PJESNIČKE FIGURE

 Tridesetak figura može se razvrstati na:

1. Figure dikcije
2. Figure riječi ili tropi
3. Figure konstrukcije
4. Figure misli

Figure dikcije (lat. dictio – govor, govorenje, izraz)

su asonancija, aliteracija, onomatopeja,
anafora, epifora, simploka i anadiploza.
Asonancija (lat. assonare – zvučati uza što)
nastaje ponavljanjem istih samoglasnika.
Aliteracija (littera – slovo) označava ponavljanje
istih suglasnika ili glasovnih skupina.
Onomatopeja (grč. onoma – ime, poieo – činim) je
oponašanje zvukova iz prirode.
Ponavljanje – figura dikcije (ponavljanje riječi u
stihovima) a može biti anafora, epifora, simploka
i anadiploza.
Anafora - ponavljanje riječi na početku stihova.
Epifora – ponavljanje riječi na kraju stihova.
Simploka (splet anafore i epifore) – ponavljanje i
na početku i na kraju stihova.
Anadiploza – ponavljanje jedne ili više riječi na
kraju jednog i na početku drugog stiha.
Figure riječi ili tropi (grč. tropos – obrat, okret)
nastaju promjenom osnovnog značenja pojedinih
riječi; otuda i njihov noviji naziv “figure riječi”.
U trope ubrajamo: metaforu, metonimiju,
personifikaciju, sinegdohu, eufemizam, epitet,
alegoriju i simbol.
Metafora (grč. meta – preko, phero – nosim) znači
prijenos , tj. prenošenje značenja.
Metonimija (grč. metonymia – zamjena imena) je
podvrsta metafore – značenje se prenosi prema
određenim stvarnim odnosima.
Personifikacija (lat. persona – osoba, facere –
činiti) je osobita vrsta metafore…
Sinegdoha je podvrsta metonimije u kojoj se dio
uzima za cjelinu, jednina umjesto množine…
Eufemizam (grč. euphemismos – ublažavanje,
označavanje zle stvari blažom riječju) je
podvrsta metonimije.
Epitet (grč. epitheton – dodatak) je dodatak
imenici koji omogućava stvaranje življe,
potpunije i jasnije predodžbe neke stvari,
pojave, osobe.
Alegorija (grč. allos – drugi, agoreuo – govorim) je
produžena metafora, a smisao joj se otkriva tek
ako određene pjesničke slike u cjelini
zamijenimo pojmovima.
Simbol (grč. Symbolon – znak) je zamjenjivanje
neke riječi, životne pojave ili pojma njegovom
uvjetnom, alegorijskom oznakom.
Figure konstrukcije su zapravo figure rasporeda ili
poretka riječi. U figure konstrukcije ubrajamo:
inverziju, retoričko pitanje, elipsu, asindeton i
polisindeton.
Inverzija (lat. inversio – okretanje, iskretanje)
znači obrtanje reda riječi ili dijelova rečenice.
Retoričko pitanje je upotreba upitnih rečenica bez
namjere da stvarno označe pitanje.
Elipsa (grč. elleipsis – nedostatak, izostavljanje)
nastaje kada se iz rečenične cjeline izostavljaju
pojedine riječi, a smisao se očuva.
Asindeton – figura je slična elipsi, nizanje riječi
bez gramatičkog povezivanja.
Polisindeton – nizanje veznika bez gramatičke
potrebe.
Figure misli su poredba ili komparacija, antiteza,
hiperbola, litota, gradacija, ironija, paradoks i
oksimoron.
Poredba – nešto se s nečim uspoređuje na temelju
nekih zajedničkih osobina koje nisu neposredno
uočljive.
Antiteza je vrsta poredbe koja se osniva na opreci,
odnosno suprotnosti.
Hiperbola – figura preuveličavanja radi naglašavanja
emocionalnog stava prema predmetima, pojavama
ili radnjama.
Litota – suprotna hiperboli, umanjuje, ublažava
slabijim izrazom.
Gradacija – nastaje takvim izborom riječi, slika i misli
kojima se postupno pojačava ili slabi početna
predodžba ili misao.
Ironija označava izražavanje putem suprotnosti:
misli se zapravo obrnuto od onog što se izravno
kaže.
Paradoks je figura u kojoj se izriče neka misao
suprotna općem mišljenju odnosno vjerovanju.
Oksimoron (vrsta antiteze odnosno paradoksa) je
spajanje protuslovnih pojmova radi stvaranja
novog pojma odnosno predodžbe.