HASANAGINICA

narodna balada
Balada je lirsko-epska pjesma nastala u narodu.

Balade su narodne pjesme koje u sebi sadrže nejednako zastupljene elemente

lirskog, epskog i dramskog izraza; lirska je natopljenost emocijama, epski je
ispričan događaj, a dramski je sukob, napetost, te upotreba dijaloga i monolo-
ga.

Balada o “plemenitoj Hasanaginici” otkriva učenom svijetu veličinu poetskog

stvaralačkog duha našeg naroda, postaje ambasador naše kulture, “postade
prvi književni eksponat izuzetnog intenziteta i neslućenih razmjera i postade
plodonosan podsticaj mnogima”.

Godine 1774. talijanski putopisac, opat, prirodoslovac i etnograf

Alberto Fortis u svom djelu “Viaggio in Dalmazia” objavio je tekst
Hasanaginice, na našem jeziku, naporedo sa italijanskim prevodom.
Prevodioci i redaktori “Hasanaginice” :
1774., na italijanskom jeziku, Alberto Fortis,
1775., na njemačkom jeziku, Clemens Werthes, anonimno,
1775., na njemačkom jeziku, J.W.Goethe, objavljeno 1778.
anonimno, a 1779. s potpisom,
1778., na francuskom , anonimno,
1789., na mađarskom Ferenc Kazinczy, objavljeno 1813.,
1798., na latinskom, Đuro Ferić,
1798. ili 1799., na engleskom Walter Scott, prevod objavljen 1924.!
1800., na engleskom John Boyd Greenschieldes,
1813., na francuskom, Charles Nodier,
1813., na češkom, Samuel Rožnay, objavljeno 1818.,
1814., na srpskom, Vuk Stefanović Karadžić, i ponovo 1846.,
1819., na poljskom, Kazimierz Brodzinski,
1826., na njemačkom, Talvj,
1827., na ruskom, A.H.Vostokov,
1827., na engleskom John Bowring,
1827., na francuskom, Prosper Merimee,
1830., na švedskom Johan Ludvig Runeberg
1830., na francuskom, Nerval,
1832., na slovenačkom, Jakob Zupan; na francuskom Fauriel,
1835., na ruskom Puškin, objavljeno 1855.,
Postojbina ove balade je Imotska krajina.

Hasan-aga Arapović živio je u Vrdolu (današnji Zagvozd i Župa),

sela na sjevernom obronku Biokova. Rane je zadobio u vrijeme
kandijskog rata(1645.-1649.). Hasan-aga Arapović za vrijeme
turskog vladanja imao je pod svojom upravom nekoliko sela
Imotske krajine i pominje se na dužnosti zadvarskog dizdara, na
kojoj je poginuo 17.marta 1669.godine.

Imotski kadija je ličnost koja je postojala za cijelo vrijeme turskog

vladanja.

Beg Pintorović živio je na Klisu negdje do 1648.godine jer su

Turci u to vrijeme istjerani iz njega. Tu se preselila Fatima
(Hasanaginica) nakon što joj je Hasan-aga dao “razvod”.
 Nepoznate riječi ili manje poznate
riječi
gora – planina
aga - 1. gazda, dobrostojeći čovjek;
2. naslov svih zapovjednika turske plaćene vojske;
3. počasni naslov za svakog onog koji ne pripada plemstvu.
pendžer - prozor
beg - plemić, plemićka titula
kaduna - gospođa, ugledna žena, dobra domaćica
knjiga oprošćenja - razvod braka
kadija - sudija
b’jela knjiga - pismo
grede - ide
čoha - vrsta tkanine
 1. grupa
1. Tužni sadržaj: razdvajanje majke i djece,nasilna udaja.
Tragični završetak : Hasanaginičina smrt. Žrtva vlastite
sudbine.
2. Lirski elementi : događaj ispričan u stihovima,
preplavljenost različitim emocijama ; ljubav, tuga, bol,
ponos, prkos...
3. Djeca su žrtve : nerazriješnih sukoba među odraslima,
ponosa koji brane društveni staleži.
4. Ponavljanja: b’jeli, sn’jeg, labudovi, malo vr’jeme, dobra
kada, b’ijela knjiga...
 2. grupa
1. Glavni lik je Hasanaginica jer je ona tragičana ličnost
ovog djela. Ona je žrtva titularnih sukoba.U njoj se
sukobe majčinska ljubav i begovski ponos.
2. Sadržaj : Balada govori o patrijarhalnim društvenim
odnosima...
3. Narodni pjesnik ističe da se Hasanaginica nakon
razvoda od Hasan-age udala za mnogo bogatijeg i
uglednijeg čovjeka od njega samo zato što potiče iz
begovske porodice, porodice koja ima i ime i
bogatstvo.
4. Epiteti : (gora) zelena, ljute (rane), vjerna (ljuba)...
 3. grupa
1. Neobično poređenje vodi nas do aginog šatora sa
ciljem da nam pokaže usamljeno mjesto na kojem se
on nalazi. U takvoj atmosferi nedostajali su mu ljubav i
nježnost. Posjećuju ga majka i sestra, a ona koja mu
treba pružiti nježnost ne dolazi.
2. Sukobi : beg –aga, Hasan-aga i ljuba, Hasanaginica i
brat. Najveći sukob je sukob majčinske ljubavi i
begovskog ponosa.
3. Slavenska antiteza.
4. Epski desesterac, jer cezura dolazi nakon 4. sloga.
 4. grupa
1. Hasanaginičin stid:
a) stid žene u patrijarhalnim društvenim odnosima,
b) stid zbog različitih društvenih staleža,
c) lični stid.
2. Kompozicija : UVOD - Hasan-aga boluje, ZAPLET – poruka ženi da
se razvode, VRHUNAC – Hasanaginicu razdvajaju od djece,
PREOKRET – Udaja za imotskog kadiju, RASPLET – Smrt
Hasanaginice.
3. Beg Pintorović zbog svog begovskog ponosa udaje sestru za
imotskog kadiju.
4. Vokativ : beg – beže / zbog deseterca,
apostrof – zbog deseterca,
uzvična rečenica – da bi se istakla osjećanja.