ANALIZA TROŠKOVA

• Troškovi su vrijednosno izraženi utrošci elemenata procesa

proizvodnje ili pružanja usluga, a koji su nastali ili su
uzrokovani poslovnom aktivnošću poduzeća.
 Fiksni i varijabilni troškovi
Podjela troškova na fiksne i varijabilne temeljni je koncept podjele
troškova. Taj koncept podjele troškova izvodi se iz podjele
proizvodnje na proizvodnju u kratkom i proizvodnju u dugom roku.

U dugom roku svi su inputi varijabilni, dok u kratkom roku, osim

varijabilnih inputa postoji barem jedan input koji je fiksnog
karaktera.
 Fiksni i varijabilni troškovi
Fiksni trošak – trošak koji je nastao korištenjem fiksnog inputa i
koji ne ovisi o količini proizvedenog outputa.

Varijabilni trošak – trošak koji je nastao uporabom varijabilnog

inputa i koji se mjenja s količinom proizvedenog outputa.
 Eksplicitni i implicitni troškovi
Eksplicitni trošak – novčani iznos koji se mora platiti kako bi se
osigurali inputi potrebni za proizvodnju određenog outputa.
Eksplicitni troškovi nazivaju se također i računovodstvenim
troškovima.

Implicitni trošak – novčani iznos koji poduzeće može dobiti za

vlastite inpute u njihovoj najboljoj alternativnoj uporabi. Drugim
riječima implicitni trošak je jednak žrtvovanom prihodu.
 Eksplicitni i implicitni troškovi
Implicitni trošak se može utvrditi na dva načina:

1. Žrtvovani prihod je ono što bi se moglo dobiti

iznajmljivanjem vlastitih resursa,
2. Žrtvovani prihod je ono što bi se moglo zaraditi ako bi se
vlastiti resursi prodali i tako dobiveni novac investirao po
tržišnoj kamatnoj stopi.
 Oportunitetni trošak
Odluke imaju opotrunitetne troškove jer izbor jedne stvari u svijetu
oskudnosti znači žrtvovanje neke druge.
Oportunitetni trošak je vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge.

Primjer: važan primjer oportunitetnog troška je trošak odlaska na

koledž. Ukupni troškovi (školarina, knjiga i putovanja) su iznosila
približno 12.000 $ 1993. u SAD-u. Znači li da je vaš opotrunitetni
trošak odlaska u školu 12.000 $? Jasno da ne. Moramo uključiti i
oportunitetni tošak potrošenog vremena na učenje i odlaska na
predavanja. Zaposlenje 19-godišnjaka sa srednjom školom bilo bi
plaćeno oko 16.000 $ 1993. Što znači da je naš oportunitetni trošak
28.000 $ a ne 12.000 $.
 Ukupni trošak
Ukupni trošak (TC) je najniži novčani izdatak potreban da se
proizvede neka razina proizvodnje. TC raste kako količina
proizvodnje (Q) raste.

TC = FC + VC
TC

TC

Q
 Granični troškovi (MC)
Granični trošak je dodatni trošak proizvodnje jedne dodatne
jedinice proizvoda.
Granični troškovi pokazuju promjenu ukupnih troškova ili ukupnih
varijabilnih troškova po jedinici promjene proizvodnje, a formulom
se iskazuju na slijedeći način:

TC VC
MC  
Q Q
 Granični troškovi (MC)

Granični trošak grafički možemo prikazati:

Troškovi

MC

Q
 Odnosi među krivuljama troškova

Troškovi

MC

ATC

AVC

Q
 Analiza troškova u kratkom roku
Vremenski rok u kojem je moguće vršiti prilagodbu obujma
proizvodnje u okviru postojećih kapaciteta.
Ako poduzeće na tržištu želi maksimizirati svoj profit, ono mora
prilagoditi obujam proizvodnje i proizvoditi na razini gdje su
granični troškovi jednaki tržišnoj cijeni.
Kad je p>MC, dodatni prihod posljednje proizvedene jedinice veći
je od troškova proizvodnje pa se poduzeću isplati povećavati
obujam proizvodnje jer tako postiže dodatni profit.
U situaciji kad je p=MC, ukupni profit je maksimiziran, ali nema
dodatnog profita. Posljednja proizvedena jedinica daje prihod
jednak ukupnim troškovima.
Kad je p<MC poduzeće treba smanjiti proizvodnju jer je dodatni
prihod posljednje proizvedene jedinice manji od graničnih
troškova.
Ravnotežna cijena i obujam proizvodnje u kratkom roku
u točki MR = MC

MC

P=MR
P=MC
p

Q1 Q2 Q
 Točka zatvaranja i točka prijeloma
MC
D
p4

C - točka prijeloma
C
p3 ATC

B
p2 AVC
A A - točka zatvaranja
p1

Q1 Q2 Q3 Q4
 Točka zatvaranja i točka prijeloma

Prema prije navedenom pravilu p=MC, proizvođač pri cijeni p 1 proizvodi

količinu Q1.

U točki A svejedno mu je da li proizvodi ili uopće ne proizvodi jer u oba

slučaja ima gubitak u visini fiksnih troškova.

Točka u kojoj krivulja graničnih troškova siječe krivulju prosječnih

varijabilnih troškova (AVC) naziva se točka zatvaranja.
 Točka zatvaranja i točka prijeloma

U svim slučajevima gdje je p>MC, a manji od prosječnih troškova (AC),

poduzeće će proizvoditi čak i uz gubitke jer pokriva varijabilne i dio
fiksnih troškova.

Često se radi o poduzećima s velikim fiksnim troškovima kao što su

cementare i brodogradilišta. Njima je jeftinije proizvoditi s gubitkom nego
prekinuti poslovanje i plaćati visoke fiksne troškove.

Uz cijenu p3 i količinu Q3 proizvođač pokriva upravo sve troškove.

Sjecište krivulja prosječnih i graničnih troškova (AC i MC) naziva se
točkom prijeloma ili besprofitnog stanja. Pri cijenama većim od p3
proizvođač ostvaruje dobit.
 Elastičnost troškova
• Elastičnost troškova je odnos između promjene ukupnih
troškova i promjene količine proizvodnje između dviju razina:

TC / TC MC
E E
Q / Q ATC
 Elastičnost troškova
Izračunavanjem elastičnosti troškova dobiva se koeficijent koji
može biti manji, veći ili jednak jedan.

Ako je ovaj koeficijent veći od jedan, znači da je granični trošak

veći od prosječnog, zbog čega ukupni troškovi rastu brže od
proizvodnje.

Kad je ovaj koeficijent manji od jedan, znači da je granični trošak

niži od prosječnog, odnosno da se proizvodnja nalazi u zoni
opadajućih troškova.
 Analiza troškova u dugom roku
Dugi rok je ono razdoblje poslovanja poduzeća u kojem su svi
proizvodni čimbenici varijabilni.
Krivulja dugoročnih ukupnih troškova (LTC) odražava troškove
koje jedno poduzeće ima pri različitim veličinama kapaciteta i
različitim razinama proizvodnje.
Cilj je analize troškova u dugom roku pronaći onu veličinu
kapaciteta (postrojenja) koja će minimizirati troškove.

LTC  p L L  p C C
 Analiza troškova u dugom roku
U dugom razdoblju postoji mogućnost potpune prilagodbe ponude
potražnji i to zbog mogućnosti izbora grane proizvodnje i
optimalnog kapaciteta proizvodnje.
Poduzeća posluju u nekoj grani sa zaradom pri cijeni p 2. To privlači
druga poduzeća koja ulaze u tu granu sa svojom ponudom.
Povećana ponuda će na tržištu sniziti cijenu. Ona poduzeća koja ne
mogu poslovati u tim uvjetima izlaze iz grane ili objavljuju stečaj.
Propadanjem ili iseljavanjem tih nedovoljno efikasnih poduzeća
ponuda se snižava, a cijena raste. Uspostavlja se dugoročna cijena
koja mora biti dovoljno visoka kako bi pokrila minimalne
dugoročne prosječne troškove (LACmin) i dugoročne granične
troškove (LMC).

Uvjet: p=LMC=LACmin
 Analiza troškova u dugom roku

grana
S2
poduzeće
S
S1
LMC
P2 p2

P p
LAC
P1 p1

Q1 Q Q2 Q2 Q1
Q