MENTALNI MEHNIZMI

Mentalni mehanizmi su načini koje

ličnost koristi u svakodnevnom životu
da bi se zaštitila od nepovoljnih
utjecaja, kako izvana tako i od
nagonskih poriva iz dubine psihe.
 VRSTE MENTALNIH MEHANIZAMA
• Agresivnost
• Frustracija
• Psihički konflikt
• Anksioznost
• Narcizam
 AGRESIVNOST
Freud: seksualnost i agresivnost (Eros i Thanatos) pomješane su
unutar jedne te iste ličnosti
Thanatos: uništenje života, destrukcija i raspad međuljudskih veza.
AGRESIJA označava skupinu pojavnosti koje obuhvaćaju
raznolike nakane kao što su pobude, afektivna stanja i ponašanja
kojima je zajedničko obilježje tendencija nanošenja povreda ili
štete
drugim osobama i/ili okolini, a predstavlja ustaljeni model
ponašanja u kojem se krše temeljne društvene norme te kodeks
ponašanja.
Dijeli se na manifestnu (fizička i verbalna) i prikrivenu
Etiološki: endokrini utjecaj, kognitivna oštećenja i neuropsihološke
manjkavosti, zlouporaba alkohola i narkotika, obiteljski čimbenici,
nepovoljni utjecaj socijalizacije u školi te stavovi okoline prema
agresiji.
 FRUSTRACIJA
FRUSTRACIJA predstavlja pojavu neke nepredvidive prepreke,
manje ili više savladive, koja otežava ili onemogućava osobi
ispunjenje želje ili tjelesne potrebe.Dijeli se na primarnu/vanjsku,
koja nastaje nedostatkom objekta potrebnog za zadovoljenje neke
tjelesne potrebe ili osobne želje i sekundarnu/unutarnju koja
rezultira formacijom intrapsihičkog konflikta.
Reakcije na frustraciju: agresivnost, izolacija, anksioznost, egoizam
i osjećaj krivnje.
Agresivnost je raznolika: autoagresivnost, ironičnost na vlastiti račun,
agresivnost prema frustratoru ili pomjeren na druge osobe ili
interiorizirana od strane frustrirane osobe, što rezultira depresijom.
U radu ZR treba voditi računa o psihičkom stanju pacijenta i
postupno uvoditi nove zadaće kako bi se izbjegle frustracije.
 PSIHIČKI KONFLIKT

PSIHIČKI KONFLIKT predstavlja sukob dvije različite psihičke

tendencije. Psihički život događa se na različitim razinama i kroz
različite organizacijske aspekte. Svaka struktura nastoji ostvariti sebi
svojstven način funkcioniranja što dovodi do međusobnog sukoba,
intrapsihičkog sukoba. Klasični sukob je onaj ida i ega koji uzrokuje
neurotske poremećaje.
Postoje i sukobi u vanjskoj stvarnosti, no oni ne uzrokuju psihičke
poremećaje ako ne diraju unutarnji intrapsihički konflikt.
 ANKSIOZNOST
ANKSIOZNOST je tjeskoba ili ustrašena osjećajna reakcija ega na
unutarnji pulzijski pritisak iz ida, te vanjsku opasnost koja proizlazi iz
neke prijeteće ekstrerne situacije.Predstavlja afektivno stanje slično
psihičkoj napetosti, žalosti ili tuzi, lupanje srca, praćeno somatskim
senzacijama (osjećaj gušenja, lupanje srca, znojenje, nemir).
Tri su osnovne karakteristike anksioznosti:
• Neugodna kvaliteta
• Eferentni fenomen opterećenja na tijelo
• Percepcija nabrojanih fenomena od strane ega
Funkcija anksioznosti i uvjeti pojavljivanja – uvijek se javlja u
slučaju opasnosti, a prateći motorički impulsi pripremaju za obranu ili
bijeg.
 RAZLIKA IZMEĐU PATOLOŠKE ANKSIOZNOSTI I REALNOG
STRAHA
Realni strah je strah pred vanjskim objektom kojeg se netko boji.
Patološka anksioznost je strah bez objeka, jer opasnost proistječe
iz unutrašnjeg života. Unutarnja opasnost može biti nagonska, koja
proizlazi iz ida ili moralna opasnost, koja proizlazi iz straha od
superega ili “savjesti”.
Ego je u strukturi ličnosti pravo sjedište anksioznosti i anksioznost
koju ego doživljava naziva se signalna anksioznost, koja upozorava
ego na pojavu nesvjesnih pulzija od kojih se ego brani mehanizmima
obrane i formacijom simptoma.
Osobe koje nisu razrješile odnose prema autoritetu i reagiraju
anksioznošću na frustrativne ili stresne situacije, kakva je bolest.
 NARCIZAM
Pojam NARCIZAM uvodi S.Freud 1910. što označava da neka
osoba traži seksualne partnere koje su joj nalik.
Razikuje se primarni i sekundarni narcizam, primarni označava da
dijete samo sebe smatra objektom ljubavi bez ikakve povezanosti
s vanjskim svijetom. Ljubav je fiksirana na vlastiti ego, zadivljen
sam sobom pa je sebi i ljubavni objekt.
Smatra se da ljudska jedinka nikada u potpunosti ne izlazi iz
narcistične faze čak ni kad pronađe vanjski objekt u koji ulaže
vlastiti libido koji se naziva objektni libido.
Sekundarni narcizam javlja se kad se libido u psihotičnom
procesu povlači od objekta, patološka pojava.