CILJ Da eksperimentalno demonstrira koncept kvantizacije nivoa energije prema Borovom modelu atoma. APARATI Franck-Hertz-ova cev ispunjena živom, Franck-Hertz-ova neon- ispunjena cev, rerna, kontrolna jedinica za napajanje i pojačalo jednosmerne struje. SKICA FRANCK- HERTZ APARATA TEORIJA James Franck i Gustav Hertz sproveli su eksperiment 1914. godine, koji je pokazao postojanje pobuđenih stanja u atomima žive. Potvrđuje predviđanje kvantne teorije da elektroni zauzimaju samo diskretna, kvantizovana energetska stanja. Ovaj eksperiment podržava Borov model atoma. Za ovaj sjajni izum dobili su Nobelovu nagradu za fiziku 1925. godine. Uređaji koji se koriste za eksperiment sastoje se od cevi koja sadrži gas niskog pritiska, opremljene sa tri elektrode: katodom za emisiju elektrona, mrežastom mrežom za ubrzanje elektrona i sabirnom pločom. TEORIJA Uz pomoć termionske emisije, zagrejana katoda emituje elektrone, a zatim ih ubrzava ka mreži koja ima pozitivan potencijal u odnosu na katodu. Sabirna ploča je nižeg potencijala i negativna je u odnosu na mrežaste rešetke. Ako elektroni imaju dovoljno energije kada dođu do mreže, neki će proći kroz mrežu i doći do sabirne ploče, a ampermerom će se meriti kao struja. Elektroni koji nemaju dovoljno energije za postizanje mreže biće usporeni i pašće nazad u mrežu. Eksperimentalni rezultati potvrđuju postojanje diskretnih nivoa energije. Sve dok je elektronski sudar elastičan, elektroni neće gubiti energiju prilikom sudara sa molekulima gasa u cevi. Kako se potencijal ubrzanja povećava, povećava se i struja. Ali kako potencijal ubrzanja dostiže određenu vrednost (4,9eV za živu, 19eV za neon), svaki elektron poseduje toliko potencijala i sudar postaje neelastičan. Kao rezultat, podiže se nivo energije elektrona vezanog za atom. Sada elektron gotovo gubi energiju, a izmerena struja opada. FRANK-HERC-OVI PODACI ZA ŽIVU Kada napon ubrzanja dostigne 4,9eV (najniža energija potrebna atomu žive za pobudu), struja naglo opada. Do ovog pada dolazi zbog neelastičnih sudara između ubrzanih elektrona i elektrona u atomima žive. Iznenadni nastup sugeriše da elektroni žive ne mogu da prihvate energiju dok ne dostigne prag da ih podigne u pobuđeno stanje. Sakupljena struja pada na višekratnicima od 4,9eV. Na 9,8 V, svaki elektron dobija dovoljno energije da učestvuje u dva neelastična sudara. Oni pobuđuju dva atoma žive i neće ostati energija. Ovaj postupak će se ponoviti za svaki interval od 4,9eV. FRANK-HERC-OVI PODACI ZA ŽIVU FRANK-HERC-OVI PODACI ZA NEON Za neonski gas je jasno vidljiv proces apsorpcije energije od sudara elektrona. Kada ubrzani elektroni pobude elektrone u neonu do gornjih stanja, oni se de-pobuđuju na takav način da proizvode vidljivi sjaj u gasnoj oblasti u kojoj se odvija pobuda. Postoji oko deset uzbuđenih nivoa u opsegu 18,3 do 19,5 eV. Oni se pobuđuju padom u niža stanja na 16,57 i 16,79 eV. Ova energetska razlika daje svetlost u vidljivom opsegu. Ako je ubrzavajući napon dovoljno visok, oni mogu proći kroz niz reakcija, neelastičnim sudarom između elektrona i neonskog gasa. Gotovo sličan obrazac primećen je u slučaju neonskog gasa u intervalima od približno 19 eV. FRANK-HERC-OVI PODACI ZA NEON