- SOCIJALNO

PRAVO -
POJAM I
PREDMET
Pojam i predmet socijalnog prava

■ Socijalno pravo – skup pravnih pravila kojima se regulira široko područje koje obuhvata
socijalnu sigurnost ljudi. To je pravo koje fizičkom licu, titularu prava omogućuje da od
nadležnog organa zahtijeva određene socijalne prestacije, odnosno davanja kojima bi
osigurao svoju socijalnu sigurnost.
■ S.p. definira se u objektivnom i subjektivnom smislu
■ U objektivnom smislu socijalno pravo se označava kao „skup pravnih normi i pravnih
principa koji reguliraju odnose socijalne zaštite kao jednu posebnu vrstu društvenih odnosa”,
odnosno kao „skup pravnih pravila i normi kojima se regulira socijalno obezbjeđenje ljudi”.
■ U subjektivnom smislu socijalno pravo se razmatra kroz ovlašćenje fizičkog lica – titulara
prava da od nadležnog organa, odnosno drugog subjekta zahtijeva da mu pruži određene
socijalne prestacije, odnosno davanja ili činjenja kako bi otklonio ili ublažio socijalni slučaj,
odnosno zadovoljio stanje socijalne potrebe.
■ Soc. p. u subj. smislu je pravo sui generis i ima sljedeća obilježja:
– 1. vezano je za ličnost i neprenosivo,
– 2. nema definitivan karakter i traje dok postoji stanje socijalne potrebe koje ga je izazvalo,
– 3. da ima zadatak da stvori i održi uslove života i napredovanja u životu onim licima koja se nalaze u stanju
socijalne potrebe, odnosno da ono ima karakter izdržavanja, obezbjeđenja sredstava za egzistenciju,
– 4. da za svoj objekt ima i mješovite prestacije socijalne naravi (npr. bolničke usluge i davanja).
■ Smatra se najprihvatljivijim razvrstavanje socijalnog prava na opća i posebna soc. prava.
■ Opće socijalno pr. karakterizira njegov predmet, a to su socijalne potrebe koje radnici, građani i članovi njihovih
porodica zadovoljavaju i jedino mogu zadovoljiti putem sticanja i ostvarivanja određenih socijalnih prava.
■ Posebna prava predstavljaju razradu i konkretizaciju zajedničkih obilježja općeg socijalnog prava (ta zajednička
obilježja su: normativni socijalno-politički ciljevi društva, izvori prava, socijalno-pravni odnosi, organizacija i
finansiranje, organizacija i ostvarivanje prava, specifična obilježja pojedinih oblasti posebnih socijalnih prava i
njihovi međusobni odnosi i uticaji).
■ - Socijalno pravo još se naziva i pravo socijalne sigurnosti. Kod nas je više zastupljen prvi
naziv, koji koriste zemlje evropsko-kontinentalne pravne tradicije, dok drugi prevladava u
zemljama anglosaksonske pravne tradicije.
■ - socijalno pravo je posebna pravna grana odvojena od radnog prava u mnogim zemljama
■ - predmet s.p. su kolektivni javni, a ne pojedinačni privatni oblici pomoći, osiguranja i dr. za
određene osigurane slučajeve (rizike), zaštićene potrebe i druge zaštićene opasnosti
(eventualnosti).
■ - osnovna svrha soc. prava: osiguranje životne egzistencije čovjeka kao titulara prava,
odnosno pomaže mu da lakše prebrodi ili ublaži stanje socijalne potrebe.
Pojava i razvoj socijalnog prava

■Pojava socijalnog prava vezuje se za 19. stoljeće, u uslovima postojanja industrijskog kapitalizma, kada se
aktualizira sukob između dviju sfera: 1. političke sfere, koaj građane proglašava slobodnim i jednakim i 2.
ekonomske sfere, koja te građane, odnosno većinu njih pretvara u robove prepuštene na milost i nemilost
poslodavcima. Tako se socijalno pravo javlja kao način da se ta situacija ispravi pomoću kolektivnih pravnih
zahvata, pregovaranja i sl.
■Historija socijalnog prava počinje s uspostavom javne pomoći. Prije toga prevladavalo je dobročinstvo kao
oblik zaštite siromašnih i drugih ranjivih kategorija. To je prethistorija socijalnog prava. U historiju
socijalnog prava ubrajaju se javna pomoć i kao posebni oblici zaštite prije svega radnika, uzajamna pomoć i
uzajamno osiguranje, ugovorno osiguranje i prve faze razvoja socijalnog osiguranja.
■ dobročinstvo – poseban oblik pomoći gdje dobročinitelj daruje milodar siromašnom u stanju potrebe,
zbog saosjećanja s njim. Smatra se da je nastalo kada i sam čovjek. Razlikuje se svjetovno i vjersko.
■ Javna pomoć – određeni primjeri postojali i u starom vijeku. Npr. U Egiptu se u rodnim
godinama žito skupljalo po nalogu faraona, te se u nerodnim godinama prodavalo po
nižim cijenama ili dijelilo besplatno.
■ Rimski imperatori dijelili su žito, sol, kukuruz, hljeb, meso, ulje, vino siromašnima.
Postoje dokazi da se u Rimskom Carstvu (oko 360 god.) pružala ljekarska pomoć koju
je finansijski podupirala država. Tragovi javne pomoći postojali su u Egiptu, Izraelu,
Asiriji, Babiloniji, Rimu i Grčkoj.
■ Do upletanja države u djelatnost milosti crkve dolazilo je skoro u svim razdobljima,
posebno u srednjem vijeku.
■ U Engleskoj je bila velika glad (1315-1321), te je prvi put tada sistemski uređena javna
pomoć za siromahe / siromaški zakon (pravo)
■ Siromaško pravo bilo je razvijeno u Engleskoj. Donose se zakoni o fizičkim radnicima,
kojima se nalaže svakom slobodnom čovjeku sposobnom na rad da radi, uskraćuje mu
se pomoć ako odbije raditi, te mu se zabranjuje prosjačenje i putovanje izvan mjesta
prebivališta. Stroge kazne se uvode. Tek je zakon iz 1536 donesen za vrijeme vladavine
Henrika VIII, označio početak javne pomoći u Engleskoj. Njime je pružena pomoć
bolesnima, siromasima, starijim i nemoćnim u obliku hrane, odjeće, i smještaja u
ubožnici. Nekoliko godina kasnije se uvodi porez za javnu pomoć. Zakonom iz 1601.
zaokružen je ovaj sistem siromaškog prava, zaštićuje siromahe ali im skoro zabranjuje
putovanja iz mjesta prebivališta, i uvodi prisilni rad siromaha sposobnih za rad.
■ Javlja se i pomoć sposobnima za rad. Velika je nezaposlenost u 18. stoljeću, te se
pokušava riješiti taj problem kroz ovu pomoć. Lakše se rješava na Kontinentu, nego u
V. Britaniji. Osnivaju se ubožnice (sirotišta) za siromahe sposobne za rad. Tu su radili
ili su ih iz uprave ubožnice upućivali na rad drugima.
■ Dolazilo je do brojnih zloupotreba
■ Siromaško pravo se pokazalo zastrašujuće u Engleskoj, ali je postojalo preko 4 stoljeća
preko instituta javne pomoći. Ukinuto tek Zakonom o nacionalnoj pomoći iz 1948.
godine.
■ Uzajamna pomoć – nosioci su bili društva uzajamne pomoći, najbrojnija i često najbolje
organizovana bila su radnička društva uzajamne pomoći.
■ Počeci u V.Britaniji u zadnjoj trećini XVIII. st. kao friendly societies
■ Finansiranje iz uloga svojih članova
■ Pružala su pomoć članu, tj. radniku i članovima njegove porodice u slučaju bolesti,
invalidnosti i smrti te drugog stanja potrebe.
■ U evropsko-kontinentalnim zemljama nastaju u prvoj polovini XIX. st. Procvat nakon
Francuske revolucije.
■ Ovo su bile privatne dobrovoljne organizacije u koje se nije miješala javna vlast. Tek
kasnije je javna vlast nadzirala njihovu djelatnost i subvencionirala ih
■ Uzajamno osiguranje – njegovi su nosioci bile različite blagajne (fondovi) uzajamnog
osiguranja radnika (npr. bolesnička, penzijska i rudarska blagajna osiguranja), koje su
se nazivale i blagajne pomoći i penzija te društva uzajamnog osiguranja. Počele su se
osnivati u drugoj polovini XIX. st.
■ Blagajne uzajamnog osiguranja bile su zasnovane na tehničkim kriterijima privatnog
osiguranja utemeljenog, u pravilu na dobrovoljnoj osnovi. Bavile su se osiguranjem
članova za određene osigurane rizike. Poslije su osnivane zakonom i provodile su
obavezno osiguranje određene kategorije osiguranika (npr. rudarska blagajna). Blagajne
su bile ustanove imovine, a društva uzajamne pomoći su bila ustanove imovine i osoba.
Bile su slične ustanovama socijalnog osiguranja radnika.
■ Ugovorno osiguranje i sistem socijalnog osiguranja radnika – prvo ugovorno (privatno)
osiguranje bilo je uspostavljeno u pomorstvu u XIV. st. Bio je to rezultat talijanskih
trgovaca, nazvano je trgovačko osiguranje.
■ U Londonu 1706. se osniva životno osiguranje za rizik smrti i nesreće. Predviđalo je
visoke premije i zato su se mogli osigurati bogati, a ne i radnici. Radnici su mogli da se
osiguraju tek kada je osnovano narodno osiguranje, također u Londonu 1849. pokrivalo
je rizike: smrt, trajnu invalidnost, nesreću na poslu, bolest i, uz određene uvjete starost.
Privatni osiguravatelji kod narodnog osiguranja su bili pojedinci, društva ili ustanove.
■ Ugovoro osiguranje se javlja i u drugim državama. Njemačka npr. gdje su radnički
sindikati kao i britanski, podržavali privatno osiguranje. Javlja se i u Švicarskoj, SAD-
u...
■ Javna vlast je poticala narodno osiguranje i druge oblike
osiguranja radnika subvencijama i sl. Ono nije obuhvaćalo
veliki broj radnika, bilo je dobrovoljno, sa visokim
osiguraničkim premijama koje radnici nisu mogli plaćati.
Socijalno osiguranje – pojam, porijeklo i
razvoj
■ Socijalno osiguranje se definira kao nastojanje, odnosno pokušaj da se
načelo nacionalne solidarnosti primijeni kao skup mjera kojima je svrha da
svakom pojedincu omogući postizanje sljedećih ciljeva:
– Da se održi u povoljnom zdravlju ili da stanje svoga zdravlja poboljša na najblaži,
najcjelishodniji način kada je ono loše ili kada postoji opasnost da se ono pogorša,
– Da prebrodi oskudicu sredstava za život koju trpi ili koju trpe članovi njegove porodice – kad je
njegova sposobnost zarađivanja umanjena ili čak i uništena usljed događaja nezavisnih od
njegove volje, kao što je nesposobnost, nesretan slučaj i bolest, ili usljed budućih izvjesnih
događaja kada su to starost ili smrt
– Da uzme na sebe odgovornost zasnivanja porodice, da izrodi djecu, da od njih stvori tjelesno i
normalno zdrava ljudska bića, kao i da im pruži obrazovanje koje su sposobni da prime i
prihvate.
■ Socijalno osiguranje je najvažniji dio socijalnog prava
■ Značajna poveznica sa radnim pravom
■ Mnoge definicije u teoriji, ali jedna od najpotpunijih je da je socijalno
osiguranje “uzajamna i solidarna, na zakonu i uplati doprinosa
utemeljena obavezna materijalna zaštita radnika, njihovih porodica i
drugih osiguranika, koja se ostvaruje nastankom osiguranog slučaja
(rizika) zbog kojeg osiguranici dolaze u stanje socijalne potrebe”.
■ Socijalno osiguranje ima dosta dugu historiju.
■ Razvoj određenih oblika lične i porodične sigurnosti postoji još od prvih dana
ljudske historije
■ Određeni oblici prisutni i kod rodovskih zajednica i starih kultura
■ Rodovske zajednice – staranje o bolesnom članu porodice kao vid uzajamne
pomoći je izvor prve ideje o osiguranju
■ U zakonodavstvima starih kultura (indijska, budistička, starohebrejska, grčka,
rimska) postojale su određene odredbe o oblicima zaštite čovjeka, odnosno o
socijalnim slučajevima
■ U feudalizmu, bogatiji pružaju pomoć starim, bolesnim ili iznemoglim koji
nemaju sredstava za život. To čine neposredno ili uplatom doprinosa za
održavanje karitativnih udruženja, odnosno raznih ustanova koje se brinu o
socijalno ugroženim licima. Prva takva ustanova – bolnica osnovana je u
Engleskoj, 1123. godine.
■ Vjerske zajednice također pružaju pomoć ugroženima kroz svoja dobrotvorna
udruženja i razne ustanove.
■ Lokalna zajednica – općine također imaju ulogu u osiguranju socijalno
ugroženih lica. Osiguravan rizik bolesti. Pomoć je zavisila od sredstava kojima
su raspolagale.
■ U jednom periodu historije, davanje socijalne pomoći predstavljalo je
poseban osnov za gubitak građanskih prava.
■ Udruženje zanatlija (esnaf) – majstor se brinuo o svojim radnicima za
slučaj bolesti, a esnaf za slučaj iznemoglosti.
■ Ekonomski liberalizam – radnici počinju osnivati društva za međusobnu
uzajamnu pomoć.
■ Nakon toga razdoblja sve više preovladava svijest o potrebi
organiziranijeg djelovanja u oblasti socijalnog osiguranja.
■ Na Zapadu, u razdoblju od 1878. do 1909. došlo je do većih ekonomskih
kriza, velike nezaposlenosti, naraslih radničkih zahtjeva i pritisaka na
vlade pojedinih zemalja radi poboljšanja radnih uvjeta i boljeg osiguranja
radnika.
■ Na prijedlog Bismarcka, pruskog i njemačkog kancelara, u Njemačkoj je
uspostavljeno moderno socijalno osiguranje. Doneseni su zakoni koji su
obuhvatil ove rizike: bolest, nesreća na poslu, invalidnost i starost. Nije
bio osiguran rizik nezaposlenosti.
■ Nije osiguravan rizik majčinstva, porodična odgovornost, nezaposlenost.
■ Veliki je značaj imalo njemačko zakonodavstvo za razvoj socijalnog
osiguranja.
■ U mnogim drugim zemljama (Francuska, Italija, Holandija, Belgija,
Danska itd.) tada ili nešto kasnije od Njemačke, donijeti su propisi o
osiguranju za rizik nesreće na poslu, a malo kasnije i za mnoge druge
rizike (starost, bolest, invalidnost, nezaposlenost...)
■ Između dva svjetska rata socijalno osiguranje prihvatile su mnoge
evropske zemlje. Osiguravaju se radnici i članovi njihovih porodica za
više rizika.
■ Prethodno pomenutim zakonodavstvom uveden je novi sistem zaštite
radnika u Evropi - socijalno osiguranje. Poslije je prihvaćeno na drugim
kontinentima. Obavezno su bili osigurani radnici i članovi njihovih
porodica. Finansiranje raspodjeljeno između više osiguranika, stvoreni
fondovi za pokriće obaveza.
■ Radnici i poslodavci uplaćuju doprinose u fondove, a u nedostatku
sredstava država subvencionira.
■ Javne ustanove upravljale su socijalnim osiguranjem, odnosno
poslodavci, radnici i država.
■ Socijalno osiguranje povezano je sa ekonomskom politikom
■ Nakon ekonomske krize 1929. Kejnsove ideje inspiriraju Ruzveltove
savjetnike i dovode do donošenja Zakona o socijalnom obezbjeđenju
1935. (rizik nezaposlenosti i starosti)
■ Ruzvelt i Čerčil u Atlantskoj povelji 1941. proklamiraju kao jedan od
svojih ciljeva potrebu “najpotpunije saradnje između svih naroda u
oblasti privrede, kako bi se svima njima obezbijedili bolji uslovi rada,
povoljniji privredni položaj i socijalno osiguranje”.
Socijalno osiguranje u zemljama koje su
ušle u sastav stare Jugoslavije
■ Područje Slovenije i Dalmacije bilo je u sastavu Austrije i vrijedilo je austrijsko
zakonodavstvo. Prve oblike osiguranja socijalnih rizika provode radnička društva, a
potom i pojedini poslodavci i preduzeća osnivanjem fondova.
■ Rudarske bratovštine
■ Bolesničke i okružne blagajne
■ I na području Hrvatske, Slovenije i Vojvodine prateće osiguranje nalazimo u rudarskim
bratovštinama. Zabilježeni su i slučajevi osiguranja nekih socijalnih rizika koje provode
društvo tipografa, metalaca, i građevinskih radnika. Za radnike u preduzećima uvedeno
je obavezno socijalno osiguranje.
Socijalno osiguranje u zemljama koje su
ušle u sastav stare Jugoslavije
■ Na području Bosne i Hercegovine također su uvedeni prvi oblici obaveznog socijalnog
osiguranja za slučaj bolesti, nesreće na poslu, starosti i smrti na osnovu Rudarskog
zakona (1881). Uvodi se obavezno bolesničko osiguranje, i drugi vidovi osiguranja za
određene kategorije radnika.
■ Na području Srbije uvedeno je osiguranje za rudare i osoblje državnih željeznica, kao i
za vojna lica i državne činovnike. Ostali zaposleni su se osiguravali na bazi uzajamne
pomoći kroz društva i fondove.
■ U Crnoj Gori osiguranje raznih socijalnih slučajeva nalazimo u Općem imovinskom
zakonu iz 1888. i Zakonu o koncesijama iz 1911.
Socijalno osiguranje stare Jugoslavije

■ Zakon o socijalnom osiguranju radnika usvojen je 1922.

■ Koncipiran je na principima modernog socijalnog osiguranja
■ Predviđa obavezno osiguranje za sva lica čim stupe u radni odnos
■ Obuhvata sve rizike socijalnog osiguranja osim nezaposlenosti,
■ Nosilac osiguranja je ured za osiguranje radnika
■ Sporove rješavaju posebni sudovi
■ Osnovica za doprinose za sve grane soc. osig. ista
■ Radnici i poslodavci upravljaju samoupravnim organizacijama
Razvoj socijalnog osiguranja na području
Jugoslavije poslije Drugog svjetskog rata

■ Prva razvojna faza - Ovoj fazi prethodi unifikacija organizacije i pokušaj unifikacije
materijalno-pravnih propisa iz oblasti socijalnog osiguranja. Donesen je novi zakon, proširen je
krug osiguranika i obim prava.
■ Druga razvojna faza - Samoupravljanje u privredi iz 1950. godine se proširuje i na ostale
djelatnosti. Dolazi do usvajanja novih propisa i širenja obima prava i kruga osiguranika u
raznim oblastima soc. osiguranja.
■ Treća razvojna faza – ustavni amandmani iz 1971. bili su neobično značajni za dalji razvoj
društveno-ekonomskog sistema, pa time i za razvoj pravnog sistema. Proširuju se prava i
dužnosti republika i pokrajina, koje su mogle širiti krug osiguranih lica, kao i rizike, prava i
detaljnije regulirati niz pitanja iz oblasti dugoročnog osiguranja.
Socijalna država

■ Predstavlja svojevrsnu instituciju koja je vremenom preuzela

odgovornost za osnovnu materijalnu dobrobit i materijalnu sigurnost
građana.
■ Razvoj u 19. i 20. st.
■ Prethodili ideološki elementi usmjereni na mijenjanje društva, kao i
praktični elementi usmjereni na traženje racionalnih rješenja na narasle
socijalne probleme
■ Pojavu socijalne države uvjetovali su tri grupacije uslova:
– morale su postojati društvene potrebe, interesi, motivi koji su dovoljno
rašireni i intenzivni koje je kao takve socijalna država trebala zadovoljiti,
– morale su biti ostvarene mogućnosti, sredstva, kapaciteti za takav složen
i izazovan poduhvat i
– interesenti koji će proizvesti potrebni društveni i politički pritisak kako bi
se omogućila dovoljno krupna preraspodjela društvenog dohotka što
pretpostavlja savladavanje otpora onih grupa u društvu koji u toj
preraspodjeli objektivno gube.
■ U Evropi tokom 20. st. veći dio stanovništva postaju proizvođači
■ Tržišno privređivanje
■ Socijalne razlike među građanima
■ Javlja se socijalno osiguranje, odnosno socijalna sigurnost
■ Preraspodjela nacionalnog dohotka – pretpostavka za garantiranje
egzistencijalnih potreba građana od strane države, suština socijalne države
■ 1945-1975. zlatno doba socijalne države
Kriza socijalne države

■ Od sredine 80-tih godina prošlog stoljeća socijalna država u razvijenim

državama je pod stalnim pritiskom
■ Razlozi:
– Tehnološka i informatička revolucija
– Nezaposlenost
– Produženje ljudskog vijeka
– Globalizacija
– Smanjuje se porodica i opada porodična solidarnost
- Fleksibilni oblici zapošljavanja
- Ekonomski neoliberalizam – individualizacija, smanjivanje uloge države,
slobodno tržište
Socijalnu državu treba korigovati, ali ne ukinuti
 Pojmovno razgraničenje
(preuzeto iz ppt prof.dr. J. Gradaščević-Sijerčić, “Socijalna zaštita”,
Sarajevo, 09.05.2017.godine)

■ Pojam “socijalne zaštite” na nivou Evrope/EU zamjenjuje i, istodobno,

obuhvata stare pojmove kao što su: socijalna sigurnost, socijalno
osiguranje i socijalna pomoć (Berghman, 1996.).

■ Socijalna zaštita se vezuje za institucionalni set programa koji je u

priošlosti bio označavan imenom “socijalne sigurnosti/obezbjeđenja” u širem
značenju.
 (preuzeto iz ppt prof.dr. J. Gradaščević-Sijerčić,
“Socijalna zaštita”, Sarajevo, 09.05.2017.godine)

■ Pojam “socijalna zaštita” u Evropi sve više se koristi u širokom

značenju;
■ “......socijalna sigurnost kao socijalno najrazvijenije sredstvo
socijalne zaštite...”
(socijalna zaštita obuhvatnija od socijalne sigurnosti);
■ Anglosaksonsko značenje pojma “socijalna sigurnost”(social security) = kontinentalnoevropsko
značenje pojma “”socijalno osiguranje” (social insurance);
■ U našem pravnom sistemu tradicionalno socijalna zaštita
je tretirana kao uži dio socijalne sigurnosti.
 Pojmovno razgraničenje (preuzeto iz ppt prof.dr. J.
Gradaščević-Sijerčić, “Socijalna zaštita”, Sarajevo,
09.05.2017.godine)
■ Socijalno osiguranje (social insurance) označava pravo na novčane naknade i usluge koje se
stiču na osnovu zaposlenosti, odnosno plaćanjem doprinosa od strane osiguranika ili
poslodavaca u fondove socijalnog osiguranja nastale u bismarckovskom tipu socijalne
države.
■ Socijalna sigurnost (social security) obuhvaća sisteme održanja dohotka (income
maintenance). Radi se o socijalnom osiguranju, socijalnoj pomoći na osnovi provjere dohotka
te univerzalnim davanjima, koja se dodjeljuju bez dohodovne provjere.
■ Socijalna sigurnost ne podrazumijeva socijalne usluge, pa je stoga po obimu uža od
socijalne zaštite.
 Socijalna zaštita (preuzeto iz ppt prof.dr. J. Gradaščević-
Sijerčić, “Socijalna zaštita”, Sarajevo, 09.05.2017.godine)

■ Socijalna zaštita obuhvata mjere države i drugih aktera socijalne politike- kojima je cilj
zaštita pojedinaca i porodica od socijalnih rizika s kojima se suočavaju ( bolest,
invalidnost, starost, smrt hranitelja, nezaposlenost, siromaštv,socijalna isključenost,
dugotrajna nezaposlenost, nemoćna duga starost i sl.).
■ Osnovne socijalno-zaštitne mjere su socijalna davanja (novčana ili naturalna), te
socijalne usluge.
■ Socijalna zaštita u smislu socijalne pomoći i socijalne skrbi je posebno usmjerena na
siromašne i socijalno isključene pojedince i skupine.
■ Primarna mreža socijalne zaštite su: zdravstvena zaštita, penzijsko-invalidska zaštita,
zaštita od nezaposlenosti, zaštita djece i porodica,zaštita žrtava rata.
■ “Mreža ispod mreže” : socijalna pomoć i socijalna skrb.
 Socijalna zaštita (preuzeto iz ppt prof.dr. J.
Gradaščević-Sijerčić, “Socijalna zaštita”,
Sarajevo, 09.05.2017.godine)
■ Socijalna zaštita (social protection): obuhvaća sve mjere i prakse kojima se pojedinci štite
od glavnih životnih rizika ili se nastoje ublažiti štetne posljedice tih događaja koje pogađaju
pojedince.
■ Socijalna zaštita ima pet komponenti:
■ A) politike tržišta rada i programi koji su namijenjeni lakšem zapošljavanju i koji promiču
učinkovitost tržišta rada;
■ B) programi socijalnog osiguranja radi ublažavanja rizika vezanih uz nezaposlenost, zdravlje,
invalidnost, nesreću na poslu i starost;
■ C) socijalna pomoć i programi socijalnih usluga za najranjivije skupine koje nemaju drugih
izvora adekvatne potpore;
■ D) mikro i lokalni programi radi rješavanja problema ranjivih pojedinaca i skupina na lokalnoj
razini i
■ E) zaštita djece radi osiguranja njihovog budućeg zdravog i produktivnog razvoja.
 Socijalna zaštita u užem smislu-socijalna pomoć i socijalna skrb (preuzeto
iz ppt prof.dr. J. Gradaščević-Sijerčić, “Socijalna zaštita”, Sarajevo,
09.05.2017.godine)

■ Socijalna pomoć je „mreža ispod mreža“ socijalne sigurnosti.

■ S. Sipos je definira: „Socijalna pomoć uključuje transfere koji se ne
temelje na osiguranju te institucionalnu skrb za ljude koji se ne mogu
starati o sebi ili ne mogu plaćati takvu skrb.“
■ U pravilu socijalna pomoć se dodjeljuje nakon provjere resursa.
■ Sistem socijalne pomoći međusobno čvrsto uvezan sa pojmovima
siromaštva i socijalne isključenosti.
Korištena literatura:

1. Sead, Dedić, Socijalno pravo, Sarajevo, 2010.

2. Anton, Ravnić, Osnove radnog prava – domaćeg, usporednog i međunarodnog,
Zagreb, 2004.
3. Božo, Žepić, Radno i socijalno pravo, Split, 2001.
4. Power point prezentacije prof.dr. J. Gradaščević-Sijerčić, “Socijalna zaštita”,
Sarajevo, 09.05.2017.godine, slajdovi 6-11. Dostupno na:
https://www.google.ba/search?
source=hp&ei=r7adWva2JoGVsgGU2J_oBQ&q=socijalna+za%C5%A1tita+prof.
+jasminka+ppt&oq=socijalna+za%C5%A1tita+prof.+jasminka+ppt&gs_l=psy-
ab.3...4758.12658.0.12886.0.0.0.0.0.0.0.0..0.0....0...1.1.64.psy-ab..0.0.0....0.36jTNGkdI0E
Pitanja za vježbu!

■ Šta proučava socijalno pravo?

■ Koji oblici pomoći predstavljaju prethistoriju i historiju socijalnog prava?
■ Šta je socijalno osiguranje i koji su bili prvi oblici socijalnog osiguranja kroz historiju?
■ Odnos radnog i socijalnog prava?
■ Koji su osnovni pojmovi u upotrebi u okviru socijalnog prava?
■ Koja je uloga socijalne države?
■ Kada je nastala socijalna država?
■ Koji su faktori doveli do krize socijalne države?
■ Hvala na pažnji!