• Svaki od navedena četiri oblika rada ima i prednosti i
nedostatke. Da bi se iskoristile samo prednosti potrebno je kombinovati sva četiri nastavna oblika. Ovi nastavni oblici čine jedan sistem oblika, pa je vrijednost svakog od njih u zavisnosti od ostalih. U uslovima razredno – časovnog sistema nastave, fronzalni oblik rada ostaje i dalje dominantan, ali ne i jedini. One ciljeve i zadatke nastave matematike, koje ne možemo ostvariti frontalnim oblikom rada, možemo ostvariti grupnim radom, radom u parovima ili individualnim oblikom rada. Zbog toga treba povremeno primjenjivati pored frontalnog i ostale oblike rada. CILJ RADA • Matematike se smatra jednim od težih predmeta za veći broj učenika. Nastavnici se trude zainteresirati učenike u toku usvajanja gradiva. Ovaj rad će prikazati efekte kooperativnog (saradničkog) i individualnog rada učenika. Kooperativna (saradnička) nastava matematike • Saradnicka (kooperativna) nastava podrazumeva aktivnost oba činioca – i nastavnika i učenika. Udio jednoga i drugoga u tome radu ne može biti jednak jer nastavnik znanjem, životnim iskustvom i zrelošcu daleko nadmašuje učenika. No, saradnička nastava je karakteristična po daleko većoj aktivnosti učenika nego što je to slučaj u predavačkoj nastavi. • U takvoj nastavi zadatak nastavnika je da «režira» pogodne saznajne situacije, da postavlja provokativna i motivacijom nabijena pitanja, da priprema didaktički materijal, da planira i vodi i da tako organizuje rad, da učenicima ostavi dovoljno prostora i vremena za punu radnu i misaonu aktivnost. Ono što znaju i mogu učenici, treba da kažu sami, a nikako nastavnik koji je dužan da iz njih izvuče maksimum. • Nastavnikova pomoć treba da bude tolika koliko je neophodno, a nikako preko toga. Procesi u saradničkoj nastavi po P.Rudersu Individualizirani oblik rada u nastavi matematike
• Iako se individualizirani rad često ne izdvaja
kao poseban oblik rada, već se o njemu govori samo kao o diferenciranom individualnom radu, mi ćemo napraviti razliku i na taj način jasno razdvojiti činjenice o tome da li učenici rade isti posao ili se posao prilagođava svakom učeniku prema sposobnostima. • Individualizovan oblik rada podrazumijeva samostalan rad svakog učenika na posebnim zadacima. Zahtjevi koji se postavljaju pred učenike usklađeni su sa stepenom njihovog intelektualnog razvoja. Individualizacija se usmjerava u pravcu tempa rada, nivoa i obima savladavanja pojedinih sadržaja programa, odnosa nastavnika prema učeniku, itd. U individualizovanoj nastavi učenici uče samostalnim tempom. Treba voditi računa da su obrazovno – odgojni zadaci za sve učenike isti, svi imaju isti cilj, ali taj cilj se dostiže prema nivoima koji su svojstveni individui. • Da bi nastavnik uspješno primjenjivao individualizovanu nastavu neophodno je da dobro uoči psihofizičke sposobnosti svakog učenika kao i njihov nivo znanja, umijeća i navika, interes za matematiku, matematičke sposobonsti, itd. U tom cilju koriste se testovi znanja,, testovi inteligencije i matematičke sposobnosti, razgovori nastavnika sa učenicima, usmeno i pismeno provjeravanje, zapažanje nastavnika, itd. DISKUSIJA • Možemo zaključiti da je individualizirani oblik rada pogodan za bilo koji tip nastavnog časa, pa i za obradu novog gradiva. Osim toga usko je vezan za frontalni oblik rada. U toku jednog nastavnog časa lako je preći sa frontalnog na individualizirani oblik rada i obrnuto. Ako je na času matematike zastupljen frontalni oblik rada često se i neprimjetno prelazi na samostalan rad učenika (učenici samostalno rješavaju dati zadatak). • Individualiziranim oblikom rada učenicima se daje dodatno samopouzdanje i želja za dokazivanjem. Bilo bi dobro kada bi se u nastavi češće primjenjivao taj oblik jer bi tako i učenici koji ne razumiju složenije gradivo imali priliku da se dokažu. Na taj način oni bi lakše savladavali gradivo, jer je ono prilagođeno njihovim sposobnostima, tj. ranijem predznanju. To bi im pružilo i mogućnost da idu ka višem nivou. • U osnovi saradničke (kooperativne nastave) je interakcija kao pogonska energija. • Saradnja djeluje podsticajno, povećava interesovanje za učenje. Svaki pojedinac želi da doprinese uspjehu grupe. U odjeljenju se širi pozitivna energija. Učenicima je grupni rad prijatniji od frontalnog (tradicionalnog). U didaktickoj teoriji, u psihologiji najviše, mnogo je raspravljano o spoljašnjoj i unutrašnjoj motivaciji. • Spoljašnja motivacija zasnovana je na razmjeni: učenik treba da zadovolji nastavnikov zahtev da bi ga ovaj nagradio (ocjenom, javnom pohvalom). Važi logika: ti meni dobar odgovor – ja tebi nagradu. Tu nagradu učenik može shvatiti i kao podmićivanje. U tom slučaju učenici rade tačno toliko koliko je dovoljno za nagradu. U suštini, cilj je nagrada, a ne kvalitet. Ako se kvalitet postavi kao cilj, nikakva nagrada ne može nadomestiti ono zadovoljstvo koje pojedinac osjeća zato što je uspješno završio ono što je zamislio. • Paradoksalno je, ali tacno da se u odeljenju od oko trideset ucenika, u frontalnoj nastavi, pojedinac osjeca usamljenim. • On je izolovan jer je nastavni proces tako organizovan da medu ucenicima nema saradnje. • Dogovaranje i medusobno pomaganje ucenika smatra se narušavanjem radne discipline. • Gotovo da u samom nastavnom toku ne postoji odnos ucenik – ucenik i ucenik – ucenicka grupa pa se od takve nastave ne može ni ocekivati da ucenike pripremi za timski i sradnicki rad što ce im sigurno biti potrebno u profesionalnoj i društvenoj aktivnosti