Mandibule i maksile su ekstremiteti glave, a labrum je nabor. Aparat za grickanje je osnovni tip usnog aparata
Maksile I su građene od više članaka. Osnovni
članak je čep (cardo), na njega se nastavlja stablo (stipes), koji na kraju nosi dva režnja, unutrašnji-grizaljka (lacinia, lobus internus) i spoljašnji-kaciga (galea, lobus externus). Na stipesu se takođe nalazi višečlani maksilarni palpus, (palpus maxillaris), na kome se nalaze taktilna i hemijska čula. Lacinia i galea služe za pridržavanje i sitnjenje hrane. Maksile I, kao i mandibule se kreću bočno. Labium (donja usna) je nastala srastanjem drugih maksila i sastoji se od postmentum-a i prementum-a. Postmentum (odgovara spojenim čepovima maksila I) može biti jednim šavom podeljen na submentum (podbradak) i mentum (brada). Na distalnom delu se nalaze režnjevi homologi galeama i lacinijama: unutrašnji – jezici (glossa) i spoljašnji-parajezici (paraglossa). Bočno od njih, na prementumu se nalaze labijalni palpusi (palpus labialis) sa čulnim organima. Sa unutrašnje strane donje usne nalazi se hipofarinks koji služi za potiskivanje hrane prema ždrelu. Na njemu se otvaraju kanali pljuvačnih žlezda. Usni aparat za srkanje Usni aparat za bodenje i sisanje • Ovaj tip usnog aparata se sreće kod nekih Diptera (komaraca, muva, papadača), stenica, cikada, biljnih vaši, štitastih vaši, pravih vaši, tripsa, buva i sporadično kod drugih insekata. Ovi insekti se hrane tečnom hranom koja nije lako dostupna, nalazi se u biljnom tkivu ili u telu životinja. Zbog toga je neophodno probiti kožu životinje ili epidermis biljke da bi se došlo do hrane.
• Najjednostavniji tip ovog aparata se sreće kod
stenica. Kada se insekt ne hrani usni aparat leži između nogu na grudima. Čine ga igličaste mandibule i maksile I (stileti) koje sa labijumom formiraju strukturu za bodenje i sisanje tečnosti iz biljaka ili životinja (rilica). Maksilarni stileti imaju dorzalno i ventralno postavljen žleb koji spajanjem obrazuju dva kanala. Prednji služi za ishranu, a zadnji za izbacivanje sekreta pljuvačnih žlezda. Usni aparat ženki komarca u osnovi se sastoji od vrlo izduženih delova: mandibula, maksila I, labijuma i hipofarinksa. Sve ove strukture formiraju cev koja je na vrhu zaoštrena i sa zubićima, tako da obezbeđuje bodenje kože domaćina i usisavanje tečne hrane.