Emocije i kultura

Što on osjeća?

Ljutnja

Žene: 74%

Muškarci: 70%

Ukupno: 72%
Što on osjeća?

Ljutnja

Žene: 7%
Muškarci: 6%
Ukupno: 7%

National Geographic Online Survey, 2005

Berry et al. (2002)
 u međukulturalnoj psihologiji središnje pitanje
istraživanja emocija je:

Kako naći ravnotežu između emocija kao

psiholoških stanja koja su ista u svim kulturama i
emocija kao socijalnih konstrukata koji se značajno
razlikuju od kulture do kulture?
 Univerzalizam vs. relativizam

Univerzalistička pozicija:

 značajan broj empirijskih podataka govori o velikoj

sličnosti emocija u različitim kulturama
 stajalište da su emocije biološki uvjetovane

Relativistička pozicija:

 antropološki i etnografski pristupi

 emocije su kulturalno uvjetovane, imaju izvorište u
kognitivnim i socijalnim procesima
Dvije široke skupine istraživanja:

 emocije kako se iskazuju u ponašanju – najčešće

istraživano prepoznavanje emocija na osnovi izraza
lica

 istraživanje značenja riječi koji opisuju emocije

Univerzalnost emocija

 duga tradicija istraživanja o fiziološkim stanjima i

neverbalnoj ekspresiji koja prati subjektivni doživljaj
pojedinih emocija

 istraživanja datiraju još od Darwina - na temelju

dostupnih podataka o univerzalnoj facijalnoj
ekspresiji zaključio je da su emocije univerzalne

 prepoznavanje emocija na temelju izraza lica

najviše istraživao Paul Ekman, autor
neurokulturalne teorije emocija
Neurokulturalna teorija emocija

 predviđa i univerzalnosti i kulturalne varijacije

 najpoznatija dvofaktorska teorija emocija:

1. faktor – univerzalan, biološki – mala skupina osnovnih

emocija, kao što su radost i tuga – one se prirodno
izražavaju mimikom lica koja je motorički programirana

2. faktor – kulturalno specifičan – pravila izražavanja

emocija koja određuju kako se pojedine emocije
pokazuju
Ekmanova istraživanja

 najpoznatije Ekmanovo
istraživanje studije izraza
lica s plemenom Fore s
Nove Gvineje

 1980. objavio seriju

fotografija s istim
emocionalnim izrazima lica
kao i kod zapadnjaka

 Istraživao i prepoznavanje
izraza lica s članovima
plemena Fore
Prepoznavanje osnovnih emocija

 Istraživanja s fotografijama ljudi koji su pokazivali jednu od 6

osnovnih emocija: sreću, tugu, srdžbu, ljutnju, strah,
iznenađenje i gađenje
 na ispitanicima iz Argentine, Japana, Brazila, Čilea i SAD
našao vrlo visok stupanj slaganja u točnosti prepoznavanja
emocija
 fotografije dao i ispitanicima iz plemena Fore:
 osim miješanja straha i iznenađenja, stupanj slaganja Fore i
zapadnih ispitanika bio je 80% za izraze lica odraslih i 90% za
izraze lica djece
 američki studenti s fotografijama istih emocionalnih izraza lica
članova plemena Fore imali su podjednak postotak točnih
procjena, također uz miješanje iznenađenja i straha
 Još neki specifični nalazi…
 pokazalo se da je prepoznavanje slabije što su ispitanici imali
manje doticaja sa zapadnom kulturom
 postoje barem neke kulturalne varijacije u lakoći s kojom se
prepoznaju pojedine emocije
 čini se da bijelci točnije prepoznaju emocije od drugih rasa
(Schimmack, 1996):
 bolje prepoznaju sreću, strah, ljutnju i gađenje, nema razlika za
iznenađenje ili tugu
 ispitanici bolje prepoznaju izraze lica pripadnika vlastite rase

 Ekman i suradnici su pokazali s istraživanjem provedenim u 10

nacija da se i složene (miješane) emocije prepoznaju u različitim
kulturama
 Matsumoto et al. (2002) – ispitao način na koji Amerikanci i
Japanci prosuđuju izraze lica različitog intenziteta
 ispitanici na temelju fotografija izraza lica trebali prepoznati
emociju, procijeniti intenzitet izražene emocije, ali i intenzitet
subjektivnog doživljaja osobe koja pozira
 razlike u procjenama intenziteta subjektivnog doživljaja –
Japanci misle da osoba doživljava znatno intenzivniju emociju
od one koju pokazuje na slikama koje prikazuju emocije nižeg
intenziteta
 s druge strane, kad Amerikanci vide izraz lica visokog
emocionalnog intenziteta, smatraju da osoba subjektivno slabije
doživljava emociju nego što bi to sugerirao izraz lica
 Japanci izrazima negativnih emocija pripisuju slabiji intenzitet
nego Amerikanci – izražavanje negativnih emocija u japanskoj
kulturi smatra se nepoželjnim
Kritika Ekmanovih istraživanja
 Russell (1994):

 većina podataka dobivena na studentima i u pismenim

društvima
 podražaji, tj. izrazi lica, se prezentiraju izvan konteksta
 nudi se ograničen broj mogućih odgovora u formatu
prisilnog odabira

 u istraživanjima koja nisu nudila odgovor ispitanici su za isti

izraz lica spontano davali širok niz odgovora i deskriptivnih
fraza – stupanj prepoznavanja manji nego kod Ekmana,
naročito za skupine koje nisu osobito izložene zapadnim
utjecajima
Emocije kao kulturalno uvjetovane

 antropološki i etnografski pristupi

 antropologinja Lutz - proučavala narod Ifaluk u
južnom Pacifiku
 odbacuje ideju da je ljudska emocionalnost
univerzalna
 smatra da je emocionalno značenje u osnovi
strukturirano specifičnim socijalnim i materijalnim
okruženjem – emocionalno iskustvo je pretežno
kulturalno
 Lutzova je našla neke specifične emocije kod
Ifaluka kojih nema u engleskom jeziku
 ali, te zaključke ne podupiru empirijski podaci –
nema dovoljno dokaza da su emocije kulturalni
konstrukt
Pravila izražavanja emocija

 pretpostavka je da su osnovne emocije univerzalne,

slične u različitim kulturama, ali se različitim
intenzitetom pokazuju ili inhibiraju – međukulturalne
razlike

 Ekman uveo pojam pravila izražavanja – pravila o

tome kakav izraz lica je primjeren za pojedinu
situaciju, smije li osoba izraziti određenu emociju u
nekom trenutku ili ne
Istraživanja pravila izražavanja
 Ekmanovo istraživanje – pokazao studentima
Japancima i Amerikancima uznemirujući film
nasamo i u prisutnosti druge osobe:
 nasamo su i Japanci i Amerikanci imali vrlo slične izraze
lica
 u prisutnosti druge osobe, Japanci su znatno više
kontrolirali izražavanje negativnih emocija

 Matsumoto istražio procjene Amerikanaca, Mađara i

Poljaka o prikladnosti izražavanja osnovnih emocija
u tri situacije:
 istočni Europljani u većoj mjeri nego Amerikanci smatraju
da je neprikladno u prisutnosti drugih izražavati negativne
emocije, a u većoj mjeri da je prikladno izražavati
pozitivne
 Matsumoto i sur. (2005)

 proučavao pravila izražavanja emocija u 30

zemalja
 najveća ekspresivnost emocija:
1. kad je osoba sama
2. u društvu obitelji i bliskih prijatelja u privatnoj situaciji
3. u društvu obitelji i bliskih prijatelja u javnoj situaciji
4. među znancima
5. kad je osoba sama javnoj situaciji,
6. među znancima u javnosti
7. pred profesorima
Na kraju…

 nalazi sugeriraju da postoji biološki utemeljen

program doživljavanja i izražavanja emocija koji je
genetski ugrađen u sve osobe
 taj program stvara osnovu za univerzalne
psihologijske procese vezane uz emocije - dio je
osnovne ljudske prirode
 postoje individualne razlike u pobudljivosti sustava,
intenzitetu reakcija kao i tipu emocija koji se češće
javlja
 združene individualne razlike u tim elementima mogu
dovesti do prosječnih razlika u emocijama
na razini pojedinih kultura – no to ne znači da se one
mogu pripisati utjecaju kulture
 kad se jake emocije izazovu u situacijama u kojima su osobe
same i mogu reagirati bez socijalnih ograničenja, sve osobe,
bez obzira na spol ili kulturu kojoj pripadaju, izražavaju emocije
istim izrazima lica
 tu se pokazuje utjecaj univerzalnog programa facijalnih izraza
emocija koji u ovom slučaju direktno i prvenstveno oblikuju
ponašanje
 kad su te iste osobe u situacijama koje pred njih postavljaju
socijalna ograničenja, one mijenjaju izraz lica tako da ga
usklade s kulturalno prihvaćenim normama
 kulture određuju značenje specifičnih situacija koje pobuđuju
emocije, kao i značenje tih emocija za pojedinca i za druge
 te situacije imaju snažniji utjecaj, koji nadilazi biološki
mehanizam - uključuje se mehanizam pravila kulturalnog
izražavanja