PRIPREME ZA DRŽAVNU MATURU IZ BIOLOGIJE

16. PREDAVANJE
▪ ČOVJEK – OSNOVNA OBILJEŽJA
▪ STANIČNE STRUKTURE I NJIHOVE FUNKCIJE
▪ VIRUSI I PRIONI
▪ DIOBE: BINARNA FISIJA, MITOZA, MEJOZA

21.5.2022. Ivana Periš, mag. educ. biol. et chem.

 OSJETILA ČOVJEKA

VID

MIRIS SLU
OSJETIL H
A

OKU DODIR
S
 OSJETILA

• osjetni organi bogati su receptorima ili

osjetnim tjelešcima koja reagiraju na
podražaje i pretvaraju ih u živčane impulse
koji se potom živcima prenose do određenog
dijela mozga

• svaki osjetni organ ima različite receptore

 Građa oka

vanjska ovojnica
(bjeloočnica)
srednja ovojnica
(žilnica)
rožnica unutarnja ovojnica
(mrežnica)
šarenica
zjenica
leća
vidni
živac
staklovina
Osjetilo vida: parne oči  vidni živci  središte za vid

OČNA JABUČICA
POMOĆNI DIJELOVI
• vanjska ovojnica
•OKA
očni kapci
(bjeloočnica)  rožnica
• srednja ovojnica • kožni nabor
• trepavice
(žilnica)  šarenica  zjenica
• unutarnja ovojnica (mrežnica) (vidne • obrve
• tri para mišića
stanice)
• leća
• očna vodica Uloga: zaštita i pokretanje oka
• staklovina

Uloga: stvaranje slike

 slika promatranog predmeta je
- nastajanje slike stvarna, ali umanjena i obrnuta
promatranog predmeta

svjetlosne zrake se odbijaju vidni živac

mozak
od predmeta
zrake svjetlosti se lome i ispravlja
i dolaze do oka
usmjeravaju prema sliku
unutarnjoj ovojnici

• poremećaji vida: kratkovidnost (ispravlja se udubljenom lećom),

dalekovidnost (ispravlja se ispupčenom lećom)
• sljepoća – potpuno odsustvo osjeta vida
• konjuktivitis – upala očne sluznice, virusna ili bakterijska
 UNUTARNJE UHO
Građa uha osjetilni organ za
orijentaciju i ravnotežu
bubnjić pužnica

ravnotežni živac
slušni živac

cijev koja povezuje

srednje uho sa
ždrijelom
uška slušne koščice
zvukovod SREDNJE UHO
VANJSKO UHO
Osjetilo za orijentaciju i ravnotežu

promjena položaja glave i tijela

uzrokuje
titranje tekućine u unutarnjem uhu
podražava
osjetilne stanice za gibanje i ravnotežu
pretvaraju podražaje
u živčane impulse
prenose se ravnotežnim živcem u
mozak
obradom podražaja

stvara spoznaje o smjeru nastalog pokreta

 OSTALA
OSJETILA
Osjetilo mirisa Osjetilo okusa Kožna
osjetila

- važna za preživljavanje, omogućuju trenutke ugode i radosti

- sličnost: građa i način prenošenja živčanih impulsa i nastanka osjeta u mozgu
 Obilježja živih bića
odnosi i održavanje
rast, razvoj i razmnožavanje
uravnoteženog stanja

organiziranost i
individualnost

promijenjivost
izmjena tvari
i energije
 STANIČNE
STRUKTURE I
NJIHOVE FUNKCIJE
BAKTERIJSKA STANICA
1 organizam = 1 stanica
BILJNA I ŽIVOTINJSKA STANICA
STANICA - osnovna gradivna i funkcionalna jedinica svih živih bića
 
stanična organizacija

PROKARIOTSKA STANICA EUKARIOTSKA STANICA

- nema oblikovanu jezgru – nukleoid - oblikovana jezgra
- nema organela - organeli
- biljna i životinjska
 STANIČNA MEMBRANA
• polupropusna i selektivno propusna “pregrada” između okoline i
unutrašnjosti stanice

glikoprotein
glikolipid

integralni
protein periferni
proteinski
protein
kanal
 STANIČNA MEMBRANA
a) pasivni prijenos b) aktivni prijenos

- bez utroška energije - uz utrošak energije

- difuzija i osmoza - ionske crpke
HOMEOSTAZA STANICE

Koji su osnovni mehanizmi

• skup ravnotežnih stanja unutar
održavanja homeostaze stanice?
fiziološkog raspona

procesi na staničnoj membrani enzimska aktivnost

 DIFUZIJA
• spontano kretanje tvari s područja njihove veće koncentracije u područje njihove
manje koncentracije, odnosno niz koncentracijski gradijent

PASIVAN PRIJENOS
 DIFUZIJA

jednostavna difuzija olakšana (potpomognuta)

difuzija

Pretpostavi po čemu se
razlikuju jednostavna i
olakšana difuzija.
 JEDNOSTAVNA DIFUZIJA

Koje molekule mogu proći jednostavnom

difuzijom kroz membranu?

male nepolarne molekule

O2 CO2
kroz fosfolipidni dvosloj
OLAKŠANA DIFUZIJA

• spontano kretanje tvari niz koncentracijski gradijent pomoću

membranskih proteina

specifični su za samo jednu vrstu

molekula koju prenose
 OLAKŠANA DIFUZIJA

proteinski kanal proteinski nosač

• hidrofilne molekule • glukoza

• ioni • aminokiseline

Kako molekula vode prolazi kroz staničnu

membranu? AKVAPORINI
 OSMOZA
• spontano kretanje čestica otapala kroz polupropusnu membranu
• čestice otapala kreću se s područja njihove veće koncentracije (manja koncentracija
otopine) u područje njihove manje koncentracije (veća koncentracija otopine)
 izotonična hipotonična hipertonična

životinjska stanica
(eritrocit)

očuvan liziran smežuran

st membrana

biljna stanica

očuvana napeta opuštena

AKTIVAN PRIJENOS
• potrebna energija  ATP Zašto je za aktivni prijenos
potrebna energija?


velike molekule i ioni
u suprotnom smjeru od koncentracijskog gradijenta

• proteinski nosači specifični za pojedine tvari

Na+ K+ Ca2+ Cl─ H+ Fe3+

 Natrij-kalijska ATPaza

ATP se razgrađuje i predaje jednu nosač se otvara za Na+ ione koji se na Na+ ioni otpuštaju se u izvanstaničnu
fosfatnu skupinu proteinskom nosaču njega spajaju tekućinu, K+ ioni spajaju se na nosač

proteinski nosač prebacio je 3 Na+ iona izvan

K ioni otpuštaju se u
+
fosfatna skupina otpušta se s
stanice, a ubacio 2 K+ iona u stanicu
citoplazmu nosača
 Kako u stanicu ulaze i izlaze mikroorganizmi,
velike molekule, čestice i tekućine?

ENDOCITO EGZOCITO
ZA ZA

FAGOCITOZA PINOCITOZA
• bakterije, velike • tekućina
molekule, čestice
 Označi s „+” vrstu prijenosa kojom određena tvar ulazi u stanicu.

  prijenos jednostavna olakšana aktivni

osmoza endocitoza
tvari difuzija difuzija prijenos
glukoza          
Na+, Ca 2+          
aminokiseline          
O2          
voda          
virusi          
CO2          
bakterije          
etanol          
CITOPLAZMA

citoplazma
• gusta masa različitih tvari

VODA
 RIBOSOMI
Imaju li prokariotkse i • sinteza proteina
eukariotske stanice jednako
građene ribosome?
 JEZGRA
• pohranjuje nasljednu uputu sadržanu u molekuli DNA (u genima)
• upravlja cjelokupnim staničnim aktivnostima

pore

jezgrina ovojnica
(dvije membrane)

jezgrica
 ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM
• povezuje jezgrinu ovojnicu sa
ribosomi staničnom membranom
proteini
• sinteza lipida i proteina
hrapavi ER

Po čemu se
razlikuju hrapavi i
glatki ER glatki ER?
lipidi
 GOLGIJEV APARAT

• obrada i pakiranje molekula u mjehuriće

cisterne

Golgijevi mjehurići
 LIZOSOM
• nastanak  Golgijev mjehurić
• razgradnja tvari  stanična probava

probavni
enzimi
 MITOHONDRIJ
• samoumnažajući organeli
• sinteza vlastitih proteina

• stanično disanje
 STANIČNA STIJENKA

• oblik, čvrstoća i zaštita

bakterijska biljna
stanica stanica
 VAKUOLA
• pohrana različitih tvari
• održavanje napetosti stanične membrane  tlak

VAKUOL
A
 PLASTIDI
kromoplast Uloga? KLOROPLAST
• fotosinteza
privlačenje
životinja

amiloplast

skladištenje
energije
Sličnosti i razlike stanica
STANIČNE STRUKTURE- obavljanje životnih aktivnosti

Zajedničke svim stanicama

 citoplazma – gusta masa različitih tvari  većinom voda

 stanična membrana – regulira protok tvari (iz stanice i u stanicu)

 ribosomi – strukture bez membrane  sinteza proteina

 
 Zajedničke biljnim i životinjskim stanicama:
 jezgra - kontrola svih aktivnosti u stanici
- jezgrica – sinteza rRNA

 endoplazmatski retikulum
a) hrapavi ER – ribosomi  sinteza proteina
b) glatki ER – sinteza fosfolipida, steroida i masnih kiselina

 Golgijev aparat – obrada i pakiranje složenih molekula u mjehuriće

 lizosomi – enzimatska razgradnja molekula i čestica  stanična probava

 mitohondriji – samoumnažajući organeli, sinteza vlastitih proteina

– stanično disanje – oslobađanje energije
 Zajedničke biljnim i prokariotskim stanicama:
 stanična stijenka – oblik, čvrstoća i zaštita
 

Specifične samo za biljne stanice:

 vakuola – pohrana rezervnih tvari, vode i suvišnih tvari

– održavanje napetosti stanične membrane
 plastidi – sadrže pigmente
– samoumnažajući organeli, sinteza vlastitih proteina
– kloroplast  proces fotosinteze, kromoplast i amiloplast
 ENDOSIMBIOTSKA TEORIJA
NASTANAK EUKARIOTSKE STANICE

jezgra i membranski sustavi = uvrnuće stanične membrane

mitohondrij = aerobne bakterije
kloroplast = cijanobakterije
 Virusi i prioni – infektivne čestice

VIRUSI nisu živa bića PRIONI

umnožavanje
nukleinska protein
kiselina nemaju staničnu
građu
abnormalan
uzročnici protein
bolesti

normalan
protein

• virusne bolesti: prehlada, gripa, AIDS, bjesnoća, hepatitis • prion: kravlje ludilo
 BINARNA FISIJA
• dioba kojom iz postojeće stanice, koja je ujedno čitav organizam, nastaju
dvije nove stanice - dva nova organizma
 BINARNA FISIJA
• prije diobe stanica udvostruči svoj genetički materijal i poveća volumen
mjesto na kojem
se lanci razdvajaju
1. kružna molekula DNA
prihvaća se za membranu
udvostručenje
molekule DNA

2. udvostručenje
molekule DNA dvije kružne
molekule DNA
 BINARNA FISIJA
1. kružna molekula DNA prihvaća se za membranu

2. udvostručenje molekule DNA

3. rast i produžavanje membrane i stanične stijenke, odmicanje

molekula DNA

4. stvaranje procjepa- postupno oblikovanje nove membrane i

stijenke

5. odvojene stanice kćeri s identičnim genetskim materijalom

 KLONOVI
Može li se razlikovati genom dviju stanica nastalih binarnom fisijom
iz iste početne stanice? Objasni svoj odgovor.

• pogreška u prepisivanju
molekule DNA
• promjena molekule DNA
uslijed djelovanja okoliša
(mutacija)
 Koliko će novih bakterijskih stanica nastati od jedne bakterije u tijelu
domaćina 3 sata nakon zaraze, ako bakterije imaju sposobnost dijeljenja
svakih 20 minuta?

n
2
Broj nastalih bakterija binarnom fisijom u određenom
vremenu:
Broj bakterija = A x 2n
A = broj početnih bakterija
n = broj binarnih fisija u određenom vremenu
STANIČNI CIKLUS EUKARIOTA
- MITOZA
 STANIČNI CIKLUS EUKARIOTA
Stanična dioba G1-faza
Stanica iz okoliša uzima
Interfaza potrebne stvari za rast i
proizvodnju proteina.

Stanična dioba
G2-faza S-faza
Priprema stanice za Udvostručenje molekule
diobu- stvaranje DNA i staničnih
proteina i organela. struktura. Stanični ciklus kontroliraju
„STANI” i „KRENI” proteini
koji signaliziraju stanici da
zaustavi
ili nastavi stanični ciklus.
G0-faza
Stanica miruje- ne ulazi u stanični ciklus, ali
obavlja svoju specifičnu funkciju u organizmu

„STOP”

• provjera molekule DNA

• provjera količine energije i proteina

„GO”

Nastavak staničnog ciklusa

Pokušaj popravka oštećene molekule DNA
 apoptoza ili tumor

„STOP”

• provjera replikacije molekule DNA

„GO”

Nastavak staničnog ciklusa,

priprema za staničnu diobu
 Što se može dogoditi sa
stanicom ako dođe do
oštećenja „STOP” i „GO”
proteina?

nekontrolirana dioba
stanice  tumor
 STANIČNI CIKLUS EUKARIOTA
• životni ciklus stanice = interfaza + stanična dioba (mitoza)

INTERFAZA
= faza između dvije diobe

a) G1– faza (engl. gap = rupa, prekid)

• biosinteza bjelančevina, povećanje volumena stanice (rast)
• može trajati 15 sati do nekoliko mjeseci

b) S – faza (engl. synthesis = spajanje)

• udvostručenje molekule DNA, kromosomi postaju dvostruki
• traje oko 10 sati
c) G2 – faza
• priprema stanice za novu diobu
• traje oko 2 sata
» G0 - faza
• stanice se ne dijele (npr. živčane stanice – nemaju centrosom)
 Mitoza – proces koji omogućuje rast, obnavljanje, ali i
razmnožavanje

MITOZA
• prethodi joj replikacija DNA

• dioba stanica

• dvije stanice kćeri

• isti broj kromosoma kao i

roditeljska stanica
 PROFAZA
• spiralizacija kromatina
• vidljivi kromosomi  dvije sestrinske kromatide
• raspadanje jezgrine ovojnice
• centrosomi putuju prema polovima i stvaraju niti diobenog vretena
(u biljnoj stanici polarne kape)
 METAFAZA

• kromosomi se prihvaćaju za niti diobenog vretena i poredaju se u

ekvatorijalnoj ravnini
• najjače kondenzirani  najbolje se vide
 ANAFAZA
• DNA se udvostručuje u području centromera  odvajanje sestrinskih
kromatida
• svaka kromatida  jedan kromosom
• identične kromatide putuju prema suprotnim polovima
 TELOFAZA
• odvojene grupe kromosoma na suprotnim polovima stanice
• despiralizacija kromosoma
• pojavljuje se jezgrina ovojnica
• počinje citokineza
 MITOZA • dioba tjelesnih stanica (rast, obnavljanje, razvoj)

1. PROFAZA: 2. METAFAZA:
• spiralizacija kromatina • kromosomi se prihvaćaju za niti diobenog
• vidljivi kromosomi  dvije sestrinske kromatide vretena i poredaju se u ekvatorijalnoj
• raspadanje jezgrine ovojnice ravnini
• centrosomi putuju prema polovima i stvaraju niti diobenog • najjače kondenzirani  najbolje se vide
vretena (u biljnoj stanici polarne kape) • 2n dvostrukih kromosoma (4n kromatida)
• 2n dvostrukih kromosoma (4n molekula DNA, 4n
kromatida) 4. TELOFAZA:
3. ANAFAZA: • odvojene grupe kromosoma na suprotnim
polovima stanice
• DNA se udvostručuje u području centromera 
• despiralizacija kromosoma
odvajanje sestrinskih kromatida
• pojavljuje se jezgrina ovojnica
• svaka kromatida  jedan kromosom
• počinje citokineza
• identične kromatide putuju prema suprotnim polovima • svaka nova jezgra ima 2n jednostrukih
• 4n jednostrukih kromosoma (4n molekula DNA) kromosoma

CITOKINEZA – dioba citoplazme, tj. dioba stanice

 a) Koliko kromosoma ima čovjek u tjelesnim stanicama?
b) Koliko kromosoma ima čovjek u spolnim stanicama?

haploidan broj
diploidan broj kromosoma
kromosoma n
2n
c) Zašto su u prikazu ukupnog broja kromosoma kod čovjeka dva kromosoma
označena istim brojem/slovom?
d) Objasni koja slika prikazuje ukupan broj kromosoma kod muškaraca, a koja kod
žena. Te objasni koje su moguće kombinacije kromosoma u pojedinoj gameti.

A. B.
STANIČNI CIKLUS EUKARIOTA
- MEJOZA
https://www.youtube.com/watch?v=VzDMG7ke69g
 MEJOZA

• prethodi joj replikacija DNA

• dvije uzastopne diobe I. mejotska dioba

- redukcijska

• četiri stanice kćeri

• polovičan broj kromosoma II. mejotska dioba -

u odnosu na roditeljsku st. ekvacijska
PROFAZA I

• razgradnja jezgrine ovojnice

• oblikovanje diobenog vretena
• spajanje homolognih kromosomi u BIVALENTE
(TETRADE)
CROSSING OVER
▪ ključan korak u rekombinaciji gena
▪ izmjena dijela nesestrinskih kromatida
▪ kromatide se prelome i prespoje
▪ mjesto križanja - hijazma
METAFAZA I
• bivalenti se poredaju u metafaznu ravninu i
prihvate za niti diobenog vretena
• obje kromatide jednog homologa u
bivalentu orijentiraju se prema istom polu,
a kromatide drugog homologa prema
suprotnom polu stanice
ANAFAZA I

• odvajanje homolognih kromosoma

koji s obje sestrinske kromatide
putuju na suprotne polove
• kromosomi  dvije kromatide
(dvostruki kromosom)
• redukcija broja kromosoma
TELOFAZA I

• formiranje jezgrine ovojnice

• razgradnja diobenog vretena
• dekondenzacija kromosoma
• na polovima se oblikuju jezgre koje
imaju jedan kromosom iz
homolognog para građen od dvije
sestrinske kromatide

• citokinezom nastaju 2 stanice kćeri s

HAPLOIDNIM BROJEM
KROMOSOMA
 MEJOZA II - EKVACIJSKA DIOBA
• haploidne stanice koje su prije nastale, ulaze u mejozu II
• odvija se isto kao mitoza
• faze se označavaju s II, a iste su kao u mitozi

RAZLIKA:
• u anafazi II se razdvajaju sestrinske kromatide koje su
različitog genetičkog materijala zbog ukrižanja u profazi
I

• nakon citokineze nastaju: 4 genetički različite haploidne

stanice (gamete)
 II. MEJOTSKA DIOBA:
profaza II

• ne prethodi joj interfaza

metafaza II • rezultat  4 haploidne stanice

bez kromatidne izmjene kromatidna izmjena

anafaza II

2 i 2 stanice različite sve 4 stanice različite

telofaza II
Broj kombinacija gameta  2n 
n – broj kromosoma koji su
različiti
Važnosti procesa
MEJOZE:

• redukcija broja kromosoma

• genetička raznolikost:

1) kromatidna izmjena
2) nasumično razmještanje kromosoma u metafazi
3) slučajna oplodnja
SLIČNOSTI I RAZLIKE
STANIČNIH DIOBA
 MITOZA I MEJOZA U ČOVJEKA
GAMETOGENEZA
= mitoza + mejoza

• sjemenici (sjemeni kanalići) • jajnici (Graafov folikul)

• spermatogeneza  spermiji • oogeneza  jajna stanica
 spermatogeneza oogeneza

spermatogonija
2n 2n oogonija

primarna 2n 2n primarna
spermatocita oocita
prva mejotska dioba
sekundarna sekundarna
n n n n
spermatocita oocita
druga mejotska dioba
n n n n n n n n

spermatide jajna stanica 3 polarna tijela

• spermij (n=23) + jajna stanica (2=23) = ZIGOTA (2n=46)

EMBRIOGENEZA = brazdanje + gastrulacija

BRAZDANJE• tijekom brazdanja zigota ne raste
B
R
A
Z
D
oplodnja zigota dvostanični oblik četverostanični oblik morula A
2n = 46 N
J
E
MITOZA GASTRULACIJA

specijalizacija
stanica
zametak gastrula blastula

• GASTRULA - 3 zametna listića - ektoderm, endoderm i mezoderm

- koji je ujedno početni stadij organogeneze, tj. formiranja
određenih organa iz pojedinih slojeva ili listića gastrule.