donese ocjenu i sud o nekom djelu.Djelo o kome se izriče ocjena i sud može biti iz oblasti umjetnosti ili nauke,te stoga ima raznih vrsta kritike: književna, pozorišna, filmska, naučna kritika. Književna kritika bavi se ocjenjivanjem i donošenjem sudova o čisto književnom djelu. Uslovljena razvitkom književnosti ona je raznovrsna po svom metodu,sadržini i obliku kao pratilačka književna vrsta. Kritikovanja pojedinih književnih pojava bilo je vrlo rano. U najranije vrijeme kritika se javlja kao sastavni dio drugih djela a definitivan oblik, ulogu i značaj je dobila tek u 19.st.. Osnivač prve književne kritike je francuski kritičar Sent Bev. Imajući za cilj da donese sud o vrijednosti nekog književnog djela književni kritičar analizira određeno djelo,određuje ulogu i značaj djela kao umjetničke i društvene pojave. Da bi mogao da utvrdi kvalitete književnog djela književni kritičar mora da ima mnogo sposobnosti. Prije svega,mora da široko poznaje život i društvo,razvitak društva i tendencije. Prava književna kritika čini važan dio nauke o književnosti ,ona je upravo jedna njena grana .Donoseći sudove o vrijednosti književnih djela književna kritika pruža bogatu i pouzdanu građu drugim disciplinama nauke o književnosti :teoriji književnosti i historiji književnosti.