OSNOVE BRODSKOG

STROJARSTVA
1. PREDAVANJE
1. PREDAVANJE

Osnovni koncepti termodinamke:

- masa, sila, rad, snaga, energija, tlak, toplina, volumen, temperatura, protok.
TERMODINAMIKA I ENERGIJA

- Termodinamika je znanost koja se bavi proučavanjem i transformacijom energije.

- Analiza termičkih sustava izvodi se kroz jednadžbe za očuvanja mase, količine gibanja i energije.

- Masa je jedan od dva pojavna oblika materije i karakteristika svakog tjela, ne postoji tjelo bez mase.

- Kada se tjelo nalazi u gravitacionom polju ono pored mase posjeduje i težinu.

- Količina gibanja izoliranog sustava se ne mijenja i ona je konstantna.

- Energija je sposobnost vršenja nekih promjena.

 DIMENZIJE I JEDINICE
Svaka fizička veličina može se okarakterizirati dimenzijama. Vrijednosna veličina dodjeljena
dimenziji zove se jedinica. Postoje dvije vrste dimenzija, primarne ili fundamentalne te sekundarne
ili izvedene jedinice.
Primarne Sekundarne
Dimenzija Jedinica Dimenzija Oznaka Jedinic
Dužina (l) metar [m] a
Masa (m) kilogram [kg] Površina (A) metar kvadratni [m2] m-2
Volumen (V) metar kubični [m3] m3
Vrijeme (t) sekunda [s]
Brzina (c) metar po sekundi [m/s] m s-1
Temperatura (T) kelvin [K] Ubrzanje (a) metar po sekundi na kvadrat [m/s2] m s-2
Električni napon (I) amper [A] Gravitacija (g) metar po sekundi na kvadrat [m/s2] m s-2
Intenzitet svijetlosti candela [cd] Gustoća (ρ) kilogram po kubičnom metru [kg/m3] kg m-3
Količina tvari mol [mol] Sila (F) newton [N] kg m s-2
Rad (W) joule [J] Nm
Snaga ili energija (P) (E) watt [W] J s-1
Tlak (p) pascal [Pa] N m-2
Primjer određivanja mase iz jednadžbe stanja idealnog plina:

->

R – plinska konstanta

R0 – univerzalna plinska konstanta; 8314,48 J/kmol K

M – molarna masa kg/kmol
p – tlak, N/m2
T – temperatura, K
m – masa, kg
V – volumen, m3

Uvrštavanjem jedinica u jednadžbu stanja idealnog plina dobije se jedinični izraz za masu:
TERMODINAMIČKA SVOJSTVA SUSTAVA

Mjerne količine koje definiraju stanje sustava.

Intenzivna svojstva – ne ovise o veličini i masi sustava

T – temperatura [K]
p – tlak [Pa]
ρ – gustoća [kg/m3]

Ekstezivna svojstva - vrijednosti koje ovise o veličini sustava:

m – masa [kg]
V – volumen [m3]
 TLAK
Tlak je sila na površini koji se definira izrazom:

Sila je produkt mase i akceleracije.

z p tlakomjera

z z
Tlak fluida povećava se porastom dubine jer sve više z
fluidnih slojeva nalježu jedni na druge čime se dobije efekt
z
dodatne težine odnosno na većim dubinama raste tlak.
z
A

Uključujući tlak nad površinom fluida Povećanje tlaka porastom dubine.

Tlak mjernog uređaja = mjereni + atmosferski tlak.

Atmosferski tlak = visina tlaka od apsolutnog

vakuuma, na razini mora 101325 Pa.

Apsolutni tlak počinje od apsolutnog vakuuma

odnosno 0 Pa.
VOLUMEN

Volumen je prostor što ga ispunjava neka tvar.

v - specifični volumen [m3/kg]

V – ukupni volumen, [m3]
m – masa tvari, [kg]

Recipročna vrijednost specifičnog volumena je gustoća tvari.

TEMPERATURA

Rastezanje idealnog plina povišenjem temperature nije promjenjivo, nego je konstantno i iznosi za
svaki stupanj °C 1/273,15 volumena kojeg zauzima kod 0 °C.

Ako se idealni plin hladi za 273,16 °C pri konstantnom volumenu, tlak idealnog plina mora pasti na
nulu od trojne točke vode 0,01 °C, tlak 6,15·102 Pa gdje postoji istovremeno led, voda i para.

Na ovoj postavci se zasniva Kelvinova temperaturna skala koja ima istu podjelu kao i Celsiusova.
RAD I SNAGA

Ako se objekt pomiče silom F po određenom putu l, onda sila mora izvršiti rad w. Rad je produkt
sile i puta:

Snaga je izvršen rad u jedinici vremena i odnosi se kao:

Motor koji ima 70 kW u odnosu na motor koji ima 40 kW čini više rada za isto vrijeme, odnosno taj
je motor snažniji.
PROTOK

Princip očuvanja mase je temeljni zakon fizike koji kaže da volumen koji sadrži istu
količinu atoma i molekula mora uvjek sadržavati i istu masu. Stoga je promjena mase po
vremenu jednaka nuli.
OTVORENI I ZATVORENI SUSTAVI

Sustav se definira kao količina tvari ili dio prostora koji je izabran za promatranje. Masa ili prostor
izvan sustava naziva se okolina.

Granica sustava Okolina

Sustav

Granica sustava – stvarna ili zamišljena crta koja odvaja sustav od svoje okoline. Granica sustava
može biti fiksna ili pomična. Matematički granica je bez debljine, bez mase i bez volumena.
Zatvoreni sustav ili kontrola mase – sastoji se iz stalne količine mase i nema prijelaza mase preko
granice sustava, premda volumen sustava nemora biti stalan. Energija u obliku topline ili rada može
prelaziti granicu sustava.

masa

energija
Otvoreni sustav – je pravilno određeno područje u prostoru. Obično obuhvaća uređaj koji uključuje
protok, primjerice kompresor. Kod ovih sustava masa i energija prolaze preko granica kontrolnog
volumena.
masa izlaz
energija izlaz

Kompresor

masa ulaz
energija ulaz
Izolirani sustav – nema prijelaza mase i energije preko granica sustava, primjer takvog sustava je
termoboca za kavu ili čaj.

Obzirom na dosadašnja znanja, može se reći re ma

da je i svemir jedan takav sustav.
masa

energija

masa

energija
STANJE I RAVNOTEŽA S OKOLINOM

Pri stanju ravnoteže s okolinom nema potencjala koji su van ravnoteže unutar sustava.

Termička ravnoteža – ista temperatura u cjelom sustavu.

Mehanička ravnoteža – nema promjene u tlaku na nijednoj točki sustava.

Ravnoteža agregatnog stanja (para + kapljevina) – masa svakog agregatnog stanja je u ravnoteži.

Kemijska ravnoteža – kemijski sastav se ne mjenja s vremenom.

ENERGIJA

Termodinamika razmatra promjenu stanja ukupne energije, stoga se ukupnoj energiji na nekom mjestu
može dodjeliti vrijednost nula. Ukupna energija sustava svodi se na dvije fizikalne grupe i to
makroskopsku i mikroskopsku. 

Makroskopska forma energije – forma energije koju posjeduju sustav kao cjelina u odnosu na vanjski
referentni okvir, kao kinetička energija i potencijalna energija. Makroskopska energija odnosi se na
kretanje i utjecaj vanjskih faktora kao što je gravitacijska sila, magnetizam, elktricitet, te površinska
napetost.

Promjena kinetičke energije

c – brzina [m/s]
m – masa [kg]
Potencijalna energija - energija koju posjeduje sustav kao rezultat svoje elevacije u gravitacijskom
prostoru.

Promjena potencijalne energije:

m – masa [kg]
g – gravitacija [m/s2]
z – visina [m]

masa z2

z1
Mikroskopska forma energije – je energija koja je povezana s molekularnom strukturom sustava koji
su neovisni o vanjskom referentnom okviru. Suma mikroskopske energije zove se unutrašnja
energija, u.

cv – specifični toplinski kapacitet pri konstantnom volumenu [J/kgK]

T – temperatura [K]

Specifični toplinski kapacitet je količina energije koja je potrebna kako bi se podigla temperatura
supstance za jedan stupanj po jedinici mase.

Promjena unutrašnje energije:

Ukupna energija nekog sustava je zbroj unutrašnje, kinetičke, potencjalne energije i izvršenog rada:

Prirast energije je:

Ili

Entalpija – zbroj svojstava unutrašnje energije te produkta tlaka i volumena neke tvari.

cp – specifični toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku [J/kgK]

PRVI ZAKON TERMODINAMIKE I BILANCA ENERGIJA

Promjena energije ovisi o razlici između dovedene toplinske energije i dobivenog rada:

Ili

Ako se zanemari kinetička i potencjalna energija dobije se izraz:

1. Zakon termodinamike – sadrži u sebi princip očuvanja energije – Prilikom interakcije energije,
energija se mjenja iz jedne u drugu formu ali ukupna količina energije ostaje ista.

Dovodom topline plin u cilindru ekspandira.

Ekspanzija plina utječe na podizanje klipa u cilindru.
Klip vrši određeni rad.
Ako proces ide pri stalnom tlaku, kao što je slučaj kod parnih postrojenja onda je snaga takvog
procesa:

Uvrštavanjem u jednadžbu:

dobije se:

(1)
(2)
(3)
(4)
Uvrštenje (1) u (4)
(5)
(6)
VRSTE PRIJENOSA ENERGIJE TOPLINOM
Prijelaz topline po jedinici mase

m – masa [kg]
q – toplinski tok [J/kg]

Kondukcija – prijelaz topline kod krutih, tekućih ili plinovitih tjela s više na nižu energetsku razinu.
Fourierova jednadžba prijelaza topline.

k – koeficjent prolaza topline [W/m2K]

A – površina [m2]
Konvekcija – prijelaz topline između čvrstog tjela i plina ili tekućine.

α – koeficjent prijelaza topline [W/m2K]

Radijacija – prijelaz topline (elektromagnetskih valova) kao rezultat promjena u elektronskoj

konfiguraciji atoma ili mokula unutar atoma.

– 5.67x10-8 [W/m2K4]
0 < < 1 – učinkovitost radijacije površine
UČINKOVITOST SUSTAVA

Toplo
Toplo
tjelo
tjelo
Qulaz Qizlaz

Sustav Sustav

Qizlaz Qulaz
Hladno Hladno
tjelo tjelo
DRUGI ZAKON TERMODINAMIKE I ENTROPIJA
Drugi zakon termodinamike pretpostavlja da se proces odvija u određenom pravcu, te određuje kvalitetu
energije.

Kelvin-Plankova postavka – nije moguće napraviti stroj koji bi mogao raditi u potpunom ciklusu i koji
nebi mogao proizvesti nikakav edrugi efekt osim podizanja težine (rada) i koji bi radio samo s jednim
spremnikom topline.
Toplo
tjelo
Q

Stroj

-> nije moguća izvedba stroja

Clasisuova postavka – nije moguće napraviti toplinsku pumpu koja radi u potpunom ciklusu te ne
proizvodi nikakv drugi efekt osim da prebacuje topline iz hladnog u topli spremnik ili drugim
rječima toplina ne može sama od sebe prelaziti s hladnog na toplo tjelo.

Toplo
tjelo

Stroj

Hladno
tjelo
Entropija tvari je mjera toplinske energije sustava po jedinici temperature koja nije dostupna za
obavljanje korisnih poslova. Budući da se rad dobiva iz uređenog molekularnog kretanja, količina
entropije također je mjera molekularnog poremećaja ili slučajnosti sustava.
Matematički se entropija definira kao kvocjent apsorbirane topline u termodinamičkom procesu kod
kojega sustav prelazi iz jednog u drugo stanje, i apsolutnom temperaturom T pri kojoj se proces
događa.

[J/K]

Integriranjem jednadžbe dobije se:

->

S – entropija sustava
Q – nastala toplina u sustavu
T – temperatura sustava
2. Zakon termodinamike – energija ima kvalitetu i kvantitet, stvarni proces ide u smjeru smanjenja
kvalitete energije.

• Topla kava na 70 °C se hladi u prostoriji od 20 °C, ali hladna

kava se nikada nemože zagrijati u hladnom prostoru.

𝑞=𝑐𝑝 ∙ ( 𝑡 70 − 𝑡 20 )
 Pokreni animaciju klikom na sliku

PROCESI I CIKLUSI

Izohorni proces – proces pri stalnom volumenu.

Gay-Lussacov zakon

Promjena temperature uzrokuje promjenu

tlaka pri stalnom volumenu.
 Pokreni animaciju klikom na sliku

Izobarni proces – pri stalnom tlaku

Charlesov zakon:

Promjena temperature pri stalnom tlaku

uzrokuje promjenu volumena.
 Pokreni animaciju klikom na sliku

Izotermni proces – pri stalnoj temperaturi

Boile-Marriotov zakon:

Promjena volumena pri stalnoj

temperaturi uzrokuje promjenu tlaka.
 Adijabatski process je proces u kojem se ne dobija ili ne gubi
toplina u sustavu pa je dQ = 0. Adijabatski proces se dobije
Adijabatski proces termičkom izolacijom ili brzom promjenom volumena, gdje
nema vremena za prijelaz topline. Kod adijabatskog procesa
može doći do stvaranja entropije zbog unutrašnjih otpora u
sustavu.

Pokreni animaciju klikom na sliku

Gdje je omjer specifičnih toplina:

Plinska konstanta:
Izentropski proces
Izentropski proces je proces u koji se odvija po liniji iste entropije.

Izentropski proces je reverzibilan proces, što znači da se sustav i okolina u kojoj radi sustav mogu vratiti
u početno stanje rada sustava ili sustavu je potreban isti put povratka u početno stanje. Realni sustav se
ne može vratiti u početno stanje zbog: trenja, prigušivanja, prijelaza topline, mješanja …
Primjer je klatno koje radi u vakuumu i na kojeg ne djeluju sile trenja u osloncu ili plin koji ekspandira i
implodira u cilindru bez trenja promjenom temperature okoline.

Plin

Kod ireverzibilnih sustava povratak na početno stanje nije moguć. Praktični sustavi su ireverzibilni
sustavi.
Izentalpijski proces
Izentalpijski proces se odvija pri konstantnoj entalpiji te je promjena entalpije kod tog procesa jednaka

Izentalpijski proces je proces prigušivanja pare ili plina pri konstantnoj entalpiji:

Porozni filtar
TERMODINAMIČKI CIKLUS

Termodinamički ciklus se sastoji od dva ili vise termodinamičkih procesa.

Ciklusi s vanjskim izgaranjem goriva

Kompresija Dovod topline Ekspanzija Odvod topline
Carnot izentropski izotermni izentropski izotermni
Stirling izotermni izohorni izotermni izohorni
Ericsson izotermni izobarni izotermni izobarni
Ciklusi s unutrašnjim izgaranjem goriva
Otto adijabatski izohorni adijabatski izohorni
Dizel adijabatski izobarni adijabatski izohorni
Bryton adijabatski izobarni adijabatski izobarni
CARNOTOV CIKLUS

Carnotov ciklus izumio je francuski vojni inženjer Nicholas Leonard Sadi Carnot 1824. To je idealan
ciklus gdje se toplina dovodi pri konstantnoj visokoj temperaturi sustava, zatim se odbacuje u
parnom postrojenju pri stalnoj niskoj temperaturi sustava. Značaj ovog sustava je što je tu
postavljena osnova drugog zakona termodinamike, te je uveden pojam nepovrativosti.
 CARNOTOV PROCES
Carnotov ciklus prolazi četiri reverzibilna procesa i to dva adijabatska
te dva izotermička procesa. Carnotov ciklus je idealan ciklus i teško ga Pokreni animaciju klikom na sliku
je praktički dosegnuti zbog gubitaka u sustavu pretvorbe energijom.
1-2 Izotermni dovod topline

2-3 Adijabatska ekspanzija

3-4 Izotermna kompresija

4-1 Adijabatska kompresija

Rad sustava

Učinkovitost Carnotovog ciklusa.

Kako su entropije dovedene i odvedene temperature iste onda je

učinkovitost jednaka.
Učinkovitost Carnotovog sustava se može izraziti i preko zakona idealnog plina gdje je:

Rad izvršen u cilindru jednak je:

Adijabatski proces:

Supstitucija:
Izotermički proces:

Supstitucija:

Uz supstituciju:

Rad je:
Rad sustava:

Učinkovitost Carnotovog ciklusa:

Kako su volumeni isti onda je učinkovitost:

 T-s DIJAGRAM

T-s je dijagram koji prikazuje na

ordinati temperature, a na apscisi
entropiju. Na dijagramu se vide
tri agregatna stanja vode,
kapljevina, plin + voda, plin te
kritična točka na kojoj fluid
nemože zadržati stabilno
agregatno stanje. Ovaj dijagram
često se koristi za prikaz
izentropskih procesa.
TERMODINAMIČKI CIKLUS U T-s DIJAGRAMU

Toplinski spremnik, TH

Kotao

Pumpa Turbina
Rad Rad

Kondenzator

Rashladni spremnik, TC
 1

3
2
 h-s DIJAGRAM
h-s dijagram je prikladan za
prikazivanje procesa koji se
događaju pri konstantnoj
entalpiji.
1 2
Proces prigušivanja s 30 bara na
1 bar smanjuje temperaturu
prigušene pare s 350 °C na 320
°C.
 h-x 1
DIJAGRAM

h-x dijagram se koristi kod

prikazivanja procesa s
uređajima za
kondicioniranje zraka.
1-2 hlađenje vanjskog zraka
stanja 35 °C i 80% vlage do
13 °C. Pri ovom procesu
smanjuje se vlažnost zraka s
29 g/kg na 9 g/kg. 2 3
2-3 grijanje zraka od 13 do
21 °C. Pri ovom procesu
vlažnost zraka se smanjuje s
100% na 60%.