UPRAVLJANJE STRESOM

Stresori, model stresa

prof. dr. sc. Tajana Ljubin Golub

Obveze studenata
 redovito pohađanje nastave
 završni ispit
Sadržaj kolegija
 Teorijski okviri
 Senzibilnost na stres
 Otpornost na stres.
 Sagorijevanje.
 Prevencija stresa (proaktivnost)
 Prevencija stresa (kognitivne metode i relaksacija)
 Prevencija stresa (organizacija vremena, socijalna

podrška)
Literatura (obvezna)
 Hudek-Knežević, J., Kardum, I. (2006).
Psihosocijalne odrednice tjelesnog zdravlja.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
 Havelka, M. (2002). Stres i tjelesno zdravlje. U: M.

Havelka, Zdravstvena psihologija, 2.izdanje, str.

53-97.
 Bilješke s predavanja
Model stresa
Čimbenici koji umanjuju stresore ii stres

KOGNITIVNA
REAKCIJA
PROCJENA
STRESORI - primarna SUOČAVANJE NA ISHOD
- sekundarna STRES

Čimbenici koji uvećavaju stresore ili stres

Razlika stres i stresor
 Stres je nelagoda, napetost koju osjećamo
 Stresor je izvor naše teškoće, ono što uzrokuje stres.
Vrste stresora
Vrste stresora
 Fizički stresori – (izvanjski ili unutarnji podražaji;
npr. buka, vrućina, hladnoća, bol)
 Psihološki stresori – (narušavaju interpersonalnu
ravnotežu; npr. nesporazumi, svađe)
 Socijalni stresori – (pogađaju cijelo društvo; npr.
ekonomska kriza, ratovi, društvene promjene)
 Duhovni stresori – (konflikt vrijednosti; gubitak
ideala, vjere u Boga)
 Veliki
životni
događaji
Unutarnji
stresori

Kronični
intenzivni
stresori

Traumatski Stresori
događaji

Mali
Radni
svakodnevni
stresori
stresori
Veliki životni događaji*
 Ljudi smatraju kako među događaje koji
zahtijevaju najveću količinu prilagodbe,
dakle to su najveći stresori, ubrajaju
primjerice:
 smrt supružnika (100),
 rastava braka (73),
 razdvojen život partnera i
 odsluženje zatvorske kazne (63).
*Holmes i Rahe, 1967
Veliki životni događaji*
 Manje stresni životni događaji su npr.:
 trudnoća (40 bodova),
 prilagodba na posao (39 bodova)
 seksualne teškoće (39 bodova)

*Holmes i Rahe, 1967

 Veliki
životni
događaji
Unutarnji
stresori

Kronični
intenzivni
stresori

Traumatski Stresori
događaji

Mali
Radni
svakodnevni
stresori
stresori
Kronični intenzivni stresori
 životne teškoće koje traju dugo vremena mogu
stvarati trajan, kroničan stres. Npr:
 stalni dugovi i neimaština,
 dugotrajne bolesti,
 trajne svađe u obitelji,
 trajno nezadovoljstvo i problemi u poslu,
 trajni problemi vezani uz roditeljsku ulogu (npr.
dijete koje uporno ne prihvaća autoritet roditelja i
krši pravila).
Kronični intenzivni stresori
 Kumulativni efekt: Što je više takvih stresora, stvar je
sve gora (npr. bolesnoj osobi još je gore ako je i
siromašna)

 Efekt prelijevanja: stres doživljen na jednom

području utječe na drugo područje. (Npr. stres na
poslu kod muškaraca ima utjecaja na njihove bračne
odnose)
 Veliki
životni
događaji
Unutarnji
stresori

Kronični
intenzivni
stresori

Traumatski Stresori
događaji

Mali
Radni
svakodnevni
stresori
stresori
Mali svakodnevni stresori
 npr. nedostatak vremena za obavljanje
svakodnevnih poslova,
 gubitak osobnih stvari,
 prometna gužva,
 male svađe na poslu i u obitelji,
 teškoće s nedostatkom novca i sl.
Mali svakodnevni stresori

Ovakvi mali stresori, svakodnevni problemi također su

izvor stresa i što ih je više, to čovjek doživljava veće
psihičke smetnje
Učinak ovakvih svakodnevnih problema je kumulativan i
kada njihova količina i intenzitet prijeđe onu mjeru s
kojom se čovjek može nositi (“kap koja je prelila
čašu”) one mogu snažno utjecati na dobro
funkcioniranje osobe i njezino zdravstveno stanje.
 Veliki
životni
događaji
Unutarnji
stresori

Kronični
intenzivni
stresori

Traumatski Stresori
događaji

Mali
Radni
svakodnevni
stresori
stresori
Radni stresori – vezani uz posao koji osoba
obavlja – odgojiteljski posao
Radni stres
 Buka
 Zahtjevni roditelji
 Loša suradnja sa stručnim suradnicima
 Prekomjerno velike grupe djece
 Nedostatak materijala za rad
 Veliki
životni
događaji
Unutarnji
stresori

Kronični
intenzivni
stresori

Traumatski Stresori
događaji

Mali
Radni
svakodnevni
stresori
stresori
Traumatski stresori- specifični traumatski stresori

 Uključuje neposrednu prijetnju životu

 Važan je i subjektivni doživljaj osobe
 Uključuje i neposrednu prijetnju životu bliskih osoba

 Postoji šira definicija traume prema kojoj je za važno je li

osoba subjetivno percpirala da postoji prijetnja njezinom
životu
Razlike između stresnog i traumatskog događaja
Stresni događaj Traumatski događaj

ne predstavlja ugrozu vlastitog predstavlja ugrozu vlastitog

života/života bliske osobe života/života bliske osobe
događa se svakodnevno događa se relativno rijetko

događa se svim ljudima izlazi iz uobičajenog ljudskog iskustva

djeluje pozitivno gotovo uvijek djeluje negativno

i negativno (izaziva patnju)

njegov učinak u velikoj mjeri ovise o njegov učinak malo ovisi o procjeni
procjeni pojedinca pojedinca, ličnosti...

prethodno iskustvo i osobine ličnosti što je trauma intenzivnija to je

imaju velik utjecaj na njegov učinak utjecaj prethodnog iskustva i osobina
ličnosti na njegov učinak manji
 Veliki
životni
događaji
Unutarnji
stresori

Kronični
intenzivni
stresori

Traumatski Stresori
događaji

Mali
Radni
svakodnevni
stresori
stresori
Unutarnji stresori
 Doživljeni
stres ne mora biti samo posljedica
nekog događaja već i MISLI

 Ponekad nešto može biti i stresor i reakcija na

stres, npr. depresija.
 Stresori: rodne razlike
 Postoje rodne razlike, objašnjavaju se teorijom
različite izloženosti stresorima (a) i teorijom različite
reaktivnosti na stres (b)
 Djevojčice iskazuju da doživljavaju ukupno više
stresora i više interpersonalnih stresora od dječaka (u
skladu s teorijom a), dok dječaci iskazuju da
doživljavaju više stresora vezanih uz postignuće i uz
sebe same
 Nema rodnih razlika u doživljavanju školskih stresora
 Djevojčice obično više emocionalno reagiraju na
stresore od dječaka (u skladu s teorijom b)
Primarna i sekundarna procjena stresora
Lazarusov model stresa

Važnost kognitivne procjene objašnjava Lazarusova teorija

stresa

Lazarus (Lazarus i Folkman, 1984): transakcijski model stresa

prema kojem procjena da postoji prijetnja dobrostanju i
posljedični stres, jest rezultat interakcije osobe i okoline.
Individualni faktori su u interakciji sa stresorima, kognitivnom
procjenom i ishodima pritiska

Ista osoba različito procjenjuje stresore u različitom

vremenskom periodu
Najvažniju ulogu u tome kakav će biti ishod
stresne situacije određuju*
A. Kognitivna procjena situacije (primarna
procjena i sekundarna procjena)
B. Strategije suočavanja

*Lazarus i Folkman, 1984.

PRIMARNA PROCJENA je procjena samog
stresor, tj. važnosti i značenja događaja. Pitanja
koja si postavljamo: Što ovaj događaj znači za
mene? Jesam li u nevolji, i kakvoj? Ukoliko
događaj za nas predstavlja štetu, gubitak,
prijetnju ili izazov procjenjujemo ga kao
stresnog.
Jeste li doživjeli da vas je nastavnik vrijeđao?

Koliko vam je to bilo stresno?

SEKUNDARNA PROCJENA je procjena
mogućnosti suočavanja. Mogu li s time izaći na
kraj?
Suočavanje sa stresom
2 pristupa proučavanju suočavanja sa
stresom
 Transakcijski pristup: usmjeren na proces

 Strukturalni pristup: naglasak na stabilnim

stilovima i dimenzijama ličnosti iz kojih stilovi
proizlaze
Suočavanje: transakcijski pristup

 Lazarus i Folkman (2004) definiraju suočavanje

sa stresom kao konstantno promjenjivo
kognitivno i bihevioralno nastojanje izlaženja na
kraj sa specifičnim vanjskim i/ili unutarnjim
zahtjevima koji su procijenjeni kao opterećujući
ili kao toliko teški da nadilaze resurse
(mogućnosti) kojima osoba raspolaže
Suočavanje
 Istraživanja pokazuju da ljudi u stresnim situacijama najčešće koriste obje
skupine načina suočavanja (i suočavanje usmjereno na problem i na
emocije), a koja će od njih prevladavati ovisi o osobi, te o sadržaju i
kognitivnoj procjeni situacije (Lazarus i Folkman, 1991) 

1. nijedan način suočavanja sam po sebi nije ni "loš" ni "dobar"

2. uspješnost suočavanja ima smisla procjenjivati jedino u odnosu na

konkretnu situaciju

3. nužno je razmotriti koliko je određena strategija suočavanja prilagođena

istodobno pojedincu i situaciji
Suočavanje

 Suočavanje usmjereno na problem uključuje mehanizme

pomoću kojih se nastoji djelovati na situaciju, na ono što je
izazvalo problem, tj. na sam stresor.
 Suočavanje usmjereno na emocije podrazumijeva mehanizme
koji omogućavaju lakše podnošenje čuvstvenog uzbuđenja
izazvanog stresnom situacijom
 Suočavanje usmjereno na izbjegavanje podrazumijeva
mehanizme koji omogućavaju izbjegavanje suočavanja
◦ traženjem društva drugih ljudi (socijalna diverzija) ili
◦ angažiranjem na drugom zadatku (distrakcija).
Vrste suočavanja prema Schwartzer &
Taubert, 2002
 1. Reaktivno suočavanje: suočavanje s gubitkom/štetom
koju je osoba iskusila
 2. Anticipatorno suočavanje: suočavanje s gubitkom/štetom
koju osoba izvjesno očekuje u bliskoj budućnosti
 3. Preventivno suočavanje: suočavanje s nekim
potencijalnim gubitkom u daljnjoj budućnosti, koji se ne
mora dogoditi
 4. Proaktivno suočavanje: suočavanje s nadolazećim
izazovima koje osoba vidi kao priliku za samopromociju
(samo ovaj tip suočavanja gleda na stresore kao na izazove,
a ne gubitak/štetu)
Reakcija na stres
Ishod suočavanja: Stresne reakcije
1. kognitivne
rastresenost, slaba koncentracija, zaboravljivost, „opsjednutost“ istim mislima

2. emocionalne
tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloženja, bezvoljnost, ljutnja, osjećaj
krivnje, nemoć

3. tjelesne
znojenje ruku, dlanova, lupanje srca, crvenilo lica, drhtanje ruku, bolovi u
želucu, veće promjene u tjelesnoj težini, nesanice

4. ponašajne
tjelesni nemir i napetost, verbalna i tjelesna agresivnost, nekontrolirani ispadi,
povlačenje u sebe, plakanje
Ishod suočavanja: Stresne reakcije
 reakcije na stresne događaje, javljaju se kao posljedica stresnih događaja.
Smatraju se normalnim odgovorom ukoliko se tegobe počinju povlačiti
tijekom 24-48 sati
 Intenzitet stresne reakcije ovisi:

◦ o našoj osobnoj psihološkoj procjeni stresnog događaja (procjena

prijetnje i štetnosti stresnog događaja za nas, odnosno naša osobne
percepcije i tumačenja stresne situacije)

◦ te o uspješnosti mehanizama kojima se suočavamo sa stresom, kao i o

našim drugim osobinama
 Stoga se vrsta i intenzitet stresnih reakcija jako razlikuju od pojedinca do
pojedinca.
Ishod suočavanja: Posttraumatske reakcije
 Najčešće posttraumatske reakcije su:
◦ česta i bolna sjećanja na traumatski događaj
◦ česti uznemiravajući snovi o događaju (noćne more)
◦ izbjegavanje osjećaja i razgovora vezanih uz traumu
◦ smanjenje zanimanja za uobičajene aktivnosti
◦ osjećaj otuđenosti od drugih ljudi
◦ izljevi srdžbe
◦ smetnje koncentracije
◦ pretjeran oprez
◦ pretjeran strah
◦ pretjerana osjetljivost (npr. trzanje na nagle zvukove)
 Ove reakcije su specifične za traumatske događaje i u pravilu se ne javljaju
nakon stresnih događaja
Ishod suočavanja: Posttraumatske
reakcije
 Većina osoba pogođenih traumatskim događajem imat će neke
oblike akutne reakcije na stres, ali će se kod velike većine tegobe
spontano povući nakon izdvajanja iz stresne situacije ili njena
smirivanja, nakon što se vanjske okolnosti vrate u uobičajene
okvire.
 Manji broj osoba pogođenih traumatskim događajem neće moći
uspješno integrirati traumatsko iskustvo, ono će kod njih izazvati
promjene na biološkom, psihološkom i socijalnom planu, nastat
će kronične smetnje i psihopatološki poremećaji.
 Najčešći oblik patološkog reagiranja je posttraumatski stresni
poremećaj (PTSD) - reakcija na proživljene traumatske doživljaje
Maladaptivni načini nošenja sa stresom

 Prema teoriji pritiska (Agnew, 2006), stres dovodi do

negativnih emocija, što dalje dovodi do negativnih ishoda.
Maladaptivni načini nošenja sa stresom uključuju:
◦ Probleme ponašanja i delinkvenciju
◦ zloporabu sredstava ovisnosti
◦ psihičke smetnje (depresija, suicid…)
Što može učiniti učitelj?
◦ Prepoznati traumatiziranu djecu i prema njima imati
individualan pristup
◦ Prepoznati djecu osjetljivu na stres te im pružiti dodatnu
podršku
◦ Priprema za stresne događaje: uvježbavanje pred ispit
◦ Prikladna atribucija neugodnog događaja (npr loše rezultata
na ispitu)
◦ Razvijanje otpornosti, optimizma, aktivnog suočavanja s
problemima
Kako pružiti podršku djetetu?

 Djeci možemo pružiti utjehu i podršku na različite načine

 Što će biti od pomoći ovisi o:
◦ samom djetetu, njegovoj dobi
◦ vrsti traumatskog događaja kojem je dijete bilo izloženo
◦ običajima i vrijednostima obitelji i zajednice u kojoj dijete živi
 Neka djeca vole fizički kontakt i zagrljaje, neka djeca se bolje
osjećaju kada razgovaraju o onome što misle i osjećaju, dok su
drugoj djeci važni igra i druženje s prijateljima
Pozitivne posljedice – posttraumatski rast
 Kod nekih odraslih osoba primijećene su pozitivne promjene
nakon traume
 3 vrste pozitivnih promjena:
◦ U odnosu na percepciju sebe (veće samopouzdanje i
oslanjanje na sebe
◦ U odnosu na druge ljude (povećanje altruizam i osjećaja
bliskosti s drugima)
◦ U odnosu na životnu filozofiju (duhovno/religijske
promjene, promjena prioriteta, više vrednovanja
svakodnevnice)
Teorija resursa
Resursi
Resursi su vrijednosti koje ljudi cijene te ih nastoje steći,
zadržati i zaštititi*

 Materijalni resursi (npr. novac)

 Socijalni resursi (npr. obitelj, prijatelji)
 Psihološki resursi (npr. psihički mir)

Potencijalni ili stvarni gubitak resursa dovodi do stresa

* Hobfoll, S. Conservation of Resources theory

Kumulativnost resursa
Stjecanje novih kao i gubitak resursa ima tendenciju
kumulativnosti: oni koji imaju više će i steći više novih
resursa (tzv. spirala dobitka), a oni koji imaju manje
resursa su skloni to i izgubiti (tzv. spirala gubitka), bez
obzira radi li se o materijalnim, psihološkim ili
socijalnim resursima.
Kumulativna priroda resursa dovodi ne samo do
povećanja istog tipa resursa već i do povećanja drugog
tipa resursa (Hobfoll, 2002).
Radni resursi
 U radnom kontekstu važni su i radni resursi, tj. oni koji
proizlaze iz posla, a obuhvaćaju sve aspekte posla koji
olakšavaju posao, od fizičkih uvjeta do organizacijskih
uvjeta, kao npr.
 kontrola nad poslom,
 podrška nadređenih,
 pristup informacijama,
 dobra organizacijska klima i drugo.

Povećanje radnih resursa ujedno potiče osobni rast i

razvoj i može povećati angažiranost na poslu.
Individualna osjetljivost na stres i
resursi
Oni s manje resursa su osjetljiviji gubitak resursa od onih
koji imaju više resursa
Karasekov model stresa
Karasekov model radnog stresa

ψ Karasek i Theorell (1990) revidirali model D – C (zahtjevi -

kontrola) u D-C-S model (zahtjevi – kontrola – podrška) i uz
kontrolu postavili i soc. podršku kao moderatora: soc. podrška
prigušuje djelovanje stresora u visoko-zahtjevnim, stresnim,
uvjetima, tako što olakšava nošenje sa stresom
ψ Emocionalna kompetencija ima ulogu u razvoju socijalne
mreže i podrške ali je i osobni čimbenik u nošenju sa stresom
Senzibilnost na stres
Senzibilnost na stres
 Biološka osjetljivost
 Psihološka osjetljivost (povezana s biološkom), očituje
se u ličnosti pojedinca:
 Povećanu osjetljivost na stres imaju
 Introverti
 Emocionalno nestabilni
 Negativni perfekcionisti
 Egocentrične osobe
 Osobe sa manjom emocionalnom regulacijom
(komponenta emocionalne inteligencije)
 Osobe sa smanjenom socijalnom podrškom
 Osobe u kriznoj situaciji
Petfaktorski model ličnosti ili Velikih pet (Big
Five)
 Autori: Paul Costa i Robert McCrae
 Struktura ličnosti se može najbolje opisati sa sljedećih
5 širokih dimenzija:
◦ Ekstraverzija (E)
◦ Neuroticizam (N)
◦ Otvorenost prema iskustvu (O)
◦ Ugodnost (U)
◦ Savjesnost (S)
Osobine ličnosti nižeg reda
Ekstraver Neuroti Otvorenost Ugodnost Savjesnost
zija cizam iskustvu
Toplina Anksioznost Maštanje Povjerenje Kompeten
tnost
Druželjubi Ljutnja Estetičnost Iskrenost Organizira
vost Hostilnost nost
Asertivnost Depresivnost Osjećaji Altruizam Obavljanje
Dužnosti
Aktivnost Sputanost Postupci Pomirljivost Težnja
Postignuću
Traženje Ranjivost Ideje Skromnost Samodiscipli
Uzbuđenja na
Pozitivne Impulzivnost Vrijednosti Blagost Promišljenost
emocije
Neuroticizam vs. emoc. stabilnost
Emocionalno nestabilni (visoki N): sklonost
uznemirenosti, krivnji, strahu, tuzi; lakše odustaju pod
pritiskom, mijenjaju raspoloženja, podložniji stresu,
teže postižu i održavaju profesionalni uspjeh
Emocionalno stabilni (niski N): smireni, uravnoteženi, ne
podliježu pritisku i stresu
Ekstraverzija vs. introverzija
Ekstraverti: vole zabave, puno kontakata s ljudima, vole
govoriti i zabavljati druge, skloni brzoj vožnji i
slušanju glazbe u vožnji te imaju više prom nesreća,
skloniji riziku, optimistični
Introverti: ozbiljni, nezavisni, tihi, distancirani
Otvorenost vs. Neotvorenost iskustvu

Otvoreni: stalno žele stjecati nova intelektualna i

umjetnička iskustva, imaju živu maštu,
nekonvencionalnost, radoznali, fleksibilni u
ponašanju
Ugodnost vs. Neugodnost
Ugodni su skromni, obzirni, iskreni, vole pomoći,
vole se slagati s drugima, skloni pregovaranju i
postizanju sklada u odnosima
Osobe s niskim rezultatom su: egocentrični,
nesuradljivi, nepovjerljivi, konfliktni
Savjesnost vs. Nesavjesnost
Savjesni: marljivi, organizirani, motivirani, imaju
samodisiplinu, pouzdani, dovršavaju poslove,
imaju bolje školske ocjene, zadovoljniji poslom,
imaju kvalitetnije veze
Nesavjesni: neorganizirani, bez cilja, nepouzdani,
lijeni, nemarni, hedonistični
Senzbilnost na stres i dimenzije ličnosti
Senzbilniji na stres su:
Introverti
Emocionalno nestabilni introverti
Presavjesni

Naročito sklop ličnosti

Senzbilnost na stres i dimenzije ličnosti
Senzbilniji na stres su:
Introverti
Emocionalno nestabilni introverti
Presavjesni

Naročito sklop ličnosti

UPRAVLJANJE STRESOM
Naučeni pesimizam
Naučeni pesimizam (Seligman, 1990) -
 Tri dimenzije kognitivne interpretacije uzroka događaja
važne za objašnjavanje i predviđanje intenziteta
naučenog pesimizma:
 vanjski ili unutarnji uzrok;
 trajnost ili trenutnost;
 općenito ili specifično

09/27/2021
Naučeni pesimizam Naučeni optimizam

Objašnjavanje loših događaja

To je zato jer sam ja Bar djelomično je kriva
takav. za to situacija.
Uvijek će biti tako. To je privremeno, neće
uvijek biti tako.
To će mi upropastiti Imam peh samo u tome.
život.
Naučeni pesimizam Naučeni optimizam
Objašnjavanje dobrih događaja
To je slučajno. Ja sam zaslužan.
To je samo sada tako, To će tako biti uvijek.
privremeno je.
U tome sam imao To će utjecati na sve
sreće, ali to nema ostalo u mom životu.
nikakvog utjecaja (Moja
dobra sreća je
ograničena samo na
ovaj događaj).
UPRAVLJANJE STRESOM
Perfekcionizam
Pozitivni – Negativni -
adaptivni neadaptivni
perfekcionizam perfekcionizam
Postavljanje visokih Postavljanje ekstremno
ciljeva visokih ciljeva
Zadovoljni uspjehom Nezadovoljni uspjehom
Motivirani uspjehom Motivirani strahom od
neuspjeha
Veći akademski uspjeh Manji akademski uspjeh
(skloni odgađanju)
Nisu zabrinuti zbog Zabrinuti zbog
pogrešaka i negativne pogrešaka i negativne
socijalne evaluacije socijalne evaluacije
Pozitivni – Negativni -
adaptivni neadaptivni
perfekcionizam perfekcionizam
Opušteni i pažljivi pri Rigidni, usmjereni na
rješavanju zadataka izbjegavanje pogrešaka
Nakon neuspjeha nisu Pretjerano samokritični
pretjerano samokritični nakon neuspjeha
UPRAVLJANJE STRESOM
Odlaganje i stres
Kako biste
vi
definirali?
ODLAGANJE
Definicija odlaganja
=Sklonost odgađanju
započinjanja ili
završavanja važnih zadataka,

do točke osjećanja neugode

Odlaganje
 Odlažemo li onda kada bismo to najmanje smjeli ili ne?
Odlaganje
 Široko raširena pojava
 Samo ponekad korisno (npr. odgađanje odluke zbog

nedostatka informacija)
 Uglavnom vrlo nekorisno i s lošim posljedicama
 Opće odlaganje
 Akademsko odlaganje
Posljedice odlaganja
 Propuštene prilike
 Rad pod pritiskom u zadnji čas
 Stres
 Preopterećenost poslom
 Osjećaj malodušnosti
 Osjećaj krivice
Uzroci odlaganja (ne mora svaki puta biti
isti uzrok)
 Strah od neuspjeha
 Strategija zaštićivanja samopoštovanja stvaranjem

određene zapreke (stvarne ili zamišljene) koja služi kao

isprika
 Nemogućnost odupiranja zabavnijim alternativama
Uzroci odlaganja: osobne karakteristike

 Niska savjesnost
 Neorganiziranost
 Niska samokontrola
 Niska motivacija za postignućem
 Impulzivnost

 Negativni perfekcionizam
Uzroci odlaganja: karakteristike zadatka
zadatak koji je odbojan, pretežak, dosadan;

preopterećenost zadacima

zadatak koji je vremenski udaljen;

zadatak za koji osoba nije intrinzično zainteresirana

Akademsko odlaganje
 Odlagači kasnije počnu učiti i uče manje

 Povezano sa impulzivnošću, manjom

samodiscipliniranošću i neorganiziranošću

 Posljedice: anksioznost, odustajanje

Akademsko odlaganje
 Značajna, iako niska povezanost s uspjehom

 Nije povezano s kognitivnim sposobnošću, niti rodom

Upravljanje odlaganjem
 Početi sa laganim zadatkom koji je odmah izvršiv
 Povećati intrinzičnu motivaciju
 Poboljšati organizaciju
Otpornost na stres
Otpornost na stres
 Neka djeca, adolescenti i odrasli uspijevaju održavati
pozitivnu adaptaciju usprkos tome što su izloženi
izrazito nepovoljnim i stresnim životnim okolnostima,
što su nasilje, siromaštvo, traume, deprivacija,
zdravstveni problemi i sl.
Otpornost na stres
 Može se definirati na 3 načina:
◦ Otpornost kao kapacitet osobe (osoba ima snagu da se adaptira
na stresne događaje na pozitivan način)
◦ Otpornost kao proces vraćanja na normalno funkcioniranje uz
podršku protektivnih faktora, uspješno mobiliziranje unutarnjih
i vanjskih faktora za savladavanje značajnih stresora ili traume
◦ Otpornost kao pozitivan ishod usprkos nepovoljnih okolnosti
Otpornost na stres: Protektivni faktori
Protektivni individualni faktori uključuju:
 Emocionalnu stabilnost
 Optimizam
 Percepcija kontrole
 Samoefikasnost
 Suočavanje usmjereno na rješavanje problema
Otpornost na stres: Protektivni faktori
Protektivni individualni faktori uključuju:
 Emocionalnu povezanost sa suportivnim roditeljima i

prosocijalnim odraslima
 Kognitivna kompetencija
 Emocionalna kompetencija u smislu dobre

samoregulacije emocija i impulsa

 Moralna kompetencija (pozitivna percepcija sebe
 Bihevioralna i socijalna kompetencija
 Uredna i strukturirana okolina (npr. kućna okolina)
Proaktivnost
Proaktivno ponašanje
- Samoinicijativno i prema budućnosti orijentirano
ponašanje usmjereno na promjenu i popravljanje
situacije (Crant, 2000; Unsworth & Parker, 2003)
Proaktivno ponašanje
Uključuje:
 Osobnu inicijativu (aktivno pristupanje problemu)
 Zanimanje za učenje novih znanja i vještina
 Proaktivno rješavanje problema: samoinicijativno

rješavanje problema koje rješava korijen problem i

prevenira njegovo ponovno javljanje)
Proaktivno ponašanje
Uključuje:
 Proaktivna implementacija ideja (osobno

implementiranje ideje ili saopćavanje ideje ostalima).

◦ Koliko ste novih ideja imali u zadnjih dva mjeseca (0; 1-2; 3—
10; više od 10) vezano uz to kako poboljšati svoj rezultat na
faksu? Jeste li to kome rekli? Jeste li to sami pokušali
primijeniti?
Proaktivna ličnost
 “Proaktivnost uključuje kreiranje promjene, a ne samo
prihvaćanje promjene… Biti proaktivan znači preuzeti
inicijativu za unapređivanje posla. Na drugoj strani,
neproaktivno ponašanje uključuje neinicijativnost,
puštanje drugima da određuju kako će se stvari
odvijati, i pasivno nadanje da će se izvana nametnute
promjene pokazati dobrima (Bateman i Crant, 1999, str.
63)
Proaktivna ličnost
 Relativno stabilna tendencija da se utječe na promjene
u okolini, odnosno stabilna tendencija osobe prema
proaktivnom ponašanju (Bateman i Crant, 1993):
◦ Bez obzira na to kolika je vjerojatnost, ako ja u nešto vjerujem,
ja ću to i ostvariti.
◦ Odličan/na sam u prepoznavanju mogućnosti.
◦ Ako vjerujem u nešto, nema prepreke koja me može spriječiti.
Proaktivnost i stres
 Istraživanja pokazuju pozitivnu povezanost između
stresora (pritisak vremena) i proaktivnosti: oni koji na
poslu imaju više stresora su proaktivniji
Vrste prevencije stresa
Primarna prevencija
 Uklanjanje ili umanjivanje izvora stresa
◦ Rješavanje problema
◦ Planiranje
◦ Bolja organizacija aktivnosti
◦ Rasterećivanje dnevnog rasporeda
◦ Izravna komunikacija

 Selekcija osoba imunih na stres zbog posebne strukture

ličnosti ili drugih faktora
Sekundarna prevencija
 Povlačenje pred stresorom
 Prihvaćanje stresora (preventivno djelovanje podizanja

fizičke i psihičke otpornosti na stresor i promjena

percepcije situacije)
 Rana detekcija prvih znakova sagorijevanja
 Bolja priprema za emocionalne rizike u zanimanjima

koja uključuju rad s ljudima

 Bolja priprema rizičnih skupina
Tercijarna prevencija
 Sve one strategije koje su namijenjene pomoći
osobama koje imaju posljedice stresa, tj. namjenjene su
umanjivanju posljedica stresa
 Strategije koje će onemogućiti novo javljanje istih

stresora
◦ Omogućavanje psihološke podrške u vidu savjetovanja
◦ Bolovanje ili umirovljenje zbog medic. razloga
Strategije upravljanja stresom
Upravljanje stresom
 na razini organizacije
 na razini pojedinca
Upravljanje stresom na razini organizacije

 Mogu biti usmjerene na bilo koji dio modela stresa

 Mogu biti tipa primarne, sekundarne ili tercijarne

prevencije
 Odnose se na organizacijske čimbenike: organizacija

radnog vremena, radnog opterećenja, poboljšavanje

materijalnih resursa…
Što možete sami poduzeti da
smanjite osobni stres?
Strategije upravljanja stresom I
 Mogu biti usmjerene na bilo koji dio modela stresa
 Mogu biti primarna, sekundarna ili tercijarna

prevencija
 1. Strategije usmjerene na stresor

◦ - izbjegavanje stresora
◦ - raspoređivanje stresora u vremenu
◦ - smanjenje stresora boljom organizacijom i neodlaganjem
(plan)

 2. Strategije usmjerene na kognitivnu procjenu

◦ - usmjerene na primarnu procjenu (usmjerene da nam se
stresor više ne čini tako veliki gubitak, tj. da ne
Strategije upravljanja stresom II
 3. Strategije usmjerene na suočavanje
◦ Jačanje sposobnosti za suočavanje usmjereno na problem
◦ Jačanje preventivnog i proaktivnog suočavanja
 4. Strategije usmjerene na smanjenje stresne reakcije
◦ Usmjerene na psihološku reakciju (samogovor umirivanja)
◦ Usmjerene na kognitivnu reakciju
◦ Usmjerene na fiziološku reakciju (metode relaksacije)
 5. Strategije usmjerene na jačanje otpornosti (tj.
izgradnja resursa)
◦ Izgradnja pozitivnih emocija, posebno optimizma; hobija,
tjelesne otpornosti….
◦ Izgradnja socijalne podrške
Sagorijevanje
Stres i sagorijevanje
 Visoka razina stresora, odnosno stresa je nužan, ali ne
dovoljan uvjet za sagorijevanje
 Sagorijevanje uključuje razvoj negativnih stavova i

ponašanja prema “klijentima”, radu i organizaciji

 Sagorijevanje se javlja kod osoba koje u posao ulaze sa

idealizmom (visoki ciljevi i očekivanja, entuzijazam)

Faze sagorijevanja na poslu
 Faza radnog entuzijazma
◦ Nerealna očekivanja; nekritična predanost; nedovoljno
vremena za odmor; želi riješiti sve probleme...
◦ Znakovi: entuzijazam vezan uz posao; pozitivni i
konstruktivni stavovi; dobro postignuće i visok stupanj
energije (Ajduković, 1996)
Faze sagorijevanja na poslu
 Faza stagnacije
◦ Posao nije kakav je zamišljao; frustracija, sumnja u
vlastitu kompetentnost, osjeća se neuključenim u radnu
sredinu, emocionalno ranjiv
◦ Znakovi: prvi znakovi tjelesnog i mentalnog umora,
smanjeni radni moral, teškoće u komunikaciji,
frustriranost i gubitak ideala
Faze sagorijevanja na poslu
 Faza emocionalnog povlačenja i izolacije
◦ Udaljenost od učenika i izoliranje od kolega; doživljaj
posla kao besmislenog i nevrijednog
◦ Znakovi: izbjegavanje kontakta s drugim ljudima, veće
komunikacijske poteškoće, negativizam, depresivnost,
emocionalne poteškoće, srdžba i neprijateljstvo okoline,
nesposobnost da se misli ili koncentrira
Faze sagorijevanja na poslu
 Faza apatije i gubitka životnih interesa
◦ Obrana od kronične frustriranosti. Cinizam ili
ravnodušnost prema problemima učenika. Prvi znakovi
depresije. Istrošena motivacija.
◦ Znakovi: nisko osobno i profesionalno samopoštovanje,
kronično izostajanje s posla, depresija i tjeskoba, kronično
negativni osjećaj o poslu
Sagorijevanje (Christina Maslach)
 Emocionalna iscrpljenost
◦ Osjećaj emocionalne “rastegnutosti” i iscrpljenosti zbog
kontakta s ljudima; ne može se više davati drugima
 Depersonalizacija
◦ Bezosjećajan i ravnodušan odnos prema učenicima; grubo,
neosjetljivo ili neprilagođeno ponašanje i/ili povlačenje od
učenika
 Osobno ispunjenje
◦ Opadanje osjećaja kompetencije i uspješnog postignuća u radu.
Može se razviti u osjećaj neadekvatnosti, neuspjeha, gubitak
samopoštovanja, depresiju.
Sagorijevanje (Pines i sur., 1981)
 Fizička iscrpljenost
 Emocionalna iscrpljenost
 Mentalna iscrpljenost
 Osjećaj bespomoćnosti
 Razvoj negativnog self-koncepta
 Razvoj negativnih stavova prema životu, radu,

ljudima
Posljedice sagorijevanja
 Povlače se u samoću i nesudjelovanje
 Mogu se aktivno suprotstavljati napretku
 Mogu se izlagati nepotrebnom riziku
 Izbjegavati zahtjevnije zadatke i probleme
 Biti na bolovanju, kasniti
 Namjere da promjene posao
Teorije sagorijevanja
 Sagorijevanje kao oblik depresije kada su propisane i
samodefinirane uloge ugrožene ili uništene a nema na
raspolaganju alternativnih uloga
 Sagorijevanje posljedica neuspjeha i osjećaja nemoći.

Naglasak je na vezi postizanje cilja – sagorijevanje.

Stručnjak treba imati smislene ciljeve i osjećati se
učinkovito da bi izbjegao sagorijevanje.
Teorije sagorijevanja
 Sagorijevanje je gubitak motivacije i očekivanja da radimo dobro
pomažući tj. poučavajući druge. Sagorijevanje je povezano s
neučinkovitošću stručnjaka i osjećajem nekompetentnosti, što
proizlazi iz mogućnosti pojedinca da utječe na svoju okolinu i
kontrolira rezultate događaja.
 Učitelji često postavljaju ciljeve koje su oni zamislili kod učenika
što nije podudarno s ciljevima učenika. Realistično postavljanje
ciljeva i ocjenjivanje učinkovitosti svoga rada.
Kako smanjiti mogućnost sagorijevanja?
 Naći smisao
 Povećati psihološke resurse (“Njegovati gusku koja

nese jaja”)
 Osigurati više svih drugih vrsta resursa
 Napraviti “back-up”
 Povećanje socijalne podrške
 Stvaranje kvalitetnih i smislenih međuljudskih odnosa na
poslu