Plitko temeljenje

UVOD
Zgrade su tehničke tvorevine koje su povezane sa zemljom te imaju svoje stalno mjesto na nekom terenu.
Vezu zgrade sa zemljom čine njezini temelji ili fundamenti. Temelji zgrade moraju izdržati teret cijele
zgrade i svega što je u njoj. Taj se teret preko temelja prenosi na tlo na kojem su izvedeni temelji. Prema
tome temelji i tlo ispod temelja preuzimaju najveću odgovornost za stabilnost zgrade, pa solidni temelji
na solidnom tlu garantuju i za solidnost zgrade.
Definicija i osnovne podjele

Temelji su najniži konstruktivni elementi objekta i u neposrednom su kontaktu sa tlom a preuzimaju

cjelokupno opterećenje od objekta i prenose ga na nosivo tlo. Temelji na zgradama sastoje se iz:
• temeljnog zida i
• temeljne stope, kojom objekat stupa na zemljino tlo
Obzirom na različite kvalitete (nosivost) temeljnog tla i na različite dubine nosivog sloja postoje različiti
oblici temeljenja:
PLITKO TEMELJENJE:
• trakasti temelji
• temelj samac
• temeljna ploča
• temeljni roštilj
DUBOKO TEMELJENJE:
• zamjena temeljnog tla ispod temelja
• šipovi
• bunari
Prema materijalu od kojih se temelji izrađuju možemo ih pobijeliti na:
• temelji od kamena
• temelji od opeke
• temelji od betona
• temelji od armiranog betona
Plitko temeljenje
Obavlja se na praktično površini terena uz minimalno ukopavanje (min 80 cm) jer je nosivo tlo vrlo plitko u
odnosu na površinu terena a na nivou temelja nema podzemne vode i izbjegava se smrzavanje nosivog sloja.
Konstrukcija mora biti takva da su opterećenja prihvatljiva. Plitki temelji se mogu izvoditi kao:

• TRAKASTI TEMELJ –
dužina im je daleko veća od širine i
dubine pa ih možemo nazvati i
kontinuirani. Rade se ispod nosivih
zidova kod masivnog sistema
gradnje pa cijelom svojom
dužinom prenose opterećenje na
temelje
 • TEMELJ SAMAC –
preuzimaju i prenose na tlo
opterećenja konstrukcija koje
su opterećene koncentrisanim
opterećenjem kao što su
stubovi

• TEMELJNI ROŠTILJ –
nekoliko temeljnih nosača
međusobno okomitih i
spojenih u jednu cjelinu.
 • TEMELJNE PLOČE – izvode se ispod čitave površine zgrade u slučajevima kada se očekuju
različita slijeganja tla, kada bi opterećenja trakastih temelja ili samacasbog svog smještaja doveli do
deformacije tla, kada su pojedini dijelovi konstrukcijeviše opterećeni.
Često se izvode u kombinaciji s dubokim temeljima ako je nosivo tlo na većim dubinama.
 Zaključak
Ispravno temeljenje bilo kojeg objekta je vjerovatno najvaznija faza u gradnji. Dubina temeljenja mora biti
veća od granice smrzavanja tla. Temelji koji nisu dovoljno ukopani imaju za posljedicu značajna podizanja uslijed
formiranja kristalića leda a tada mogu nastati velika oštećenja jer led razara strukturu betona stvarajući tako još
veće pukotine u koje kasnije prodire voda koja šteti armaturi te otvara put za novo veće i jače smrzavanje unutar
cijele strukture. Kod nas se smatra da je granica smrzavanja tla između 0,8 i 1,2 m. Dakle, temelji moraju biti
ukopani najmanje toliko.
Odluku o vrsti i konstrukciji temelja nekog objekta određuje statičar a projekt temelja je sastavni dio
projektne dokumentacije svakog objekta. Kod izrade projektne dokumentacije te kod ishodovanja potrebnih
dozvola za gradnju i ovisno o lokaciji gradnje biti će potrebno prije izrade same dokumentaciji provesti
geomehaničko ispitivanje tla. Na osnovu rezultata ovog ispitivanja statičar će odlučiti o vrsti temelja.
Već se u neobrađenu jamu iskopa postavljaju osnovne instalacije (keramičke, metalne ili instalacije od tvrde
plastike) za odvodnju (temeljna kanalizacija) te za odvodnju oborinskih voda. Pri postavljanju ovih instalacija
potrebno je obratiti pozornost na ispravan pad instalacija (1 do 1,5 posto).