Josip Ivić, Nestajanje

O autoru
• Rođen u Đakovu 24. siječnja 1989. godine
• Osnovnu i srednju školu pohađao u Đakovu
• Nakon srednje škole odlazi na fakultet organizacije i
informatike u Varaždin
• Tijekom srednjoškolskih i ranih fakultetskih dana
proživljava prve ljubavne tegobe te tako počinje pisati
• Muči ga svijet kojim je okružen
• Počinje svoje osjećaje pretapati u poeziju
• 2011. godine prijavljuje svoju zbirku na natječaj za
najboljeg mladog autora u Đakovu te osvaja nagradu
• Zbirka Nestajanje izdana je 2011. godine u 200
primjeraka
• Izdavanje knjige financirao je grad Đakovo
• Stručno povjerenstvo navodi kako je pjesnički rukopis
Nestajanje izdvojen kao cjelovit, formalno dorađen i
dosljedno promišljen kako tematski tako i motivski. Kao
glavne odrednice Ivićeve poetike prevladavaju
razočaranje i pesimizam u svakodnevnom životu.
• Ivić trenutno živi u Zagrebu, prisutan je u svijetu
umjetnosti tako što svira u dva benda; Jebeš ime i
Bagmans
• Osim što svira, Ivić ima i dvije izdavačke kuće;
Cryptic grind i Grobarluk
• Profesionalno se bavi programiranjem te ima stalan
posao u jednog zagrebačkoj, programerskoj tvrtci i
nosi titulu senior support specialist-a, a bavi se i web
dizajnom
Nevinost
Ne želim biti dio iluzije
Marioneta u tuđim rukama
Čovjek koji živi onako kako drugi kažu
Kojemu stvari koje drugi rade
U potpunosti mijenjaju stavove.
Kao da me je netko začarao,
Smijeh mi postaje nepoznanica
Poremećenost sad nema granica.
Ponovo šačica drugih
Upravlja svime što znam
Djeca umiru, nevini pogibaju
Bombe su postala nova hrana
Bačena na ljude s neba
U trenu nestane cijeli svijet
Kojeg si poznavao, kojeg si volio
Dijete umire, a ti mu ne možeš pomoći
Gledaš ga kako se pati u maloj lokvici krvi
Kako plače, noga mu je slomljena
Najradije bi si dušu izvadio
Samo da ne moraš slušati plač
No, malo dijete i dalje je na cesti
Majka mu je raznesena, obitelj nestala
Ali ono i dalje bespomoćno plače
Noga mu je slomljena…
Svi trče, nitko ne obazire pažnju
Panika vlada, ljudi jedu bombe
S druge strane neprijatelj ne zna da ratuje
Ne zna što se događa
Ali malo dijete pokušava se ustati
Ne može, noga ga boli
Bori se i ne ide mu
Svojim plačem moli za pomoć
No bombe i dalje padaju.
Vojnik stavlja svoju bebu u krevetić
I poljubi ju za laku noć
Nesvjestan da je uništio taj dan
Stotinu života…
Ali malo dijete leži i dalje na cesti
Od umora ne može moliti za pomoć
Leži na cesti, plače…
Nitko ga ne čuje, samo mu suze cure
Gleda svoju malu nogicu
Pokušava ju dodirnuti sa svojim malim
prstima
Pokušava puzati; da drugi vide da je živ
S druge strane, vojnik odlazi na posao
Uzima pušku i ponovo puca po djeci.
Ponekad napravi pauzu za ručak
Ali, primjetio je malo dijete
Sa slomljenom nogicom u lokvi krvi
Kako pokušava puzati
Smješkajući se dolazi do djeteta
Povukavši dim cigare, izvadi pištolj
Pogleda uokolo, prisloni ga djetetu na glavu
Dijete ne zna što je to.
Vojnik gleda niz nišan kako plače
Bez grižnje savjesti okidač.. povuče..
Plač je odjednom nestao, život se ugasio
Ono je bilo krivo jer je živo
I tako sad mrtvo leži na cesti u tišini,
A vojnik je otišao doma,
Dijete mu se probudilo.
*ratna i misaona lirska pjesma
*tematski izdvojena iz cijele zbirke jer govori o ratu
*ova pjesma živopisnim pjesničkim slikama priča kratku priču
*Najzastupljenije su vizualne pjesničke slike jer su baš one potrebne
za „priču“

pr.
Dijete umire, a ti mu ne možeš pomoći
Gledaš ga kako se pati u maloj lokvici krvi
Kako plače, noga mu je slomljena

U ova tri stiha pjesnik je stvorio gotovo cijelu jednu scenu te uvlači
čitatelja u tekst, tjera ga da zamisli strahote rata preko motiva
djeteta, motiva koji zaista najbolje oslikava užas ratne prisutnosti.

*nakon ove nastavlja se cijeli niz pjesničkh slika koje stavljaju

cijelu pjesmu u gradaciju

*Osim vizualnih slika naglašene su i auditivne slike kako bi

potpomogle cjelokupan dojam muke djeteta. Kako plače, noga mu
je slomljena/ Najradije bi si dušu izvadio/ Samo da ne moraš slušati
plač,
• Pjesma se sastoji od jedne strofe s
nasumično dugačkim stihovima
• rima se pojavljuje u nekim
dijelovima, sasvim je slučajna i
neplanirana
• Nepravilnom upotreba
interpunkcija
• nakon nekih važnih „zaključaka“
stavlja točku na kraju stiha, kako bi
naglasio važnost
• To se npr. vidi u stihovima:
Ne želim biti dio iluzije
Marioneta u tuđim rukama
Čovjek koji živi onako kako drugi kažu
Kojemu stvari koje drugi rade
U potpunosti mijenjaju stavove.
 Njoj
Nikad neću žaliti zbog stvari koje su nestale
Zbog stvari koje su mi oduzele život,
Stvari… koje su sad nestale…
Šalješ mi poruku, kad ne znaš kome da se
obratiš
Znam da me mrziš
No ti si jedino biće koje ne mogu mrziti
Pokušao sam, ne ide.
Tiho patim, ovisan o stolici
Ostavila si me na kiši i uzela kišobran
Sad se gušim u cigaretama
U svojoj maloj liturgiji nečistoće
Rođen sam da me objese
Bio sam najniži u hranidbenom lancu
…vidiš kako se stvari mijenjaju…
…kako vrijeme prolazi…
Postajem unikat, kao i ti…
Jer jedina si osoba koju ne mogu mrziti
Život još gori u meni
Jer nisam rob nikome
Ne čuješ mi srce? – Ni ja…
Osjetiš li moju toplinu? – Ni ja…
Shvaćaš li moju ljubav? – Ni ja…
Vukovi danas plaču
Nemaju više janjadi koja bi ih nahranila
Još jedna noć
U ovoj silnoj boli nestaje
Dok mislim na tebe…
 • Pjesma Njoj misaona je
i intimna, ljubavna
lirska pjesma

• kroz nedostatak mržnje

iščitavamo ljubav koja živi u
lirskom subjektu: No ti si
jedino biće koje ne mogu
mrziti/ Pokušao sam, ne ide.,
Jer jedina si osoba koju ne
Pjesnik koristi i taktilne i auditivne pjesničke slike koje mogu mrziti.
su također u službi upotpunjavanja dojma o količini boli • kroz vizualne pjesničke slike
i patnje koju proživljava lirski subjekt – Ne čuješ mi koje su ujedno i metafore
srce? – Ni ja…Osjetiš li moju toplinu? – Ni ja… saznaje patnja lirskog
subjekta zbog nesretne
ljubavi koju pokušava
zamijeniti mržnjom, ali mu ne
uspijeva: Ostavila si me na
kiši i uzela kišobran
Tema ove pjesme • Prema Ivićevim • ima nešto više
može biti riječima, Njoj je pjesma interpunkcija nego u
koja govori o brutalnosti prethodno analiziranoj
ljubav/mržnja te sasvim drugog rata, pjesmi
tanka granica između onog unutarnjeg • u službi postavljanja
to dvoje • Ova je pjesma također pitanja osobi koju ne
napisana u jednoj strofi može mrziti, pitanja na
i to bez ikakve rime koja odgovara sam sebi
• pjesma nosi polagan, jer zna da neće dobiti
hladan i tugaljiv ton jer odgovor
se tako osjeća i sam Pr. Ne čuješ mi srce? – Ni
lirski subjekt ja…
Zaključak
• lirski subjekt identificiran isključivo negativnim kategorijama i nalazi se u stalnom previranju između
smisla i besmisla života
• kroz Ivićeve pjesme provlači se kontrast sna i jave, nestabilnost i nestalnost, odnosno prolaznost
života
• iz pjesama izvire duboka emotivnost
• vidljivo u analize pjesama, autor ostavlja mjesta da sami dovršavamo „scene“
• ostavlja i prostora za nadu