Fonetska i fonološka

podjela glasova
Fonetika

• Znanstvena disciplina koja istražuje obilježja ljudskoga glasanja,

posebno glasova u govoru.
• Teže otkrivanju općih načela oblikovanja i uporabe glasova.
• Dijeli se na tri fonetske grane:
• Artikulacijska fonetika – proučava načine kako se govornim organima
oblikuju glasovi.
• Auditivna fonetika – proučava kako se glasovi opažaju, u čemu sudjeluju
uho, slušni živci i mozak.
• Akustična fonetika – proučava fizička obilježja govornih glasova i ostalih
govornih jedinica (npr. Dužina, visina, intonacija i naglasak).
Fonetika

• Proučava položaj jezika, usana, zuba, oblik usne šupljine i rad

glasnica kako bi otkrila kako je jezik načinjen.
• Uspoređuje jedne glasove s drugima u jednome jeziku ili dijalektu,
iste glasove u različitim jezicima ili dijalektima, također iste
glasove kod različitih govornika jednoga jezika i slično.
• Fonetske kategorije proizlaze iz drugih predmeta poput anatomije,
fiziologije i akustike
• Zbog toga se zatvornici tj. konsonanti opisuju prema anatomskom mjestu
izgovora, npr. zubni -> dentali, nepčani -> palatalni ili po fizikalnoj
strukturi kao što je amplituda i frekvencija zvučnih valova
Fonologija

• Disciplina koja proučava razlikovnu funkciju glasova u pojedinom

jeziku i jeziku općenito.
• Glasove s razlikovnom funkcijom naziva fonemima
• Fonemski status imaju u pojedinom jeziku samo oni glasovi koji
mogu biti nositeljima značenjske razlike, npr. razlika između riječi
drag i trag osigurava fonemski status glasovima d i t.
• Postoje i njihovi alofoni koji isključuju jedni druge ovisno o njihovom
položaju i pravilima.
Fonologija

• Fonologija se bavi samo funkcioniranjem glasova u samome jeziku, a glasove

kao prirodne pojave proučava fonetika.
• Fonemi se međusobno razlikuju razlikovnim obilježjima kao što su vokalnost,
šumnost, kompaktnost, gravisnost, neprekidnost, nazalnost, zvučnost i drugi.
• Distinktivni ili razlikovni glas, fonem, glas koji služi za sporazumijevanje u
jezičnome sustavu razlikovanjem značenja, iako je sam bez ikakva značenja.
• Razlikovna obilježja ograničena su ljudskim izgovornim i slušnim mogućnostima.
• Svaki jezik ima vlastiti sastav fonema i vlastiti raspored razlikovnih obilježja
kojima se fonemi identificiraju.
• Nisu pravila za svaki jezik ista!
Glasovne promjene

• Mogu biti fonološki ili morfološki uvjetovane.

• Fonološki uvjetovanje su: jednačenje po mjestu tvorbe, jednačenje po
zvučnosti i ispadanje suglasnika
• Do fonoloških glasovnih promjena dolazi kako bi se olakšao izgovor.
• Jednačenje po zvučnosti npr. narudžba – naručiti, Zagreb – Zagrepčanin.
• Jednačenje po mjestu tvorbe
• npr. kruh – kruščić,(nepalatali se zamjenjuju palatalima)
• nastaniti – nastamba. (zubnousnenik n zamjenjuje se dvousnenikom m)
• Ispadanje suglasnika
• Ako se zajedno nađu dva ista suglasnika, kako bi se olakšao izgovor, jedan od njih ispada.
• Npr. svetac – svetci, zadatku – zadatcima (U izgovoru se gube glasovi t i d, ali se zapisuju)
Samoglasnici (vokali)

• Glasovi koji se stvaraju bez zapreke u govornom traktu tako da zračna

struja slobodno prolazi od pluća do usana.
• To su: a, e, i, o, u, dvoglas ie i slogotvorno r
• Samoglasnici se s obzirom na položaj jezika u usnoj šupljini dijele na
visoke, srednje i niske te na prednje, srednje i stražnje.
Suglasnici (konsonanti)

• Glasovi koji se stvaraju tako da je prolaz zračnoj struji potpuno ili

djelomično zatvoren.
• To su: b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, š, t, v, z, ž
• Dalje se dijele na:
• Šumnike (opstruente): b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, k, p, s, š, t, z, ž
• Kod njih je zapreka prolasku zračne struje veća.
• Zvonačnike (sonante): j, l, lj, m, n, nj, r, v
• Šumnici se još dijele po zvučnosti na:
• Zvučne: b, d, g, z, ž, dž, đ
• Bezvučne: p, t, k, s, š, č, ć, c, h, f
Suglasnici (konsonanti) – po mjestu tvorbe

• Dvousnenici (bilabijali)
• Usne se dodiruju – glasovi: b, p, m
• Zubnousnenici (labiodentali)
• Gornji zubi dodiruju donju usnu – glasovi: f, v
• Zubnici (dentali)
• Vrh ili prednji dio jezika dodiruje zube – glasovi: d, t, n, c, z, s
• Desnici (alveolari, dešnjaci)
• Jezik dodiruje desni – glasovi: l, r
• Nepčanici (tvrdonepčanici, palatali)
• Srednji dio jezika dodiruje tvrdo nepce
• prednepčanici: č, dž, š, ž (jezik dodiruje desni i tvrdo nepce)
• pravi nepčanici: ć, đ, j, lj, nj (jezik dodiruje samo tvrdo nepce)
• Jedrenici (mekonepčanici, velari)
• stražnji dio jezika djelomično ili potpuno dodiruje meko nepce (jedro) – glasovi: k, g, h
„Jednom fonem, uvijek fonem!”
(Geslo
(Geslo Harvardske
Harvardske škole
škole za
za binarističku
binarističku fonologiju
fonologiju ii teoriju
teoriju razlikovnih
razlikovnih obilježja)
obilježja)
Hvala na
pažnji!
Izvori

• Hrvatska enciklopedija:
• https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=20060
• https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=20069
• https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=15455
• Gramatika.hr:
• https://gramatika.hr/pravilo/podjela-glasova/1/
• https://gramatika.hr/pravilo/jednacenje-po-zvucnosti/5/
• https://gramatika.hr/pravilo/glasovne-promjene/4/
• https://gramatika.hr/pravilo/jednacenje-po-zvucnosti/5/#pravilo
• https://gramatika.hr/pravilo/jednacenje-po-mjestu-tvorbe/6/#pravilo
• https://gramatika.hr/pravilo/ispadanje-suglasnika/7/#pravilo
• Wikipedija:
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Glas