Professional Documents
Culture Documents
Endodontski Dijagnostički Protokol
Endodontski Dijagnostički Protokol
SEBILA RUSTEMPAŠIĆ
• Dijagnostika je znanost prepoznavanja bolesti na temelju
znakova, simptoma i testova.
• Ključ učinkovitog liječenja je ispravna dijagnoza.
• Dijagnoza se postavlja na osnovu zbira podataka koje ljekar
dobija iz anamneze, posmatranja pacijenta, kao i primjenom
dijagnostičkih testova i laboratorijskih ispitivanja.
• Osnovni koraci u dijagnostičkom protokolu su sljedeći:
1) glavna poteškoća (smetnja)
2) anamneza (medicinska i stomatološka)
3) klinički pregled i ispitivanja
4) analiza podataka – diferencijalna dijagnoza
5) plan liječenja
• Podrazumijeva se, da radi postavljanja dijagnoze nije
uvijek neophodna primjena svih testova i pomoćnih
dijagnostičkih sredstava.
• Nakon uzimanja anamneze i izvršenog pregleda
primjenjuju se oni testovi koji se smatraju neophodnim .
• Neophodno je saznati :
koliko dugo pacijenta boli zub
šta ublažava ili provocira bol
vrijeme nastanka (dan ili noć)
način pojavljivanja (spontano, na nadražaj)
jačina i karakter bola (oštar, tup, pulsirajući)
trajanje bola (kratko, dugo, minut, sat, konstantno)
da li postoji otok ili fistula
šta je mogući uzrok bola
• Etiološki u usnoj šupljini razlikujemo:
Usne
• Prilikom pregleda usana posmatra se njihova veličina, oblik, simetrija-
asimetrija, boja, vlažnost-suhoća, površina i patološke promjene ako
postoje. Treba obratiti pažnju na odnos rumenog dijela usana prema koži,
uglovima usana i vlažnom dijelu sluznice usana .
Obrazi
• U pregledu sluznice obraza evidentira se boja, površina, vlažnost,
komisura obrazne sluznice, otvor Stenonovog kanala, forniks vestibuluma,
pokretna alveolarna sluznica do mukogingivalne granice, plicae, frenulum
labii superior i frenulum labii inferior .
Tvrdo nepce
• Za tvrdo nepce važno je uočiti oblik nepca (visoko – gotsko nepce, pacijent
ima oralno disanje), boju, površinu, vlažnost, izraženost ruga palatina i
Mehko nepce
• Kod mehkog nepca posmatra se pokretljivost, područje A-linije (važno u
planiranju gornje mobilne proteze), kapilarni crtež, nepčani lukovi i uvula.
Jezik
• Pri pregledu jezika uočavamo njegovu veličinu (macroglossia – otisci zubi
na bočnim stranama i apeksu jezika; microglossia), simetričnost –
asimetričnost, pokretljivost (može postojati tremor jezika) i vlažnost. Na
dorzumu jezika posmatramo papillae circumavalatae, filiformis i
fungiformis, a na bočnim stranama jezika papillae foliatae.
Baza usta
• U podjezičnom prostoru su smješteni: izvodni kanali submandibularnih i
sublingvalnih žlijezda i frenulum linguae. Na bazi usta posmatramo boju,
vlažnost i patološke promjene ako postoje.
KLINIČKI PREGLED ZUBNIH KRUNA
TEST PREPARACIJE
• Ovaj test se primjenjuje kada drugi testovi koji su neinvazivni
ne daju ubjedljive rezltate. Kavitet se preparira tako da kasnije
može postati kavitet za restaurativni ispun ili pristupni kavitet
za enedodontsko liječenje korijenskog kanala zuba.
OPTIČKI TESTOVI
• Optički testovi se mogu koristiti da bi se utvrdilo prisustvo pukotina i
nekompletnih fraktura na zubima. Koronarne pukotine mogu da izazovu
različite simptome, u zavisnosti od njihove lokacije i širenja u zubu, ali ih je
veoma teško dijagnosticirati. Upotreba lokalnog izvora svjetlosti može biti
korisna, jer pukotina zaustavlja prodor svjetlosti kroz zub i tako postaje
vidljiva . Transiluminacija može, kao pomoćni optički test, ukazati na to da li
je zub vitalan (providan, translucentan) ili avitalan (neprovidan). Postupak se
izvodi tako što se korištenjem svjetlosnog izvora usmjerava snop svjetlosti u
pravcu oboljelog zuba.
RADIOLOŠKO ISPITIVANJE
• Rendgenografija je najznačajnija pomoćna dijagnostička metoda koja znatno
olakšava dijagnostičku proceduru . Radiološko ispitivanje, kao pomoćna
dijagnostička metoda, se koristi nakon anamneze i direktnog pregleda
pacijenta. Rendgenogrami omogućuju otkrivanje karijesnih lezija,
neodgovarajućih ispuna, prethodnih endodontskih liječenja, abnormalnosti u
području pulpe ili periapeksa, malpoziciju zubi, odnos vrha korijena sa
neurovaskularnim snopom i maksilarnim sinusom i bilo koji gubitak kosti
zbog parodontalne bolesti.
LABORATORIJSKA ISPITIVANJA
• Laboratorijska ispitivanja mogu doprinjeti pravilnoj
dijagnozi ireverzibilno oštećene pulpe, ali se danas ovaj
dijagnostički postupak rijetko koristi. Laboratorijska
ispitivanja podrazumjevaju uzimanje kapi krvi iz
oštećene pulpe zuba pod aseptičnim uslovima i analizu
na pločici za histološka ispitivanja. Poslije bojenja i
mikroskopske analize krvi na pločici i na osnovu
ćelijskog sastava krvi moguće je potvrditi ili negirati
odgovarajuću dijagnozu.
DIJAGNOZA
ANALIZA PODATAKA – DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA