KEMIJSKE VEZE

• Kako je moguće postojanje milijuna raznovrsnih kemijskih

spojeva?
• Oko 90 elemenata
• Pri vezivanju atoma oslobađa se energija
• Veze među atomima – kemijske veze
• Princip nastajanja kemijske veze – smanjenje energije sustava
• Kovalentna
• Ionska veza
• Metalna
Gilbert N. Lewis – simbol elementa označava jezgru i sve
elektrone osim valentnih elektrona
KOVALENTNA VEZA
• Promjer vodikovog atoma vjerojatno <110 pm
• Razmak između jezgara dva vodikova atoma u
molekuli H2 74 pm

A2 → 2A ΔH>0

Molekula H2(g) Cl2(g) O2(g) N2(g)

Molarna energija disocijacije/ 436,0 242,6 498,3 945,3

kJ mol-1
• Kovalentna veza se ostvaruje tako da u toj vezi atomi dijele
jedan ili više zajedničkih elektronskih parova. Kovalentna
veza, nastaje između nemetala.

• Prema teoriji G. N. Lewisa kovalentna veza nastaje iz tog

razloga što atomi međusobno povezani nastoje ostvariti
elektronsku konfiguraciju plemenitog plina.

• Svaki od atoma daje po jedan elektron i na taj način tvore

zajednički elektronski par ili više njih.
• Zajednički elektronski par(ovi) povezuju atome i pripadaju i
jednoj i drugoj jezgri.

• Pribroje li se zajednički elektronski par(ovi) jednom atomu i

drugom atomu tada oba atoma imaju u molekuli konfiguraciju
plemenitog plina, odnosno oktet (dublet).

• Iz Lewisovih struktura vidi se koliko elektronskih parova

nekog atoma sudjeluje u kovalentnoj vezi, a strukturne
formule sa zajedničkim i slobodnim (osamljenim)
elektronskim parovima pokazuju kako su pojedini atomi
međusobno povezani.
 Molekula vodika, H2
• Svaki atom vodika ima po jedan elektron koji daje u zajednički elektronski par.
• Stabilna elektronska konfiguracija plemenitog plina helija

Lewisov prikaz
Strukturni prikaz
 Kako nastaje molekula kolra, Cl2?

• Elektronska konfiguracija klora 1s2 2s2 2p6 3s2 3p5

• U valentnoj ljusci sedam elektrona
• Elektronska konfiguracija najbližeg plemenitog plina argona
• Tri nepodijeljena elektronska para
• U valentnoj ljusci 6 elektrona
• Dvostruka kovalentna veza
• Valencija atoma određena je brojem elektrona koje atom daje za
stvaranje zajedničkih elektronskih parova
• U valentnoj ljusci 5 elektrona
• Trostruka kovalentna veza
 Kovalentna veza između raznovrsnih
atoma
• Jedan zajednički elektronski par
• 17 skupina PSE → halogenovodici

• Dva zajednička elektronska para

• 16 skupina PSE
• 15 skupina
• Tri zajednička elektronska para

• 14 skupina
• Četiri zajednička elektronska para

• Dvostruka kovalentna veza

 Usmjerenost kovalentne veze i građa
molekula
• Nepodjeljeni elektronski
parovi se jače odbijaju od
podjeljenih

• CH4 109,5°
• NH3 107°
• H2O 104,5°

• Kovalentna veza strogo

usmjerena u prostoru
 Odstupanje od pravila okteta
• Zbroj podjeljenih i
nepodjeljenih elektronskih
parova oko središnjeg atoma ≠
4

• BeCl2 180° linearna (2)

• BCl3 120° planarna (3)

• PCl5 90° i 120° trigonska

bipiramida (5)

• SF6 90° oktaedar (6)

• Lewisova oktetna teorija - danas samo slikovit prikaz i
uglavnom vrijedi za elemente 2. periode. Lewisova
teorija ne objašnjava nastajanje kemijske veze sa
stanovišta energije.

• Kvantna mehanika dala je osnovu za moderno

razumijevanje strukture atoma i kovalentne veze.

• Primjenom kvantne mehanike na teoriju kemijske veze

razvile su se 2 teorije:
- teorija valentne veze
- teorija molekulskih orbitala
• Teorija valentne veze uzima u početno razmatranje
međusobno djelovanje valentnih elektrona 2 atomskih sustava
i pretpostavlja da prilikom nastajanja veze atomske orbitale
svakog atoma koje se ne preklapaju ostaju netaknute.

• Ta teorija je jednostavnija, ali ne može rastumačiti magnetska

svojstva molekula i kvantitativno obuhvatiti njihovo
energijsko stanje.
• većina elektrona u molekuli ostaje u
istim atomskim orbitalama

• pri nastanku veze po jedna valentna

orbitala dvaju atoma što stupaju u vezu
međusobno se djelomično preklapaju

• dva elektrona, suprotnog spina,

smještaju se u preklopljene orbitale
povećavajući gustoću elektronskog
oblaka između jezgri

• elektronski par u preklopljenim

orbitalama čini vezu i zove se
zajednički elektronski par jer na njega
djeluju obje jezgre
 a) međusobno privlačenje jezgre A i elektrona e1

b) međusobno privlačenje jezgre A i elektrona e2

c) međusobno privlačenje jezgre B i elektrona e2

d) međusobno privlačenje jezgre B i elektrona e1

e) međusobno odbijanje elektrona e1 i e2

f) međusobno odbijanje jezgara A i B

Kako se približavanjem atoma

smanjuje razmak među jezgrama A i B,
zbog međusobnog privlačenja od a) do
d), pada energija sustava. Međutim,
daljim smanjivanjem razmaka među
jezgrama raste energija sustava zbog
međusobnih odbijanja pod e) i f).
• Teorija molekulskih orbitala uzima u početno
razmatranje sve prisutne elektrone oko jezgre
spojenih atoma, a dopuštena energijska stanja
elektrona u molekuli nazivaju se molekulskim
orbitalama (valna funkcija).
 Hibridizacija
• L. Pauling uveo je pojam hibridizacije (miješanja) atomskih orbitala

• hibridizacija je miješanje najmanje dviju različitih atomskih orbitala

• hibridizirati se mogu samo one orbitale koje se malo razlikuju u energiji
• broj nastalih hibridnih orbitala jednak je zbroju atomskih orbitala iz kojih su nastale
• hibridizacija zahtjeva dodatnu energiju koju sustav vrati nakon nastajanja veze
• hibridizacija se nikad ne primjenjuje na izolirani atom, koristi se samo za objašnjenje postojeće strukture molekule
 sp-hibridizacija

• BeCl2
• s i p-orbitale
• Dvije sp-orbitale
• Linearna geometrija
• 180°
• 1/2 energije s-orbitale i 1/2 energije
p-orbitale
 sp2-hibridizacija

• BF3
• s i dvije p-orbitale
• Tri sp2 -orbitale
• Trigonalna planarna geometrija
• 120°
• 1/3 energije s-orbitale i 2/3
energije p-orbitale
 sp3-hibridizacija

• CH4
• s i tri p-orbitale
• Četiri sp3-orbitale
• Tetraedarska geometrija
• 109,5°
• 1/4 energije s-orbitale i 3/4
energije p-orbitale.
Veza koja nastaje preklapanjem atomskih orbitala duž osi koja
povezuje jezgre atoma zove se sigma (σ) veza.
                                            

Veza koja nastaje bočnim preklapanjem atomskih orbitala,

odnosno iznad i ispod osi koja povezuje jezgre atoma zove se pi
(π) veza.
                  
• Elektronski oblaci sp3 hibridnih orbitala usmjereni su prema
vrhovima tetraedra, a ovakav prostorni raspored (tetraedarski)
uvjetovan je međusobnim odbijanjem veznih elektronskih
parova. Vezni elektronski parovi nastoje se maksimalno
udaljiti jedan od drugoga.

• Kod metana dolazi do stvaranja četiriju jednostrukih σ-veza

prekrivanjem četiriju sp3 hibridnih orbitala ugljika i 1s
atomskih orbitala vodika.
• Vezne kutove od 109,5o imaju samo simetrično supstituirane
zasićene molekule, znači takve molekule kod kojih su na
ugljikov atom vezani isti supstituenti (npr.CH4, CCl4).

• Vezni kutevi većine molekula pokazuju zapravo manja

odstupanja od vrijednosti 109,5o iz tog razloga što se parovi
veznih, a također i neveznih elektrona nastoje međusobno
udaljiti što je više moguće.

• Geometrija molekule određena je duljinom veze i veznim

kutem, a pod geometrijskom strukturom molekule
podrazumijeva se trodimenzijski raspored atoma u molekuli.
• Atomske orbitale ugljika mogu se hibridizirati i tako da se na
primjer miješaju jedna s-orbitala i dvije p-orbitale kao na
primjer u etenu - sp2 hibridizacija.

• U molekuli etena, dva ugljikova atoma međusobno su

povezana dvostrukom vezom. Svaki ugljikov atom čini još po
dvije jednostruke veze s atomima vodika.
• Jedna σ-veza (C-C) nastaje prekrivanjem dviju hibridnih sp2-
orbitala ugljikovih atoma, a preostale dvije sp2-orbitale svakog
ugljikova atoma, kad se prekriju sa svakom od vodikovih 1s-
orbitala, čine odgovarajuće σ-veze s četiri vodikova atoma.
• Paralelnim preklapanjem
elektronskih oblaka nehibridiziranih
p-orbitala iznad i ispod ravnine u
kojoj leže atomi ugljika i vodika
nastaje π-veza ili banana veza.

•Zbog slabijega bočnog preklapanja

elektronskih oblaka p orbitala π-veza
je slabija od σ-veze i zbog toga su
spojevi s dvostrukim vezama
reaktivniji od onih s jednostrukom
vezom.
• Tipičan primjer spoja sa trostrukom vezom, u kojem za
stvaranje σ-veza ugljikovi atomi koriste sp-hibridne orbitale
je molekula etina, C2H2.
• U etinu, hibridne sp-orbitale tvore σ-vezu preklapanjem dviju
sp-hibridnih orbitala dvaju ugljikovih atoma, te tvore σ-veze
preklapanjem sp-hibridnih orbitala i 1s-orbitale dvaju atoma
vodika.

• Preostale dvije 2p-orbitale svakog ugljikovog atoma

međusobno su smještene pod kutem od 90o, a okomite na sp-
orbitale.

• Te dvije nehibridizirane
p-orbitale paralelnim preklapanjem
daju dvije π-veze, koje zajedno čine
cilindrični elektronski oblak oko
σ-veze ugljik-ugljik.
 Energija kovalentne veze
• Energija kovalentne veze je mjera jakosti kovalentne veze.
Pod energijom kovalentne veze podrazumijeva se energija
koja je potrebna da se u molekuli u plinovitom stanju raskine
određena vrsta veze, a oslobođeni atomi se nalaze u
plinovitom stanju.

• E(C-C) = 333,8 kJ mol-1 (d(C-C) = 154 pm);

• E(C=C) = 615 kJ mol-1 (d(C=C) = 133 pm);
• E(C≡C) = 841 kJ mol-1 (d(C≡C) = 120 pm).

• Usporedbom vrijednosti E(C=C) i E(C≡C) s E(C-C) (σ-veza)

vidi se da je π-veza u dvostrukoj i trostrukoj vezi 20 % slabija
(zbog slabijeg preklapanja atomskih p-orbitala).
 Općenite karakteristike tvari s
kovalentnom vezom:

• Sastoje se od molekula koje imaju određenu strukturu zbog

usmjerenosti i krutosti kovalentne veze. Zbog toga atomi u
molekulama ne mogu ni izaći iz molekula ni promijeniti svoj
položaj u molekuli, a da se pri tom ne razori molekula.

• Atomi su u molekulama čvrsto povezani kovalentnim vezama,

no privlačne sile između molekula su vrlo slabe. Zato su takve
tvari najčešće plinovi ili tekućine ili pak čvrste tvari koje lako
sublimiraju - imaju relativno nisko talište i vrelište.
• Postoje i tvari s kovalentnom vezom vrlo visokog tališta i
vrelišta koje čine atomsku kristalnu rešetku (dijamant; Tt =
3500 oC) ili tvore makromolekule (SiO2; Tt = 1700 oC) -
trodimenzijske skupove velikog broja kovalentno vezanih
atoma.

• Tvari s kovalentnom vezom u pravilu su slabo topljive u vodi.

Većina tvari koje se otapaju u vodi ujedno i kemijski i s njom
reagiraju (NH3, HCl, itd).

• Kovalentni spojevi ne provode električnu struju u

otopljenom ili rastaljenom stanju.