Osnove

makroekonomije
Prof. dr. sc. Boris Sisek
 Važnost makroekonomske
rasprave
 Makroekonomski pokazatelji bitni su za
obilježja uspješnosti neke zemlje.
 Država može putem ekonomske politike
utjecati na ekonomske učinke.
 Argumenti u vezi makroekonomije su
sastavni dio programa političkih stranaka.
 Važnost za poduzetnike
 Stvaranje povoljnog makroekonomskog
okruženja je važan uvjet za uspješno
poduzetništvo.

 Edukativna svrha tj. usvajanje osnovnih

ekonomskih pojmova bitnih za
razumijevanje ekonomskih procesa.
 Osnovne makroekonomske teme i
središnja makroekonomska pitanja
koja treba rješavati
 TEME:
 Kratkoročna ekonomska kolebanja (poslovni ciklusi)

 Dugoročni trendovi (gospodarski rast)

 PITANJA:
 Zašto u pojedinim periodima padaju proizvodnja i
zaposlenost i kako smanjiti nezaposlenost?
 Zašto nastaje inflacija?

 Kako država može povećati stopu gospodarskog

rasta?
 MAKROEKONOMIJA
pregled
 MAKROEKONOMIJA – znanost koja proučava
ponašanje gospodarstva kao cjeline.

 Opći ciljevi makroekonomske politike su:

a) visoka i rastuća razina proizvodnje,
b) visoka zaposlenost, niska nezaposlenost,
c) cjenovna stabilnost s cijenama i najamninama koje
određuju ponuda i potražnja na slobodnim tržištima.
 OSNOVNI POJMOVI (PREGLED)
MAKROEKONOMIJE
 BDP (GDP) – bruto društveni proizvod (gross domestic product)
predstavlja mjeru tržišne vrijednosti svih finalnih dobara i usluga
proizvedenih u nekoj zemlji tijekom jedne godine.
 Nominalni BDP se izražava u tekućim tržišnim cijenama.
 Realni BDP se izražava u stalnim cijenama.
- BDP deflator služi za pretvaranje nominalnog BDP-a u realni.
 Potencijalni BDP – predstavlja maksimalnu održivu razinu
proizvodnje koju neko gospodarstvo može proizvesti, bez porasta
inflacijskih pritisaka. Mjeri se pri razini nezaposlenosti koja se naziva
stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava inflaciju (NAIRU – non-
accelerating inflation rate of unemployment). Potencijalna
proizvodnja nije maksimalna proizvodnja!
Osnovni pojmovi Makroekonomije
 STOPA NEZAPOSLENOSTI jednaka je omjeru broja nezaposlenih i
veličine radne snage.

 INDEKS CIJENA – mjera prosječne razine cijena.

 INFLACIJA – porast opće razine cijena.

 CPI (consumer price index) odnosno indeks potrošačkih cijena,

pokazatelj je opće razine cijena. Njime se mjeri trošak fiksne košare
dobara koju kupuje tipični potrošač.

 PPI (producer price index) mjeri razinu cijena u veleprodajnoj ili

proizvodnoj fazi.

 STOPA INFLACIJE – stopa promjene opće razine cijena.

Stopa inflacije = (CPI1 – CPI0)/CPI0
Osnovni pojmovi Makroekonomije
 INSTRUMENTI (ALATI) MAKROEKONOMSKE
POLITIKE:

a) Fiskalna politika – porezna politika i politika

javnih rashoda.
b) Monetarna politika – politika kontrole novčane
ponude i financijskih uvjeta od strane središnje
banke.
c) Politika dohodaka – politika kontrole
najamnina i transfera.
 Osnovni pojmovi Makroekonomije
 AGREGATNA POTRAŽNJA (AD) – ukupna
količina koju su različiti sektori spremni potrošiti u
danom vremenskom razdoblju. Predstavlja zbroj
potrošnje potrošača, poduzeća i vlada. Ovisi o
razini cijena, o monetarnoj i fiskalnoj politici itd.
 AGREGATNA PONUDA (AS) – ukupna količina
roba i usluga koje su poduzeća u nekoj državi
spremna proizvesti i prodati u danom vremenskom
razdoblju. Ovisi o razini cijena, proizvodnom
kapacitetu gospodarstva i razini troškova.
Krivulje agregatne ponude i potražnje
Vodoravna os – cjelokupna
proizvodnja, odnosno realni BDP
gospodarstva.
Okomita os – opća razina cijena,
najčešće mjerena indeksom
potrošačkih cijena.
AD – količina ukupne potrošnje
(potrošača, poduzeća, države) pri
različitim razinama cijena (- nagiba).
AS – količina koju su poduzeća
spremna proizvesti i prodati pri
različitim razinama cijena (+ nagiba).
Točka E – točka makroekonomske
ravnoteže. Postignuta pri općoj razini
cijena, predstavlja kombinaciju cijene
i količine koju su proizvođači spremni
proizvesti, a potrošači dobrovoljno
spremni kupiti.
 MJERENJE GOSPODARSKE
AKTIVNOSTI
 BDP pokazuje vrijednost finalnih dobara i
usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom
dane godine izražene u novčanim
jedinicama. Može se, potpuno jednako,
izraziti kao:
a) tok proizvodnje,
b) suma zarada, odnosno troškova.
a) BDP = C+I+G+X
b) BDP = w+i+R+Pf+Dp+T
Mjerenje gospodarske aktivnosti
a) Mjerenje BDP-a proizvodnim pristupom: BDP = C + I + G + X

C – potrošnja
I – bruto ulaganja (nisu umanjena za amortizaciju!)
G – državni izdaci za robe i usluge (uključuje izdatke države za robe i
usluge, ali ne i transferna plaćanja!)
X – neto izvoz (izvoz-uvoz)

b) Mjerenje BDP-a troškovnim pristupom: BDP = w+i+R+Pf+Dp+T

w – nadnice, plaće i dodaci

i – kamate
R – renta
Pf – profiti korporacija
Dp – amortizacija
T – porezi
Problem dvostrukog obračunavanja
Kako bi se izbjeglo dvostruko
obračunavanje, u BDP uključujemo samo
finalna dobra, a isključimo posredna kojima
se služimo u proizvodnji finalnih dobara!

 Dodana vrijednost – razlika između

prodaje koje je poduzeće ostvarilo i kupnje
sirovina i usluga od ostalih poduzeća.
 Izvođenje pojedinih
makroekonomskih agregata
Bruto domaći proizvod (BDP)
- Amortizacija
= Neto domaći proizvod (NDP)
- Neizravni porezi
= Nacionalni dohodak (ND)
- Neto štednja poduzeća
= Osobni dohodak građana (ODG)
- Izravni porezi
+ Transferna plaćanja
= Raspoloživi dohodak (RD)
 Računi nacionalnog proizvoda i
dohotka
 Neto domaći proizvod (NDP) dobiva se tako da
se od BDP-a odbije amortizacija.
NDP = BDP – Dp
Zašto BDP, a ne NDP? –Jer je amortizaciju teško procijeniti.

 Bruto nacionalni proizvod (BNP) predstavlja

ukupnu proizvodnju proizvedenu radom i kapitalom
koje posjeduju građani određene države.
Računi nacionalnog proizvoda i dohotka
 Nacionalni dohodak (NI) je suma faktorskih dohodaka koje
primaju vlasnici radne snage, kapitala i zemlje. Dobiva se
oduzimanjem amortizacije i poreza od BDP-a.
NI = w+i+R+Pf
NI = BDP-(Dp+T)

 Raspoloživi dohodak (DI) je nacionalni dohodak umanjen za

poreze i neto štednju poduzeća, a uvećan za transferna plaćanja.
Raspoloživi dohodak dijeli se na osobnu potrošnju i osobnu
štednju.
* Svi spomenuti računi u svojim izračunima izostavljaju netržišne aktivnosti
poput primjerice sive ekonomije ili aktivnosti podzemlja. U izračunima su
izostavljene i štete onečišćenja okoliša.
Neto ekonomsko blagostanje

 NEW – net economic welfare

 Prilagođena mjera ukupnog nacionalnog
proizvoda
 NEW = BDP-Dp+dokolica+siva ekonomija-
zagađenje okoliša
 POTROŠNJA I ULAGANJA
 Potrošnja je onaj dio BDP-a koji je
namijenjen zadovoljenju osobnih potreba.
Može se raščlaniti u tri kategorije: potrošnju
trajnih dobara, potrošnju potrošnih dobara i
potrošnju usluga.

 Štednja predstavlja neutrošeni dio

raspoloživog dohotka, a izračunava se tako da
se raspoloživi dohodak umanji za visinu
potrošnje.
 Potrošnja i ulaganja
 Točka pokrića je točka pri kojoj je potrošnja jednaka
raspoloživom dohotku. Pritom se ne štedi ni ne zadužuje.
 Granična sklonost potrošnji (MPC – marginal
propensity to consume) dodatni je iznos koji se potroši
na dodatnu jedinicu dohotka. Nagib funkcije potrošnje.
 Granična sklonost štednji (MPS – marginal
propensity to save) dodatni je iznos koji se uštedi sa
dodatnom jedinicom dohotka. Nagib funkcije štednje.
Vrijedi: MPC + MPS = 1
Funkcija potrošnje
 FUNKCIJA POTROŠNJE –
prikazuje odnos između
potrošnje i raspoloživog dohotka.
 Linija 45° → C=DI

 B – točka pokrića

 Kad je funkcija potrošnje ispod

linije 45° dolazi do plusa i
štednje, a kad je funkcija
potrošnje iznad linije 45° dolazi
do minusa.
 Neto štednja (EE’’) – okomita
udaljenost između linije 45° i
funkcije potrošnje
 Odrednice potrošnje
 Tekući raspoloživi dohodak – potrošnja slijedi
tekući raspoloživi dohodak.
 Trajni dohodak i model potrošnje životnog
ciklusa – potrošači reagiraju na promjene trajnog
dohotka. Hipoteza životnog ciklusa podrazumijeva
ujednačenu potrošnju tijekom životnog vijeka, što
se ostvaruje pojačanom štednjom za vrijeme
radnog vijeka i potrošnjom u starosti.
 Bogatstvo i ostali utjecaji – veće bogatstvo
vodi većoj potrošnji.
Funkcija štednje

 FUNKCIJA ŠTEDNJE –
prikazuje odnos između razine
štednje i raspoloživog dohotka.
 Proizlazi izravno iz funkcije
potrošnje, odnosno udaljenosti
između linije 45° i funkcije
potrošnje.
 Negativna štednja – lijevo od B

 Pozitivna štednja – desno od B

 Ulaganja (investicije)
Ulaganja ovise o:
 Prihodima koje će donijeti

 Troškovima koje prouzrokuju

 Očekivanjima

Prema krivulji potražnje za ulaganjima investicije su

funkcija isključivo realne kamatne stope i u odnosu na nju
se nalaze u inverznom odnosu, stoga je i krivulja potražnje
za investicijama negativnog nagiba.
 DRŽAVNO OPOREZIVANJE I
RASHODI

Država najveći dio prihoda prikuplja

oporezivanjem. Na taj način smanjuje se dohodak
građana odnosno dobit poduzeća. Porezi mogu
imati i stimulativni/destimulativni učinak.
Istovremeno, država ima rashode, između ostalih
u vidu javnih dobara (ceste, obrazovanje, obrana),
te vrši transferna plaćanja koja pojedincima
osiguravaju određena sredstva. Također, nadležna
je za uspostavu državno-pravnog sustava, koji
obuhvaća brojne propise te njihovu kontrolu.
 Teorija javnog izbora
TEORIJA JAVNOG IZBORA – dio
ekonomije i političkih znanosti koji proučava
način na koji država donosi odluke. Bavi se
analizom i komentiranjem vlade i državnih
akcija.

- Ne postoji idealni mehanizam donošenja

odluka.
 NAČELA OPOREZIVANJA
Načelo koristi i platne
sposobnosti
 NAČELO KORISTI – pojedinci trebaju biti
oporezovani razmjerno koristi koju dobivaju od
državnih programa.

 NAČELO PLATNE SPOSOBNOSTI – iznos

poreza koji ljudi plaćaju mora biti povezan s
njihovim dohotkom ili bogatstvom. Što je veće
bogatstvo ili dohodak, viši su, u pravilu, i porezi.
 NAČELA OPOREZIVANJA
Načela pravednosti

 VODORAVNA PRAVEDNOST – načelo prema

kojem s jednakima treba postupati jednako,
odnosno oni s jednakim dohotkom trebaju biti
jednako oporezovani.

 OKOMITA PRAVEDNOST – odnosi se na porezno

postupanje s ljudima različite visine dohotka.
Općenito, smatra se da se s nejednakima treba
postupati nejednako ali pravedno.
Progresivni, proporcionalni i
regresivni porezi
 PROGRESIVNI POREZI
– uzimaju veći dio
dohotka s porastom
dohotka.
 PROPORCIONALNI
POREZ – uzimaju
konstantni dio dohotka.
 REGRESIVNI POREZ –
uzima veći dio dohotka
siromašnijima nego
bogatijima.
 Izravni i neizravni porezi
 IZRAVNI POREZI – nametnuti neposredno
pojedincima ili poduzećima.
- npr. porez na dohodak, porez na dobit,
nasljedstvo…

 NEIZRAVNI POREZI – oni koji se naplaćuju na

robe ili usluge. Prednost je što ih je lakše i
jeftinije prikupiti.
- npr. cigarete, gorivo
 Porezne stope
 EFEKTIVNA (PROSJEČNA) POREZNA
STOPA – ukupan porez podijeljen
ukupnim dohotkom.

 GRANIČNA POREZNA STOPA –

dodatan porez koji se plaća na svaku
jedinicu dodatnog dohotka.
 FINANCIJSKA TRŽIŠTA I
POSEBNO PITANJE NOVCA
 FUNKCIJE FINANCIJSKOG SUSTAVA:
 Obavlja prijenos resursa kroz vrijeme, sektore i regije (npr.
iz područja visoke štednje u područje sa velikim
investicijskim mogućnostima)
 Upravlja rizicima (npr. osiguranje)

 Skuplja i dijeli novčana sredstva

 Igra važnu klirinšku ulogu (platežne transakcije)

 FINANCIJSKA IMOVINA – novac i monetarna

potraživanja jedne strane prema drugoj.
 Najvažniji financijski posrednici su komercijalne
(poslovne) banke.
 Sastavnice ponude novca
 M0 ili monetarna baza, odnosno primarni novac.
Sastoji se od papirnatog i kovanog novca, te
najlikvidnijih rezervi kod centralne banke.
 M1 predstavlja M0 uvećan za depozite po
viđenju (a vista) na tekućim računima, tj.
transakcijski novac.
 M2 predstavlja novac u širem smislu, tj.
kvazinovac, a sastoji se od M1 i kratkoročne
štednje (štedni računi i oročeni depoziti).
 Funkcije novca
 FUNKCIJE NOVCA:
a) služi kao mjerilo vrijednosti svih drugih roba,
b) kao sredstvo razmjene roba,
c) kao sredstvo plaćanja svih privatnih i javnih
dugova,
d) kao sredstvo štednje,
e) kao oblik u kojem se drži i čuva jedan dio ukupne
imovine,
f) kao međunarodno sredstvo plaćanja.
 Troškovi držanja novca i izvori
potražnje za novcem
 TROŠKOVI DRŽANJA NOVCA – oportunitetni
trošak držanja novca (gotovina i tekući računi sa
slabim prinosom) je izgubljena kamata.

 IZVORI POTRAŽNJE ZA NOVCEM:

 TRANSAKCIJSKA POTRAŽNJA – npr. kad se
primici i izdaci vremenski ne poklapaju.
 POTRAŽNJA ZA IMOVINOM – novac se rabi kao
sredstvo čuvanja vrijednosti.
 Novac i poslovno bankarstvo
 Poslovne banke su financijski posrednici
koji prikupljaju trenutačne viškove novca od
jednih građana i poduzeća i plasiraju ga
drugim građanima ili poduzećima koji imaju
manjkove novca. Poslovne banke ostvaruju
dobit kao razliku između aktivnih i pasivnih
kamata.
 Novac i poslovno bankarstvo
Monetarni multiplikator je broj koji pokazuje za koliko
se puta maksimalno može povećati količina
depozitnog novca u bankarskom sustavu ako se
primarni novac ili inicijalni depozit poveća za jednu
jedinicu. Taj se postupak naziva multiplikacijom
bankarskih depozita.
Monetarni multiplikator jednak je recipročnoj
vrijednosti stope obvezne rezerve. → m.m. = 1/r
Ograničenja za stvaranje depozita

 Odljev u gotovinsku cirkulaciju

 Kada bi pojedinac držao gotovinu umjesto da
je položi na tekući račun.
 Moguć višak rezervi
 Kada bi banke odlučile zadržati rezerve iznad
obvezne propisane stope.
Rizik i povrat na ulaganja
 Najsigurnije su kratkoročne i
dugoročne državne obveznice, ali
nose i najmanji prinos. Slijede ih
dugoročne korporativne obveznice.
 Dionice velikih kompanija, a
pogotovo malih, najrizičnija su
ulaganja.
 Stopa povratka od ulaganja u
dionice kombinacija je dohotka od
dividendi i kapitalne dobiti.
 Jedno od osnovnih pravila
ulaganja u dionice je diverzifikacija
portfelja.
 SREDIŠNJE BANKARSTVO I
MONETARNA POLITIKA
 Centralna banka je glavna monetarna institucija države.
TRI GLAVNA MEHANIZMA MONETARNE POLITIKE:
1. Operacije na otvorenom tržištu
 Kupnja ili prodaja vrijednosnica na otvorenom tržištu.
2. Diskontna politika
 Određivanje kamatne stope, tzv. stope po kojoj komercijalne
banke i ostale depozitne institucije mogu posuditi rezerve od
središnje banke. Pomoću ove politike banke utječu na količinu
novca u optjecaju.
3. Politika obveznih rezervi
 Određivanje i mijenjanje zakonske stope obveznih rezervi na
depozite kod banaka i ostalih financijskih institucija.
 Centralno bankarstvo
 Glavni zadaci CB su:
a) regulacije novčane mase,
b) reguliranje deviznog tečaja,
c) reguliranje financijskih obveza države prema
inozemstvu,
d) skrb za platnu bilancu i devizne rezerve,
e) osiguranje uloga na štednju (depozita),
f) kontrola zakonitosti rada poslovnih banaka i pomoć
poslovnim bankama u rješavanju bankarskih kriza.