Funkcionalni stilovi i žargon

25. ožujka 2021.

prof.dr.sc. Irina Budimir
POLIFUNKCIONALNOST
HRVATSKOGA JEZIKA
• Hrvatski jezik definira se kao jezik hrvatske polifunkcionalne javne
komunikacije.
• Funkcije jezika (u medijima, znanosti, uredu, književnosti i razgovoru)
nazivaju funkcionalnim stilovima.
• Uzor standardnog jezika ne nalazi se u njemu kao u cjelini nego u
njegovim funkcionalnim stilovima.
Vrste funkcionalnih stilova
ZNANSTVENI
STIL

PUBLICISTIČKI /
RAZGOVORNI
NOVINARSKI
STIL
STIL
HRVATSKI
STANDARDNI
JEZIK

KNJIŽEVNI/
ADMINISTRATIVNI
BELETRISTIČKI
STIL
STIL
ZAKONITOSTI FUNKCIONALNIH
STILOVA
Međusobno se razlikuju po:
• fonološkim i prozodijskim značajkama
• morfološkim
• sintaktičkim
• leksičkim
• semantičkim
Obilježja stilova na leksičkoj razini
• književnoumjetnički stil – poetizmi
• razgovorni stil – kolokvijalizmi
• publicistički stil – žurnalizmi
• administrativni stil – administrativizmi
• znanstveni stil – termini

kompjuter, printer računalo, pisač

razgovorni stil znanstveni stil
uporaba navezaka
sinonima
 Leksička stilistika
(leksikostilistika)
• povezana je s leksikologije, semantikom i leksikografijom.
Izučavanje leksema s obzirom na njihovu
• emocionalnu-ekspresivnu
• funkcionalno-stilsku
• registarsku karakterizaciju

Usavršavanje leksikografskih oznaka u rječnicima.

Rječnici postaju i stilistički informativniji.
 Leksik s konotacijom
• emocionalno-ekspresivni leksik (pejorativi, hipokoristici, intenzifikatori,
uzvici...)
• leksik s određenom funkcionalno-stilskom markiranošću
• profesionalizmi
• neologizmi i arhaizmi
• žargonizmi i argotizmi
• dijalektizmi, egzotizmi
 Ekspresivnost leksika
• Inherentno ekspresivni leksik
a) deminutivi i augmentativi, pejorativi (ručerda, pijnadura, ženturača...), hipokoristici
(srculence, poljupčić, ženičica...)

b) vulgarizmi, psovke
c) žargonizmi, argotizmi
d) arhaizmi
e) frazemi (truditi se iz petnih žila; sjediti skrštenih ruku...)
f) onomatopeizmi (hučiti, juriti, pljuskati, zvrdati, zviždati, zvečati...)
• Kontekstno ekspresivni leksik figurativna je uporaba riječi (metafore, metonimije,
hiperbole, litote, tropi....)
Književnoumjetnički
(beletristički) stil
• najindividualniji stil
• sloboda je najveća
• otvoren je svim leksičkim slojevima
• Književnik je izravno "poslušan" jezičnim, lingvističkim normama.
• U književnim djelima rabe se: lokalizmi, regionalizmi, dijalektizmi,
žargonizmi, historizmi, arhaizmi…
• Svaka riječ ima estetsku vrijednost.
• Jezik književnog dijela nema granica u uporabi leksema.
Znanstveni stil
• izrazito objektivan
• arbitriraju kriteriji kategorije prostora, a ne vremena.
• Glagolska radnja u znanstvenom stilu izriče se
najapstraktnijim glagolskim oblikom, a to je prezent
(nesvršenih glagola)
• vršitelj gl. radnje pojavljuje treće lice jednine (rjeđe
množine) kao i prvo lice množine tzv. “MI" (mi
skromnosti ili autorsko mi)
Novinarski stil
• najsloženiji funkcionalni stil.
• zove se još i publicistički.
• u ovo stilu ima dosta stilskih figura
• NASLOVI. Dijele se na:
• nominativne – imenuju sadržaj
(imenske riječi)
• informativni- prenose sadržaj
(glagolske riječi)
• reklamni – nudi se sadržaj
(poticajne ili sugestivne riječi kao što su: imperativi, uskličnici, upitnici, …
 Adminsitrativni stil

• jezik ureda, politike,industrije, trgovine

• najveće promjene u povijesnom razvoju jezika nastale
su upravo u ovom stilu.
• često nameće drugim funkcionalnim stilovima i
ponekad vrlo agresivno.
• Iiperativnost je njegova najveća značajka.
• najpodložniji ideologizaciji – jezična ispravnost se
presuđuje ideološkim sustavom i obrnuto.
Razgovorni stil
• kolokvijalizmi
• poistovjećuje se sa supstandardnim jezikom
• podrazumijeva i pisani i govorni jezik, a zove se još i: familijarni, kolokvijalni, svakodnevno-razgovorni…
• ekspresivnost je popraćena uzvicima.
Svojstveni su načini izražavanja:
• deprecijativan (podcjenjujući)
• pejorativan (uvrjedljiv)
• vulgaran (prostački)- leksemi (verba obscena), vulgarizmi
Zato se uporabljuju:
• augmentativi (uvećanice)
• pejorativi (pogrdnice)
• hipokoristici odmilnice)
• deminutivi (umanjenice)
• Drugi sloj razgovornoga jezika pripada određenim izdvojenim društvenim skupinama.
• Takvi jezici su ŽARGONI - žargonizmi
Žargonizam / žargonimi
• Supstandardni specijalni govor pojedine socijalne skupine ljudi povezanih statusno i strukovno
koji se tim govorom razlikuju od ostatka društvene zajednice.
• U njegovu formiranju i opstanku veliku ulogu imaju i kriteriji: spol, razina obrazovanja, životna
dob, teritorijalna pripadnost, urbana sredina razlikuje se u vernakularima
• Promjene se u njemu događaju brže nego u bilo kojem drugom jezičnom segmentu.
• Leksički fond brzo zastarijeva
• Svaka dobna i nova socijalna skupina teži stvaranju novoga žargona
• Preljeva se u razgovorni funkcionalni stil (kužiti, koštati, mlažnjak, klinac, slinavac, nakresan,
maher, zezati)
• Proces žargonizacije: tvorba žargonizama (iako marginalna)
Načini nastanka žargonizama
• Metateza (više obilježje šatrovačkoga jer služi za razne igre riječi)
• Sufiksacija
• Skraćivanje riječi (težnja za ekonomijom nije samo svojstvo žargona)
• Preuzimanje i adaptacija stranih riječi
• Stvaranje hipokoristika
Obvezno pogledati:
http://www.matica.hr/vijenac/422/skracivanje-rijeci-2073/
https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A4614/datastream PDF/view
Iz Zbornika radova (vidjeti literaturu) pogledati radove: Jezik adoloscenata..., Nestandardnojezični elementi u
publicističko funkcionalnom stilu i Žargonizmi kao značajka razgovornoga funkcionalnog stila
Žargonizam

Druga polovica 20. st. poseban tip proze

Zazie u metrou, Raymonda Queneaua

Lovac u žitu,
Jeromea Davida Salingera