Na planini Zvijezdi, tridesetak kilometara od Ilijaša a dvadesetak od
Vareša, ima jedna mala drvena džamija, u narodu poznata kao Džamija na Karićima. To je jedna od najstarijih džamija u Bosni. U blizine ove džamije nema kuća, na samku je. Drvena džamija na Karićima dugo vremena nakon svoje izgradnje bila je centralna džamija na području džemata Blaža. Brojni su razlozi koji su utjecali da u samim Karićima, a i u okolnim mjestima do početka Drugog svjetskog rata nije ostao niti jedan musliman, pa je samim time i džamija ostala bez džemata. Najvjerovatnije da je glavni razlog nestanka muslimanskog stanovništva epidemije kuge, ali i veliki ratovi vođeni u periodu 18. stoljeća. Godina i datum izgradnje džamije nikada nisu tačno utvrđeni jer o tome nema vjerodostojnog zapisa. Ipak, u haremu džamije nalazi se nekoliko nišana (nadgrobnih spomenika) koji mogu dati neke podatke o starosti džamije. Prema njima gradnju džamije možemo datirati u početak 18. stoljeća, a negdje se preciznije spominje da je to bila 1716. godina,a vrlo je vjerovatno da je to bilo i prije. Ne postoje tačni podaci o vremenu izgradnje džamije na Karićima. Prema nekim informacijama, koje se prenose s koljena na koljeno, džamija je izgrađena neposredno po dolasku Osmanlija u Bosnu. Također, kazuje se da je drvenu džamiju na Karićima podigao Hajdar-dedo Karić. Ne zna se tačno ko je bio Hajdar-dedo. Prema jednom kazivanju Hajdar- dedo je došao prije Osmanlijske vojske u Bosnu, s ciljem upoznavanja lokalnog stanovništa s islamom, te je tako podigao ovu džamiju na Zvijezdi. Prema drugim kazivanjima ovu džamiju podigao je Hajdar, pisar Gazi Husrev-bega. Naime, prema nekim historijskim dokazima, jedno veliko područje na platou planine Zvijezde bilo je vakuf Gazi Husrev-bega. Upravo zbog toga postoje kazivanja da je ovu džamiju podigao jedan od pisara Gazi Husrev-bega, koji se zvao Hajdar. Od temelja do krova džamija je napravljena od tesanog drveta bez eksera i svojim se izgledom potpuno uklapa u predivni prirodni ambijent koji je okružuje. Džamija se u prvobitnom obliku, sa nekim manjim izmjenama održala sve do proteklog rata kada je u septembru 1993. godine spaljena do temelja. Godine 2001. zahvaljujući brojnim donatorima džamija je obnovljena u svom autentičnom prvobitnom izgledu. Nedavna rekonstrukcija krova Neobjašnjiva enigma nalazi se u haremu džamije, gdje u kamenu jednog od nišana uvijek ima vode. Kada je temperatura čak i plus 40, voda je u nišanu, a predanja kažu da su to suze osobe koja je plakala za ukopanim. Vjeruje se da je voda ljekovita te vjernici u nju stavljaju kažiprst i uče dove za zdravlje Prije hatma dove u posljednjem vikendu jula, obavlja se šest dova u samoj džamiji u nedjeljama prije. Hatma dova na Karićima bila je sedma (posljednja) pa je i svojim sadržajem privlačila veliki broj posjetilaca. Razlog velike posječenosti je i to što je ona trajala tri dana, od džume- namaza u petak do podne- namaza u nedjelju. I na ovu dovu kao i na druga dovišta u Bosni i Hercegovini dolazili su samo muškarci. Dove su jedina prilika zašto su muslimani nakon kuge dolazili gore i džamija je sačuvana, iako nema džemata više od 250 godina. Džamija na Karićima u potpunosti je izgrađena od drveta, uključujući i krov od drvene šindre. Drvo korišteno za izgradnju “originalne” džamije, one koja je zapaljena 1993. bila je tesana borovina. I nakon rekonstrukcije i obnove korišten je isti materijal. Tokom obnove džamije, građa je tesana ručno. Džamija je mala, sa samo 6,2 x 7 metara u tlocrtu i kao takva, uz Kušlat džamiju na stijeni kod Zvornika, spada u najmanje džamije u BiH. Džamija je 1968. detaljno fotografirana i premjerena, te su zabilježeni svi važni detalji u njenom vanjskom i unutrašnjem uređenju. Zahvaljujući tim istraživanjima i zabilježnim dimenzijama, džamija je nakon rata mogla biti obnovljena u identičnim obliku. Poznato dovište Ovo dovište je značajno svetište muslimana i tu se održava tradicionalna dova u zadnjoj nedjelji mjeseca jula. Ciklus dova vezanih za Hajdar-dedinu džamiju na Karićima otpočinjao je petog utorka po Jurjevu sa tri uzastopne dove koje su se održavale utorkom u džamiji na Karićima, tri naredna utorka dove su održavane na Humovima, Budoželjskoj planini i Selačkoj planini. Posljednja- sedma dova održavana je jedanaestog utorka po redu kod džamije na Karićima. Poslije Drugog svjetskog rata ovaj raspored dova je poremećen tako da su se svih sedam dova održavale nedjeljom na Karićima s tim što su se mjenjali imami i džemati. Hatma dova na Karićima bila je sedma (posljednja) pa je i svojim sadržajem privlačila veliki broj posjetilaca. Razlog velike posjećenosti je i to što je ona trajala tri dana, od džume-namaza u petak do podne-namaza u nedjelju. I na ovu dovu kao i na druga dovišta u Bosni i Hercegovini dolazili su samo muškarci. Dovište u Karićima kod Vareša jedno je od najposjećenih u Bosni i Hercegovini. Cijela manifestacija se održava u i oko drvene džamije stare nekoliko stoljeća. Džamija nakon velikog pomijeranja stanovništva nema više svoga džemata i jedino je održavaju ovakva okupljanja. Osim predavanja, vazova i mevluda ovdje se nakon jacije-namaza u subotu, posljednje sedmice mjeseca augusta, organizira tradicionalni derviški zikr koji traje do sabaha sljedećeg dana.