PRILOŠKE OZNAKE/ODREDBE SU RIJEČI ILI

GRUPE RIJEČI KOJIMA OZNAČAVAMO OKOLNOSTI

U KOJIMA SE VRŠI RADNJA PREDIKATA (ILI
TRAJE STANJE ILI ZBIVANJE). PRILOŠKIM
OZNAKAMA/ODREDBAMA U REČENICI MJESTO
OTVARA PREDIKAT.
PRILOŠKIM OZNAKAMA/ODREDBAMA SE
NAJČEŠĆE OBILJEŽAVA MJESTO, VRIJEME, NAČIN,
UZROK, NAMJERA, DRUŠTVO, DOPUST,
POSLJEDICA...
MJESNE/LOKALNE REČENICE
Izricanje mjesta Prepoznaj u tekstu priloške odredbe/oznake
  mjesta.
slila se voda (odakle?) s gorja
prozborit će (gdje?) kraj Une
može da bude tužno, ružno (gdje?) oko ove vode
prolazit će (kuda?) dalje
Grmeč je (gdje?) nad njom
Bihać je (gdje?) na njoj
 

PRILOŠKA OZNAKA/ODREDBA MJESTA OZNAČAVA MJESTO VRŠENJA RADNJE

PREDIKATA. MOŽE BITI IZREČENA JEDNOM RIJEČJU (MJESNIM PRILOGOM -
DALJE...), SKUPOM RIJEČI (IMENICOM ILI ZAMJENICOM SA PRIJEDLOGOM U
GENITIVU, DATIVU, AKUZATIVU, INSTRUMENTALU ILI LOKATIVU - S GORJA, NAD
NJOM, KRAJ UNE...)
POM DOBIJAMO NA PITANJA: GDJE, KUD(A), ODAKLE, KAMO, OTKUD(A),
DOKLE...
 MJESNE/LOKALNE REČENICE
 Preoblikujmo priloške odredbe mjesta u
klauze tako da ne promijenimo sadržaj
iskaza:
I 
 Spavao sam svugdje.
 Auto je bilo parkirano pred školom.
 Fudbaler pogleda onamo.
 Čitali smo na osvijetljenim mjestima.
 Nikada nije trčao po zelenoj travi.
 Postupkom uvrštavanja predikativne jedinice u
prilošku odredbu/oznaku mjesta, dobili smo
zavisnu mjesnu klauzu.
Spavao sam gdje god sam stigao.
 Auto je bilo parkirano gdje se škola nalazila.
 Fudbaler pogleda kamo ga pogled odnese.
 Čitali smo odakle je svjetlost dopirala.
 Nikada nije trčao kuda je bila zelena trava.
ZAVISNA MJESNA/LOKALNA KLAUZA JE ZAVISNA KLAUZA U
SLOŽENOJ REČENICI KOJA SE PREMA PREDIKATU OSNOVNE
KLAUZE ODNOSI KAO PRILOŠKA ODREDBA/OZNAKA
MJESTA, TJ. OZNAČAVA MJESTO VRŠENJA RADNJE PREDIKATA
OSNOVNE KLAUZE. MJESNA KLAUZA PROSTORNO ODREĐUJE
GLAGOLSKU RADNJU OSNOVNE REČENICE.
SLOŽENA REČENICA KOJA U SVOM SASTAVU IMA MJESNU
KLAUZU, ZOVE SE ZAVISNOSLOŽENA MJESNA/LOKALNA
REČENICA.
U ULOZI VEZNIH RIJEČI U ZAVISNOSLOŽENIM MJESNIM
REČENICAMA NALAZE SE MJESNI PRILOZI: GDJE, KAMO,
KUD(A), ODAKLE, DOKLE, DOKUD(A)...
 Pisanje zareza u zavisnosloženim mjesnim rečenicama
 

 Nekad je bila granica između istoka i zapada

 U uobičajenom, normalnom tamo gdje je Una.
slijedu rečenica,  Gdje je Una, tamo je nekad bila granica istoka i
mjesne/lokalne klauze se ne zapada.
odvajaju zarezom.  Tamo je nekad, gdje je Una, bila granica istoka i
 Zarez se piše obavezno ako zapada.
je mjesna/lokalna klauza u  Sjedjeli smo na obali Une, odakle polaze kajak -
inverziji, ako je umetnuta, utrke.
naknadno dodata ili je u  Nekad je bila granica između istoka i zapada
rečeničnom nizu. tamo gdje je Una, gdje su Unini brzaci, gdje se
bljeska biserna voda.
 Mjesto u rečenicama izričemo:
 priloškom odredbom/oznakom mjesta (odmaram se na osunčanoj obali Une.)
Zavisnom mjesnom klauzom (odmaram se tamo gdje je osunčana obala Une.

Sinteza:
Priloškim oznakama/odredbama se najčešće obilježava mjesto, vrijeme, način, uzrok, namjera, društvo,
dopust, posljedica...
Priloška oznaka/odredba mjesta označava mjesto vršenja radnje predikata. Može biti izrečena jednom riječju
(mjesnim prilogom - dalje...), skupom riječi (imenicom ili zamjenicom sa prijedlogom u genitivu, dativu,
akuzativu, instrumentalu ili lokativu - s gorja, nad njom, kraj Une...)
POM dobijamo na pitanja: gdje, kud(a), odakle, kamo, otkud(a), dokle...
Zavisna mjesna/lokalna klauza je zavisna klauza u složenoj rečenici koja se prema predikatu osnovne klauze
odnosi kao priloška odredba/oznaka mjesta, tj. označava mjesto vršenja radnje predikata osnovne klauze.
Mjesna klauza prostorno određuje glagolsku radnju osnovne rečenice.
Složena rečenica koja u svom sastavu ima mjesnu klauzu, zove se zavisnosložena mjesna/lokalna rečenica.
U ulozi veznih riječi u zavisnosloženim mjesnim rečenicama nalaze se mjesni prilozi: gdje, kamo, kud(a),
odakle, dokle, dokud(a)...
VREMENSKE (TEMPORALNE)
REČENICE
Prepoznajmo u rečenicama priloške odredbe/oznake vremena.
 Prepoznajmo u rečenicama priloške odredbe/oznakevremena.
 
Prepoznajmo u rečenicama priloške odredbe/oznake vremena.
 

Prepoznajmo u rečenicama priloške odredbe/oznake vremena.

 

I noću i u zoru Una jednako huči.

Una, jedina i jedinstvena, oduvijek je bila lijepa.
Šta je sve bilo i prošlo otkad ona teče i šta još neće biti, a ona će jednako teći i biti zauvijek jedna i jedina.
Poslije će Una da pođe hitrije i bistrije.
Una tada dođe kao kakva nevjesta.
U malim kućicama od brvana stalno bruje kola i vretena.
U davna vremena ova je voda bila granica – razdvajala je istok od zapada.
Na njenom srednjem dijelu jedan se jezik nekad turske zemlje uvlačio čak do iza Kladuše i gledao tamo u Petrovu goru što se nekad zvala Planina gvozd.
Una zapljuskuje Bihać, razlijeva se u slapove i po svu noć šumi.
Una jednako huči kad(a)? i noću i u zoru

Una, jedina i jedinstvena, otkad(a)? oduvijek

je
Una će biti jedna i jedina dokad(a)? zauvijek

Una će da pođe hitrije i kad(a)? poslije

bistrije
Una dođe kao kakva kad(a)? tada
nevjesta
Voda je bila granica kad(a)? u davna vremena
 
Preoblikujmo priloške odredbe vremena u klauze tako da ne promijenimo sadržaj iskaza:
I noću i u zoru Una jednako huči.
Kad je noć, kad je zora, Una jednako huči.
Una zapljuskuje Bihać, razlijeva se u slapove i po svu noć šumi.
Una zapljuskuje Bihać, razlijeva se u slapove i, dok traje noć, šumi.
 
Postupkom uvrštavanja predikativne jedinice u prilošku odredbu/oznaku vremena, dobili smo
zavisnu vremensku klauzu.
 
Zavisna vremenska/temporalna klauza je zavisna klauza u
složenoj rečenici koja se prema predikatu osnovne klauze odnosi
kao priloška odredba/oznaka vremena, tj. označava vrijeme
vršenja radnje predikata osnovne klauze.
Vremenska klauza vremenski određuje glagolsku radnju
osnovne rečenice.
Složena rečenica koja u svom sastavu ima vremensku klauzu,
zove se zavisnosložena vremenska/temporalna rečenica.
U ulozi veznih riječi u zavisnosloženim vremenskim rečenicama
nalaze se vremenski prilozi: kad(a), otkad(a), dokad(a),dok,
čim... ali i veznički skupovi: čim prije, prije nego, prije negoli,
prije no što...
Pisanje zareza u zavisnosloženim vremenskim rečenicamA
 

Klauze u zavisnosloženoj vremenskoj rečenici se odvajaju zarezom ako su

u inverziji, ako su naknadno dodate, umetnute ili predstavljaju
rečenični niz.
 Una se ponosi svojom ljepotom dok je gledam.
Čim Unu pogledam, duša mi se opije milinom.
Zavoljet ćeš Unu, čim je pogledaš.
Želio bih, kad budem mogao, ponovo ovdje doći.
Duša je puna miline kad gledam Unu, kad čujem njen žubor, kad
vidim njenu bisernu vodu.
 
 Vrijeme glagolske radnje izričemo:
priloškom odredbom/oznakom vremena (Za vrijeme raspusta odmaram se na osunčanoj obali Une.)
zavisnom vremenskom/temporalnom klauzom (Čim ugledam Unu, srce mi jače zakuca.)
 
 

Sinteza:
Priloška oznaka/odredba vremena označava vrijeme vršenja radnje predikata.
Može biti izrečena jednom riječju (vremenskim prilozima: poslije, uvijek, tada, stalno, oduvijek, nekad(a)...),
skupom riječi-padežnim i prijedložno-padežnim konstrukcijama (imenica sa zamjenicom, prijedlogom ili veznikom:
noću, u zoru, u davna vremena, svu noć... )
Zavisna vremenska/temporalna klauza je zavisna klauza u složenoj rečenici koja se prema predikatu osnovne
klauze odnosi kao priloška odredba/oznaka vremena, tj. označava vrijeme vršenja radnje predikata osnovne
klauze.
Vremenska klauza vremenski određuje glagolsku radnju osnovne rečenice.
Složena rečenica koja u svom sastavu ima vremensku klauzu, zove se zavisnosložena vremenska/temporalna
rečenica.
U ulozi veznih riječi u zavisnosloženim vremenskim rečenicama nalaze se vremenski prilozi: kad(a), otkad(a),
dokad(a),dok, čim... ali i veznički skupovi: čim prije, prije nego, prije negoli, prije no što...