24.3.2021. “Sveti duh Paraklet u bosanskom apokrifnom tekstu: prijepis arebicom iz 17. stoljeća”, Forum Bosnae, 56 (2012), str. 129-148.
apokrifan = (grč. apokryptoskrivam) nesiguran, sumnjiv, nepravi, lažan,
podmetnut, mračan s obzirom na svoje podrijetlo; apokrifnispisi spisi ili knjige koje Crkva ne priznaje kao prave (za razliku od kanonskih); također: djela nepoznatih pisaca (http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci/apokrifan) Bosanski rukopis iz zbirke Marsilji u Bolonji; Luiđi Fernando Marsilji, znanstvenik, vojnik i diplomata u službi Habsburškog carstva; jedan broj islamskih rukopisa odnio u Bolonju iz Budima nakon pada grada 1686. rukopis potiče iz 17 st., na bosanskom (arebica) i osmanskom turskom određena odstupanja između dva teksta Ibn Ishak (umro 767/150), autor najranije biografije Božijeg poslanik a.s. Luigi Marsigli Siretu Resulillah (1658-1730) Ključna tačka ovog apokrifa zapravo je u tome što je rečeno da je Paraklet potomak Abrahama, umjesto da Paraklet ishodi od Oca (Iv. 15:26) paráklētos (παράκλητος) = zagovornik, utješitelj, pomagač periklytos = hvaljeni; hebr. Maneham, aram. Mauhamana • tumačenje stavka iz evanđelja po Ivanu 16:14 o Parakletu kao najavi vjesništva Muhameda a.s. „ I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja (paraklet) da bude s vama zauvijek: Duha Istine“ Evanđelje po Ivanu, 16, 14 (prevod prema izdanju Kršćanske sadašnjosti) • U apokrifu je samo rečeno da će njegovo ime biti Sveti Duh Paraklet; pa ipak, turski prijevod ima potom dodan čitav jedan stih – „na tom jeziku njegovo ime časno neka je“ – koji se zapravo oslanja na stih iz Kur’ana: A kada Isa, sin Merjemin, reče: “O sinovi Isrāilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljani Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći (Kur’an 61:6). Allah – nema Boga osim Njega, Vječno Živi, Svevladar – objavio ti je Knjigu s Istinom, potvrđujući ono što je prije objavljeno. Prije je objavio Tevrat i Indžil, kao uputu ljudima, a objavio je i opomenu (Kur’an 3:2-4).
• Paul Rycaut, engleski diplomat koji je boravio u Smirni, piše o sekti
Kadizadeli, čiji su sljedbenici vojnici na granicama Ugarske i Bosne, te navodi da oni čitaju Evanđelje na slavenskom jeziku. O Poturima – kao narodu Bosne – kaže da vjeruju kako je Muhamed Sveti Duh obećan od Hrista i da je silazak Svetog Duha na dan uskrsnuća bio u liku sličnom Muhamedu, te da sva mjesta u evanđelju na kojima se spominje παράκλητος tumače tako da označavaju njihovog poslanika u čije je uho bijeli golub objavio nepogrešive upute za sreću. • Prema riječima poljskog diplomate koji je živio u Carigradu oko 1610, Turci čitaju 15. poglavlje Evanđelja po Ivanu na arapskom jeziku, i to upravo mjesto na kojem je zapisano: Poslat ću Utješitelja koji će vam dati uputu i koji će govoriti o meni. • Talijanski diplomat u Osmanskom carstvu, grof Montalbano, oko 1620. izvještava da u ovom carstvu postoji soj ljudi zvanih Poturi, koji nisu ni kršćani ni Turci, a za koje se drži da su najgori. Prema svjedočanstvu koje je 1655. dao Jean Thévenot, Turci vjeruju da je Isus Hrist veliki poslanik koji je pod imenom Paraklet pretkazao dolazak Muhameda a.s. “Najjednostavniji put prenošenja religijske poruke vodio bi preko tumačenja nove vjere povezivanjem s elementima stare, uz davanje nove interpretacije postojećim simbolima. Poznato je da je sultan El-Fatih poveo u svoje osvajanje najodabranije predstavnike svih tarikata. Moguće je da su neki od njih nosili ovakve simboličke priče sa sobom, jer je konverzija najlakše ostvariva kroz reinterpretaciju prethodnih vjerskih formula. Ili, možda, ovdje imamo dokaz da su bivši kršćani, koji su prevjerili, uklapali na osnovu takvih misionarskih poticaja svoja prethodna vjerovanja...” (Lejla Nakaš, “Sveti duh Paraklet u bosanskom apokrifnom tekstu: prijepis arebicom iz 17. stoljeća”, Forum Bosnae, 56 (2012), str. 139.)