Ostali elementi cjevovoda

• Armatura cjevovoda
• Cijevne armature služe za potpuno ili djelomično zatvaranje
cjevovoda, da bi se postigli određeni procesni, sigurnosni ili
regulacijski zahtjevi. Često se u praksi koriste istovremeno navedene
funkcije.
• Prema namjeni dijele se na: zaporne, sigurnosne i regulacijske
armature.
• Zaporne armature
Zaporne armature u industriji kao i svakodnevnom životu služe za
ograničenje ili zaustavljanje protoka medija (tekućina, plinova, para
itd.) kroz cijevi ili otvore prema zahtjevima postrojenja. Njihovo
rukovanje može biti ručno i automatsko.
• Razlikuju se prema smjeru kretanja samog zapornog mehanizma i
djele se na četiri osnovne vrste: ventili, zaklopke (klapne), zasuni, i
slavine.
• Ventili su cijevni zatvarači koji se konstrukciono karakterišu
nalijeganjem pečurke ventila na sjedište ventila.
• Velikih su dimenzija u odnosu na promjer cjevovoda. Njihov
zaporni mehanizam kreće se okomito na ravninu sjedišta bez
klizanja u smijeru toka strujanja ili suprotno toku medija.
• Odižu se sa sjedišta, a zbog promjene smjera kretanja struje
fluida stvaraju velike otpore u strujanju medija.
• Zbog toga se kod otvaranja i zatvaranja armatura pojavljuju
jaki udari pokretnih masa u cjevovodima. Kod najnovijih
konstrukcija ventila ovi nedostaci su ublaženi, a kod nekih
tipova gotovo potpuno uklonjeni.
• Zbog jednostavnosti i lakoće rukovanja najviše su zastupljeni u
primjeni zapornih armatura.
• Oni poseduju dobra zaptivna svojstva, međutim, zbog svoje
složene konstrukcije su obično skuplji od drugih cijevnih
zatvarača (zapornih elemenata), te se rijetko upotrebljavaju
kod cjevovoda prečnika većih od 38 mm (u graničnim
slučajevima i do 80 mm) i pritiske do 16 bara (u graničnim
slučajevima i do 40 bar). Nedostatak ime je i osetljivost na
nečistoće fluida i veliki koeficijent lokalnih otpora.
• Priklopci (zaklopci, klapne), su zaporne armature sa vrlo
jednostavnom konstrukcijom, čiji se zaporni mehanizam kreće
oko učvršćene osi.
• Otvarajući prolaz mediju ne izazivaju znatnu promjenu smjera
kretanja i otpor strujanju. Primjenjuju se u znatno manjoj
mjeri i uglavnom u specifičnim zahtjevima postrojenja.
• Priklopci se rijetko sreću , najviše zbog nepouzdanosti
zaptivanja, koriste se za prečnike do 1 m i pritiske do 10 bar.
• Zasuni, kreću se paralelno po sjedištu zapornog mehanizma
uz klizanje i to okomito na smjer toka strujanja.
• Omogućuju neposredan i pun profil prolaza medija
bez promjene pravca kretanja i gotovo bez povećavanja
otpora strujanju.
• Kako bi se izbjegli udari pokretnih masa medija njihovo
otvaranje i zatvaranje mora biti polagano.
• Glavne mane su im komplicirana i teška izrada, trošenje
zapornih površina i velika sila potrebna za otvaranje i
zatvaranje. Koriste se za najveće nazivne promjere i srednje
pritiske.
• Slavine, kreću se u sjedištu zapornog mehanizma uz klizanje i
imaju otvor u svome pladnju koji omogućuje prolaz medija.
Izrada im je jednostavna i jeftina, a koriste se za male presjeke
cjevovoda. Osiguravaju puni profil prolaza medija bez
skretanja. Mana im je što je za otvaranje i zatvaranje potrebna
relativno velika sila,brzo se troše zaporne površine dosjeda i
teško im je održavati nepropusnost.
• Sigurnosne armature
• Armature kojima se omogućava propuštanje povišenjem iznad
radnog pritiska u cjevovodima nazivamo sigurnosnim
armaturama.
• Njihov zaporni mehanizam za vrijeme urednog odvijanja
pogona je u zatvorenom položaju, a otvaraju se automatski
kada pritisak u vodu prijeđe dopuštenu granicu.
• Na zaporne organe sigurnosnih armatura djeluje opruga, ili
uteg, koji su proračunati za određene pritiske, a otvaranje će
nastupiti tek onda kada pritisak u vodu savlada silu
proračunate opruge ili utega. Primjenjuju se radi zaštite od
opasnosti prekoračenja dopuštenih pritisaka u cjevovodima
procesnih postrojenja.
• Regulacijske armature
• Armature čiji zaporni mehanizmi za protok medija mijenjaju
položaj od otvorenog do zatvorenog nazivamo regulacijske
armature. Koriste se za regulaciju protoka svih vrsta medija.
• Svaka regulacijska armatura već prema svojoj namjeni ima
specifičan geometrijski oblik zapornog organa i sjedišta što
određuje njezinu karakteristiku.
• Karakteristika regulacijske armature prema maksimalnom
protoku i maksimalnom položaju otvorenosti može biti
linearna, logaritamska i logaritamska s pomakom «nul tačke».
Pokretanje zapornog organa može biti pneumatsko,
hidrauličko i elektromotorno.
• Veliki uticaj kod odabira ventila imaju i cijena ventila, trošak
održavanja, potrošnja energije i kompatibilnost s tekućinom i
regulacijskom opremom.
• Pneumatski vođene regulacijske armature kao osnovni medij
koriste instrumentacijski zrak, ali njegova stlačljivost
nepovoljno utiče na brzinu i tačnost regulacije.
• Signal se može prenijeti na udaljenosti od nekoliko stotina
metara, a pneumatski vođene armature su sigurne, jeftine i
dugog su životnog vijeka.
• Hidraulički upavljane regulacijske armature manje se koriste zbog
skupe razvodne mreže i hidrauličkih uređaja, te zapaljivosti
konvencionalnih ulja.
• Ulje je nestlačivo, a regulacija je brza i tačna. Armature su
neosjetljive na potrese i udarce, a hidraulički upravljane regulacijske
armature nalaze svoju primjenu u zrakoplovstvu i raketnoj industriji.
• Elektromotorni pogon, za upravljane regulacijske armature
primjenjuje se uglavnom samo na postrojenjima gdje nema
eksplozivnih atmosfera, jer bi sigurnosne («S»-izvedbe) bile
preskupe.
• Regulacijske armature električki upravljane djeluju brzo i precizno, a
električni signal može se prenositi na velike daljine. Izravno je
moguće u rad uključiti i računar u svrhu vođenja procesa. Električni
sklopovi omogućuju minijaturnu izvedbu i lako održavanje
armature, ali su skupi.
• Spojni (oblikovni, fazonski) elementi
• Prilikom projektovanja i izvedbe cjevovoda potrebno je savladati
česte promjene pravca, profila i vrste spojeva, te izvesti grananje
cijevnih vodova.
• Cijevne instalacije pored cijevi poseduju i elemente koji služe za
oblikovanje cjevovoda i instalacije.
• Promjena pravca u cjevovodima se postižu ugradnjom lukova,
izdvajanje usputnih vodova iz glavnog cjevovoda se postiže
ugradnjom T komada koji mogu biti pravi i redukovani. Promjena
prečnika cjevovoda se izvodi ugradnjom koncentričnih ili
ekscentričnih reducira. Zatvaranje krajeva cijevi se obavlja
zavarnim kapama. Svi ovi elementi su poznati pod zajedničkim
nazivom fitinzi ili oblikovni komadi.
• Vrste, veličina, sheme i oznake oblikovnih komada su
standardizirane.
• Fitinzima se spajaju cijevi istog ili različitog materijala pri čemu
se u izboru fitinga odnosno specifikaciji za
nabavku moraju dati kvaliteti materijala cijevi koje se spajaju
kao i njihove osnovne dimenzije. Materijali koji se
koriste za proizvodnju fitinga moraju biti kompatabilni u
pogledu otpornosti i zavarljivosti sa cijevima u koje se
ugrađuju.
• Cijevni vodovi izloženi su zbog promjene temperature medija
ili okoline uzdužnim deformacijama.
• Ako kompenzacija uzdužnih deformacija zbog zagrijavanja nije
omogućena samim sistemom cjevovoda, potrebna je ugradnja
posebnih elemenata koji omogućavaju deformacije.
• To je moguće ugradnjom:

- cijevnih lukova ili lira

- kompenzatora.
• Cijevni lukovi u obliku U-lukova i lira se izvode ili kao glatke, ili
naborane, ili valovite dilatacijske cijevi i najjednostavniji su
način omogućavanja toplinskih dilatacija. Cijevni lukovi su
prikazani na slijedećoj slici.

Različiti oblici U-cijevi i lira

• Za niskotlačne vodove i za male promjene dužina
upotrebljavaju se lećasti kompenzatori. Za veće ugaone
promjene se upotrebljavaju zglobni kompenzatori od valovitih
cijevi.

Kompenzator
• Posebnu grupu cijevnih elemenata čine prirubnice. Na narednim
slikama su prikazane vrste prirubnica koje se koriste u cijevnim
instalacijama.
• Označavanje cjevovoda
• Svaka pojedina cijev u cjevovodu cjelokupnog pogona mora biti označena
prema tvari (mediju) koji provodi, kako zbog sigurnosti tako i lakšeg
prepoznavanja.
• Označavanje se obavlja posebnim oznakama, isključivo za taj dio, čija je
osnovna boja standardizirana i služi za identifikaciju pojedinih skupina
medija.
• Pomoću natpisa sa nazivom medija koji je upisan na oznaku tačno se
određuje vrsta medija u cjevovodu. Sve to dopunjuje se postavljanjem
strelice kojom se pokazuje smjer kretanja medija kroz cjevovod.
• Navedene oznake postavljaju se na cjevovod na određenim razmacima,
npr. na svakih 10 m po dužini ravnog cjevovoda, kao i na tačno
određenim mjestima, npr. sa svake strane prirubnice, na mjestima
grananja cjevovoda, s obje strane ventila, na priključnim mjestima
cjevovoda, s obje strane zida ili stropa ako cjevovod prolazi kroz njih, kao
i na svim drugim mjestima gdje je nužna tačna identifikacija cjevovoda.
• Natpisi s nazivom tvari (medija), te strelice kojima se pokazuje
njihov smjer kretanja kroz cjevovod izvode se u kontrastnim
bojama ovisno o osnovnoj boji ili boji pozadine.
• Boja strelice ovisi o zapaljivosti tvari, odnosno medija.
Standardne, osnovne boje cjevovoda za identifikaciju skupine
tvari (medija) koji prolazi kroz cjevovod, boje natpisa sa
nazivom tvari, te boje strelica označavaju se u skladu sa
standardom DIN 2403, koji se primjenjuje kao priznato pravilo
zaštite na radu.
• Širina, odnosno veličina osnovne oznake u boji i natpisa sa
nazivom medija ovisi o promjeru cijevi kako bi oznaka uvijek
bila vidljiva..
• Nakon što se odredi smjer protoka medija
nepotrebni smjerokaz se odreže prije
postavljanja na cjevovod. 
• Kategorizacija cjevovoda prema namjeni

– Tehnološki cjevovodi
– Cjevovodi koji služe za transport sirovina, poluproizvoda ili
gotovih proizvoda pri različitim tehnološkim procesima
– Sanitarno-tehnički cjevovodi
– Cjevovodi za klimatizaciju, grijanje i različiti cjevovodi plinske
mreže
– Cjevovodi hidrauličkih i pneumatskih instalacija
– Cjevovodi kod automobila i strojeva
– Cjevovodi za posebne namjene
• Kategorizacija prema pritisku

– Vakuumski, p < 1 bar

– Cjevovodi niskog pritiska, 1 bar < p < 16 bar
– Cjevovodi srednjeg pritiska, 16 bar < p < 100 bar
– Cjevovodi visokog pritiska, p > 100 bar
• Shematski prikaz cjevovoda
• Sheme cjevovoda su nacrti u kojima je pomoću
pojednostavljenih oznaka i simbola prikazana funkcionalnost
nekog cjevovoda i predstavljaju osnovni dokument za
prikazivanje funkcionalnosti nekog sistema cjevovoda.
• Ne izrađuju se u mjerilu već se cjevovodi prikazuju samo
shematski. Bez obzira na zakrivljenost trase predočuju se
ravnim crtama, pa stoga ne odražavaju stvarne dužinske
veličine.
• Na shemi se nalaze svi potrebni podaci o sistemu:
- smjer strujanja medija,
- materijal cijevi i potrebna armatura,
- nazivni promjer i debljina stijenke cijevi,
- način spajanja,
- armatura i ostala oprema (prikazana simbolima),
- mjerni instrumenti potrebni za ugradnju u cjevovod,
- sistemi koji podliježu atestu klasifikacijskog društva,
- zahtijevana klasa cijevi,
- ispitni i radni pritisci cjevovoda.
• Označavanje elemenata cjevovoda u shemama
Opći simboli u shemama instalacija cjevovoda
• Postoje različiti programi za modeliranje cjevovoda:
- INVENTOR
- SolidWorks
- SolidEDGE
- CATIA