FILOZOFIJA

ODGOJA
 SADRŽAJ
 Pojam odgoja (vrste odgoja)
 Odgajanik i odgoj
 Odgajatelj i odgoj
 Odgoj i odgojne ustanove
 Filozofija i filozofija odgoja
 Sofisti
 Sokrat
 Platon
 Aristotel
 
POJAM ODGOJA

 Pojam odgoja obuhvaća sveukupnost

pedagoškog djelovanja na sve sfere
čovjekovog bića.
 On se tiče čitavog odgoja, usmjeren je na
izgrađivanje cjelovite ljudske ličnosti, svih
njenih pozitivnih svojstava, razvijanje i
oplemenjivanje intelekta, emocija, volje i
karaktera.
 Njegovi su sastavni dijelovi su:
intelektualni, moralni, radni, estetski i
tjelesni odgoj.
U TOM ŠIREM ZNAČENJU ODGOJ OBUHVAĆA TRI PROCESA:

 1. proces usvajanja znanja, umijeća i

navika;
 2. proces razvijanja tjelesnih i
intelektualnih snaga i sposobnosti;
 3. proces obogaćivanja čuvstvene i
izgrađivanja voljne sfere čovjekova bića,
odnosno razvijanja pozitivnih ljudskih
osobina, formiranja uvjerenja i stavova i
adekvatnih ljudskih postupaka.
TRI ZADATKA ODGOJA
 Materijalni, funkcionalni i odgojni. Prvi
proces i njemu odgovarajući materijalni
zadatak čine sadržaj pojma obrazovanja,
a preostala dva procesa i njima
odgovarajući zadaci  - sadržaj pojma
odgoja u užem značenju.
 U tom užem značenju odgoj je upravljen
izgrađivanje pozitivnih ljudskih kvaliteta u
funkciji formiranja ličnosti i karaktera.
ČOVJEK I ODGOJ
 Čovjeku je odgoj neophodan.
 Bez odgoja one ne samo da ne bi
bio čovjekom, već ne bi mogao ni
preživjeti.
 Za čovjeka je odgoj uvjet
života.Ljudski život determiniran je
kulturom.
 Čovjek odgojem usvaja kulturu
društva u kojem živi.
 Odgoj je djelatnost kojom se
razvijaju čovjekove moći (Polić,
1993).
 Odgoj je namjerno, plansko,
svrhovito djelovanje prvenstveno na
nedoraslog čovjeka (dijete) radi
svjesnog I aktivnog razvijanja
njegovih vrijednih dispozicija I
uvođenja u kulturnu stvarnost.
 Odgoj nikada ne može biti do kraja
isplanirana djelatnost, zato jer je odgoj
stvaralački čin .
 Odgojno stvaralaštvo (za razliku od
“odgojne” manipulacije)
 Tko bi i kako trebao trebao određivati
ciljeve, sredstva i metode odgoja?
 Tri zainteresirana subjekta: odgajanik,
odgajatelj i vlasti (tj. određeni centri
društvene moći-političke, ekonomske, duhovne
itd.- koji djeluju preko raznih ustanova.
ODGAJANIK I ODGOJ

 Dijete teži odgojem zadovoljiti svoje

potrebe od čega zavisi razvitak njegovih
ljudskih moći.
 Odgoj mora uvažavati i poštovati i brinuti
se o potrebama odgajanika.
 Dijete kao subjekt mora biti u središtu
odgojnog procesa.
 Odgoj mora biti usmjeren njezi i razvoju
odgajanikovih ljudskih moći kao
stvaralačkih moći ili slobode.
ODGAJATELJ I ODGOJ
 Istinski odgoj je samo ona djelatnost koja
je potaknuta stvaralačkom potrebom.
 Nije moguć “odgojni rad”-odgoj prestaje
tamo gdje počinje rad (prisilna djelatnost
prema zadanom obrascu) a s njime i
manipulacija.
 Odgoj- izraz odgajateljeve potrebe da
djeluje odgojno, tj. da nekome
stvaralački posreduje kulturu, prenosi, ali
i obogaćuje.
ODGAJATELJ
 Odgajatelj se u odgoju mora
ljudski potvrditi-zadovoljiti
svoju stvaralačku potrebu.
 Rezultati stvaralačkog čina,
služe pored ostalog i kao
sredstvo za život.
 Odgoj mora biti zadovoljenje
odgajanikovih potreba (sloboda,
stvaralaštvo).
 Odgoj- stvaralačko sudjelovanje
ili stvaralačko djelovanje
odgojnih subjekata (odgajatelja
i odgajanika).
ODGOJ KAO SA(MO)RAZVITAK
 Odgajatelj omogućava razvitak
odgajanikovih moći.
 Odgajatelj se sam mora stalno
razvijati kako bi mogao odgovoriti
naraslim potrebama odgajanika.
 Odgajatelj koji hoće odgajati i sam
mora biti stalno spreman da se
mijenja i da se razvija zajedno s
onima koje odgaja - samorazvitak.
ODGAJATELJ
 Mora razvijati svoje ljudske i
odgajateljske mogućnosti;

 Postati samostalniji,
autonomniji, slobodniji.
ODGOJ I ODGOJNE USTANOVE
 Djelovanje odgajatelja je vrijednosno
određujuće za odgajanika.
 Odgoj uvijek ima svrhu (iako ne nužno
istu).
 Razlika između istinskog odgoja i
manipulacije je svrha.
 Svrha manipulacije je prilagodba
predmeta manipulacije (“odgajanika”)
nekom interesu.
SVRHA ODGOJA
 Svrha odgoja je optimalno
zadovoljenje odgajanikovih i
odgajateljevih potreba.
 Odgoj je komunikacija.
 Manipulacija je jednosmjerna obrada.
 Odgojne ustanove najčešće su pod
kontrolom vlasti i društvenih centara
moći koje žele kontrolirati odgoj i
podrediti ga svojim interesima.
 ODGOJNA SLOBODA
 Politička manipulacija, moć i dominacija
(nedemokratske vlasti) žele podaništvo i
poslušnost, ali ne i slobodno stvaralaštvo
koje kritički djeluje i dovodi vlast u
pitanje.
 Stvaralaštvo je čin slobode, a ne
podanička poslušnost (ili politička
indoktrinacija).
 Važnost autonomije odgojnih i obrazovnih
ustanova.
ODGOJ I SLOBODA
 Bez slobode nema odgoja i
stvaralaštva niti za odgajanika
niti za odgajatelja.
 Istinski odgoj je pokrenut
stvaralačkom odgojnom
potrebom.
 Odgoj pretpostavlja
preuzimanje odgovornosti.
VRSTE ODGOJA
 FILOZOFIJA

 Spoznaj sama sebe!

 Pitanje “zašto postoji filozofija”

isto je tako jalovo kao i pitanje
“zašto postoje ljudi” (L. Kolakowski)
 “Filozofija je čovjek sam koji
postaje problemom sam sebi i traži
razloge i osnove svog bitka” (N.
Abbagnano)
 FILOZOFIJA
 
 izvorno znači “ljubav spram
mudrosti”.
 Grci su tako nazvali nastojanje i
djelatnost onih koji su težili za
mudrošću.
 Etimologija riječi “filosofia” (ljubav
spram mudrosti) I “filosofos”
(ljubitelj mudrosti, mudroljubac);
“filos”- (prijatelj, ljubitelj), “filia”
(prijateljstvo, ljubav), “sofos”
(mudrac) i “sofia” (mudrost).
 Izvorno značenje riječi filozofija sadrži
smisao traženja, istraživanja, traganja za
smislom, dijalog.
 Filozofija je pitanje o bitku,svijetu i istini.
 Filozofija je nazor o svijetu i nazor o
životu.
 Filozofski problem i filozofske discipline:
(metafizika i ontologija, spoznajna teorija
ili gnoseologija, etika, estetika,
antropologija).
FILOZOFSKA ANTROPOLOGIJA

 Heraklit: Ja sam proučio sama sebe.

 Gnóthi seautón. (“Spoznaj samog sebe” – natpis
na
 Apolonovom hramu u Delfima)
 Kant: “Polje se filozofije… dade svesti na sljedeća
pitanja:
 1. Što mogu znati?; 2. Što trebam činiti?; Čemu se
smijem
 nadati? Što je čovjek? …
 Ali u osnovi bi se sve to moglo uračunati u
antropologiju,
 jer prva se tri pitanja odnose na posljednje. “
 Za razliku od različitih empirijskih
antropoloških disciplina (biološka,
medicinska, socijalna, kulturna,
psihološka, paleontološka, etnološka
), filozofska antropologija ima za
predmet čovjeka kao cjelinu.
 Obzirom na povijesnu promjenljivost oblika
čovjekove
egzistencije, filozofska antropologija je naročito
povezana s filozofijom povijesti.

 Riječ je o pitanju smisla progresa u povijesti, tj.

odgaja
li se čovječanstvo kroz povijest?
“Iz kvrgavog drva kao što je ono iz kojega je
napravljen
čovjek ne može se načiniti ništa potpuno ravno.”
(Kant)
BITI ČOVJEK?

 Je li zadatak da se bude čovjekom –

tj. da u različitim prilikama
ozbiljimo svoje ljudske mogućnosti –
doista uvijek isti?
ČOVJEK JE ...
 
 Čovjek je slobodno od okoline, svijetu otvoreno
biće.
 Utoliko je čovjek ”pozicionalno ekscentrično biće”.
 (Helmuth Plessner)
 Čovjek je “vječni protestant zbilje”. (Max Scheler)
 Čovjek je “nespecijalizirano biće”. (Arnold Gehlen)
 Čovjek je “bolesna životinja”. (F. Nietzsche)
 Čovjek je “neutvrđena životinja”. (F. Nietzsche)
 “Čovjek je životinja koja može obećati”. (F.
Nietzsche)
ANTROPOLOŠKI PESIMIZAM:
 “Ljudi su glupi, nerazboriti, naivni,
egoistični, skloni zlu.
 Treba im usaditi strah i silom nad njima
vladati”
 (Niccolo Machiavelli)
 “Prirodno stanje ljudi, prije nego što su se
okupili u društvo bio je rat, i to ne rat uopće,
nego rat svih protiv sviju.”
(bellum omnium contra omnes) (Thomas
Hobbes)

 DJELATNO, STVARALAČKO I SAMOSTVARALAČKO BIĆE.

Kao povijesno biće, čovjek je budućnosti

otvoreno biće,
koje simultano proživljava prošlost,
sadašnjost i budućnost.
Čovjek je slobodno biće, sloboda je bit
čovjeka. (Je li čovjek
doista nedeterminirano biće za razliku od
životinje?)
“Čovjek je osuđen da bude slobodan…
Čovjek je odgovoran za ono što on jest.”
(Jean-Paul Sartre)
SLOBODA
 Razlikuje se “sloboda za” (tzv. “pozitivna
sloboda” ili sloboda kao samoodređenje) i
“sloboda od” (tzv. “negativna sloboda” -
od prepreka na putu naše volje).

Erich Fromm, Bijeg od slobode (knjiga

sadrži kritiku pasivnog prihvaćanja
postojećeg u suvremenim društvima).
FILOZOFIJA ODGOJA

 “Pouka kao čin je prva praksa

filozofije” (Marinković)
 Filozofija odgoja je jedna od
najmlađih filozofskih disciplina.
 Filozofija odgoja je kritika
teorije i prakse odgoja.
 Zadatak filozofije odgoja je da
promišljajući bit odgoja kritički
osvijetli mogućnosti i pokušaje
njegove instrumentalizacije kako bi
se, tome nasuprot, omogućilo
istinsko pedagoško djelovanje.
FILOZOFIJA ODGOJA
 propituje kritičku misao odgoja na
djelu i odgojno stvaralaštvo koje
odlikuje promišljanje onoga što se
u odgoju i s odgojem može dogoditi.

 O odgoju svatko uvijek mora

ponovno i ponaosob kritički
promišljati, jer je kritičko mišljenje
zapravo stvaralačko mišljenje.
SOFISTI
 Interes filozofije za odgoj javlja se
vrlo rano. Zapravo već od samog
njezina početka. Kao prvi
profesionalni učitelji odgojem su se
počeli baviti već sofisti. No, iako su
mu oni pridavali veliku važnost,
njihovo bavljenje odgojem nije još
bilo usmjereno na njegovo ozbiljnije
filozofsko propitivanje.
 Sofisti su prvi profesionalci u poučavanju i
prosvjetitelji Grčke.
 Oni su prvi profesionalizirali odgoj i
obrazovanje.
 Izvorno, riječ „sofist“ znači znalac. U skadu
sa zahtjevima života ističu potrebu
obrazovanja i obrazovnu vrijednost znanja i
usmjereni su praktičnoodgojnim pitanjima.
 Utjecaj na mlade, društveni značaj i ugled
sofista.
 Sofisti razvijaju tehnike
uvjeravanja, umijeće
argumentiranja i dokazivanja kao
uvjete uspjeha u praktičnom životu.
Poznavanje govorničkoga umijeća i
vještine dokazivanja postaju
potrebom vremena, te mladi traže
pouku u obrazovanju.
 Sofisti se smatraju grčkim filozofima
prosvjetiteljima koji su u 5. stoljeću kao
svestrano obrazovani ljudi, najprije u
Ateni, a kasnije po cijeloj Heladi držali
predavanja iz filozofije i retorike. Na taj
način širili su moć razložnog i kritičkog
mišljenja. Najpoznatiji sofisti su bili
Protagora (481-411) i Gorgija (483-375).
ANTROPOLOŠKI PROBLEM SOFISTA

 Antropološki problem sofista bio je

tada glavna tema filozofskoga
mišljenja. Protagora: čovjek mjera
svih stvari i tako se suprostavio
svim mogućim oblicima autoriteta i
nekritičkog mišljenja.
 “Čovjek je mjera svih stvari...”
 Sofisti polaze od čovjekove težnje
da postane mudar (zahtjevi tržišta).
SOKRAT (469-399)
 “UPOZNAJ SAMOGA SEBE”

 Istina apsolutna, jedna i konačna, a

prebiva u duši svakog čovjeka gdje ju
svatko može i mora sam pronaći.
 Do spoznaje čovjek ne dolazi
usvajanjem istine izvana, već njezinim
pronalaženjem u sebi samome.
 Sokratovo osnovno životno načelo:
upoznaj samoga sebe.
 MAJEUTIKA
 Sokrat je smatrao da nitko, pa ni on
sam, ne može nikoga ničemu naučiti,
već mu može samo pomoći da spozna
istinu u sebi, tj. njegovoj duši može
pomoći roditi istinu kojom je ona
otprije bremenita.
 Za sebe je tvrdio da je majeutičar,
čiji je zadatak da ljudima pomaže
doprijeti do istine u njima samima, a
ne učitelj.
 ISTINA
 Istina jedna i opća i prebiva u svim ljudima,
(Sokrat);
 Onaj tko na bilo koji način radi štogod protiv
istine ili vrijeđa istinu u bilo kojem čovjeku,
vrijeđa istinu u svakom čovjeku, pa i u sebi
samome.
 Istina je sama po sebi najveće dobro i samo
je u istini moguće dobro, tj. dobro je samo
ono što je istinito;
 neistina je moguća samo kao zlo, a zlo kao
neistina.
VRLINA JE ZNANJE
 Tko djeluje u neistini čini zlo.
 Nitko, vjeruje Sokrat, ne bi činio zlo
namjerno, čini to samo iz neznanja.
 Odatle Sokrat zaključuje: neznanje
je izvor sviju zala. 
 Najprije treba nešto spoznati, onda
će se time odmah postići i vrlina, jer
je ona identična sa znanjem.
VRLINA JE SMISAO ŽIVOTA

 Obrazovanje čini čovjeka dobrim,

kreposnim, odnosno moralnim.
 Pored obrazovanja, za ispravno
djelovanje, nije mu potreban nikakav
moralni odgoj.
 Takav pristup pretpostavljao je
spoznajno i vrijednosno jedinstvo
čovjekova odnosa prema svijetu.
 Potpuno prožimanje teorijskog i
praktičkog uma, razuma i volje.
PROTIVNIK SOFISTA
 Sokratova popularnost i povijesni
utjecaj.
 Suprotstavljao se sofistima, jer oni
svojim relativističkim učenjem
ugrožavaju moralnu svijest grčkoga
društva.
 Istina je nepomirljiva prema
relativizmu.
 Potrebne su nam čvrste i pouzdane
spoznaje.
FILOZOFIJA JE ODGAJATELJICA

 Sokrat hoće popraviti društvo, preodgojiti

sugrađane, usmjeriti ih prema idealima.
 Životno-praktično-etičko značenje
filozofije.
 Filozofija ima odgajateljsku funkciju.
 Ljudi ne znaju ono što treba da znaju i što
misle da znaju.
 Pomoć ljudima u samoosvješćivanju kako
bi postali bolji i plemenitiji.
 Sokrat je samom sebi i drugima
stavio u zadatak da u sebi traže
istinu.
 Važnost metode razgovora/odgoj
kao komunikacija /nenametanje
“gotovih istina”
 Odgoj kao slobodna i stvaralačka
djelatnost.
 PLATON (427-347)
 Interes za politiku i socijalnu
etiku
 Akademija
 Dijalozi
 Idealizam
 Idealna država
 Raspravljajući o najboljem uređenju
države, Platon i Aristotel smatraju da
državom treba da vladaju filozofi, budući
da su oni velik dio života posvetili
obrazovanju i usavršavanju.
 Pored obrazovanja, Aristotel veliku pažnju
posvećuje moralu vladara. Zaključuje kako
svi ljudi po prirodi teže za znanjem.
ODGOJ GRAĐANA
 Za Platona je glavna funkcija države odgoj
građana. Zato je razradio sistem odgoja, jer
upravo odgoj treba da ono što se nalazi u
svačijoj duši kao dispozicija za određene
sposobnosti razvije i oblikuje u potrebna
socijalna svojstva: da razvije smisao za
zajednicu i za pravednost.
 Dobar odgoj garancija je održanja
zakonitosti.
 Odgoj je neophodan za državu, i zato se
država mora u cjelini brinuti o njemu.
 Antičko shvaćanje svijeta i čovjeka zasnivalo
se na učenju da kozmosom vlada logos,
svjetski zakon, princip događanja, um,
smisao.
 U Heraklitovoj filozofiji logos ima četiri
značenja: 1. kozmičko određenje (svjetski
zakon i red); kvalitet čovjeka; 3. ljudski
govor; 4. logos duše. U stoičkoj filozofiji
logos je opća smislenost koja sve prožima, pa
su svijet i priroda u biti harmonija, te
priroda može biti etički ideal čovjeka.
 Život u skladu s prirodom i uključivanje u
njen sklad, kultiviranje duha i duše, ljubav
prema mudrosti (filozofija), su najviši ideal i
cilj obrazovanja.
AKADEMIJA
 Platon je 387. godine osnovao u Akademovu
vrtu u Ateni svoju filozofsku školu. Uspješna
tradicija te Akademije prisutna je i danas u
nazivima najviših nacionalnih naučnih
ustanova.
 Prema Platonovoj namjeni osnovni cilj
Akademije bio je u matematičkim
istraživanjima, što je potvrđivao i natpis na
ulazu u Akademiju – neka unutra nitko ne
ulazi tko ne zna matematiku.
 Platonova Akademija po sadržaju učenja
imala je tri studija: 1. Stara, 2. Srednja, i 3.
Nova Akademija. Platonova Akademija
prestala je s radom 529. godine kad su
općom naredbom cara Justinijana bile
zatvorene sve filozofske škole u Ateni. Od
vremena renesanse Akademija je naziv za
naučna udruženja, a od 18. stoljeća i za
stručne škole.
UČENJE O IDEJAMA
 Ideje su jedina prava zbilja, svijet osjetilnih
stvari samo je slika svijeta ideja.
 Stvari su odaz ideja.
 Ideje su vječne, nepromjenjive biti svega.
 Među idejama postoji hijerarhija i red.
 Najviša je ideja dobra.
 Čovjek po duši pripada svijetu ideja, a po
tijelu prolaznom osjetilnom svijetu.
ODGOJ
 Filozofska škola “Akademija”
 Pedagoški sistem namijenjen samo
filozofima i vojnicima.
 Platon je formirao sistem kojim čovjeka
odgojem približava svijetu ideja.
 Djeca se odmah nakon rođenja odnose u
domove gdje ih hrane dojilje (dolazi i majka
koja hrani svoju i tuđu djecu).
ODGOJ I OBRAZOVANJE
 S navršenih sedam godina dječaci i
djevojčice (odvojeno) kreću u državne škole,
nakon elementarne škole kreću u palestre.
 Od 17- do 20. godine dječaci žive kao efebi .
 Oni koji ne pokažu sklonost za umni rad,
postaju vojnici.
 Oni koji su sposobni za apstraktno mišljenje
(od 20. do 30. god.) proučavaju filozofiju,
aritmetiku, geometriju, astronomiju i
teoriju muzike.
 Do 30. godine mladići zauzimaju mjesta u
državnoj službi, a oni najsposobniji sve do
35. godine uče dijalektiku.
 Platon smatra da je dijalektika najviša
filozofska disciplina, vrhunac obrazovanja, a
proučavaju je samo odrasli muškarci.
 S Platonom je, međutim, filozofski interes
za odgoj krenuo u pogrešnom pravcu i na
njemu se održao više od dvije tisuće godina.
Platon je naime, i ne pitajući se o biti
odgoja, pretpostavio da odgoj treba biti
sredstvo ostvarenja određenih političkih
ciljeva, odnosno interesa onih koji su na
vlasti.
 Da se odgoj takvim pristupom pretvara u
ideološki usmjeravanu manipulaciju, pa čak i
onda kada se vlast predaje u ruke filozofa, tj.
najmudrijih (a koja vlast sebe ne smatra
najmudrijom?), najbolje svjedoči svojim
filozofskim naučavanjem sâm Platon. Koliko je
on odredio daljnji tijek filozofskog promišljanja
odgoja teško je reći, ali je historijski znano da
se filozofsko bavljenje odgojem kasnije zadugo
zbivalo u sjeni određenih političkih ciljeva i
nakana, čime se neizbježno banaliziralo i upravo
pred filozofijom kompromitiralo.
ISTINSKI ODGOJ
 ISTINSKI ODGOJ JE POKRENUT
STVARALAČKOM ODGOJNOM POTREBOM.

 ODGOJ PRETPOSTAVLJA PREUZIMANJE

ODGOVORNOSTI.
 Odgoj mora podržavati samoodređenje, a to
znači razvitak osobnosti.
 Ali samoodređenje se može zasnovati samo
na znanju i razumskoj prosudbi, dakle
obrazovanju.
 Odgojna manipulacija je: upravljanje kime ili
čime prema nekom unaprijed i izvanjski
postavljenom cilju.
 Vrijednosti su sadržane upravo u činjenicama,
kao što su i moguće činjenice već prikriveno
prisutne u vrijednostima.
 Šta će naime postati činjenicom ovisi o izboru
teorijske pozicije koja je uvjetovana
vrijednosnom opredijeljenošću teoretičara,
kao što je i njegova vrijednosna
opredijeljenost uvjetovana njegovim znanjem.
ARISTOTEL
PRAKTIČNA FILOZOFIJA

 Aristotel je odredio predmet

praktične filozofije kao “ono što
može biti i drugačije nego što
jest”, za razliku od teorijske
filozofije čiji je predmet “ono što
je nužno, vječno i
nepropadljivo.”
ODGOJ GRAĐANA
 Aristotel je smatrao da je najvažniji zadatak
države odgoj građana za život u vrlini.

 Čovjek je razumno biće, stoga ljudski djeluje

samo kada djeluje razumno.

 Za moralno ispravno htijenje potrebno je

“odgojno” navikavanje koje država mora
provoditi.
PODVOJENOST ODGOJA I
OBRAZOVANJA
 U našoj odgojno-obrazovnoj praksi javlja se
problem podvojenosti obrazovanja i odgoja.
 Podvajanje obrazovanja i odgoja posljedica
je nerazumijevanja biti odgoja kao
stvaralačkog (samo)razvoja koji povezuje
ono što jest znano i ono što bi trebalo biti
vrijednost.
 Na taj način obrazovanje je lišeno
vrijednosti, a odgoj mogućnosti spoznaje.
 Aristotelov pokušaj da odgoj i život čovjeka
utemelji na povezivanju nepraktičke teorije
i neteorijske prakse, pokazao je da odgoj bez
stvaralaštva nije moguć.
 Značaj Aristotelovog pristupa odgoju je što
ističe kako je ljudska priroda takva da se ne
može unaprijed svesti u određene teorijske
okvire, sheme i propise, jer je to protivno
slobodi ljudskog stvaralaštva.
 Aristotelov je pristup čovjeku bio bitno
drukčiji nego Platonov. On je smatrao da
netko može tačno znati što je dobro, pa da
ipak čini zlo. Dapače, svoje znanje može
učiniti sredstvom za ostvarenje zle namjere.
Prema tome samo znanje još ne jamči
ispravno djelovanje i nije dovoljan uvjet
moralnosti.
TEORIJSKI UM
 Takav Aristotelov pristup proizlazi iz njegova
uvjerenja o unutrašnjoj rascijepljenosti uma
na teorijski i praktički.
 Pri čemu je teorijski um, promatračko
mišljenje, odnosno razum djelatno
nezainteresiran i nedjelotvoran, jer on se
bavi onim što je nepromjenjivo, što ne može
biti drukčije, tj. onim što je nužno.
PRAKTIČKI UM
 Dok se nasuprot njemu praktički um, ili
moralna volja, bavi onim što može biti i
drukčije, jer nije nužno nego naprotiv
moguće.
 Aristotel: za teorijski um, tj. za promatračko
mišljenje, odnosno za znanstveni razum,
dobro i zlo nisu ništa drugo nego upravo
istina i neistina. Istina je dobro, a neistina je
zlo. Stoga u teorijskom umu nema
odvojenosti znanja od vrijednosti, nego se
oni prožimaju.
 Sam po sebi teorijski um mišljen kao
nedjelatan, kontemplativan, promatrački
potpuno čist.
 Dakle, znanje je samo po sebi nemoćno da
koga pokrene na ispravno djelovanje, već je
za to potrebna i ispravno usmjerena volja.
 Ali ni volja sama po sebi, misli Aristotel, ne
može pokrenuti ispravno djelovanje. Za to je
potrebno da se volja pokori razumu.
MORALNI ODGOJ
 No ako razum po pretpostavci nije dovoljan
da u volji probudi dobru namjeru, tj. da
volju podredi sebi i u sebi prisutnoj istini,
onda volju na pokoravanje razumu i istini
može prisiliti samo nešto i njoj i razumu
izvanjsko.
  Drugim riječima, volju koja se sama po sebi
ne pokorava razumu i istini, te ne slijedi
pravi izbor (tj. prave vrijednosti), niti ju sam
razum za to može pridobiti ili na to prisiliti,
potrebno je "moralno odgojiti".
 To je pak mimo obrazovanja koje se oslanja
na razumnu spoznaju moguće samo kao
izvanjsko oblikovanje volje ili navikavanje na
vrlinu.
 Aristotelovski se pedagoški pristup održao do
današnjeg dana i na jezičnoj ga razini
najbolje izražava sintagma "odgoj i
obrazovanje" (pri čemu se misli: "moralni
odgoj" i obrazovanje).
 No na tom pristupu istinski odgoj - ako on
podrazumijeva potporu razvitku djetetove
osobnosti - jednostavno nije moguć, nego je
moguća jedino gojidbena manipulacija, koja
se dakako rado ideološki predstavlja kao
odgoj (Polić, 2002).
 Treba li se naime odgoj u nečemu bitno
razlikovati od manipulacije, onda to treba biti
prije svega ono po čemu je manipulacija baš
to što jest: upravljanje kime ili čime prema
nekom unaprijed i izvanjski postavljenom cilju
(Polić, 2002).
 Nasuprot toga odgoj mora podržavati
samoodređenje, a to znači razvitak osobnosti.
Ali samoodređenje se može zasnovati samo na
znanju i razumskoj prosudbi, dakle
obrazovanju, ma koliko ono samo po sebi bilo
prekratko da dosegne budućnost.
ODGOJ I OBRAZOVANJE
 Stoga je bitna odrednica odgoja upravo
obrazovanje bez kojeg se vrijednosni odgoj
odmah pretvara u manipulaciju.
 Stavovi (postavke koje određuju čovjekov
odnos prema čemu) usvojeni navikom, a ne
razumskom spoznajom i kritičkim
prosuđivanjem ne mogu biti drugo doli
predrasude.  
 Moralni odgoj pak, toliko koliko se oslanja na
naviku kao ljepilo koje bi trebalo slijepiti
razum i volju, ne poriče samo svaku
spontanost kao osnovu samoodređenja, nego
jednako tako poriče svako znanje i
razboritost. A bez njih, ono što ostaje samo
je moralizatorova samovolja koja nastupajući
autoritativno sebe ne dovodi u pitanje (Polić,
2002).
THOMAS MORUS
 Thomas Morus “Utopija” (zamišljeni otok –
država s najboljim državnim uređenjem)
 Čovjek je utopijsko biće; težnja, potreba,
stremljenje za idealnim.
 Povijesni napor usmjeren prema onome što
još nije nigdje.
 u-topos = ne-mjesto, mjesto kojega nema,
ali postoji kao čovjekova ideja, potreba.
 Kao i Platon i Morus želi ponuditi viziju i
model najboljeg društvenog uređenja.
 Poput Platona i on je najbolju državu
pokušao utemeljiti na ispravnom odgoju i
moralu.
 Odvaja odgoj i obrazovanje (kao i Aristotel)
pretvarajući odgoj u sredstvo indoktrinacije.
 Odgoj se instrumentalizira u državnu svrhu.
 Zadatak je odgoja moralizacija ljudi, bez
koje se društveni poredak raspada.
 Da bi taj poredak bio najbolji, on je ponudio
i “moralne” sadržaje koji bi u “nježne i
povodljive dječje duše” trebalo usaditi da
postanu otporne na “izopačeni način
mišljenja”.
 Izmjena društvenih odnosa- Morus kao
moralni reformator.
BESKLASNO DRUŠTVO
 Besklasno društvo je moralni postulat
čovjeka.
 Kritika izrabljivačkog kapitalizma.
 Socijalno-ekonomsk apitanja su zapravo
moralna pitanja.
 Značaj zajedničkog vlasništva; privatno
vlasništvo ne postoji; gdje postoji privatno
vlasništvo ne postoji poštovanje prema
općem dobru.
 Razlika u bogatstvu razjedinjuje zajednicu i
kvari običaje.
 Ukidanjem privatnog vlasništva postigla bi se
jednakost svih.
 U Utopiji novac ne postoji .
 Svi proizvodi ljudskog rada zajednički su i
dijele se prema potrebama.
 Morus je detaljno opisao organizaciju
idealne države:
 Državu čini ukupno 54 grada.Izvan grada
nalaze se poljoprivredna gospodarstva. Broj
stanovnika je ograničen. Dane svi provode
jednako. Radi se 6 sati dnevno, svi ustaju u 4
ujutro, a liježe se u 8 navečer. Teške i grube
poslove obavljaju robovi, koji dolaze iz
redova prijestupnika ili stranaca.
 Zalaganje za razum, ličnu slobodu, vjersku
toleranciju, slobodoumlje i humanizam.
 Utopljani su tolerantni prema različitim
vjerskim praksama.
 Deklarativno i s moralističke pozicije.
TOMMASO CAMPANELLA
CLAUDE-HENRI DE SAIN -SIMON
ROBERT OWEN
CHARLES FOURIER
J.J.ROUSSEAU