Društvena stratifikacija

1
Ljudi u društvu nisu jednaki po
društvenome položaju, kao ni po pravima i
mogućnostima koje iz njega proizilaze!
Zašto ljudi žive u društvu?
Interes – za sigurnošću, karijerom,
obrazovanjem, ... , pripadanjem (naciji,
vjeri, sportskom udruženju, ...)

Ekonomija – tržište – najizraženiji primjer

potrebe za “drugima”
2
Ekonomija – područje susreta, ali i
razilaženja, dijeljenja.

Kapitalizam ≠ socijalizam
- slobodno tržište - centralno-planska
- individualni interes ekonomija
- pluralizam - egalitarizam

Društvena nejednakost – povijesno

stvorena u svim oblicima društvenog
života
3
Društvena stratifikacija: postojanje
uočljivih društvenih skupina koje su
rangirane jedna iznad druge na temelju
razlika u bogatstvu, ugledu i moći.
Pripadnici iste skupine imaju podjednake
interese kao i svijest o zajedničkom
identitetu. Npr:
Robovlasništvo: robovi i gospodari
Feudalizam: staleži
Kapitalizam: klase
4
Klase – dominantna forma stratifikacije u
kapitalizmu
Razlikuju se na temelju distribucije
bogatstva i moći.
Marx: klasne razlike su ekonomske naravi,
nejednakost u vlasništvu (buržoazija) i
radu (proletarijat)

5
Weber: klase su određene
(1) ekonomskim razlikama i
(2) društvenim statusom (ugledom).

Weber razlikuje:
1. vlasničku klasu,
2. intelektualnu i menadžersku klasu,
3. tradicionalnu sitnu buržoaziju i
4. radničku klasu

6
Socioekonomska klasifikacija J.
Goldthorpea:
Goldthorpea
Klasa se definira odnosima i uvjetima
zapošljavanja u suvremenom društvu.
Odnosi i uvjeti zapošljavanja određeni su:
ugovorima o radu i uslužnim odnosima,
situacijom na tržištu i
radnim uvjetima.

7
Goldthorpe je u britanskome društvu
razlikovao 3 klase koje dijeli na 11
kategorija:
Uslužna klasa
I stručnjaci, ravnatelji i dužnosnici višeg
ranga, menadžeri u velikim tvrtkama,
krupni vlasnici
II stručnjaci, ravnatelji i dužnosnici nižeg
ranga, tehničari višeg ranga, menadžeri u
malim poduzećima, nadzornici
nemanualnih zaposlenika
8
Posrednička klasa
IIIa rutinski nemanualni zaposlenici u upravi i
trgovini
IIIb zaposlenici u osobnim uslužnim djelatnostima
IVa sitni vlasnici, obrtnici itd. koji imaju zaposlene
radnike
IVb sitni vlasnici, obrtnici bez vlastitih zaposlenika
IVc farmeri i sitni posjednici, samozaposleni ribari
V tehničari nižeg ranga, nadzornici manualnih
radnika

9
Radnička klasa
VI kvalificirani manualni radnici
VIIa polukvalificirani i nekvalificirani
manualni radnici (osim u poljoprivredi)
VIIb poljoprivredni radnici

Još dva kriterija: a) kriterij vlasništva i

b) kriterij ekonomske moći.

10
a) kriterij vlasništva
(klase vlasnika i nevlasnika)
b) kriterij ekonomske moći
- ekonomsku moć određuje
(1)vlasništvo, (2)kontrola i
(3)samoostvarenje na tržištu

K. Polanyi: klasa postoji dok ima određenu

funkciju u društvu; njen život ovisi o
svojoj sposobnosti prilagođavanja
nastalim promjenama.
11
R. Dahrendorf:
Dahrendorf klase su konfliktne grupe koje
vodi interes za postizanjem određenog
položaja koji sa sobom donosi autoritet.
- elita = vladajuća klasa (gubi autoritet silaskom
s vlasti)
T. Parsons:
Parsons klasa, rasa, etnicitet, vjera i slično su
oblici stare stratifikacije.
Moderno društvo obilježavaju zajednica i
sudioništvo. Ono se gradi na:
1.) institucionalizaciji odgovornosti i na
2.) institucionalizaciji jednakih preduvjeta za
sve.
12
P. Berger: na tragu Marxa i Webera
objedinjuje sve za klasu bitno – odnos
prema vlasništvu i radu, interes i
kulturni identitet skupine:
“Klasa je skupina koja izvodi svoj privilegij
iz svoje uloge u proizvodnom procesu,
a obilježavaju je zajednički interesi i
zajedničke kulturalne značajke; klasno
društvo je ono u kojem je klasa
dominantna forma stratifikacije.”

13
Međutim (!), polazna točka socijalne
mobilnosti nije klasa već obitelj, tj.
“U svim razvijenim industrijskim društvima
obrazovanje je postalo daleko najvažnije
sredstvo mobilnosti prema gore.” (Berger)

Berger uočava specifičan klasni sukob u

suvremenom zapadnom društvu, sukob
dviju srednjih klasa – stare (proizvodnja
i distribucija materijalnih dobara i usluga) i
nove (proizvodnja i distribucija
simboličkog znanja).
14
Socijalna mobilnost - označava količinu
kretanja stanovništva iz jedne klase u
drugu, ili iz jednoga sloja u drugi unutar
iste klase (prema gore ili prema dolje).

a) Vertikalna (unutargeneracijska i
međugeneracijska)
b) Horizontalna (promjena mjesta življenja
i rada)

15
Koliko je stvarno otvoreno suvremeno
kapitalističko društvo, tj. je li ono
meritokracija?
Meritokratskim će se zvati ono društvo koje
nagrađuje marljive i sposobne, društvo u
kojemu je individualni uspjeh rezultat
individualnoga napora, a ne klasnoga
porijekla.
Obrazovanje postaje najtransparentniji
način promjene položaja na socijalnoj
ljestvici uspjeha (tj. potvrda meritokracije).
16
Giddens se stoga zalaže za kontroliranu
meritokraciju, tzv. „inkluzivno društvo“
koje obilježavaju:
• jednakost kao uključenost,
• ograničena meritokracija,
• obnova javnog prostora (građanski
liberalizam),
• „s onu stranu društva rada“,
• pozitivno blagostanje,
• država socijalnoga ulaganja.

17
Tri važna pitanja otkriva istraživanje
“socijalne mobilnosti”:
1. Stupanj društvene mobilnosti utječe
na oblikovanje klasa (ako je stupanj
mobilnosti nizak, klasna solidarnost i
kohezija su visoke i obratno)
2. Koliko je klasno porijeklo prepreka ili
prednost za životni uspjeh
3. Kako ljudi reagiraju na iskustvo
društvene pokretljivosti, prihvaćaju li je ili
su ogorčeni
18
Apsolutna mobilnost je u porastu, tj.
ukupna količina društvene mobilnosti.
≠
Relativna mobilnost, ona koja se ne odnosi
na količinu mobilnosti već na usporedne
mogućnosti onih koji potiču iz različitih
klasa da postignu određene položaje na
socijalnoj ljestvici uspjeha (srednje klase
su najmobilnije).

19
C.W.Mills: za prestiž su bitni vlasništvo i
porijeklo, zanimanje i obrazovanje,
prihod i vlast, dakle, i nasljeđeno kao i
ono osobnim sposobnostima ostvareno
/primjer su “bijeli ovratnici” u borbi za
uspon na socijalnoj ljestvici kroz stil
odijevanja /.

Rodne razlike kao osnova društvene

nejednakosti (ženski rad manje plaćen?!)
20
Opravdanost društvene stratifikacije prema
“strukturalnom funkcionalizmu”(Davis,
Moore)
- Stratifikacija je funkcionalna nužnost
svakog društva,
- problem je kako društvo motivira i
raspoređuje osobe na položaje - sustav
nagrađivanja, prestiž i višak dokolice.

Društvo motivira sposobne za odgovorne i

manje ugodne funkcije, a nesposobne za
manje odgovorne ali ugodne funkcije
21
 Vlast, moć i elite
Vlast je specifičan odnos nadređenosti i
nadmoći jednih nad drugima; pravo
korištenja sredstava sile, prinude i nasilja
Moć je mogućnost jednoga čovjeka ili
određenog broja ljudi da ostvare svoju
volju u zajedničkom djelovanju
Politika nalaže etičku odgovornost onima
koji imaju vlast i moć (odgovornost za
posljedice, a ne za ideju!) (Weber!!!)
22
Društvom vladaju elite!
V.Pareto i G.Mosca: elita vlada na osnovu
psiholoških svojstava pojedinaca
(superiornosti)
Elite su sklone dekadenciji → cirkulacija elita

C. W. Mills: elite vladaju institucionalno;

politička, korporacijska i vojna.
Elita uvijek monopolizira moć!

23
Interes za proučavanje modernih elita javlja
se:
a) s novijim istraživanjem društvene
stratifikacije u V. Britaniji i SAD-u;
b) kada se problematizira tema dominacije i
moći u suvremenom društvu.

K. Mannheim u društvu razlikuje:

politička i organizacijska elita,
intelektualne i umjetničke elite,
moralne i religiozne elite /Čengić,2016/ 24
 Prema M. Hartmannu najvažnije elite
modernog društva su:
 poslovna elita,
 politička elita,
 upravna (administrativna) elita i
 pravosudna elita

– njihova je okosnica moći:

kapital, politička moć, zakonom zajamčene
procedure i uloge te ekspertna moć
/Čengić,2016/
25
Zapadne demokracije svoju stabilnost grade
na dva principa:

1. na postojanju natjecateljskih subelita i

2. otvorenosti elitnih pozicija svima bez
obzira na socijalno porijeklo /Čengić,2016/

26
 Suvremena država
1. Monarhija (nasljeđivanje vlasti),
2. Autoritarna vlast (autokratski,
centralizirani oblik vlasti, totalitarni
poretci),
3. Demokratska vlast (višestranačje,
slobodni izbori, podjela vlasti na
zakonodavnu, izvršnu i sudsku)
Demokracija kao a) predstavnička
b) sudionička
27
Predstavnička demokracija kao poliarhija –
vladavina mnogih (R. Dahl).

Suvremenu državu karakteriziraju teritorij,

stanovništvo, zakoni i upotreba sile.
To su nacionalne države koje imaju
suverenitet.
Svi državljani su građani koji imaju
politička i socijalna prava.

28
 Civilno društvo ili treći sektor
Udruge građana - nevladine (ili nepolitičke)
organizacije i neprofitne organizacije
a) protektivne – štite interese određenog
dijela društva (npr. sindikati, ratni
veterani, razne udruge bolesnika i dr.)
b) promotivne – promiču određene ciljeve i
vrijednosti (npr. ekološke skupine,
religijske skupine, feminističke
organizacije i dr.)
29
„Civilno društvo uključuje različite
organizacije civilnog društva koje se
nazivaju dobrovoljačkim, neovisnim,
neprofitnim, nevladinim i trećim sektorom.
Njihova je zajednička osnova sloboda
udruživanja i djelovanja u kojem se
prepoznaje opće dobro.”
- njegova je važnost za samoorganiziranje
građana, jačanje socijalnog kapitala i
socijalne kohezije. → → →

30
Npr.:
•Prigodom Dana ljudskih prava 10. 12. 2016.
predstavljena je SOLIDARNA – zaklada za
ljudska prava i solidarnost. 
•SOLIDARNA je prva domaća privatna
zaklada u R H  koju je osnovalo 55
pojedinaca i udruga u svrhu podrške
autonomiji i održivosti građanskog djelovanja
na promociji i zaštiti temeljnih sloboda,
socijalne i ekonomske pravde, okoliša, javnih
dobara, demokracije i vladavine prava. 
31
Civilno društvo protiv “amoralnog
familizma”:
Glavno pravilo u skladu s kojim se djeluje u
društvu amoralnog familizma je:
- maksimalno uvećati materijalne vrijednosti
(dok si na vlasti),
- kratkoročno iskoristiti probitke uže obitelji
- Svakog onoga tko se ponaša u skladu s
tim načelom E. Banfield naziva „amoralnim
familistom“
32
 Pravo
Zakoni su norme/pravila koje propisuje
država kao principe poželjnog ponašanja
koje njeni građani moraju slijediti.
Nepoštivanje zakona → sankcije
- promjenjivost prava (zakona) i njegova
ovisnost o državnoj strukturi vlasti
- Pravo kao sveukupnost društvenih pravila
(zakona) koje je donijela i sankcionirala
država
33
- prinudni karakter prava
- Pravo polazi od društvene nejednakosti
kao pretpostavke
Pravni sustav kao objektivna zbilja koja se
potvrđuje kao
a) Institucionalizacija - sustav tipiziranih
shema u okvirima kojih djelujemo
b) Legitimacija ima zadaću institucionalnu
zbilju učiniti objektivno provodivom i
subjektivno prihvatljivom (Berger i
Luckmann)
34