Fikh za muslimansku manjinu

Merjem Bradarić
Činjenice vezane za fikh koji se
odnosi na manjine:
 Prvo: Muslimanska zajednica ne živi samo na osnovu
propisa fikha:
 Nije samo fikh taj po osnovu koga živi, jača i uzdiže se islamska
zajednica, jer se fikh u svom utvrđenom terminološkom značenju
bavi objašnjenjem propisa za vanjski život čovjeka i u osnovi se ne
bavi njegovim unutarnjim životom: duhovnim životom - pitanjima
imana i etike.

• Tim pitanjima se bavi učenje o vjerovanju (akaid), etika (ahlak) i

sufizam. To čini osnovu pravilnog odnosa i sreće na ovom svijetu i
spas i Allahovo zadovljstvo na Ahiretu.
 Drugo: Muslimanska manjina je dio svog muslimanskog ummeta i dio
svoje društvene zajednice

 Muslimanske manjine su dio islamskog ummeta koji obuhvata

svakog muslimana u cijelom svijetu neovisno na njegov pol, boju,
jezik, domovinu i društveni sloj sa jedne strane, i one su, sa druge
strane, dio društva u kojem žive i kojem pripadaju;

• O obje strane se mora voditi računa i ne možemo jednu

potcjenjivati na račun druge niti drugu napuhivati na račun
prve.
 Treće: Neophodno je postojanje posebnih fikhskih
propisa u okviru opšteg fikha

 Fikh koji se odnositi na manjine ne može izlaziti iz okvira "opšteg fikha" ali
on ima svoje specifičnosti, područja i specifične probleme makar ih naši
prethodnici u fikhu ne definisali na poseban način, jer svijet u prošlosti nije
poznavao miješanja naroda jednih sa drugima, migracije jednih među druge
i međusobno približavanje zemalja u tolikoj mjeri da je svijet postao jedno
veliko selo, kako je to slučaj danas.

 Ako danas imamo ono što možemo nazvati "medicinski fikh" koji tretira
pitanja zdravlja, bolesti i liječenja bolesti i specifične probleme vezane za
medicinu, njen razvoj i novonastale situacije,

 ako imamo ono što se može nazvati "ekonomski fikh" koji tretira pitanja
imovine, ekonomije, transakcija, banaka i druga pitanja čije je područje u
našem vremenu prošireno i čija su istraživanja i studije veoma raznovrsne,
 ako imamo ono što možemo nazvati "politički fikh" koji
tretira pitanja izgradnje muslimanske države i njenih
parlamentarnih, sudskih, izvršnih i vojnih institucija,
pitanja odnosa te države prema demokratiji, pluralizmu
nemuslimanima, miru i ratu i drugim pitanjima,

 zašto ne bismo imali "Fikh za manjine", koji će se baviti

pitanjima rješavanja njihovih problema i odgovora na
njihove dileme, neovisno što sve ove vrste fikha imaju
svoje korijene u našem islamskom fikhu, ali odgovori na
pitanja nisu sistematizovani, nisu razrađeni, imaju
nedostataka, nisu potpuni i ne odgovaraju vremenu i
sredini. Takva je priroda fikha i nezamislivo je da je fikh
iz prošlog stoljeće rješio pitanja ovog stoljeća koja još
nisu bila ni nastala i nisu mogla biti na umu generacije u
prošlom stoljeću
 Četvrto: Nužnost islamskog prisustva na Zapadu

 Da islam tamo nije prisutan muslimani bi imali kolektivnu

obavezu da rade na njegovom uspostavljanju sa ciljem:
očuvanja autohtonih muslimana koji tamo žive kako bi
opstali u svojim kućama, pružanja moralne i duhovne
podrške njihovom opstanku, vođenja brige o onima koji
prime islam, prihvatanja muslimana koji dolaze sa strane
i njihovom pravilnom usmjeravanju, upućivanju i
kulturnom uzdizanju, uz širenje poziva u islam među
nemuslimanima.
 Ciljevi fikha za manjine za koji se zalažemo    

 Fikh za koji se zalažemo za muslimanske

manjine diljem svijeta, a posebno za
zapadni svijet, ima svoje ciljeve i svrhu
koje nastoji ostvariti u životu ovih manjina
u okviru šerijatskih propisa i principa.
1. Da pomogne ovim muslimanskim manjinama -
pojedincima, porodicama i zajednicama da žive
po islamu životom koji je moguć, bez tjeskobe
u vjeri i preopterećivanja na ovom svijetu.

2. Da im pomogne da očuvaju "bit islamske

ličnosti" koja se odlikuje po svojim
uvjerenjima, obredima, vrijednostima, etikom,
vaspitanjem i zajedničkim shvatanjima, tako da
njeni odnosi, njeni obredi, njen život i smrt
budu u ime Allaha, Gospodara svjetova;
 Da grupe muslimana budu u mogućnosti da
obave svoju dužnost svjetske misije islama u
sredinama u kojima žive na jeziku koji ta sredina
razumije. Da toj sredini objasne i na prosvijećen
način je pozovu u islam i da sa njima na najljepši
način vode dijalog kako to kaže Uzvišeni Allah:

 "Reci, ovo je moj put, ja pozivam Allahu na

prosvijećen način (otvarajući oči), ja  i onaj ko
mene slijedi." (Jusuf, 108).
 Da im pomogne da budu elastični i otvoreni u okviru
utvrđenih pravila a ne da se zatvaraju, povlače u sebe i
izoluju od sredine. Muslimanske manjine moraju ostvariti
pozitivnu komunikaciju i mudro i svjesno ponuditi svojim
sredinama najbolje što imaju i preuzeti iz tih sredina ono
što je najvrednije. Na taj način islamske skupine će
riješiti tešku jednačinu: kao očuvati svoje bez zatvaranja,
i kako se uklopiti bez gubljenja i nestajanja u novoj
sredini.

 Da pomogne u podučavanju i osvješćavanju ovih

manjina kako bi sačuvale svoja prava i vjerske, kulturne,
ekonomske i političke slobode koje im garantuju ustavi
zemalja u kojima žive i upražnjavali svoja zakonska
prava bez pritisaka i ustupaka.
 Da pomogne ovim muslimanskim grupama da
izvršavaju svoje različite obaveze: vjerske,
kulturne, društvene i druge bez prepreka 
nastalih cjepidlačenjem u vjeri, otimačinom za
ovaj svijet, bez činjenja propusta u onome na
što ih Allah obavezuje ili činjenja onoga što im
On zabranjuje.
 Da odgovori na postavljena pitanja rješavaju
novonastale probleme u nemuslimanskoj sredini
u i sredini koja ima svoja vjerovanja, vrijednosti,
shvatanja, i posebnu tradiciju, u svjetlu novog
šerijatskog idžtihada koji će za ovo vrijeme dati
oni koji su za to osposobljeni.
 Specifičnosti tog fikha
 On mora jednim okom da gleda na islamsku fikhsku
baštinu a drugim okom da gleda na okolnosti, tokove i
probleme ovog vremena. Taj fikh ne može prašinom
prekriti ogromnu ostavštinu koja je rezultat genijalnih
mozgova nastalu tokom četrnaest stoljeća, niti se može
udubiti u baštinu do te mjere da zaboravi svoje vrijeme,
tokove i teoretske i praktične dileme koje je nophodno
proučavati i imati bar djelimičan uvid u njegovu kulturu i
glavne pravce. Šerijatsko je pravilo da ono bez čega se
ne može izvršiti ono što je obaveza i samo postaje
obaveza ;
 Da uspostavi ravnotežu između tekstova kojima
se utvrđuju određeni šerijatski propisi i
univerzalnih ciljeva Šerijata. Ovaj fikh ne može
zanemariti jednu stranu na račun druge tako što
će isključiti tekstove Kur'ana i Hadisa koji se
odnose na pojedinačne slučajeve kako bi
sačuvao duh islama i ciljeve Šerijata, niti može
zanemariti univezalne nakane i opšte ciljeve
Šerijata kada se radi o doslovnom pridržavanju
određenih tekstova.
    Da se kada su u pitanju detalji pitanja uvijek
vraćamo na osnove i pojedinačne stvari
sagledavamo tako da gledamo koja je od dvije
stvari korisnija ili koja je manje štetna, ili da
sagledavamo koristi i štete od nečega radi
uspostavljanja balansa i davanja prednosti
onome što ima prioritet.
 Treba voditi računa o stavu koji su utvrdili
istinski učenjaci ummeta koji se sastoji u tome
da se fetva razlikuje od mjesta do mjesta, od
vremena do vremena, od situacije do situacije i
od shvatanja do shvatanja.
 Uvijek se mora voditi računa o tome kako
naći mjeru u očuvanju specifičnosti
muslimanske ličnosti pojedinca i društva i
nastojanja da se uveže u sredinu koja ga
okružuje, uklopi u nju i na nju utiče svojim
ponašanjem i doprinosom.           
 Zahvaljujem na pažnji i razumijevanju
Esselamu alejkum