APOKRIFI

Petra Musulin
 u širem smislu označuju tekst što pretendira na autentičnost
koja mu se službeno ne priznaje, a u užem smislu spis
biblijskoga sadržaja koji nije uvršten u kršćanski kanon 

 jedan od najfunkcionalnijih oblika srednjovjekovne književnosti

 u njima dominira antička baština i isprepletanje čudnoga i

fantastike, vjerske pouke i zabave

 nisu žanrovska kategorija

 ono što je apokrifima zajedničko jest činjenica da propovijedaju

o biblijskim osobama i njihovim zgodama ili djelima kojih u
kanonu Biblije nema

 moguće ih je gledati kao nadžanrovsku skupinu raznorodnih

ostvaraja kojima je zajedničko samo to da pripovijedaju o
biblijskim osobama
 po tematici se dijele na starozavjetne i novozavjetne

 starozavjetni opisuju stvaranje i život prvih ljudi, život

starozavjetnih crkvenih i svjetovnih odličnika, a česte
su i starozavjetne apokalipse (viđenja, otkrivenja)

 tekstovi dolaze pod različitim naslovima, a glavni su

likovi u njima Adam i Eva, Abraham, Enoh, Mojsije,
Salamun, David, Josip i dr.

 novozavjetni su okupljeni oko likova Isusa i Marije te

apostola
 vrsta pobožnozabavnih spisa

 već u najstarije doba, vjerojatno još u

Moravskoj, a pogotovo u Bugarskoj, ušla u
staroslavensku književnost iz grčkih (rijetko iz
latinskih) vrela

 odatle su brojni apokrifi poput crkvenih knjiga

došli već u staroslavensko i k Hrvatima, gdje
su se još stoljećima čitali i prepisivali
 već fragmenti iz glagoljičkih kodeksa XIII. st. čuvaju dijelove
poznatih apokrifa (Legenda o sv. Tekli, Slovo o blagovijesti,
Epistola o nedjelji i dr.)

 u razdoblju od XIV. do XVII. st. javljaju se na sva tri naša

pisma

 u dubrovačkome, bosančicom pisanom Libru od mnozijeh

razloga iz 1520. ima ih nekoliko, a sačuvan je i jedan
latinički, no velika ih je većina pisana glagoljicom u poznatim
zbornicima (Vinodolski) i u brevijarima

 čuva se velik dio europskog apokrifnoga repertoara, i

istočnoga (koji je Hrvatima došao sa staroslavenskim
naslijeđem) i zapadnoga, a hrvatska je književnost nerijetko
imala ulogu posrednika u razmjeni apokrifa između Istoka i
Zapada
STAROZAVJETNI APOKRIFI
 Neki od poznatih starozavjetnih apokrifa su Život
Adamov, Priča o Abrahamu i Otkrivenje Baruhovo

ŽIVOT ADAMOV – u njemu se pripovijeda, kako su

Adam i Eva, pošto su izgnani iz raja, lutali po
zemlji plačući i gladujući i kako su činili pokoru
stojeći do vrata u vodi, Adam u Jordanu, a Eva u
Tigrisu. Pošto je anđeo naučio Adama obrađivati
zemlju, poživio je Adam na njoj 930 godina, a
onda je kao prvi čovjek umro pred svojim
brojnim potomstvom.
 PRIČA O ABRAHAMU – u njoj se pripovijeda
kako je Abraham prije smrti u Boga izmolio
milost, da bude uznesen na nebo, da vidi
Boga i Božju pravdu.

 OTKRIVENJE BARUHOVO – u njoj se

pripovijeda o Baruhovu boravku na nebesima,
gdje mu anđeo pokazuje i tumači različite
čudesne pojave
NOVOZAVJETNI APOKRIFI
 novozavjetni su apokrifi brojniji

 oni prenose etičku pouku i nastoje primatelje potaknuti na

popravljanje života

 oslanjaju se na biblijski tekst

 distancirani (tzv. sveznajući) pripovjedač objektivno iznosi činjenice,

a digresije u tu sukcesivnu naraciju unose elemente zabave

 pripovijedanje je povezano kronološkim načelom

 neki su apokrifi kratki, a drugi imaju razvedenu, novelističku ili čak

romanesknu strukturu u kojoj se miješaju različiti podžanrovi
 apokrifi s novozavjetnom tematikom zastupljeni su u većem
broju fragmentarno ili kao potpuno očuvani tekstovi

 pripovijedaju o životu i djelovanju Kristovu, a posvećeni su i

marijanskoj tematici, djelovanju apostola, ili su apokalipse

 primjerice Slovo o blagovijesti, tekst u kojemu Marija od straha

u živom dijalogu s anđelom odbija povjerovati da je upravo ona
odabrana da svijetu rodi spasitelja. Nadalje, riječ je o jeziku koji,
pun staroslavenizma, živo priča, u obliku dijaloga između Marije
i Gabrijela, o naviještenju rođenja Isusova, s mnogo realističnih
detalja i s likom Marijinim koji jr psihološki vrlo dobro i
realistično ocrtan

 Apokrif Epistola o nedjelji je pripovijest o pismu koje je čudom s

nebesa spušteno na oltar sv. Petra s prijetnjama onima koji ne
budu slavili dan Gospodnji. Sačuvana je u odlomku iz XIII. st.
koji je došao u hrvatsku srednjovjekovnu književnost sa Zapada
 u hrvatskoglagoljskoj su književnosti potvrđena i
apokrifna evanđelja

 jedan od najpopularnijih apokrifa u Europi je tzv.

Protoevanđelje Jakovljevo, napisano na grčkome jeziku
u II. st.

 apokrif je brzo osvojio svijet, jer svojim sadržajem

ispunjava vidljivu prazninu što je ostavlja od Crkve
priznati tekst evanđelja koji ništa ne govori o Marijinim
roditeljima, o njezinu djetinjstvu, djevojaštvu itd.

 odlomci se Protoevanđelja Jakovljeva čitaju u

brevijarima, a cjeloviti je tekst prepričan u tzv.
Oxfordskom zborniku iz XV. st.
 posebnu, vrlo zanimljivu kategoriju predstavljaju tzv.
apokrifna Djela apostolska

 u staroj hrvatskoj književnosti predstavljena su samo neka

 djela Pavla i Tekle iz XIV. stoljeća je kulturološki iznimno

značajno djelo

 Tekla je svojevrsni prototip svetaca mučenika starijega tipa:

oni jesu smireni i postojani, a jedini osjećaj koji pokazuju
jest bezuvjetna ljubav i predanost Bogu

 jedan od motiva iz djela, djevičanstvo kao konkretna

realizacija uzdržavanja od tjelesnosti i realizacija
produhovljenosti, ali i kao znak svete snage, ima dugu
povijest u kršćanstvu, a ovaj je apokrif jedan od prvih
potaknuo tu temu
 apokrif o djelima apostola Andrije i Mateja u gradu
ljudoždera sačuvan je u Hrvata u dvama glagoljskim
zbornicima iz XV. st

 opisuje doživljaje dvojice apostola kod divljih

ljudoždera kojima su došli propovijedati kršćanstvo,
a neobično zanimljiv siže u kojem se prepleću
kršćanski elementi s motivima istočnjačkih priča,
dinamično nizanje epizoda, mnoštvo zapleta i
raspleta, vještina fabuliranja, potisnuta doktrinarna
tendencija, a istaknut zabavni karakter daje Djelima
apostola Andrije i Mateja obilježje 'malog
avanturističkog romana', te je razumljivo da je
apokrif bio jedan od najomiljenijih i najčitanijih
tekstova starokršćanske književnosti
 u srednjem vijeku ljudima su naročito bila
zanimljiva djela o zagrobnom životu

 u tu vrstu idu različita viđenja, od kojih je kod

nas sačuvano Viđenje Pavlovo i Viđenje
Bogorodičino (Gospoja hodila po mukah)

 U njemu se pripovijeda kako je Bogorodica,

vođena od anđela Mihovila prolazila paklom i
kako se je, uzbuđena strašnim prizorom, zajedno
s anđelom Mihovilom obratila svome sinu s
molbom, da olakša grješnicima kazne. Smilovavši
se na njezinu upornu molitvu naređuje Isus da se
grešnicima olakšaju muke od Uskrsa do Duhova.
Koptsko apokrifno Evanđelje po Tomi
 Evanđelje po Tomi novozavjetni je apokrif koji se pripisuje
apostolu Judi Tomi Blizancu, onomu kojega u današnjem
kršćanskom svijetu najviše pamtimo kao „nevjernog Tomu“ iz
Evanđelja po Ivanu

 “Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima

kad je došao Isus. Drugi mu učenici rekoše: „Vidjeli smo
Gospodina.“ Toma im odvrati: „Dok ne vidim na rukama njegovim
znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne
stavim svoje ruke u njegov bok, neću vjerovati.“ Poslije osam
dana učenici njegovi bijahu ponovo unutra i Toma s njima. Dok
su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče: „Mir
vama!“ Zatim reče Tomi: „Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku!
Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već
vjernik!“ „Gospodin moj i Bog moj!“ izjavi Toma. „Jer me vidiš,
vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!“
 “On reče: „Jedan častan čovjek imao je vinograd –
dade ga u zakup vinogradarima da u njemu rade i
da od njih dobije plodove. Posla vinogradarima
slugu po plodove. Ovi ga zgrabe, istuku ga i zamalo
ubiju. Sluga ode i ispriča to gospodaru. Njegov
gospodar reče: „Možda ga nisu prepoznali.“ Pošalje
drugoga slugu – i njega vinogradari pretukoše.
Tada im gospodar pošalje svojega sina. Reče:
'Možda će prema mome sinu pokazati više
poštovanja.' Kad vinogradari doznaše da je on
nasljednik vinograda, dohvate ga i ubiju. Tko ima
uši, neka čuje!“
 “Isus im reče: „Ako budete postili, navući ćete
grijeh na sebe; ako budete molili, bit ćete
prokleti; ako dajete u milostinju, učinit ćete
zlo svojem duhu. I ako odete u bilo koju
zemlju i prolazite njezinim predjelima, ako
vas ljudi prime, jedite što vam ponude i
iscjeljujte bolesne među njima. Jer ono što
ulazi u vaša usta, neće vas ukaljati, ali ukaljat
će vas ono što izlazi iz njih.“