Professional Documents
Culture Documents
Nezaposlenost
Nezaposlenost
UZROCI
Zašto postoji zapošljavanje s frikcijom? Bilo bi logičnije da radnici zadrže svoje
postojeće poslove dok ne nađu nove. Ali često radnici moraju da se kreću zbog
nepovezanih razloga pre nego što pronađu nove poslove. Neki se ožene ili moraju
brinuti za starije rođake. Neki možda uštede dovoljno novca da bi mogli napustiti
poslove na kojima su nezadovoljni. Odnosno, imaju luksuz da pretražuju dok ne
pronađu prave prilike.
EFEKTI
-Frikciona nezaposlenost nije štetna za privredu.
-Druge vrste nezaposlenosti, kao što je ciklična i strukturna nezaposlenost, su gore
i lošije za privredu.
-Povećanje nezaposlenosti zbog traženja novog posla znači da se više radnika kreće
ka boljim pozicijama.
-Zapravo, frikciona nezaposlenost koristi ekonomiji, jer omogućava kompanijama
više mogućnosti da pronađu kvalifikovane radnike.
Frikcionalna nezaposlenost
Primeri
Diplomirani studenti su dobra
ilustracija frikcione
nezaposlenosti. Oni se
pridružuju radnoj snazi i Rešenje
nezaposleni su dok ne nađu
posao. Još jedan primer su majke Frikciona nezaposlenost se
koje su se pridružile radnoj snazi može smanjiti pružanjem
nakon što su podigle svoju decu. boljih informacija radnicima o
radnim mestima, uslovima,
potrebnoj kvalifikaciji
zaradama i slično.
Strukturalna nezaposlenost
Dva uzroka
Jedan uzrok strukturne nezaposlenosti je tehnološki napredak u
industriji. To se često dešava u proizvodnji. Roboti zamenjuju
nekvalifikovane radnike. Ovi radnici moraju se obučiti u
računarskom radu ako žele nastaviti raditi u istoj industriji. Oni
uče kako da upravljaju robotima koji rade na poslu koji su oni
obavljali.
Primer
Tehnološki napreci doveli su do strukturne nezaposlenosti u
novinskoj industriji. Oglašavanje na vebu odvuklo je
oglašivače dalje od novinskih oglasa. Online mediji odvukli su
klijente od fizičkih novina. Zaposleni u novinama, kao što su
novinari, štampači i radnici na putu isporuke, otkazani su.
NJihove veštine bile su fokusirane na papirnu metodu
distribucije vesti pa su morali da dobiju novu obuku pre nego
što se kvalifikuju za posao u istoj oblasti.
Strukturalna nezaposlenost
Kako je finansijska kriza pogoršala strukturnu nezaposlenost?
Finansijska kriza iz 2008. godine stvorila je rekordne nivoe nezaposlenosti. Preko 8.3 miliona poslova je izgubljeno. Do 2009. stopa
nezaposlenosti porasla je na 10,1 odsto. Kao rezultat toga, gotovo polovina nezaposlenih je ostala bez posla šest meseci ili više. Pošto
su njihove veštine i iskustvo zastareli, ciklična nezaposlenost je dovela do strukturalne nezaposlenosti.
Ovo je najviše pogodilo starije osobe bez posla. Iako su mlađi radnici bili češće nezaposleni, nisu bili tako dugo ili su pronašli posao
koji se ne plaća ili su se vratili u školu i potpuno napustili radnu snagu.
Trajanje nezaposlenosti bilo je dovoljno loše, sa 19,9 sedmica. Oni stariji od 55 do 64 godine su bili bez posla 44,6 nedelje, ili gotovo
godinu dana. Oni stariji od 65 godina tražili su posao 43,9 nedelja. A mnogi su samo odustali. To ih je navelo na rano penzionisanje.
Zašto su stariji radnici više pogođeni od mlađih od strukturne nezaposlenosti? Postoji pet razloga:
Stariji radnici su verovatnije radili u industrijama poput novina koje su zamijenjene novim tehnologijama.
Manje je verovatnoća da se vrate u školu.
Bili su manje sposobni da se presele da pronađu novi posao jer su imali svoj dom. Depresivno tržište stambenog prostora značilo je
da će verovatnije izgubiti novac ako bi se pokušala prodaja.
Mnogi nisu bili spremni da preuzmu niži posao.
Stariji radnici su se suočili sa nepoznatom starosnom diskriminacijom.
Ciklična nezaposlenost
CIKLIČNA nezaposlenost posledica je smanjenja agregatne tražnje I nivoa privredne
aktivnosti u recesionoj ili depresionoj fazi ciklusa. Smanjenje agregatne potrošnje uzrokuje
pad agregatne proizvodnje, a budući da je tražnja za random snagom izvedena iz tražnje
gotovih proizvoda dolazi do smanjenja tražnje za random snagom I povećanja nezaposlenosti.
Budući da se zarade I cene sporo prilagođavaju, povratak privrede u stanje pune zaposlenosti
je veoma teško.
U tom periodu, pored dobrovoljne postoji I nedobrovoljna nezaposlenost.
*Dobrovoljna nezaposlenost nastaje onda kada radnici ne žele raditi po trenutnim
tržišnim platama.
*Nedobrovoljna(Prisilna)nezaposlenost postoji kada radnici žele raditi za plate kakve
prevladavaju na tržištu, ali ne mogu naći posao.
Na duži rok, kada dođe do prilagođavanja zarada I cena, stvoriće se preduslovi za povećanje
agregatne tražnje do nivoa pune zaposlenosti.
Ciklična nezaposlenost
Kada je ekonomija u recesiji ili depresiji tada preduzeća otpuštaju veliki broj
radnika kako bi smanjili troškove usled čega nastaje ciklična nezaposlenost.
Ciklična nezaposlenost dalje teži stvaranju veće nezaposlenosti. To je zato što
otpušteni radnici imaju manje novca da kupe stvari koje im trebaju, što dodatno
smanjuje potražnju.
Intervencija vlade, u obliku ekspanzivne monetarne politike, pa čak i fiskalne
politike, obično je neophodna da bi se zaustavila takva situacija.
Dakle,ciklična nezaposlenost je privremena i zavisi od dužine kontrakcije. Tipična
recesija traje oko 18 meseci. Dok depresija može trajati 10 godina.
Ciklična nezaposlenost
Primeri
Primer ciklične nezaposlenosti je gubitak građevinskih poslova tokom finansijske krize 2008.
godine. Domaći graditelji su zaustavili gradnju novih kuća. Čak 2 miliona građevinskih
radnika izgubilo je posao.
Neko može početi da bude ciklično nezaposlen, a zatim da postane žrtva
strukturalne nezaposlenosti. Tokom recesije, mnoge fabrike su prešle na
sofisticiranu računarsku opremu za pokretanje mašina. Radnici tada treba da
dobiju kompjuterske veštine kako bi mogli da upravljaju robotima. Tada je
potrebno manje radnika. Oni koji se ne vraćaju u školu su strukturno
nezaposleni jer njihove veštine više ne odgovaraju potrebama radne snage.
Prirodna stopa nezaposlenosti
Usled smanjenja zaposlenosti, došlo je do porasta broja nezaposlenih (za 47.400) i neaktivnih lica
(za 63.900), pri čemu su muškarci status zaposlenih uglavnom zamenili za status nezaposlenih,
dok su žene koje su ostale bez posla u najvećem broju slučajeva postale neaktivne. Beogradski
region je, u poređenju sa ostalim regionima, "pretrpeo" najmanji gubitak poslova. Stoga,
Beogradski region ima najbolje rezultate na tržištu rada.
Visoka nezaposlenost svakako je jedan od najvećih, ako ne i najveći ekonomski i
socijalni problem u Srbiji. Čak četvrtina radno aktivnog stanovništva nema posao,
pa nije u stanju da se brine o sebi i svojoj porodici.
Posebno nepovoljna odlika nezaposlenosti u Srbiji jeste njena dugotrajnost. To
znači da u Srbiji nije u pitanju ciklična, već strukturna nezaposlenost, kod koje su
šanse za ponovno zapošljavanje sve manje. Iako na osnovu grafikona možemo da
zaključimo da postoje poboljšanja i da je u odnosu na prethodnih 5 godina došlo
do pada stope nezaposlenosti ipak je ta brojka i dalje visoka u poređenju sa
državama članicama EU.
Brojne su i ozbiljne negativne posledice visoke nezaposlenosti i niske zaposlenosti u
Srbiji:
*smanjenje društvenog proizvoda zemlje u odnosu na potencijalni gubitak ljudskog kapitala,
jer znanje i radne sposobnosti nezaposlenih opadaju s vremenom
*povećanje siromaštva, jer nezaposleni ne ostvaruju nikakav prihod
*proširenje socijalnih problema, pošto nezaposlenost dovodi do psiholoških kriza u životu
pojedinca: od porodičnih odnosa (razvodi i slično), preko kockanja i pijančenja, do sitnog
kriminala
*ugrožavanje političke stabilnosti, nezaposleni gube veru u demokratske vrednosti i smatraju
vladu bezvrednom pošto im nije obezbedila posao
Veoma su važne i domaće okolnosti, među njima su makroekonomska politika, slabosti
državne uprave i regulatorni problemi, tj. nepovoljan poslovni ambijent.
Bitnu ulogu imaju i politike i institucije povezane s tržištem rada – od radnog
zakonodavstva, preko oporezivanja zarada, do nezadovoljavajućeg funkcionisanja nekih
nadležnih državnih institucija.
Radno zakonodavstvo svakako utiče na funkcionisanje preduzeća: na odnose poslodavaca
i zaposlenih.
Brze promene u savremenom svetu i od preduzeća i od radnika zahtevaju znatno brža
prilagođavanja nego ranije, uključujući i realokaciju radnika iz opadajućih firmi, grana i
sektora u one napredne, koje imaju budućnost.
Zaključak