaloj majci, ovisi o
prirodi odnosa i brige koju je kći doživljavala s majkom
Odnos majke i kćeri važan je za obitelj u cjelini

• Odnos između odrasle kćeri i stare majke važan je za obitelj u

cjelini, jer obje iz pozicije feminine uloge odražavaju roditeljske
odnose i tradiciju.

• Nastavljaju obrazac interakcije prisutan od ranije dobi jer

majke kroz proces socijalizacije više usmjeravaju kćeri nego
sinove na održavanje bliskih odnosa s članovima obitelji.
Potrebe i reakcije ostarjele kćerke

• Potreba kćeri da u majci traži oslonac, odobravanje i savjet što

je skladno nalazima istraživanjima da u srednjoj dobi se djeca
više obraćaju roditeljima nego obratno (FIngerman, 1997).
• Ako ih majke trebaju to doživljavaju kao mogućnost vlastitog
razvoja.
• Povećana zabrinutost za majku i moguće prisutna filijalna
anksioznost rezultiraju i raznim oblicima zaštićivanja majke
kroz izbjegavanje tema koje je bi je mogle nepotrebno
uznemiriti.
• Radi se o filijalnoj zrelosti u sposobnosti razumijevanja
roditeljskih ranjivosti i pogrešaka.
• Lojalna kći u situaciji uznemirenosti zbog odnosa izbjegava
suprotstavljanje majci nastojeći je zaštititi (Fingerman, 1998).
Uloga ženskog djeteta u očuvanju obiteljskih
odnosa
• Majke u većoj povezanosti s kćeri direktivnije usmjeravaju
kćeri na uvažavanje tuđih potreba i preuzimanje odgovornosti
za očuvanje odnosa uz izvjesni razvoj odnosa uzajamne brige
više nego što to čine u odnosu sa sinovima.

• Trees (2002) ističe ulogu relacijski definiranog rodnog

identiteta u razumijevanju uloge podrške u odnosu majke i
odrasle djece, dok je odnos s ocem mentorskog tipa, često
asimetričan i više distanciran (ne uvijek).
Socijalna podrška :
Odnos starijih osoba s unucima

• Njihova je najvažnija pomoć u odgajanju unučadi.

• Briga o unucima utječe na psihološku dobrobit stare osobe
kroz više znanja i zanimanja za stvari koje se tiču mladih ljudi i
njihovih školskih znanja, te je njihovo viđenje života daleko
šire od onoga starih osoba koje nemaju česte interakcije s
unučadi.
• Stupanj uključenosti bake ili djeda tijekom djetinjstva snažan je
prediktor kvalitete trenutnog odnosa.
• Pri tome je veza s jednim ili jednom unukom „posebna“
karakterizirana češćim kontaktima i uzajamnom izražavanju
ljubavi i uživanjem u vremenu provedenom zajedno.
Odnos starijih osoba s unucima

• Postoji razlika u emocionalnom ulaganju koja odražava različite

potrebe i ciljeve svake od generacija – odrasli unuci koji
uspostavljaju neovisan život i djedova i baka koji čuvaju
bliskost obiteljskih odnosa i kontinuitet vrijednosti kroz
generacije.
• Unuci postaju sve važniji izvor emocionalnog značenja za
starije u posljednjim desetljećima života.

• Oko 40% starijih ima praunuke (Hooyman i Kiyak, 2002).

• U odnosu na njih svoju ulogu starije osobe doživljavaju kao
ograničenu, ali pozdravljaju je s poletom zbog potvrde
trajnosti njihove obitelji.
LITERATURA

• Banov, K. i Smojver-Ažić, S. (2019). Očekivanja o filijalnoj brizi u starijoj dobi iz

perspektive odrasle djece i roditelja. Ljetopis socijalnog rada.26(2), 257-279
• Berk, L. (2007). Psihologija cjeloživotnog obrazovanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
• Despot Lučanin, J. (2014). Psihologija i starenje – mogućnosti psihološke skrbi za
starije osobe i njihove obitelji. U J. Lopižić, A. Brajša Žganec, Z. Penazić (Ur.). Psihološki
aspekti suvremene obitelji, braka i partnerstva (str. 339-352). Jastrebarsko: Naklada
Slap.
• Plavšić, M. i Ambrosi-Randić, N. (2005). U sjeni ladonje: Slika starenja u Istri. Pula:
Društvo psihologa Istre.
• Schaie, K. W. & Willis, S. L. (2000). Psihologija odrasle dobi i starenja. Jastrebarsko:
Naklada Slap.
• Smojver-Ažić, S. (2014). Odnos odrasle djece i roditelja iz perspektive kćeri i majke. U
J. Lopižić, A. Brajša Žganec, Z. Penazić (Ur.). Psihološki aspekti suvremene obitelji,
braka i partnerstva (str. 175- 202). Jastrebarsko: Naklada Slap.
• Takšić, V. i Spitek - Zvonarević, V. (2004). Komparativni pokazatelji kako žive stariji ljudi
u Gorskom kotaru, Primorju i na kvarnerskim otocima. Rijeka: Filozofski fakultet u
Rijeci.