ENA BUNGIĆ, INES BUKOVINA, LUCIAN BURA, VICKO BUBALO,

MAJA CAPAN
Zdravstveno veleučilište Zagreb; Izvanredni studij fizioterapije 2020/2021

MEDICINSKA ETIKA

MENTOR: dr.sc. Marina Polić Vižintin, dr.med. spec. javnog zdravstva

SADRŽAJ:

1. UVOD
2. OPĆI DIO
2.1. Etika
2.2. Od bioetike do medicinske etike
3. TEORIJE MEDICINSKE ETIKE
4. POVIJEST RAZVOJA MEDICINSKE ETIKE
5. OSNOVNA NAČELA MEDICINSKE ETIKE
5.1. Načelo dobrostivosti
5.2. Načelo pravednosti
5.3. Načelo poštovanja ličnosti pacijenta
5.4. Načelo poštovanja života
6. NAČELA MEDICINSKE ETIKE IZVEDENA IZ FUNDAMENTALNIH NAČELA
6.1. Načelo informirane suglasnosti
7. MEDICINSKA TAJNA
8. EUTANAZIJA
9. MEDICINSKO PRAVO KAO MEHANITAM ZAŠTITE NAČELA MEDICINSKE ETIKE

ZAKLJUČAK

POPIS LITERATURE
1. UVOD

 Razlozi povećanja interesa za medicinsku etiku

 Svrha načela, pravila i principa medicinske etike
 Na koji način i kome medicinska etika pomaže
2. OPĆI DIO

2.1. Etika
 Podrijetlo riječi – grč. riječi ETHICOS-moral + ETHOS-karakter
 Etika - filozofska disciplina
- proučava moral
- filozofija morala
- istražuje: 1. smisao i ciljeve moralnih normi
2. osnovne kriterije za moralno vrednovanje
3. uopće uvjetovanosti i izvore morala
- normativna znanost
  2.2. Značenje etike i morala
 Zašto nam je etika važna za razumijevanje svojih i tuđih potreba te za njihovo zadovoljavanje?

 Na čemu se zasniva filozofsko promišljanje etike?

 Što je moral?

 Koja je razlika između etike i morala?

 2.2. Od bioetike do medicinske etike
 Bioetika je neka vrsta proširene medicinske etike
- Bioetika je interdisciplinarno područje u kome se otvaraju problemi suvremenog svijeta i to u
širokom rasponu od medicine i zdravstva do čovjekove okoline i zaštite životinja, to je područje u kome se
razmatraju i moralni i opći civilizacijski aspekti života, te je mnogi autori nazivaju “planetarnom etikom
života”, “primijenjenom etikom”
 Medicinska etika je ustvari bioetička disciplina.
- Ona odgovara na mnogobrojna pitanja i dileme o tome šta treba ili ne treba biti učinjeno u
medicinskoj praksi.
- U ovu oblast je uključen veliki broj zanimanja, ne samo doktori nego i srednji medicinski kadar,
socijalni radnici, psiholozi, učenici u srednjim medicinskim školama, studenti medicine, sami pacijenti,
njihova rodbina, kao i članovi šire društvene zajednice.
3. TEORIJE MEDICINSKE ETIKE

 dvije velike etičke teorije: UTILITARNU i AUTONOMNU.

 UTILITARNA teorija se zasniva na obavezi da se pri odlučivanju vodi računa o najvećoj

mogućoj dobrobiti za što više ljudi

 AUTONOMNA gleda na odnos između doktora i pacijenta kao na odnos dvije nezavisne
kompetentne i odgovorne osobe, a ne kao na odnos između roditelja i djeteta. Pod
autonomijom ličnosti podrazumijeva se sposobnost mišljenja, odlučivanja i djelovanja u
skladu sa donesenim odlukama.
4. POVIJEST RAZVOJA MEDICINSKE ETIKE

 Prvi pisani trag - Hamurabijevom zakoniku u Babilonu (2100. g. p.n.e.)

 Najvažniji izvor načela medicinske etike - Hamurabijev zakonik Babilonu (2100. g. p.n.e.)

 Najvažanija osoba zaslužna za razvoj medicinske etike je HIPOKRAT (460-377 p.n.e.)

 Najvažniji izvor Hipokratova zakletva

 Ženevska deklaracija je dokument koji je 1948. godine u Ženevi prihvatila Opća skupština Svjetskog liječničkog udruženja (WMA, engl. World
Medical Association), te ga dopunila 1968., 1984., 1994., 2005. i 2006. godine. Ona predstavlja reviziju Hipokratove prisege, i danas ju prisežu
liječnici prilikom svečanosti završetka studija. Tekst Ženevske Deklaracije glasi:

U času kada stupam među članove liječničke profesije: Svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat
ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću
tajne onog tko mi se povjeri, čak i nakon njegove smrti. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moji kolege bit će
mi sestre i braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri dobi, bolesti ili nemoći, vjere, etničkog podrijetla, roda,
nacionalnosti, političke pripadnosti, rase, spolne orijentacije, klasne pripadnosti ili drugih čimbenika.Apsolutno ću poštovati ljudski život.Ni pod
prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja radi kršenja ljudskih prava i građanskih sloboda.Ovo obećavam svečano, slobodno,
pozivajući se na svoju čast.
 Četiri načela na kojima zakletva počiva i na koje može da se svede:

1. načelo dobrotvornosti (odnosno humanosti),

2. načelo pravednosti (nediskriminacije po bilo kom osnovu),

3. načelo poštovanja ličnosti pacijenta

4. načelo poštovanja života

5. OSNOVNA NAČELA MEDICINSKE ETIKE

 Razlikuju se tzv. FUNDAMENTALNA (bazična) etička načela i načela koji su iz njih izvedena
ili s njima povezana.

 Fundamentalnih etička načela u medicini, imaju svoju ne samo povijesnu i kulturnu, veći
logičnu osnovu, što čini da se oko njih lako postiže konsenzus od strane medicinskih radnika i
svih ostalih u čitavom svijetu.

 Ova su načela zastupljena i u Ženevskoj deklaraciji kao moderniziranoj verziji Hipokratove

zakletve, ali i u svim drugim suvremenim etičkim deklaracijama, rezolucijama i iskazima. Oko
njih se lako postiže suglasnost u svim sredinama, jer su logično zasnovani.
 5.1. Načelo dobrostivosti

 Dobrotvornost odnosno humanost predstavlja jedan od

izvora medicinskog erosa. Za etički načelo dobrotvornosti
odnosno dobročinstva, pored zahtjeva da liječnik predano
služi najboljim interesima svog pacijenta i niza drugih
etičkih zahtjeva, vezan je i jedan od najznačajnijih etičkih
načela u medicini "primum non nocere„

 "primum non nocere„ - Ovaj načelo obavezuje liječnika da

vodi računa, prije svega, da ne naškodi svom pacijentu.
Tamo gdje se to ne može sa sigurnošću postići, zbog
određenog rizika povezanog sa liječenjem ili nekom drugom
intervencijom, od liječnika se zahtjeva da brižljivo procjeni
moguće koristi i rizike po pacijenta, pa da na osnovu toga
donosi odluke.
 5.2. Načelo pravednosti

 Za ovo fundamentalno etičko načelo vezani

su sva etička načela koji ističu pravo na
život i zdravlje svih ljudi, uz zabranu
diskriminacije po na bilo kojoj osnovi.
 5.3. Načelo poštovanja ličnosti pacijenta
 Priličan broj etičkih načela izveden je iz fundamentalnog zahtjeva
da se poštuje ličnost pacijenta, njegovo dostojanstvo, pravo na
slobodu, opća ljudska i građanska prava itd.

 Neka od prava pacijenata izvedena iz ovog fundamentalnog načela:

- pravo na informiranu suglasnost kada su u pitanju

dijagnostičke i terapijske procedure

- pravo na slobodan izbor liječnika

- zaštita od torture, grubih i nehumanih postupaka kao i od

eksploatacije i zloupotrebe u bilo kom vidu

- pravo na liječenje što bliže prirodnoj sredini pacijenta i uz

najmanje moguće ograničenje slobode, nedobrovoljna hospitalizacija
i prinudno liječenje samo u striktno određenim slučajevima i uz
poštovanje strogo definirane procedure itd.
 5.4. Načelo poštovanja života

 Poštovanje života, poštovanje prava na život svih

ljudskih bića je jedan od bazičnih etičkih načela za
medicinu

 Ovo načelo podrazumijeva i pravo ljudskih bića na

kvalitetu života, a to uključuje, između ostalog, i
pravo ne samo na zaštitu zdravlja, već i pravo na
unapređenje zdravlja.

 Iz ovog fundamentalnog etičkog načela proizlazi čitav

niz etičkih stavova u medicini koji se tiču, recimo,
eutanazije, suicida, abortusa, smrtne kazne itd.
6. IZVEDENA NAČELA
6.1. Načelo informirane suglasnosti
 Ovo načelo obuhvaća ne samo suglasnost pacijenta, nego to može biti i suglasnost srodnika,
zastupnika, staratelja itd.

 U načelu pacijent ima pravo na sve informacije koje se tiču njegove bolesti, njegovog stanja,
prognoze, mogućnosti liječenja, neželjenih efekata, neprijatnosti i rizika liječenja kao i izgleda
na uspjeh. Informacije trebaju omogućavati pacijentu samoodređenje, tj. samostalno donošenje
odluka koje se tiču njegovog života i zdravlja. Na toj osnovi razvijen je koncept tzv.
"informirane suglasnosti".

 Da bi se ona ostvarila i da bi bila punovažna, neophodno je da budu ispunjena tri uvjeta:

1. Suglasnost mora biti dana svojom voljom,

2. Donijeta, bez utjecaja sa strane

3. Dana na osnovu razumijevanja, racionalnom odlukom.

7. MEDICINSKA TAJNA

 MEDICINSKA TAJNA - podrazumijeva se sve ono što liječnik i medicinski radnik i suradnik saznaju o pacijentu tijekom obavljanja
svog poziva i/ili kontakta sa pacijentom. To su, dakle, svi podaci o pacijentu, a posebno oni (dijagnoza, vrsta liječenja, nesposobnost
itd.), čije bi saopćavanje trećim licima moglo nanijeti direktnu ili indirektnu štetu pacijentu. Medicinska tajna je, istovremeno, i
profesionalna i službena tajna.

 Čuvanje medicinske tajne je etička obaveza liječnika i svih medicinskih radnika u suradnika. Još od Hipokratove zakletve svi etički
kodeksi to ističu. Kasnije je čuvanje medicinske tajne postalo i pravna obaveza regulirana zakonom. Neovlašteno odavanje tajne
povlači za sobom, dakle, i moralnu i krivičnu odgovornost. Osim toga, treba učiniti sve da podaci o pacijentu budu zaštićeni kako bi
se onemogućila njihova zloupotreba od strane trećih lica.

 Osnovna svrha čuvanja medicinske tajne je zaštita pacijentovih interesa, što proizlazi iz njegovih prava. Istovremeno, međutim,
čuvanje medicinske tajne čuva i odnose između medicinskog radnika i pacijenta, koji osigurava povjerenje i slobodno povjeravanje
pacijenta.

 Pacijent ima privilegiju, tj. isključivo pravo donositi odluku o tome što se od medicinske tajne može saopćiti trećim osobama. Bez
njegovog ovlaštenja medicinski radnici to ne smiju činiti.
 Odavanje medicinske tajne bez etičke i krivične odgovornosti moguće je u slijedećim
slučajevima:

1. Kada sam pacijent ovlasti liječnika odnosno medicinskog radnika da njegovu tajnu saopći
trećim licima. Pri tome, pacijent ima pravo odrediti kome se i u kojoj mjeri njegova medicinska
tajna može otkriti.

2. Liječnik ima i etičku i zakonsku obavezu da štiti interese i svog pacijenta i društvene
zajednice. Kada tijekom svoje medicinske djelatnosti dođe do zaključka da bi dalje čuvanje
medicinske tajne moglo ugroziti vitalne i egzistencijalne interese trećih lica, dužan je pažljivo
odmjeriti i procijeniti što treba učiniti. U takvim slučajevima, njegova i etička i zakonska
obaveza može biti ne čuvanje, već otkrivanje medicinske tajne.

3. na traženje i po nalogu suda, kao više instance ustanovljene od društva, medicinski radnik
može biti oslobođen čuvanja medicinske tajne odnosno obavezan ju je saopćiti. U zavisnosti od
prirode medicinske tajne, sud može naložiti da se proces vodi bez prisustva javnosti. U ovim
slučajevima medicinska tajna postaje i službena tajna članova suda.
8. EUTANAZIJA

 EUTANAZIJA – grč. eu – dobro, lako i thanatos – smrt

- podrazumijeva se umjetno izazivanje "blage smrti" kod neizlječivih bolesnika

- namjerno skraćenje života, najčešće na traženje samog bolesnika, da bi se skratile njegove patnje

 Razlikujemo "aktivnu eutanaziju" i "pasivnu eutanaziju„

 aktivna eutanazija - direktno se prouzrokuje smrt

 Pasivna eutanazija - ne primjenjuje se liječenje, tj. propušta se dužnost da se ono provodi, što ubrzava proces smrti

 Po pitanju eutanazije postoji oštra podjela između onih koji su za i onih koji su protiv i to od najdavnijih vremena.

 Medicinska etika i medicinsko pravo sve više inzistiraju na načelu poštovanja autonomije pacijenta. To dodatno komplicira
naprijed navedene probleme i pitanja koja se tiču eutanazije. Sve jače se inzistira na pravu čovjeka ne samo na život, već i
na kvalitetu života, kao i na njegovom pravu samoodređenja tj. odlučivanju o smrti i pravu na dostojanstvenu smrt.
9. MEDICINSKO PRAVO KAO MEHANITAM
ZAŠTITE NAČELA MEDICINSKE ETIKE


Medicinsko pravo je pravna disciplina, predmetno ograničena oblast prava, koja pravnim normama uređuje odnose između
pacijenta i medicinskih radnika, kao i medicinsku djelatnost u cjelini

Brojni su razlozi potakli i dalje potiču razvoj medicinskog prava. Bez pretenzija na sveobuhvatnost, navješćujemo neke od
tih razloga:
1. Shvaćeno je da je medicinska djelatnost od takvog društvenog značaja da se ne može ostaviti bez vanjske društvene, u
ovom smislu pravne kontrole.
2. Sa naglim razvojem medicine i porastom broja liječnika i drugim medicinskih radnika i suradnika, sa njihovom
specijalizacijom za rad na užim područjima kao i razvojem sistema zdravstvenih institucija i službi, oslabila je mogućnost
unutrašnje "esnafske" kontrole putem medicinske etike.
3. Nagli razvoj medicine otvorio je nove i velike mogućnosti u dijagnosticiranju i liječenju bolesti, prevenciji i rehabilitaciji
bolesnika. Taj razvoj praćen je, međutim, i većim rizikom po pacijenta od raznih novih, složenih dijagnostičkih, terapijskih i
drugih medicinskih intervencija. Ukazala se, stoga potreba i pravnog reguliranja ovih problema.
 ZAKLJUČAK

 Donošenje ovih odluka često nije lako. Ima etičkih načela koji mogu doći u koliziju, što
dovodi do etičkih dilema, koje se ponekad teško razrješavaju, no nadamo se da smo Vam
uspjeli dati uvid u to što je medicinska etika, kako da odaberete pravi put u moralnim
dilemama kako biste bili uspješni u svom zvanju i učinili ono što najbolje i u interesu vaših
pacijenata.
POPIS LITERATURE:

 EHLIMANA SALIHBEGOVIĆ Sarajevo, septembar 2008. „Medicinska praksa i etičko

pitanje“ Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo

 https://hr.wikipedia.org/wiki/Etika

 https://hr.wikipedia.org/wiki/Hipokratova_zakletva

 Javno zdravstvo. Puntarić Dinko, Stašević Ina, Ropac Darko (ur.). Zagreb: Medicinska
naklada, 2017.

 Kaličanin, P.(1999):“Medicinska etika i medicinsko pravo“ Institut za mentalno zdravlje,

Beograd
HVALA NA POZORNOSTI