Jednom davno živio je jedan postolar.

Puno je
radio, ali svejedno bio jako siromašan. Kao da ga
je cijelo vrijeme pratila loša sreća, jer umjesto da
se bogatio, on je stalno gubio novac.
U jednom trenutku izgubio je sve što je stekao,
osim kože od koje je mogao napraviti samo jedan
jedini par cipela. Navečer je skrojio tu kožu i
odlučio ujutro od nje napraviti cipele.
Legao je u krevet i mirno zaspao kako bi sutra bio
svjež za rad.
Ujutro se postolar probudio, doručkovao i krenuo
završiti svoje cipele. Ali kada je sjeo za svoj radni
stol, jako se iznenadio!
Cipele su već bile gotove! I lijeva i desna cipela do
kraja su bile skrojene, sašivene i polakirane. Bilo je
to pravo čudo.
Postolar ih je uzeo u ruke i svaku dobro promotrio.
Bile su napravljene bez greške! Svaki šav bio je
uredan, svaki ubod na svom mjestu.
Postolar je morao priznati da ih ni sam ne bi bolje
napravio te ih je odmah pokazao svojoj ženi.
Isti dan postolaru je u radnju došao kupac u
potrazi za novim cipelama. Odmah je
primijetio one najnovije i odlučio ih kupiti.
Platio ih je čak i više od njihove cijene –
toliko su mu se svidjele!
Postolar je zato mogao kupiti dovoljno kože
da od njih napravi čak dva para cipela.
Kupio je kožu, skrojio je i, budući da je već
bilo kasno, odlučio ujutro završiti posao.
 Ujutro, kada je naspavan sišao u
radnju, postolara su ponovno
iznenadile već dovršene cipele.

Oba para bila su do kraja napravljena i

spremna za prodaju, što je bilo odlično
jer su još ujutro došla dva kupca i
svaki je otišao s novim parom cipela.
Postolar je bio sretan jer sada
je imao dovoljno novca da
kupi kože za čak četiri para
cipela!
Učinio je sve kao i noć prije –
kupio kožu, iskrojio je i
ostavio da je ujutro ušije u
cipele, ali ujutro su i te cipele
bile dovršene.
Nova četiri para!
 Dan za danom ponavljala se ista
priča. Postolar je svaki dan kupovao
novu kožu, pripremio je i ostavio, a
ujutro bi ga dočekale nove cipele.
Istoga dana te cipele bi i prodao, pa
se postolar tako, malo po malo,
počeo bogatiti.
Nije prošlo dugo, a već je postao
jako imućan i cijenjen obućar.
 Negdje oko Božića, baš kada je
dovršio krojeve za cipele, postolar
porazgovara sa svojom ženom o sreći
koju imaju.
Onda joj predloži da noć provedu
budni i otkrio tko to završava cipele
koje navečer ostavljaju.
 Žena se složi,
pa upali svjetlo u radionici i
sakrije se s mužem u mračni kut
da vide tog tajanstvenog šegrta.
Čim je otkucala ponoć, u radionici su se
pojavila dva patuljka. Bili su mali i
slatki, ali vrlo radišni. Odmah su sjeli
na postolarev stolac i bacili se na posao.
Uzeli bi skrojenu kožu, pa je svojim
sitnim, radišnim prstima krojili u cipele.
Bili su toliko vješti da se ni sam
postolar nije mogao načuditi!
Osim što su bili precizni, bili su i
nevjerojatno brzi. Cipelu po cipelu, na
kraju su ih skrojili sve.
Kada je i posljednja cipela bila gotova,
oba patuljka su se ustala i u i trenu
nestala iz radionice.
Postolar je ostao u čudu. Napokon je saznao
kako ga te cipele dočekaju svako jutro
napravljene. Osjećao je zahvalnost prema
malim patuljica koji su ga učinili bogatim i
poznatim.
Zato je odlučio nekako im se zahvaliti.
Primijetio je da su patuljci nekako loše
obučeni, u tanke košuljice pune rupa.
Postolareva žena dosjetila se da im sašije
lijepe, tople košuljice, hlače i prsluke, a
postolar će im sašiti po par novih cipelica.
 Muž se obraduje i
oboje prionu na posao.
Navečer su postolar i njegova žena ostavili darove za
male patuljke.
Ponovo su se sakrili u kut radionice, da vide kako će
maleni reagirati na poklone. Kada je otkucala ponoć,
eto njih!
Ali ovoga puta su se oni iznenadili vidjevši
prekrasnu novu odjeću i cipele.
Patuljci su radosno pljesnuli rukama i na brzinu
odjenuli novu odjeću.
Uskoro su i zaplesali uz pjesmu koja je govorila o
tome kako su sada zgodni i lijepi, pa se više ne
moraju kriti i raditi kao postolari.
U igri i plesu patuljčići su
nestali.
Više se nikada nisu pojavili
niti završavali cipele, ali
postolaru nije bilo krivo.
On je i dalje radio, samo što
ga je od sada pratila dobra
sreća, pa bi prodao što god
bi napravio.
Tako je živio sretno do kraja
života!
………………..Tena laku
noć……..
…..voli te mama…..