„Opomena“

Iz zbirke Preobraženja
Vanjska struktura pjesme

• pjesma je ispjevana u tzv. slobodnom stihu

• simetrično je grafički oblikovana
• u grafičkom aranžmanu sadrži tzv. središnju os (odlika zajednička svim
pjesmama iz zbirke Preobraženja)
/Tu formu Šimić je preuzeo od njemačkog pjesnika Holtza/
• svrstana je u četiri strofe od po tri stiha (tercine)
• bez interpunkcijskih je znakova (osim uzvičnika na kraju svake strofe)
Doživljajni sloj (sadržaj)

*U tematskom smislu pjesma „Opomena” je lirska refleksivna/misaona

pjesma. Snažna je u svojoj unutrašnjoj dramatici, napregnuta emocijama:
Čovječe, pazi... / Pusti da... / Da ni za čim ne žališ... U maniru
ekspresionističke izražajnosti teku ovi jasni i zgusnuti, smislom nabijeni
stihovi...
*Smjenjuju se osjećaji...
- sudbonosnog: „da ne ideš malen ispod zvijezda ...”
- egzistencijalno važnog, presudnog, duboko značajnog: „Da ni za čim ne
žališ...”
- do doživljaja afirmativnog ili metafizički uzvišenog: „mjesto u prah prijeđi
sav u zvijezde!”
Tumačenje pjesničkog jezika i umjetnička poruka
• Stihovi pjesme nas navode da razmislimo o svom duhovnom životu, da ga
odvojimo od materijalnog i da nađemo njegov smisao.
• Pjesnik opominje čovjeka da ne smije biti ništavan, treba ga prožeti „blaga
svjetlost zvijezda“ (duhovnost, vječnost).
• Metaforička riječ “prah” pomenuta je još u Bibliji. Govori nam da pripazimo kako
ćemo se vladati za vrijeme zemaljskog života. Naš život bi se mogao pretvoriti u
prah ako budemo isključivo materijalni i ako nećemo njegovati i onaj unutarnji,
duhovni dio:
“Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!”
Stil
• Od tradicionalnih izražajnih stilskih sredstava prepoznajemo metaforički simbol
kojeg predstavljaju zvijezde kao završni motiv svake strofe. Upućuju na neminovnost
nadrealnosti koja nas čeka na kraju životnoga puta.
Njihov se misaoni i osjećajni pozadinski ton mijenja od strofe do strofe...
I strofa: zvijezde simboliziraju duhovnost, beskraj i vječnost nasuprot mogućem
neduhovnom, egoističnom i protraćenom životu (perifraza: ...da ne ideš malen ispod
zvijezda…)
II strofa: zvijezde su ta duhovnost koja treba obuzeti cijelo naše biće, dati mu prave,
osmišljene, nematerijalne vrijednosti
III strofa: zvijezde se pojavljuju u smislu ovozemaljske stvarnosti koju smrću
napuštamo (...kad se zadnjim pogledima budeš rastajao od zvijezda... perifraza)
IV strofa: zvijezde imaju najsnažniju nadrealnu simboliku i sinteza su životnog smisla
i božanske vječnosti na koju nas pjesma upućuje.