SVEUČILIŠTE U MOSTARU

AGRONOMSKI I PREHRAMBENO-TEHNOLOŠKI FAKULTET

Dr.sc. Anita Ivanković, izv. prof.
PREDDIPLOMSKI STUDIJ

Opći smjer agronomije

KEMIJA
Prehrambena tehnologija

KEMIJA 1
Opći smjer agronomije:
Broj ECTS bodova: 6
Ukupno sati izravne nastave: 30 (P) i 30 (V)

Prehrambena tehnologija:
Broj ECTS bodova: 10
Ukupno sati izravne nastave: 60 (P), 30 (S) i 30 (V)

Uvjeti za dobivanje potpisa:

Sudjelovanje na predavanjima i vježbama 70%
Način polaganja ispita: pismeno i usmeno
• Opća kemija:
• Struktura materije, osnovni kemijski zakoni, kemijske veze,
kemijske reakcije, agregatna stanja tvari, otopine,
stehiometrija, elektrokemijske reakcije, kemijska kinetika i
ravnoteža kemijskih reakcija, koloidni sustavi
• Anorganska kemija:
• svojstva metala i nemetala, biološko djelovanje elemenata,
umjetna gnojiva
• Organska kemija:
• ugljikovodici, alkil-halogenidi, alkoholi,fenoli, aldehidi,
ketoni, eteri, esteri, karboksilne kiseline, ugljikohidrati (mono
i polisaharidi),amini, aminokiseline,proteini, masti, ulja i
voskovi,osnovni heterociklički spojevi, vitamini,terpeni,
steroidi i alkaloidi.
• Analitička kemija
• Vježbe - Seminar (Stehiometrija):
• mjerenje i mjerne jedinice,
• relativne atomske i molekulske mase,
• stehiometrija kemijskih reakcija,
• koncentracije otopina,
• reakcije oksidacije i redukcije,
• plinski zakoni,
• fizikalna svojstva otopina,
• termokemija,
• ravnoteže kemijskih reakcija,
• ravnoteže u otopinama elektrolita
 Literatura:

KEMIJA
za biotehničke fakultete

Anita Ivanković
Anita Martinović Bevanda
 

Sveučilište u Mostaru, 2018.

Dopunska literatura:
1. I. Filipović, S. Lipanović: Opća i anorganska
kemija, Školska knjiga, Zagreb 1988 (i sva
kasnija izdanja)

2. H. S. Pine: Organska kemija, Školska

knjiga, Zagreb 1994

3. M. Sikirica: Stehiometrija, Školska knjiga,

Zagreb 1988 (i sva kasnija izdanja)
Dopunska literatura:

I) A. Habuš i V. Tomašević: OPĆA KEMIJA 1 (udžbenik za I

razred gimnazije); Profil, Zagreb, 1998.

II) D. Nöthing Hus i M. Herak: OPĆA KEMIJA 2 (udžbenik za II

razred gimnazije); Školska knjiga, Zagreb, 1999.

III) M. Tkalčec, B. Borovnjak Zlatarić i A. Peterski:

ANORGANSKA KEMIJA (udžbenik za III razred gimnazije);
Školska knjiga, Zagreb, 1998.

IV) M. Sikirica i B. Korpar Čolig: ORGANSKA KEMIJA (udžbenik

za IV razred gimnazije); Školska knjiga, Zagreb, 2004.
 Korištenje materijala za nastavne potrebe
• Nastavni materijal predviđen je za potrebe studenata Studija Agronomije i
Prehrambene tehnologije.

• Svako korištenje, umnožavanje, distribucija i prodaja bez znanja predmetnog

nastavnika smatra se povredom autorskih prava.

• Studentima Fakulteta dozvoljeno je preuzimanje nastavnih materijala

u elektronskoj formi i ispis istih u cilju praćenja i polaganja gradiva kolegija.

• Obzirom da elektronski oblik omogućuje nastavniku izmjene, dopune,

i ispravke od studenta se očekuje da ispit priprema prema posljednjem
dostupnom izdanju skripte.
 Što je kemija i što izučava kemija?
• Znanost koja se bavi proučavanjem prirode, tj. prirodnih
pojava nazivamo prirodnom znanošću.

• Kemija je prirodna znanost koja proučava tvari od kojih je

sastavljen svemir, ispituje njihov sastav, svojstva i građu te
istražuje promjene tvari nastale kemijskom reakcijom.
• Alkemija
• IV – XVI stoljeće
“kamen mudraca”
“eliksir života”

Robert Boyle (sredina XVII stoljeća) –

zakonitosti po kojima se događaju
kemijske promjene

• Pokus
• Temelji suvremene kemije
Johan Gottschalk Wallerius (1709. – 1785.) švedski kemičar i minerolog.
Wallerius se smatra utemeljiteljem poljoprivredne kemije, glavnim temeljem
njegovoga znamenitog djela Agriculturae fundamenta chemica (1761., objavljenog
na švedskom jeziku kao Åerbrukets chemiska grunder, a kasnije prevedenog na
mnoge druge jezike).
 Kemijske i fizičke promjene
• Fizičke promjene
Pri fizičkim promjenama
ne mijenja se kemijski sastav tvari
(primjer: H2O – s, l, g)

• Kemijske promjene
Pri kemijskim promjenama
mijenja se sastav tvari
+ →
(primjer: zagrijavanje Mg žice)
2Mg + O2 → 2 MgO
 Podjela kemije:

• Anorganska kemija bavi se proučavanjem svojstava svih

kemijskih tvari
• Organska kemija proučava tvari koje sadrže ugljik, a među njima
i tvari koje su sastavni dio živoga svijeta (biljke i životinje)
• Fizikalna kemija proučava međusobnu ovisnost fizikalnih i
kemijskih promjena, time nužno zadire u područje anorganske i
organske kemije
• Analitička kemija bavi se proučavanjem onih fizikalnih i
kemijskih procesa kojima se može zaključiti kvalitativni i
kvantitativni sastav ispitivane tvari
• Biokemija proučava tvari i kemijske procese u živim organizmima
pa je tijesno povezana sa svim područjima kemije a i s biologijom
• Kemijska tehnologija proučava metode i naprave koje služe u
tehnici za dobivanje anorganskih i organskih proizvoda
potrebnih za različite ljudske djelatnosti
• Nuklearna kemija proučava reakcije u kojima sudjeluju
atomske jezgre
 Materija, masa i energija
– Svemir je sastavljen od materije koja je neprestano u
gibanju.

Materija

Polje sila
Čestice
(gravitac., elektromagnetno,
(elementarne i složenije)
jako i slabo nuklearno)
Masa Energija

Oba su oblika čvrsto povezana međusobnom pretvorbom, a njihov

odnos je matematički izražen Einsteinovom jednadžbom
ekvivalencije mase i energije (Albert Einstein, 1905. g.):

E = mc2
 TVARI I PROMJENE TVARI

Bilo koji stupanj Izvori tvari:

organizacije (sređenosti)
materije naziva se tvar ili - Zemljina kora
supstancija.
- Voda
Tvari izgrađuju svijet koji
nas okružuje , a - Zrak
prepoznaju se po njima
znakovitim svojstvima.
- Biljke
• Pojam TVAR govori o homogenosti građe tijela.
• Homogene tvari su npr. zlato, natrijev klorid, otopina modre
galice a) Čiste tvari – homogene tvari točno određenog i
stalnog kemijskog sastava i drugih karakterističnih
konstantnih svojstava.
Npr. čisto Fe - ρ = 7.86 gcm-3; Tt = 1535oC; mekano
je i magnetično itd.

b) Homogene smjese ili otopine su homogene tvari

sastavljene od smjese čistih tvari (morska voda,
otopina šećera, alkohola itd.). Homogenim
smjesama pripadaju i tzv. čvrste ili kristalne
otopine (zlato za nakit čvrsta je otopina srebra u
zlatu) i plinske smjese (zrak).
• Heterogene smjese
• mlijeko (voda, masnoća, kazein)
• granit (kremen, glinenac, tinjac)
 PODJELA TVARI

Tvari

Smjese Čiste tvari

Homogene Heterogene Homogene

Spojevi
(različiti atomi)

Elementarne tvari
(istovrsni atomi)

Metali

Nemetali
 RASTAVLJANJE TVARI NA ČISTE
TVARI
razdvajanje fizičkim postupcima
Smjese Čiste tvari

razdvajanje kemijskim postupcima

Spojevi Elementarne tvari
Fizički postupci rastavljanja smjesa:
sedimentacija, centrifugiranje, filtracija, prosijavanje, ispiranje,
kromatografija, magnetno odvajanje, ekstrakcija
Fizički postupci rastavljanja otopina: destilacija, sublimacija,
kristalizacija
Smjesa Spoj

Razdvaja se fizičkim Ne razdvaja se fizičkim

postupkom postupkom
Sastav promjenljiv Sastav stalan

Svojstva smjese su mješavina Svojstva spojeva su različita od

svojstava komponenata od svojstava pojedinačnih
kojih se smjesa sastoji elemenata od kojih se sastoji
Pri nastajanju smjesa najčešće Pri nastajanju spojeva najčešće
dolazi do malih izmjena topline dolazi do velikih izmjena
s okolinom topline s okolinom
• Glavni tipovi kemijskih promjena:
Sinteza: 2Mg(s)+O2(g) → 2MgO(s)
Analiza: 2HgO(s) → 2Hg(l)+O2(g)
Jednostruka zamjena: Zn(s)+H2SO4(aq) → ZnSO4(aq)+H2(g)
Dvostruka zamjena: Na2SO4(aq)+BaCl2(aq) → BaSO4(s)+2NaCl(aq)

Čiste tvari do kojih se došlo kemijskim ili fizikalnim

putem su kemijski spojevi ili elementarne tvari
koje imaju karakteristična svojstva:
• gustoća • vrelište
• tvrdoća • topljivost
• talište • vodljivost
• Elementarne tvari se uobičajenim kemijskim i fizičkim
metodama ne mogu dalje rastaviti.

Elementarne tvari i spojevi sastavljeni su od atoma kemijskih

elemenata.
Atom je najsitnija čestica neke tvari koja još zadržava sva
svojstva te tvari.
• LITOSFERA – maseni udio elemenata
• Kisik (O) 46,5 %
• Silicij (Si) 28 %
• Aluminij (Al) 8%
• Željezo (Fe) 5%
• Kalcij (Ca) 3,5 %
• Natrij (Na) 3%
• Kalij (K) 2,5%
• Magnezij (Mg) 2%
• Svi ostali elementi 1,5 %

Astat (At) – 0,16 g u Zemljinoj kori

• Zlato
• Natrijev klorid

• Metalni oksidi

• Nafta
• Ugljen

• Voda
Zakoni kemijskog spajanja po masi

1. Zakon o održanju mase

2. Zakon stalnih omjera masa
3. Zakon umnoženih omjera masa
4. Zakon spojnih masa
 pokus: - zagrijavanje kositra
ZAKON O ODRŽANJU MASE u
– pri kemijskoj reakciji zatvorenoj posudi
ukupna masa tvari koje
reagiraju ostaje nakon reakcije kositra s kisikom
nepromijenjena. masa
Antoine Laurent de reakcijske smjese je ista
Lavoisier (18.st.)

2Sn + O2 → 2SnO

reaktanti produkt
• A.Einstein: Teorija relativnosti (1905.)

• ZAKON EKVIVALENTNOSTI MASE I ENERGIJE

E = m x c2
m= E/ c2
• E = energija (J – Joule) [1 cal = 4,17 J]
• m = masa (kg)
• c = brzina svjetlosti 2,998 x 108 m/s (3 x 108 m/s)

• Prema Einsteinovoj jednadžbi

ekvivalencije mase i energije,
mora pri svakoj kemijskoj reakciji
u kojoj dolazi do promjene energije,
doći i do odgovarajuće promjene mase.
Tako se pri izgaranju 10 g fosfora razvija toplinska energija od 2,4  105 J.
Toj energiji odgovara gubitak mase od

2,4  105 kg m2 s-2 / (3  108 m s-1)2 = 2,7  10-12 kg = 2,7  10-9 g

Budući da je gubitak mase pri kemijskim reakcijama toliko malen da ga

se ne može ustanoviti vaganjem, tako i dalje vrijedi da je Zakon o
održanju mase (definiran u svom prvotnom obliku) ispravan za kemijske
reakcije.

Ako je reakcijski sustav potpuno zatvoren pa se iz njega ne gubi energija,

onda je suma mase i energije podijeljene kvadratom brzine svjetlosti u
izoliranom sustavu uvijek stalna. Dakle, ukupna masa i energija u
svemiru su stalne.

To je ZAKON O ODRŽANJU MATERIJE.

 ZAKON STALNIH OMJERA MASA –
“određeni kemijski spoj uvijek
sadrži iste kemijske elemente
spojene u stalnom omjeru masa”.
(Joseph Louis Proust, 18. st.)

• Npr. analiza čiste vode uvijek pokazuje

88,81% kisika + 11,19% vodika tj.

100g vode → 88,81g kisika + 11,19g vodika

Ako u reakciji dobivanja vode reakcijom vodika i kisika, imamo

suvišak bilo kojeg od elemenata, taj element će jednostavno
ostati nepotrošen uz nastalih 100 grama vode.
• Npr., čista voda dobivena iz različitih izvora poput rijeka,
bunara, izvora, mora itd., uvijek sadrži vodik i kisik u
omjeru 1 : 8 po masi.

• Slično tomu, ugljični dioksid (CO2) može se dobiti

različitim metodama: spaljivanjem ugljika, grijanjem
vapnenca, djelovanjem razrijeđene HCl na mramor itd.
Svaki uzorak CO2 sadrži ugljik i kisik u omjeru 3 : 8.
ZAKON UMOŽENIH OMJERA
MASA – “kada dva elementa
tvore više nego jedan kemijski
spoj, onda su mase jednog
elementa u jednostavnim
umnoženim omjerima (1:2:3 …)
s masom drugog elementa”
(John Dalton, 19. st.)

Primjer : 5 dušikovih oksida –

N2O 57 g kisika 100 g dušika
NO 114 g kisika 100 g dušika
N2O3 171 g kisika 100 g dušika
NO2 228 g kisika 100 g dušika
N2O5 285 g kisika 100 g dušika
 ZAKON SPOJNIH MASA – “Mase dviju
elementarnih tvari koje reagiraju s nekom trećom
elementarnom tvari, iste mase reagiraju i
međusobno, a isto tako i s nekom četvrtom tvari
jednake i određene mase” (J.B. Richter, 18. st.).

Npr. 1 g vodika spaja se s

3 g ugljika u metan,
a s 8 g kisika u vodu.
Dakle, 3 g ugljika
moraju reagirati s 8 g kisika.
Stvarno, tako nastaje CO2!

Mase elementarnih tvari koje ulaze u međusobne kemijske reakcije

nazivaju se spojnim masama (ili ekvivalentnim masama).

- uveo je naziv STEHIOMETRIJA

Zakoni kemijskog spajanja po volumenu

1. Gay-Lussacov zakon spojnih volumena

2. Avogadrov zakon
 Volumeni plinova koji međusobno reagiraju
ili nastaju kemijskom reakcijom odnose se
kao mali cijeli brojevi kada su mjerenja
obavljena pri stalnom tlaku i temperaturi
(Joseph Louis Gay-Lussac, 1808. g.).

K: 4H2O + 4e- → 2H2 + 4OH–

A: 4OH– – 4e- → O2 + 2H2O
2H2O → 2H2 + O2
 Najmanje čestice nekog plina nisu slobodni atomi, već
skupine malog broja atoma koje je Avogadro nazvao
molekulama (lat.molliculus = sitan) (Amadeo
Avogadro, 1811. g.).

Avogadrova hipoteza:
Plinovi jednakog volumena pri istoj temperaturi i
tlaku sadrže isti broj molekula.

Prema Avogadru najsitnija čestica plina je molekula. Izuzetak čine plemeniti

plinovi koji zbog svoje stabilne elektronske konfiguracije ne tvore molekule, već
se nalaze u obliku pojedinačnih atoma.
Na primjer, molekule vodika i dušika, u jednakom obujmu, imaju jednak broj
molekula, ako se nalaze pod jednakim tlakom i temperaturom, bez obzira što su
molekule dušika 14 puta teže od molekula vodika. U primjeni, stvarni plinovi
vrlo malo odstupaju od ponašanja idealnih plinova, pa se i plinski zakoni mogu
koristiti za veliku većinu primjena.
Iz Avogadrovog zakona mogu se izvući 2
važna zaključka:

1. Ako plinovi istog volumena sadrže isti broj

molekula, onda se mase plinova jednakog
volumena odnose kao mase molekula tih
plinova, odnosno kao Mr tih plinova.

2. Ako različiti plinovi istog volumena sadrže

isti broj molekula,
onda, i obratno, isti broj molekula bilo kojeg
plina zauzima u
identičnim fizičkim uvjetima isti volumen.
Molarni volumen (Vm0); Vm0 = 22,4 dm3 mol-1