KUR‘AN I HADIS O

UČENJU, ZNANJU I NAUCI

Ne postoji vjera ili religija, niti sveta knjiga koja
u tolikoj mjeri podstiče na znanje, na njegovo
sticanje, traženje i prenošenje, i koja o učenim
ljudima govori s toliko (po)hvale i ukazuje im
posebnu počast, kao što je to slučaj sa
islamom, odnosno Kur'anom.
Allah, dž.š., je odabrao da prva riječ koju
je objavio Svom Vjerovjesniku, alejhi-s-
selam, bude upravo riječ IKRE „ČITAJ“,
kako bi od samog početka bila jasni
nagovještaj da će osnovni temelji islama
biti znanje i naukovanje i da je islam vjera
koja svoje postulate i pravila temelji na
jasnim argumentima.
 Na arapskome jeziku riječ kojom se
označava znanje/nauka/znanost
glasi ‘ilm. Suglasnički korijen ove
riječi, ‘-l-m, u Kur'anu se ponavlja na
stotine mjesta u svojim različitim
formama: imeničkim, glagolskim i
infinitivnim.
Ova riječ, riječ ‘ilm, spominje se na
osamdeset mjesta u Kur'anu, u
određenom i neodređenom
vidu.
Riječ ‘alīm (znalac), pak, spominje se na
140 mjesta. Sve ovo, zapravo, ukazuje na
vrijednost znanja i njegov golemi značaj
koji mu pridaje Časni
Kur'an.
„Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara
čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar 1. Prvi ajet koji je
tvoj, Koji poučava peru, poučava čovjeka onome objavljen na srce
što on ne zna.“  Muhammeda, alejhi-s-selam,
(El-‘Alek, 1-5.)  naređuje čitanje/učenje koje
je ključ znanja.
Također, ovdje se spominje i
„poučavanje peru”, odnosno
ukazuje na
značaj pera (kalem) koje
je sredstvo prenošenja
znanja. Ukratko, prvi
objavljeni ajeti ukazuju na
počast podučavanja i znanja
kojima je, između svih ostalih
bića, odlikovan samo čovjek.
 „Tako Mi kalema i onoga što oni
pišu!”
2. Zakletva perom u ovom (El-Kalem, 1.)
kur‘anskom ajetu svjedoči o
posebnoj važnosti pera, jer se
Uzvišeni Allah u Kur'anu zaklinje
samo onime što ima posebnu
vrijednost, kako bi na to skrenuo
pažnju ljudi.
 „Allah svjedoči da nema drugog Boga osim Njega, a i
3. Zajedno uz ime meleci i učeni postupajući pravedno. Nema Boga
Uzvišenog Allaha i meleke
osim Njega, Silnog i Mudrog! 
spominju se učeni ljudi, tj.
da oni svjedoče Božiju
Jednotu. Učeni ljudi, (Ali Imran, 18.)
dakle, svjedoče najveću
istinu i najvišu formu
znanja: Nema Boga
osim Allaha.
Ovo znanje je najveće
znanje i znalci ovoga
znanja jesu najveći znalci!
Također, ovo znanje, tj.
znanje da nema drugog
Boga osim Allaha, jeste
nužno znanje (’ilm
darurijj) koje je stroga
obaveza svakom
razumnom čovjeku.
 4. Ovdje je iskazana prednost Adema, a.s., nad melecima time što Adem, a.s., posjeduje
znanje o stvarima. Ove riječi, smatra mufessir Fahruddin Razi, ukazuju na činjenicu da je
znanje ono što je najvrednije u čovjeku; „da postoji išta
vrednije od znanja, onda bi se Ademova, a.s., prednost u tome pokazala’’,
ističe ovaj mufessir.

„I pouči On Adema imenima

svim.“ 
(El-Bekare, 31.)
 5. Svim vjerovjesnicima Allah, dž.š., je
podario znanje. U Kur’anu se za mnoge
vjerovjesnike kaže da im je Uzvišeni Allah
podario mudrost i znanje, npr. za: Luta, a.s.
(El-Enbija’, 74.), Jusufa, a.s. (Jusuf, 22.),
Musaa, a.s., (El-Kasas, 14.), Davuda i
Sulejmana, a.s. (El-Bekare, 251.; En-Neml,
15-16.). Za Muhammeda, alejhi-s-selam,
Kur’an kaže: 

„Allah objavljuje tebi Knjigu, i mudrost, i poučava

te onome što nisi znao.“ 
(En-Nisa’, 113.)
 6. Pod pojmom 
ulil emr (predstavnici, ljudi
„O, vjernici! Pokoravajte se Allahu i koji zapovijedaju), prema
pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima najispravnijem mišljenju,
vašim!“  ovdje se misli na učenjake
(En-Nisa’, 59.) (ulemu), jer se vladari trebaju
pokoravati učenjacima, a ne
obratno.

Mnogobrojni su kur‘anski ajeti ali i

hadisi koji govore o vrijednostima
znanja, učenjaka i nauke. Izdvojit
ću neke od njih.
 „Allah će na visoke stepene uzdignuti one
među vama koji vjeruju i kojima je dato
znanje.“
(El-Mudžadele, 11.)
„A Allaha se boje od robova njegovih – učeni.“
(Fatir, 28.)

„On daruje znanje onome kome On hoće, a onome

kome je znanje darovano – darovan je blagom
neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su
razumom obdareni.“
(El-Bekare, 269.)
„I reci: Gospodaru moj, Ti moje znanje
povećaj.“
(Taha, 114.)
Bilježi Buharija od Muavije, radijallahu anhu,
da je rekao: Čuo sam Allahova Poslanika,
alejhi-s-selam, da je rekao:

„Kome Allah želi dobro, pouči ga

razumijevanju vjere.“
„Kada umre čovjek, njegova
djela se prekidaju osim u tri
slučaja: ako je ostavio trajnu
sadaku, ili znanje kojim se
drugi koriste, ili lijepo
odgojeno dijete koje moli za
njega.”
 „Ko bude išao putem traženja znanja, Allah će ga uputiti na jedan od
džennetskih puteva. I doista meleci svojim krilima natkriljuju učenika koji
traži znanje, i doista za učenjaka traže oprosta oni koji su na nebesima i
oni koji su na zemlji, pa čak i ribe u vodi. A prednost učenjaka nad
pobožnjakom je kao i prednost punog mjeseca nad ostalim zvjezdama. I
doista su učenjaci nasljednici poslanika, a poslanici nisu ostavili iza sebe
ni dinara ni dirhema, već su ostavili znanje, pa ko ga uzme, uzeo je obilnu
sreću.'
 ZAKLJUČAK
Prve kur’anske riječi objavljene posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu, alejhi-s-selam,
odnosile su se na čitanje, razmišljanje/razumijevanje, znanje i spoznaju. Nabrojane mogućnosti
odlike su kojima je (jedino) čovjek uzdignut iznad svih ostalih stvorenja u univerzumu.

Znati čitati/prepoznavati znakove iz prirode, dokučiti svojim čulima i razumom, ali i srcem, da
je sve oko nas, kao i nas same, stvorio Allah, dž.š., može se samo pomoću adekvatnog
obrazovanja/znanja.

Čovjek može slijepo vjerovati i bez znanja, ali samo istinskim Znanjem čovjek dokučuje pravi
smisao vjerovanja a time i pravi smisao ovozemaljskog, prolaznog postojanja. Kada čovjek
istinski spozna Boga i prizna Ga za svoga Stvoritelja, tj. kada iskusi  pravo Znanje tek će onda
dokučiti smisao vjere, molitve, posta, zekata i hodočašća, dobročinstva prema rodbini i svim
ljudima, ali i smisao patnji, iskušenja i žrtve odnosno smisao cjelokupnog života.

A znanje je, kao i život, dar Božiji, mogućnost da čovjek širi svoje vidike, spoznaje život u
njegovoj punini te ga sebi i drugima olakšava i čini kvalitetnijim.
HVALA NA PAŽNJI!