Uticaj industrije na

okolinu
Emina Halep IX-2
o Industrijski otpad nastaje u procesu
industrijske proizvodnje. On nije
pogodan za vraćanje u proces i dalje
korištenje. Naročito je opasan otpad
hemijske industrije koji može biti
otrovan. Iz fabričkih dimnjaka
termoelektrana izlaze produkti
sagorijevanja fosilnih goriva (pepeo,
čađ, prašina...) koji se zrakom raznose
na šira područja.
o Farmaceutski otpad predstavlja
posebnu ekološku opasnost i zahtijeva
specijalni način odlaganja. To su
uglavnom lijekovi kojima je istekao rok
trajanja. Cementare, štamparije,
valjaonice i lakirnice kao otpad
ispuštaju ulja, masti, boje i lakove.
o Posebna opasnost na životnu
sredinu je sintetički otpad
tvornica koje proizvode
sintetičke materijale.
Mikroorganizmi ne razlažu tu
vrstu otpada, tako da se
njegova količina stalno
povećava. U zadnjoj deceniji
ona se povećala 50%.
o Industrijska postrojenja  u vodene sisteme često ispuštaju opasne
hemijske supstance, kao što su teški metali ili tvari organskog porijekla. Ove tvari
mogu prouzrokovati pomor ribe i drugih životinja u vodenim tokovima I
ekološke katastrofe širih razmjera. Pažljivo,
postepeno ispuštanje industrijskog otpada u rijeke također je opasno, jer se na
taj način toksične tvari gomilaju u organizmima vodenih životinja. Kroz ishranu 
čovjek unosi te štetne tvari u svoj organizam narušavajući zdravlje. Ovakav način 
trovanja naročito je opasan ako je uzrokovan prisustvom žive i aromatskih organ
skih spojeva, što nije rijetkost.
o Nuklearna elektroenergetska
postrojenja mogu uzrokovati
katastrofalne posljedice za živi
svijet, ukoliko se njihov otpad ne
odlaže propisno.
o Neka industrijska postrojenja
ispuštaju toplu vodu koja može
nanijeti veliku ekološku štetu
porastom temperature rijeka.
Porast temperature vode može
ugroziti živi svijet, jer većina živih
organizama u rijekama ne podnosi
temperaturu iznad 30 °C.
o Stoga se topla industrijska voda
mora ohladiti prije ispuštanja u
vodotokove.