Spektrofotometrija u UV i

vidljivom području
Vidljivi i UV dio elektromagnetnog spektra

• UV zračenje je valne dužine 190-380 nm i

energije 300-600 kJ.
• Vidljivi dio spektra obuhvaća valne dužine
380-780 nm i energije 150-300 kJ.

Etot  Eelec  Evib  E rot

Vrste prelaza
 * prelaz
• Dešava se u vakuumskom UV području
• Karakterističan za alkane i cikloalkane
• Ima velik molarni apsorpcioni koeficijent.
 n-* prelaz
• Dešavaju se pri valnim dužinama od oko 180
nm za alkohole, 190 nm za etere ili halogen
derivate i oko 220 nm za amine.
• Maksimum apsorpcije vode se nalazi na 190
nm.
 n-* prelaz
• Ovo je prelaz koji se dešava promocijom
elektrona iz slobodnog elektronskog para u *
antivezujuću orbitalu.
• Karbonilna grupa je tipičan primjer za takav
prelaz koji se u ovom slučaju odvija
apsorpcijom zračenja valne dužine 270 – 295
nm.
 * prelaz
• Ukoliko supstanca ima samo jednu dvostruku
vezu, dolazi do snažne apsorpcije zračenja
valne dužine oko 170 nm.
• Na položaj apsorpcionog maksimuma u slučaju
ovog prelaza jako utjeću eventualno prisutni
heteroatomi sa slobodnim elektronskim
parovima, kao i prisustvo drugih višestrukih
veza u molekuli, tako da može doći do
apsorpcije energije u gotovo cijelom UV
području.
Donor-akceptorski prelazi
 Kromofori i utjecaj otapala
• Kromofori su male atomske grupe odgovorne za
apsorpciju zračenja u vidljivom i ultraljubičastom
dijelu spektra.
• Nekada se polarnost kromofora mijenja tokom
apsorpcije zračenja. To se dešava pri * prelazu.
• U polarnom otapalu se stabiliziraju polarnije stanje.
• Ako je osnovno stanje polarnije od pobuđenog, to
pomiče maksimum apsorpcije ka nižim valnim
dužinama – hipsokromni pomak.
• Ako se nakon apsorpcije svjetla poveća dipolni
moment molekule, polarno otapalo smanjuje
energetske razlike i pomiće maksimum apsorpcije ka
višim valnim dužinama – batokromni pomak.
Crveni i plavi pomak
 Konstrukcija instrumenta
• Izvor zračenja
• Monokromatori
• Detektorski sistemi
– Fotomultiplikatori
– Fotodiode
Dvostruko fokusirajući instrumenti
 Greške instrumenta
• Šum izvora zračenja. Ova vrijednost je konstantna za
određeni instrument i neovisna je od transparencije.
Označava se sa T1 i ima vrijednost (
• Šum detektora, tj. fotomultiplikatorske cijevi. Ova
vrijednost se označava sa T2 i varira ovisno o
transparenciji.
• Reflektirano i rasuto svjetlo u optičkom putu. Ova
veličina se označava sa T3, ovisna je o
transparenciji.
Distribucija greške u ovisnosti o
apsorbanci
 Kvantitativna analiza

A   l  C

dI
  kI x
dx
I
 ln I 
I
x I0  k  x 
l
0 ln  kl
I0
 Lambert-Beerov zakon
• Svjetlost mora biti monokromatska
• Rastvor mora biti razblažen, tj. koncentracija mora
biti niska
• Otopina mora biti homogena i ne smije fluorescirati
• Ispitivana supstanca ne smije stupati u fotokemijske
reakcije
• Ispitivana supstanca ne smije stvarati produkte sa
otapalom
1 I0
A  log  log
T I
Koncentracija se može odrediti mjerenjem
apsorbance samo jednog standarda

Ax
C x Cs
As
 Lambert-Beerov zakon je aditivan

A A1  A2 l   1  C1   2  C2 
za  1 A1  a1  C a   b1  Cb   c1  Cc

za 2 A2  a2  C a   b2  Cb   c2  Cc

za 3 A3  a3  C a   b3  Cb   c3  Cc
Ako se izraz predstavi kao matrica,
vrijedi:
 1
A   1
a  b1  c1   C1 
 A    2 2  
 b  c   C 2 
2
 2  a
 A3   a3 3
 b  c  C3 
3

A  E C
Izračunavanje koncentracije se vrši
rješavanjem matrice:

 A1  1
b  1
c
 
 A2  2
b  
2
c
 A3  3
 3

Ca   b c

 1
a  1
b c 
1

 2
  c 
2 2
a b
 3
 3 3
c 
 a b
• Lambert-Beerov zakon mora biti aditivan i važiti u čitavom
području koncentracija, tj. komponente smjese ne smiju stupati u
međusobnu interakciju.
• Što je sličnost između spektara pojedinih komponenti veća, veća je
i greška u analizi. Izbor valnih dužina na kojima se vrši mjerenje je
od presudnog značaja za tačnost analize.
• Ne smije biti interakcija sa otapalom
• Ne smiju se odabrati valne dužine koje se nalaze na "strmim"
dijelovima spektralne krive, pošto tu male promjene u valnoj
dužini dovode do velike promjene u intenzitetu apsorpcije, tj.
dA/dl je velika u ovom slučaju. Potrebno je izabrati tačke gdje je
ova vrijednost mala, a to su maksimumi i minimumi apsorpcije i
"prevoji" na spektralnoj krivoj.
• Veoma velike i veoma male vrijednosti apsorbance treba
izbjegavati, pošto su u tim područjima greške najveće.
• Nečistoće iz uzorka ne smiju apsorbirati na istim valnim dužinama
koje se koriste za mjerenje apsorbance.
• Rezolucija spektrofotometra mora biti podešena na optimalnu
vrijednost, a sva mjerenja treba provesti pod istim uvjetima
 Metoda ekviapsorbance
• Može se dokazati da je A A2  A1

A1   C a   Cb  A  A
1
a
1
b
1
a
1
b

A2   C a   Cb  A  A
2
a
2
b
2
a
2
b
  a
1
a  
A2  A1  A      C a      Cb
2 2
b
1
b 


A    2
a
1
a  C a