Professional Documents
Culture Documents
Marta Heđi, 3.a OG - ILIJADA
Marta Heđi, 3.a OG - ILIJADA
Alessandro
Baricco/Homer
Izradila: Marta Heđi, 3.a OG
O PISCU
● Talijanski književnik, glazbeni kritičar i režiser
○ Roman
○ Pripovijedanje u 1. licu
- Alessandro Baricco
KNJIŽEVNE ELEMENIT
• „Da budem jasan, želio bih reći da
je Ilijada ratna priča, ona je to u
potpunosti… Ilijada je spomenik
ratu.”
• Okolica Troje
● Hektor – veliki ratnik koji se grčevito borio za slobodu Troje sve do svog posljednjeg daha.
Izaziva bijesnog Ahileja na dvoboj. Osjeća grizodušje jer je odbio povući vojsku pred Ahilejem te
zna da „više ništa neće zaustaviti Ahileja, osim osvete”. Umire za svoj grad.
● Petrokolo – hrabri Ahilejev prijatelj koji je Ahileja molio za pomoć Ahejcima. Nakon neuspješnih
pregovora s Ahilejem, posuđuje njegovo oružje i, tako prerušen, napada Trojance. („Patrokolo, bio
je samo dječak, nisam čak ni siguran da je bio junak. A sada su od njega napravili boga.”)
● Hriseida, Tersit, Helena, Pandar, Eneja, Dadilja, Nestor, Diomed, Odisej, Serpedon, Ajant,
„Glupost ima lagan korak i ne dodiruje zemlju,
ali hoda na ljudskim glavama kako bi ih
uništila: i uzima ih, jednog po jednog, kako god
joj se svidi.”
KULTURA RATA
● „Rat je opsesija staraca koji šalju mlade da ratuju.”
● Nema borbe nakon što padne noć („…jer čak i u borbi, noć se mora poštivati.”)
● Složnost („Štit do štita, šljem do šljema, borac do borca, bili su toliko gusto zbijeni da su se
perjanice sjajnih šljemova doticale pri svakom pokretu”)
● Estetika ružnoće
„…jer ne postoji ništa na licu zemlje,
ništa što diše ili hoda, ništa tako
nesretno kao čovjek.”
Neka druga ljepota.
Crtica o ratu
● „Nije li zadivljujuće da se jedna muška i ratnička civilizacija kao što je grčka, odlučila ovjekovječiti
glas žene i njihove želje za mirom?” (ženska strana Ilijade)
○ Gdje je trijumf ratne kulture najsnažniji, tamo je postojanija i upornija ženska sklonost
prema miru.
○ „Koliko god grubo zvučalo, moramo se sjetiti da je rat pakao: ali lijep. Ljudi oduvijek u njega
ulijeću poput noćnih leptira privučenih smrtonosnim bljeskom plamena. Nema tog straha, ili
odvratnosti prema sebi samima, koji bi ih mogli udaljiti od tog plamena: jer se u njemu uvijek
pronalazili jedino moguće otkupljenje od sivila života.”