Kur’an

Nina Kalezić
Zorica Vuković
Marija Bojović
Nikola Tomanović
• Kuran ili Koran (arap.‫ — قرآن‬Kur’an; od arap. ‫قرأ‬
kara’a — „čitati“, „kazivati“) je sveta knjiga islama,
koja sadrži „Božije reči upućene Muhamedu“.
• Kuran predstavlja jedinstven i najvažniji oslonac u
razvoju islamske civilizacije u životu muslimana,
bilo u zajednici, bilo kao pojedinaca. Cenjen kao
božije slovo, istovremeno je postao standard i
model pisanog i govornog arapskog jezika.
Predstavlja izvorište teologije, zakonodavstva,
društvenih odnosa, pravila ophodenja u trgovačkim
i ličnim odnosima, i u svakodnevnom životu.
 Sadržaj
• Kuran se sastoji od 114 sura i ukupno 6236 ajeta
uključujući 112 bismilla koje se obično
podrazumijevaju kao bezbrojne. Tačan broj ajeta
je različit ne zbog sadržaja nego zbog različitih
metoda njihovog brojanja.
• Sure nisu poređane po redu po kojem su
objavljivane, nego prema veličini sura. Nakon
kratkog uvoda Kur’an se nastavlja najdužom
surom, a završava se nekim najkraćima.
• Sve sure počinju sa Bismilom: „U ime Boga,
Milostivog, Samilosnog!“.
• Dvije najznačajnije teme Kur’ana su jedinstvenost
i moć Božija i priroda i sudbina ljudi u odnosu sa
Bogom.
• Bog je jedini stvoritelj univerzuma, ljudi i duhova,
blagotvoran i pravedan. Ljudi su Božiji robovi koji
svojom slobodnom voljom često neće slušati
Božije zapovijesti, jer ih može iskušavati pali
anđeo Iblis(Satana).
• Na dan dolazećeg suda svi će ustati iz mrtvih, biće
izvagani i poslati u raj ili u pakao za vječna
vremena.
• Često se zaboravlja da Islam priznaje ranije
Knjige(Stari i Novi zavjet) kao svoje svete knjige,
ali ih nadograđuje novom - Kur’an-om koja dolazi
od istog Boga, a objavio ju je prorok Muhamed.
 Nastanak
• Kur’an proizilazi iz Muhamedovih propovjedi i
sama riječ znači „propovijed“.
• To je vječna, autentična, doslovna Riječ Božija
objavljena na arapskom jeziku koju je
melek/anđeo Objave, časni Džibril(arhangel
Gavrilo) prenio preko posljednjeg Božijeg
poslanika Muhameda. Muhamed nijen ni autor, ni
urednik Kur’ana, niti u njemu ima išta osim
Allahovih poruka, naredbi, zabrana, savjeta,
pouka, kazivanja o prošlim poslanicima.
• Muhamed nije znao ni čitati ni pisati kada je
počeo objavljivati Kur’an. To se smatra dijelom
Božijeg plana kako niko ne bi mogao tvrditi da
Muhamed sam piše i sastavlja Kur’an.
• Od samog početka objavljivanja Kur’ana
Muhamed je imao osobne pisare koji su zapisivali
svaki ajet i smiještali ga u poglavlje koje bi melek
Džibril odredio po Allahovom naređenju.
• Zapisani ajeti postepeno su skupljani sve dok
nisu, za vrijeme vladavine prvog halife Ebu Bekra
objedinjeni u jednu knjigu.
 Značaj Kur’ana
• Kur’an je namijenjen svakom čovjeku, bez obzira
na njegovo orijeklo, ali i mjesto i vrijeme
njegovog življenja. On nudi univerzalne tvrdnje o
porijeklu čovjeka, svrsi stvaranja, dobru i zlu, raju
i paklu...
• Sadrži kazivanja o prošlim narodima, njihovim
usponima i padovima, te nudi pouke kako buduće
generacije ne bi ponavljale greške svojih predaka.
• Propisuje čovjekove obaveze prema Bogu, prema
drugim ljudima i prema sebi samom.
• Osnovni zahtjevi muslimanskog života su
dnevne molitve, milostinja, post u mjesecu
ramazanu, hodočašce u Meki.
• Kur’an formira i osnovu islamskog zakona –
šerijata.
• U njemu sadržani zakoni o braku, o postupcima
žene prema mužu i muža prema ženi, o razvodu
braka, o odgoju djece, o trgovini, o krivičnom,
građanskom pa i međunarodnom pravu.
• Njegov ustav prožima sve aspekte čovjekovog
života.
• Muslimani smatraju Kur’an značajnim zbog
njegove poezije i dotjeranosti, kao i da je ta
njegova literarna perfekcija dokaz božanskog
porijekla.
• Milozvučno recitovanje Kur’ana jako je važno u
životu muslimana jer omogućava slušanje
istinske Božije Riječi, što je ne samo religijski
već i umjetnički doživljaj kojim započinju sve
svečanosti u islamskoj zajednici.
• „Mnogi ljudi traže pravu osobu, umjesto da
pokušaju da budu prava osoba“.
• „Slabić ne može da oprašta, jer je opraštanje
osobina jakih“.
• „Bog ne mijenja ono što je u ljudima sve dok
oni sami ne promijene ono što je u njima“.
• „Raj je zaslužio onaj koji zasmijava ljude koji
ga okružuju“.
• „Sigurno je da Bog ne griješi prema čovjeku, ali
čovjek griješi prema sebi“.