Električna otpornost može se meriti različitim metodama i
instrumentima
Najvažniji činioci za izbor odgovarajuće metode i instrumenta
su vrsta otpora i njegova veličina
Materijali se po svojim osobinama u pogledu provođenja struje
dele na provodnike, poluprovodnike i neprovodnike (izolatore)
Provodnici se dele na:
- provodnike prve klase (metali, njihove legure i grafit) - provodnike druge klase (razni elektroliti, odnosno rastvori kiselina, baza i soli u vodi) Merenje električne otpornosti
Proticanje jednosmerne struje kroz provodnike prve klase ne
prouzrokuje nikakvu hemijsku promenu u njihovom sastavu U provodnicima druge klase proticanje struje izaziva njihovo hemijsko razlaganje - zbog toga se za njihovo merenje ne upotrebljava jednosmerna struja, jer rezultati ne bi imali smisla Za ovakva merenje mora se koristiti naizmenična struja dovoljno visoke učestanosti da ne bi došlo do elektrolize Pored elektrolize koja hemijski razlaže provodnik, javlja se i elektromotorna sila polarizacije Otpor uzemljenja je iste prirode kao i otpor elektrolita, pa se za njegovo merenje koriste iste metode kao za elektrolite (u praksi je merenje otpora uzemljenja veoma važno i često se izvodi radi kontrole zaštitnog uzemljenja i gromobranske instalacije) Merenje električne otpornosti Merenje otpora provodnika I klase
Provodnici prve klase mogu biti malog, srednjeg i velikog otpora
- malim otporima smatraju se oni ispod 1Ω - srednji se kreću u granicama od 1 do 10 000 Ω, pa i do 100 000 Ω, - veliki prelaze 100 000 Ω
Ova podela je važna za isbor metode merenja
Uobičajene i najviše korišćene metode mogu se podeliti na tri
osnovne grupe: 1. Merenje otpora na osnovu Omovog zakona, 2. Direktno merenje otpora meračima otpornosti 3. Merenje otpora mostovima Merenje električne otpornosti merenjem napona i struje
naponska veza strujna veza
Metoda merenja otpornosti merenjem napona i struje može se primeniti u širokom opsegu vrednosti otpornosti, počev od 10-6 Ω, pa se do 1012 Ω. Izborom kvalitetnih instrumenata, ampermetra i voltmetra, i odabiranjvem adekvatnih opsega merenja može se postići prilično visoka tačnost (greška oko 0,5%) Merenje vrlo velikih otpora megaommetrom
Vrlo veliki otpori ne mogu se meriti običnim ommetrom, jer
struja koju daje baterija običnog ommetra daleko je manja od potrebne vrednosti za puno skretanje kazaljke instrumenta Za ove svrhe potreban je izvor mnogo većeg napona U praksi se merenje vrlo velikih otpora obično svodi na merenje otpora izolovanosti Vrednost otpora izolatora nije stalna, već za- visi od više faktora (npr. od veličine napona na merenom otporu – pod većim naponom znatno se smanjuje otpor izolovanosti) Merenje otpora izolovanosti običnim ommet- rom dalo bi potpuno pogrešnu sliku o stanju izolacije, jer bi se dobila skoro beskonačna vrednost Merenje sa izvorom visokog napona daje realnu sliku, zbog čega merenje otpora izolovanosti treba po pravilu vršiti pri naponu koji je približno jednak nominalnom naponu mreže Merenje otpora mernim mostovima
Merni mostovi često se koriste za merenje otpora i
upotrebljavaju se za veoma tačna merenja Tačnost merenja posledica je činjenice da se u mostovima upoređuje vrednost nepoznatog sa tačno poznatim otporom (etalonom) Kod merenja mostovima očitavanje je bazirano na nultoj indikaciji ravnoteže mosta i zbog toga je ono nezavisno od karakteristika nul-detektora Tačnost merenja direktno zavisi samo od tačnosti komponenata od kojih je most sastavljen Najčešće se upotrebljava Vitsto- nov most Most za merenje R, L i C Uravnoteženi Vitstonov (Wheatstone) most – nulta metoda
Nulta metoda-merenje se obavlja kada
pokazni instrument N, tzv. nulti indikator, ne skreće. Tada se kaže da je most u ravnoteži. Ravnoteža mosta se postiže promenom otpornosti otpornika R2, R3, i R4: sva tri, dva od njih ili jednog.
Diferencijalna metoda - međusobno su
suprotstavljeni naponi UAB i UAD, kao i UBC i UDC.
Jedna od najtačnijih metoda za merenje
otpornosti, koja služi za merenje srednjih i velikih vrednosti.
Primer: Grupa III Zadatak 2
Vitstonov most – nulta metoda Uravnoteženi Vitstonov (Wheatstone) most – nulta metoda
Ravnoteža mosta se ne menja ako dijagonale mosta izmene uloge:
napojna postane merna i obrnuto, merna postane napojna. Primer: Primer: Grupa III Zadatak 2 Merenje otpora provodnika II klase (elektrolita)
Kod provodnika II klase, usled proticanja jednosmerne struje,
javlja se elektromotorna sila polarizacije, čija vrednost nije poznata (zavisi od niza provodnika u dodiru i od protekle količine elektriciteta) Za merenje otpora elektrolita koristi se samo naizmenična struja, čime se izbegava elektroliza Merenje otpora provodnika II klase od velikog je značaja za praksu, a među najvažnijim su merenja otpora uzemljenja, koja se vrlo često i redovno izvode Za merenje otpora uzemljenja potrebno je bar još jedno uzemljenje, pri čemu uzemljenja trebaju biti udaljena jedno od drugog najmanje 10 m (poželjno je 20 m) Berandova metoda
Pogodna za terenska merenja
otpora uzemljenja Izvor struje - baterija, čija se jednosmerna struja pretvaračem pretvara u naizmeničnu, frekven- cije oko 1 000 Hz Koristi se: pomoćni uzemljivač (Y) i sonda (SO), a rezultat merenja ne zavisi od otpora pomoćnog uzemljenja Struja izvora i1 teče kroz primarni namotaj transformatora T i preko uzemljenja X i Y zatvara strujno kolo Odnos transformacije transformatora 1:1, sekundarni namotaj daje struju i2 = i1 koja se struja zatvara preko potenciometra P Indikator struje I vezan je jednim krajem za zemlju (preko otpora Z sonde SO), a drugim krajem na klizač potenciometra Berandova metoda
Kompenzaciona metoda - pad napona na zemljovodu X poredi se
(pomoću klizača potenciometra izjednačava) sa padom napona na poznatom otporu R (određenim polo- žajem klizača potenciometra) Postupak merenja : pomeranjem klizača potenciometra dotera se da pokazivanje indikatora I bude nula (ili približno nula) i kada se to postigne, indikator je na nultom potencijalu. Pad napona na uzemljenju X jednak je padu napona na otporu R: X·i1 = R·i2 pošto je i1 = i2 to je X = R Očitavanje je lako - pored ručice