Rje

Rješenje
šenje

U upravnom postupku donose se dvije vrste

upravnih akata, i to:
1. rješenja i
2. zaključci.
 Pojam rješenja i zaključka

• rješenje - upravni akt kojim se odlučuje o

predmetu upravnog postupka.
• zaključak - upravni akt kojim se odlučuje o
svim pitanjima koja se tiču upravnog
postupka, pod uslovom da se pomenuta
pitanja ne rješavaju rješenjem.
 Ko donosi rješenje, a ko
zaključak?

• rješenje donosi organ nadležan za

rješavanje u upravnom postupku.
• zaključke donosi ono službeno lice koje vrši
onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo
pitanje koje je predmet zaključka.
• rješenjem se na osnovu činjenica
utvrđenih u postupku odlučuje o upravnoj
stvari koja je predmet upravnog postupka.
 Donošenje rješenja

• jeste finalna i najvažnija faza postupka.

• rješenje je rezultat postupka jer se
zasniva na činjenicama utvrđenim u
postupku i dokazima izvedenim u njemu.
• organ nadležan za rješavanje donošenjem
rješenja nastoji da u okviru važećih propisa
udovolji kako opštem, javnom interesu, tako
i interesima stranke po čijem se zahtjevu
vodio postupak.
 Šta je to rješenje...

• rješavanje - primjena materijalnog propisa

na činjenično stanje utvrđeno u postupku.
• rješenje - konkretni, pojedinačni upravni
akt kojim se rješava upravna stvar.
• autoritativan akt organa nadležnog za
rješavanje, akt vlasti, a ne akt poslovanja.
 Pravno vezano rješenje

• organ nadležan za rješavanje vezan je

imperativnim normama koje određuju
kakvo rješenje taj organ mora donijeti
ukoliko su ispunjeni svi zakonski uslovi.
• organ nema mogućnosti biranja (izdavanje
rješenja o obavljanju samostalne
ugostiteljske djelatnosti; zakonom su
propisani uslovi za izdavanje i ako su
ispunjeni, organ je dužan izdati odobrenje).
 Rješenja koja se donose
prema slobodnom uvjerenju
organa - diskreciona

• prilikom donošenja rješenja prema

slobodnom uvjerenju organa nadležnog za
rješavanje, organ je ovlašćen da bira
između više opcija, odnosno više rješenja
koja su pravno jednaka (npr. rješavanje u
postupku za izdavanje odobrenja za
nabavljanje vatrenog oružja).
 Pismena i usmena rješenja

• forma donošenja - pismena i usmena.

• pravilo - pisana forma.
• samo izuzetno, kada se moraju preduzeti
hitne radnje koje ne trpe odlaganje,
rješenje se može izdati u usmenoj formi
(npr. za slučaj elementarnih nepogoda,
poput poplava, požara i sl.).
Rješenje u vidu zabilješke na
spisu

• u stvarima malog značaja organ može

izdati rješenje u vidu zabilješke na spisu
(ova rješenja imaju samo dispozitiv).
• uslovi za donošenje - ovim rješenjem se ne
smije dirati u javni interes, odnosno
interes drugog lica, a zahtjevu stranke se
udovoljava.
 Vrste rješenja prema broju
organa koji učestvuju u
donošenju rješenja

1. rješenja koja donosi jedan organ (taj

organ može biti a) inokosni i b) kolegijalni) i
• 2. rješenja koja donose dva ili više organa u
saradnji (složena rješenja).
 Rješenja koja donosi jedan
organ

• pravilo - jedan organ donosi rješenje

(rješenje koje donosi ministar za finansije,
načelnik sekretarijata za privredu i sl.).
• kad rješava kolegijalni organ - rješenje se
donosi većinom glasova od ukupnog broja
članova kolegijalnog organa.
 Složena ili zbirna rješenja

• rješenja koja se donose saradnjom ili uz

učešće dva ili više organa (složeno
rješenje se sastoji od dva ili više akata).
• oblici složenih rješenja su različiti; zavisi
od oblika saradnje organa koji učestvuju
u donošenju složenog rješenja.
I Rješenje koje donose dva ili
više organa

• kad je zakonom određeno da o upravnoj

stvari rješavaju dva ili više organa, svaki
od njih je dužan da donese posebno
rješenje o toj upravnoj stvari.
• organi se zatim sporazumijevaju koji će
od njih izdati rješenje, a u rješenju mora
biti navedeno rješenje drugog organa.
 II Rješenje uz prethodnu
saglasnost drugog organa

• zakonom ili drugim propisom zasnovanim na

zakonu može biti određeno da rješenje o
upravnoj stvari donosi jedan organ uz
prethodnu saglasnost drugog organa.
• rješenje se donosi nakon što je drugi
organ dao prethodnu saglasnost.
 III Rješenje uz naknadnu
saglasnost drugog organa

• organ koji donosi rješenje sastavlja ga i

dostavlja sa spisima predmeta na naknadnu
saglasnost drugom organu koji može dati
svoju saglasnost na doneseno rj. potvrdom
na samom rješenju ili posebnim aktom.
• rješenje je doneseno kad je drugi organ
dao saglasnost.
 IV Rješenje uz potvrdu ili
odobrenje drugog organa

• zakonom ili drugim propisom može biti

određeno da rješenje o nekoj upravnoj
stvari donosi jedan organ uz potvrdu ili
odobrenje drugog organa.
• postupa na isti način kao i kod donošenja
rješenja uz saglasnost drugog organa.
 V Rješenje po pribavljenom
mišljenju drugog organa

• zakonom ili drugim propisom - organ dužan

prije donošenja rješenja pribaviti
mišljenje drugog organa.
• organ čija je saglasnost ili mišljenje
potrebno za donošenje rješenja, dužan je
saglasnost, odnosno mišljenje dati u roku
od mjesec dana od dana kad mu je
zatraženo.
 Šta ako organ ne postupi u
roku od mjesec dana?

• ako organ u roku od mjesec dana ne

obavijesti organ koji donosi rješenje da
daje ili odbija saglasnost, smatraće se da
je dao saglasnost, a ako ne da nikakvo
mišljenje, nadležni organ može donijeti
rješenje i bez pribavljenog mišljenja, ako
nije drukčije određeno.
 Vrste rj. s obzirom na to da li
se rj. rješava upravna stvar u
potpunosti ili se rješavaju samo
neka pitanja?

• 1. potpuna rješenja – ona kojima se u

cjelini i u svim tačkama rješava upravna
stvar po kojoj se i vodio postupak.
• potpunim rješenjem se rješava glavna
stvar koja je predmet postupka.
• zaključcima se rješavaju sporedna pitanja
koja se pojavljuju tokom postupka.
 2. Djelimična rješenja

• ona koja donosi organ u slučajevima kada

se o jednom predmetu rješava u više
tačaka, a samo su neke od njih zrele za
razrješenje; kada je cjelishodno da se
pojedine tačke odvojeno rješavaju.
• ova rješenja organ donosi po službenoj
dužnosti ili na prijedlog stranke.
 Kakva su to dopunska
rješenja?

• donosi organ kada u rješenju kojim je

odlučeno o upravnoj stvari nisu riješena
određena pitanja.
• radi se o grešci organa koji je propustio da
riješi sve sporne tačke u rješenju.
• po službenoj dužnosti; češće na prijedlog
stranke.
Konačna i privremena rješenja

• a) rješenja o glavnoj stvari ili konačna

rješenja - donose se po okončanju
upravnog postupka i njima se na podlozi
utvrđenih činjenica rješava o predmetu
postupka.
• b) privremena rješenja - kada se prema
okolnostima slučaja pokaže da je
neophodno prije okončanja postupka
donijeti rješenje kojim se privremeno
uređuju sporna pitanja ili odnosi.
 Kakvo mora biti privremeno
rješenje?
• mora imati sve elemente kao i rješenje o
glavnoj stvari.
• u njemu se mora tačno navesti rok do koga
rješenje važi.
• donošenje privremenog rješenja po
prijedlogu stranke organ može usloviti
davanjem obezbjeđenja za štetu koja bi
mogla usljed izvršenja tog rješenja nastati
za protivnu stranku u slučaju da osnovni
zahtjev stranke ne bude uvažen.
 Zajedničko rješenje

• najčešće - rješenjem se rješava predmet

postupka koji se odnosi samo na jedno
određeno fizičko ili pravno lice.
• u jednoj upravnoj stvari dva ili više lica
mogu nastupiti zajedno; organ postupa:
• 1. donosi zajedničko rj. za sve učesnike,
• 2. za svakog pojedinca donosi posebno rj.
 Zajedničko rješenje

• kada se radi o upravnoj stvari koja se tiče

više lica (npr. eksproprijacija kompleksa
zemljišta sa više vlasnika) za sva lica može
se donijeti zajedničko rješenje; sva lica
moraju biti imenovana u dispozitivu.
• mora se dostaviti svakom od tih lica (osim
ako imaju zajedničkog punom. ili
zajedničkog punom. za primanje pismena).
 Generalno rješenje

• ako se radi o upravnoj stvari koja se tiče

većeg broja lica koja nisu lično poznata
organu.
• rješenje mora biti urađeno na način da se
lica na koja se odnosi mogu tačno
prepoznati (stanovnici naselja, vojni
obveznici itd.).
 Oblik i sastavni dijelovi
rješenja

• zakonom je propisano da se svako

rješenje kao takvo mora označiti.
• izuzetno, posebnim propisima može se
predvidjeti da se rješenju može dati i
drugi naziv (npr. dozvola, odobrenje...).
• donosi se pismeno, izuzetno i usmeno.
Sadržaj rješenja donesenog u
pismenoj formi

• 1. naziv organa, broj i datum donošenja rj.,

• 2. uvod,
• 3. dispozitiv (izreku),
• 4. obrazloženje,
• 5. uputstvo o pravnom sredstvu,
• 6. potpis službenog lica i pečat organa.
 2. Uvod rješenja sadrži:

• 1. naziv organa koji donosi rješenje,

• 2. propis o nadležnosti organa,
• 3. ime stranke i njenog zakonskog
zastupnika, predstavnika ili punomoćnika
(ako ga ima) i
• 4. kratko označenje predmeta postupka.
 3.Dispozitiv
najvažniji dio rješenja

• obavezni elementi dispozitiva – u njemu se

rješava o predmetu postupka u cjelini, kao i
o svim zahtjevima stranaka o kojima u toku
postupka nije posebno riješeno.
• kratak, određen, a može i u više tačaka.
• i o troškovima postupka, ako ih je bilo,
određujući njihov iznos, ko ih je dužan
platiti, kome i u kom roku.
 Izvršenje rješenja u
dispozitivu

• eventualni elementi dispozitiva - ako se

rješenjem nalaže izvršenje kakve radnje, u
dispozitivu će se odrediti rok u kome se ta
radnja ima izvršiti (npr. plaćanje nekog
novčanog iznosa ili predaja neke stvari).
• da žalba ne odlaže izvršenje rješenja mora
biti navedeno u dispozitivu.
 Sadržaj obrazloženja zavisi od
toga da li se radi o jednostavnim ili
složenim upravnim stvarima

• jednostavne stvari (učestvuje jedna

stranka ili učestvuju dvije ili više stranaka,
a ni jedna ne prigovara postavljenom
zahtjevu, a zahtjev se usvaja)
obrazloženje sadrži kratko izlaganje
zahtjeva stranke i poziv na pravne propise
na osnovu kojih je upravna stvar riješena.
• rješenje se može izdati i na obrascu.
 Sadržaj obrazloženja
rješenja u složenim stvarima

• kratko izlaganje zahtjeva stranaka,

• utvrđeno činjenično stanje,
• razlozi koji su odlučujući u ocjeni dokaza,
• razlozi zbog kojih nije uvažen neki od
zahtjeva stranaka,
• propisi i razlozi koji s obzirom na utvrđeno
činjenično stanje upućuju na odluku koja je
data u dispozitivu.
 Sadržaj obrazloženja rješenja
kojima se rješava upravna stvar
po slobodnoj ocjeni

• ako je nadležni organ zakonom ili drugim

propisom ovlašćen da riješi upravnu stvar
po slobodnoj ocjeni, on je dužan da u
obrazloženju rješenja navede taj propis i
da izloži razloge kojima se pri donošenju
rješenja rukovodio.
Uputstvo o pravnom sredstvu

• stranka se upoznaje da li protiv rješenja

može izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni
spor ili neki drugi postupak pred sudom ako
rješenjem nije zadovoljna.
• kad se protiv rješenja može izjaviti žalba,
u uputstvu se navodi kome se izjavljuje, a
kome se, u kom roku i sa kolikom taksom
predaje, te naznaka da se žalba može
izjaviti i na zapisnik.
Uputstvo o pravnom sredstvu

• kad se protiv rješenja može pokrenuti

upravni spor, u uputstvu o pravnom
sredstvu se navodi:
• 1. kom se sudu tužba podnosi,
• 2. u kom roku i sa kolikom taksom i
• 3. u koliko primjeraka se tužba podnosi.
Uputstvo o pravnom sredstvu

• kad se protiv rješenja može pokrenuti pred

sudom drugi postupak (a ne upravni spor), u
uputstvu se navodi sud kome se stranka
može obratiti i u kom roku.
 Ako je u rješenju dato
pogrešno uputstvo o pravnom
sredstvu...

• stranka može postupiti:

• a) po važećim propisima o pravnom sreds.
• b) po uputstvu;
• stranka koja postupi po pogrešnom
uputstvu, ne može zbog toga imati
štetnih posljedica.
 U rješenju nije dato
uputstvo...

• kad u rješenju nije dato nikakvo uputstvo o

pravnom sredstvu ili je uputstvo
nepotpuno, stranka može postupiti po
važećim propisima, a može u roku od 8
dana tražiti od organa koji je rješenje
donio da dopuni rješenje.
• rok za žalbu, odnosno tužbu, teče od dana
dostavljanja dopunjenog rješenja.
 Potpis na rješenju

• rješenje mora imati potpis starješine

organa, ako posebnim propisom nije
drukčije određeno ili službenog lica po
njegovom ovlašćenju.
• rješenje koje je donio kolegijalni organ
potpisuje predsedavajući kolegijalnog
organa.
 Rok za donošenje i
dostavljanje rješenja

• kad se postupak pokreće po zahtjevu

stranke ili po sl. dužnosti ako je to u
interesu stranke, a za donošenje rj. nije
potrebno sprovoditi poseban ispitni
postupak, niti postoje kakvi drugi razlozi
zbog kojih se ne može donijeti rj. bez
odlaganja (rješavanje PP) – rok- što prije,
a najkasnije u roku od mjesec dana od
dana predaje urednog zahtjeva ili od dana
pokretanja postupka po sl dužn.
 Rok za donošenje rješenja

• u ostalim slučajevima nadležni organ je

dužan donijeti rješenje i dostaviti ga
stranci najkasnije u roku od dva mjeseca
od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno
od dana pokretanja postupka po službenoj
dužnosti, ukoliko posebnim propisom nije
određen kraći rok.
 Ćutanje uprave

• ako organ protiv čijeg je rješenja

dopuštena žalba ne donese rješenje i ne
dostavi ga stranci u propisanom roku,
stranka ima pravo žalbe kao da je njen
zahtjev odbijen.
 Ispravljanje grešaka u
rješenju

• organ koji je donio rješenje, odnosno

službeno lice koje je potpisalo rješenje
može u svako vrijeme ispraviti greške u
imenima ili brojevima, pisanju ili računanju,
kao i druge očigledne netačnosti u rješenju
ili njegovim ovjerenim prepisima.
 Ispravljanje grešaka u
rješenju

• ispravljanje grešaka u rješenju vrši se

• 1. po službenoj dužnosti ili
• 2. na zahtjev stranke.
• ispravka greške proizvodi pravno dejstvo
od dana od koga proizvodi pravno dejstvo
rješenje koje se ispravlja.
 Ispravljanje grešaka u
rješenju

• o ispravci se donosi poseban zaključak

(dopuštena žalba).
• bilješka o ispravci upisuje se u izvornik
rješenja, a ako je to moguće, i u sve
ovjerene prepise dostavljene strankama.
• bilješku potpisuje službeno lice koje je
potpisalo zaključak o ispravci.
 Neuredno rješenje

• ono u kojem se nalaze očigledne greške u

činjenicama koje su opštepoznate; npr.
imena stranaka, računanje ili druge
očigledne greške.
• najčešće, neuredno rješenje sadrži
očigledne greške u imenima.
• mogu se nalaziti u originalu rješenja ili u
ovjerenim kopijama rješenja.
 Ispravljanje neurednog
rješenja

• ako se radi o očiglednim greškama i

netačnostima, organ može u svako doba
pomenute nepravilnosti ispraviti.
• ispravljena greška proizvodi pravna dejstva
od dana kada proizvodi pravno dejstvo i
rješenje koje je ispravljeno.
• o ispravci greške donosi se zaključak.
 Nezakonito rješenje

• ono čijim je donošenjem povrijeđen zakon

ili neki drugi propis zasnovan na zakonu.
• prema ZOUP, nezakonita rješenja mogu se
podijeliti na:
• 1. rušljiva (oboriva) rješenja i
• 2. ništava rješenja.
 Rušljiva rješenja

• rušljivo rješenje sadrži u sebi određene

nezakonitosti, s tim da one nisu toliko
teške prirode, te ako se na vrijeme ne uloži
pravno sredstvo, takva rješenja mogu
postati pravosnažna i izvršna.
• protiv rušljivog rješenja mogu se ulagati svi
pravni lijekovi (redovni i vanredni).
 Ništava rješenja

• rješenja koja u sebi sadrže tešku

povredu zakonskih normi.
• zbog težine povrede zakona ona nikada ne
mogu postati pravosnažna i izvršna, bez
obzira na činjenicu ulaganja, odnosno
neulaganja pravnih sredstava.
• smatra se da nikada nisu ni postojala.
 Nepravilno necjelishodno
rješenje

• ono kojim se izričito ne krše zakonske

odredbe, ali koje svojim donošenjem
vrijeđa društveni interes zaštićen pravnim
poretkom.
• cjelishodnost se ocjenjuje slobodnom
ocjenom organa koji rješava po uloženoj
žalbi na pomenuto rješenje.
 Zaključak

• druga vrsta upravnih akata koja se donosi

u toku upravnog postupka.
• zaključkom se odlučuje o pitanjima koja
se tiču postupka, kao i o onim pitanjima
koja se kao sporedna pojave u vezi sa
sprovođenjem postupka, a koja se ne
rješavaju rješenjem.
 Ko donosi zaključak?

• zaključak donosi službeno lice koje

obavlja onu radnju postupka pri kojoj se
pojavilo pitanje koje je predmet
zaključaka, ako ovim zakonom ili drugim
propisima nije drukčije određeno.
• ako se zaključkom nalaže izvršenje neke
radnje, odrediće se i rok u kome se ta
radnja treba izvršiti.
 U kojoj formi se donosi
zaključak?

• za razliku od rješenja koje se, po pravilu,

donosi u pismenoj formi, zaključak se
saopštava prisutnim licima usmeno.
• zaključak se napismeno izdaje na zahtjev
lica koje može protiv zaključka izjaviti
posebnu žalbu, ili kad se može odmah
tražiti izvršenje zaključka.
 Žalba protiv zaključka

• protiv zaključka može se izjaviti posebna

žalba samo kad je to izričito zakonom
predviđeno.
• takav zaključak mora biti obrazložen i
sadržavati i uputstvo o žalbi.
• žalba se izjavljuje u istom roku, na isti
način i istom organu kao i žalba protiv
rješenja.
 Suspenzivnost zaključka

• zaključke protiv kojih nije dopuštena

posebna žalba mogu nezadovoljna lica
pobijati žalbom protiv rješenja, osim ako je
žalba protiv zaključka zakonom isključena.
• žalba ne odlaže izvršenje zaključka osim
kad je zakonom ili samim zaključkom
drukčije određeno.