Imunološka tolerancija i

autoimunost

Prof. dr. sc. Ivan Ćavar, dr. med.

Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru
2020.
 Imunološka tolerancija i autoimunost
• Imunološka tolerancija (IT) = nereagiranje na vlastite antigene
• Održava se usprkos činjenici što se tijekom normalnog sazrijevanja limfocita
stalno stvaraju one stanice koje su sposobne prepoznati vlastite antigene
• Mnogi vlastiti antigeni imaju stalan pristup imunološkom sustavu
• Moraju postojati mehanizmi koji sprječavaju imunološki odgovor na
vlastite antigene, tj. imun. sustav ima sposobnost razlikovanja vlastitih od
stranih antigena
• Autoimunost = imunološki sustav reagira protiv vlastitih stanica i tkiva
• Autoimune bolesti nastaju kao posljedica pogreške u toleriranju vlastitog
 Imunološka tolerancija: značaj i mehanizmi
• Imunološka tolerancija (IT) je odsustvo imunološke reakcije na antigene, koja
se razvija nakon izlaganja limfocita tim antigenima
• Imunogeni antigeni: izazivaju imunološki odgovor, tj. proliferaciju i
diferencijaciju specifičnog klona limfocita
• Tolerogeni antigeni: izazivaju toleranciju, tj. izazivaju inaktivaciju (anergiju)
limfocita sa specifičnim receptorom na taj antigen
• Fenomen IT važan zbog:
• Upoznavanje mehanizma nastanka autoimunih bolesti
• Sprječavanje ili kontrola neželjenih imunoloških reakcija (liječenje alergijskih i
autoimunih bolesti, sprječavanje odbacivanja transplantiranih organa i mat. stanica)
 Imunološka tolerancija: značaj i mehanizmi
• Centralna tolerancija: IT na različite vlastite antigene potaknuta susretom
limfocita u sazrijevanju i antigena u centralnim limfnim organima

• Periferna tolerancija: IT koja nastaje kad zreli limfociti susretnu vlastite

antigene u perifernim limfnim organima ili tkivima (PLO/PLT)

• Pomagačke T-st. koordiniraju gotovo sve imunološke odgovore na

proteinske antigene
• IT posredovana njima može biti dovoljna u sprječavanju staničnih i humoralnih
imunoloških odgovora
 Centralna i periferna
tolerancija na vlastite
antigene

Central tolerance: Immature lymphocytes specific for

self antigens may encounter these antigens in the
generative (central) lymphoid organs and are
deleted; B lymphocytes may change their specificity
(receptor editing); and some T lymphocytes develop
into regulatory T cells. Some self-reactive
lymphocytes may complete their maturation and
enter peripheral tissues. Peripheral tolerance:
mature self-reactive lymphocytes may be inactivated
or deleted by encounter with self antigens in
peripheral tissues or suppressed by regulatory T
cells.
 Centralna tolerancija posredovana limfocitima
T
• Glavni mehanizam: umiranje nezrelih T-st. i stvaranje regulacijskih CD4+ T-st.
• Negativna selekcija je glavni mehanizam centralne tolerancije
• Nezreli limfocit CD4+ ili CD8+ koji jakim afinitetom prepoznaje vlastiti antigen u sklopu
vlastite molekule MHC umire apoptozom
• Antigen mora biti prisutan u velikoj konc. u timusu
• Limfociti moraju izražavati TCR koji vlastite antigene prepoznaje jakim afinitetom
• Antigeni: proteini plazme i stanični antigeni
• Protein AIRE (engl. autoimmune regulator) odgovoran za izražaj perifernih tkivnih
antigena u timusu
• Mutacije gena AIRE: oslobađanje autoreaktivnih limfocita iz timusa koji napadaju
periferna tkiva (ugl. endokrine organe)
 Centralna
tolerancija
posredovana
limfocitima T

Strong recognition of self

antigens by immature T cells
in the thymus may lead to
death of the cells (negative
selection, or deletion), or the
development of regulatory T
cells that enter peripheral
tissues.
 Periferna tolerancija posredovana limfocitima
T
• Pokreće se kad zrele T-stanice prepoznaju vlastite antigene u PLT, što uzrokuje
funkcionalnu inaktivaciju (anergije) ili apoptotičku smrt stanica
• Može nastati kad su autoreaktivni limfociti suprimirani regulacijskim T-st.
• Vrlo važna u sprječavanju odgovora T-stanica na vlastite antigene koji nisu
prisutni u timusu
• Rezervni mehanizam za sprječavanje autoimunih bolesti kad centralna
tolerancija nije potpuna
• Prepoznavanje antigena bez prikladne kostimulacije rezultira anergijom ili
apoptozom T-st., ili čini T-st. osjetljivima na supresiju regulacijskim T-stanicama
 Periferna
tolerancija
posredovana
limfocitima T
A, Normal T cell responses
require antigen recognition and
costimulation.
B, Three major mechanisms of
peripheral T cell tolerance are
illustrated: cell-intrinsic anergy,
suppression by regulatory T cells,
and deletion (apoptotic cell
death). TCR, T cell receptor.
 Anergija T-stanica
• Dugoživuća, funkcionalna nereaktivnost koja se pokrene kada T-stanice prepoznaju
vlastite antigene bez kostimulacije

• Anergične stanice preživljavaju, ali nisu sposobne reagirati na antigen

• Mehanizmi indukcije anergije:
• Kompleks TCR može izgubiti sposobnost prijenosa aktivacijskih signala u stanicu
• Prijenos inhibicijskih signala putem inhibicijskih receptora CTLA-4 (CD152) ili PD-1

• Unatoč dokazima na animalnim modelima, još uvijek nije jasno jesu li anergične T-
st. prisutne u većine zdravih ljudi i da li je njihov gubitak povezan s razvojem
autoimunosti
Anergija T-
st.
If a T cell recognizes antigen
without strong
costimulation, the TCRs may
lose their ability to deliver
activating signals, or the T
cell may engage inhibitory
receptors, such as cytotoxic T
lymphocyte–associated
protein 4 (CTLA-4) and
programmed cell death
protein 1 (PD-1), that block
activation.
 Regulacija odgovora T-stanica inhibicijskim
receptorima
• CTLA-4 je prolazno izražen na aktiviranim CD4+ T-st., a trajno na reg. T-st.
• Blokira i odstranjuje molekulu B7 s površine APC → sprječavanje aktivacije T-st.
• Šalje inhibicijske signale u T-stanice
• CTLA-4 ima veći afinitet za B7 kostimulatore od molekule CD28
• Kad DCs predočuju vlastite antigene ekspresija B7 molekula je mala

• PD-1 je izražen na CD4+ i CD8+ T-stanicama nakon stimulacije antigenom

• Posjeduje sekvence ITIM u citosolnom dijelu: provođenje inhibicijskog signala u stanicu

• Blokada kontrolne točke: terapijska primjena At koja blokiraju inhib. receptore

• U bolesnika sa zloćudnim tumorima
Mehanizmi djelovanja i
svojstva CTLA-4 i PD-1
 Imunosupresija posredovana regulacijskim T-st.
(Treg)
• Treg limfociti razvijaju se u timusu (uglavnom) ili perifernim tkivima pri
prepoznavanju vlastitih antigena
• Suprimiraju aktivaciju limfocita specifičnih za vlastite antigene
• Većina Treg jesu CD4+ i jako izražavaju CD25 (α lanac IL-2R); TGF-β potiče njihov
nastanak
• Izražavaju transkripcijski faktor FoxP3, potreban za njihov razvoj i funkciju
• Mutacija FoxP3 gena u ljudi: multiorganska autoimuna bolest IPEX

• Preživljavanje i funkcioniranje Treg ovisi o IL-2

• Mehanizmi kojima Treg suprimiraju imunološki odgovor:
- Proizvodnja inhibicijskih citokina (IL-10 i TGF-b): inhibicija T-st., DC, makrofaga
- Visok izražaj CTLA-4 (blokada i uklanjanje B7) i IL-2R (potrošnja IL-2)
 Razvoj i
funkcija Treg
CD4+ T cells that recognize self antigens
may differentiate into regulatory cells in
the thymus or peripheral tissues, in a
process that is dependent on the
transcription factor FoxP3. (The larger
arrow from the thymus, compared with
the one from peripheral tissues, indicates
that most of these cells probably arise in
the thymus.) These regulatory cells inhibit
the activation of naive T cells and their
differentiation into effector T cells by
contact-dependent mechanisms or by
secreting cytokines that inhibit T cell
responses. The generation and
maintenance of regulatory T cells also
require interleukin-2 (not shown). DC,
Dendritic cell; NK, natural killer.
 Delecija: apoptoza zrelih limfocita
• Prepoznavanje vlastitih antigena može pokrenuti apoptozu koja uzrokuje
uklanjanje (deleciju) autoreaktivnih limfocita
• Dva mehanizma apoptoze pokrenuta prepoznavanjem vlastitih antigena:
• Stvaranje proapoptotskih proteina → stvaranje kaspaza
• Zajednička ekspresija receptora smrti i njihovih liganada: FasL – Fas (CD95)
• FasL izražen na limfocitima T, Fas na drugim vrstama stanica, npr. limfocitima B

• Vlastiti antigeni su predočeni u timusu gdje potiču deleciju i stvaranje Treg

• Vlastiti antigeni su predočeni mirujućim APC u odsutnosti kostimulacije, tj.
prirođenog imunološkog odgovora
 Mehanizmi apoptoze
limfocita T
T cells respond to antigen presented by normal
APCs by secreting IL-2, expressing antiapoptotic
proteins, and undergoing proliferation and
differentiation. The antiapoptotic proteins
prevent the release of mediators of apoptosis
from mitochondria. Self antigen recognition by T
cells without costimulation may lead to relative
deficiency of intracellular antiapoptotic proteins,
and the excess of proapoptotic proteins causes
cell death by inducing release of mediators of
apoptosis from mitochondria (death by the
mitochondrial [intrinsic] pathway of apoptosis).

Alternatively, self antigen recognition may lead

to expression of death receptors and their
ligands, such as Fas and Fas ligand (FasL), on
lymphocytes, and engagement of the death
receptor leads to apoptosis of the cells by the
death receptor (extrinsic) pathway.
Features of protein antigens that influence the choice between T cell tolerance and activation
 Centralna tolerancija posredovana B-stanicama
• Kad nezreli lim B stupe u snažan kontakt s vlastitim neproteinskim ili topljivim
proteinskim antigenima u koštanoj srži, B-stanice :
1. Mijenjaju specifičnost svog receptora (uređivanje receptora)
• Ponovno izražavanje RAG gena i rekombinacija Ig lakih lanaca
• Stvaranje novog receptora koji neće biti specifičan za vlastiti antigen

2. Delecija (ako uređivanje receptora nije uspješno)

• Indukcija signala smrti i apoptoza (mehanizam negativne selekcije B-stanica)

3. Anergija (potaknuta npr. topljivim proteinima)

• B-stanice prepoznaju takve antigene niskom avidnošću
• Smanjen izražaj BCR → funkcionalna inaktivacija B-stanica
Centralna tolerancija
posredovana nezrelim B-
st.

An immature B cell that recognizes self

antigen in the bone marrow changes its
antigen receptor (receptor editing), dies
by apoptosis (negative selection, or
deletion), or reduces antigen receptor
expression and becomes functionally
unresponsive.
 Periferna tolerancija posredovana B-stanicama

• Zreli B limfociti koji susretnu vlastiti antigen u PLT postaju nesposobni

reagirati na taj antigen

• Mehanizmi periferne tolerancije u PLT:

1. Izostanak pomoći T-stanica (uklonjene ili tolerantne) → anergija ili
apoptoza B-stanica
2. Pomagačke T-stanice izražavaju FasL → apoptoza B-st. koje izražavaju Fas
3. Podražaj inhibicijskih receptora na B-stanicama
4. Treg stanice mogu pridonijeti toleranciji posredovanoj B-stanicama
 Periferna
tolerancija
posredovana B-st.
A mature B cell that recognizes a
self-antigen without T cell help is
functionally inactivated and
becomes incapable of responding to
that antigen (anergy), or it dies by
apoptosis (deletion), or its activation
is suppressed by engagement of
inhibitory receptors.
 Tolerancija komenzalnih m.o. u crijevima i
koži
• Mikrobiom zdravih ljudi sastoji se od oko 1014 bakterija i virusa (10x više
od broja ljudskih stanica)

• Komenzalni m.o. u crijevima (crijevna mikroflora) pomažu u probavi i

apsorpciji hrane, sprječavaju rast potencijalno opasnih mikroba

• Mehanizmi tolerancije u crijevima (u koži još nepoznati):

• Puno Treg stanica u sluznici koje stvaraju IL-10
• Osobitost da TLR u DCs češće prenose inhibicijske signale
• Odvajanje nekih bakterija od crijevnog epitela
 Tolerancija fetalnih antigena: mehanizmi
• Stvaranje perifernih FoxP3+ Treg stanica specifičnih za očeve antigene

• Odsustvo upalnih antigena u trudnoj maternici

• Slabo predočavanje antigena u posteljici

• Nemogućnost stvaranja štetnog Th1 odgovora u trudnoj maternici

 Autoimunost
• Definirana kao imunološki odgovor na vlastite antigene
• Prevalencija autoimunih bolesti u razvijenim zemljama: 2-5 %
• Autoimune bolesti mogu biti organospecifične (zahvaćaju 1 organ) ili sistemske
(zahvaćaju više organa i tkiva)

• Oštećenje tkiva može biti uzrokovano:

• At protiv vlastitih antigena
• T-stanicama reaktivnim na vlastite antigene

• Patogenetski čimbenici:
• Genetski → zadržavanje autoreaktivnih limfocita T i B
• Okolišni (upala) → tkivno oštećenje → stvaranje autoreaktivnih T-stanica ili At
 Pretpostavljeni
mehanizmi autoimunosti

In this proposed model of organ-specific T cell–

mediated autoimmunity, various genetic loci may
confer susceptibility to autoimmunity, probably
by influencing the maintenance of self-tolerance.
Environmental triggers, such as infections and
other inflammatory stimuli, promote the influx of
lymphocytes into tissues and the activation of
antigen-presenting cells (APCs) and subsequently
of self-reactive T cells, resulting in tissue injury.
 Genetski čimbenici
• Nasljedni rizik za mnoge autoimune bolesti (AB) pripisuje se većem broju
genskih lokusa, a najveći je doprinos gena HLA/MHC
• Polimorfizmi i mutacije gena
• AB češće u srodnika (jednojajčani blizanci) nego u općoj populaciji

• Mnoge AB povezane su s određenim alelima HLA/MHC

• Učestalost određene AB često je veća u osoba koje naslijede određeni alel/e HLA
• Određeni HLA aleli nisu uzrok određenoj AB, samo povećavaju rizik za njen nastanak
• Nije poznato kako HLA pridonose razvoju AB
• Hipoteza: određeni HLA aleli mogu biti posebno učinkoviti u predočavanju vlastitih
peptida autoreaktivnim T-st. u PLT ili su neučinkoviti u njihovom predočavanju u timusu
Povezanost autoimunih bolesti i alela HLA/MHC
 Polimorfizmi gena koji nisu HLA povezani
su s različitim autoimunim bolestima i
mogu pridonijeti manjku toleriranja
vlastitog ili poremećenoj aktivaciji limfocita
 Etiologija autoimunih bolesti (AB)
• Točna etiologija čestih AB još uvijek nije poznata, unatoč sve većem
znanju o imunološkim poremećajima koji mogu pogodovati
autoimunosti
• AB u ljudi su obično heterogene i multifaktorske
• Vlastiti antigeni često su nepoznati
• AB se može klinički očitovati dugo nakon što je autoimuna reakcija počela
• Većina osoba s određenim predisponirajućim HLA alelom neće razviti AB
 Uloga infekcije i drugih okolišnih čimbenika
Nekoliko je načina na koji infekcije mogu pridonijeti autoimunosti:
• ↑ stvaranje kostimulatora i citokina u tkivnim APC → ↑ aktivacija auto-
raktivnih T-stanica
• Neki mikrobi stvaraju peptidne antigene koji su slični vlastitim antigenima
(križna reaktivnost ili molekularna mimikrija); npr. reumatska vrućica
• Promjena kemijske strukture vlastitih antigena; npr. zamjena arginina citrulinom
u vlastitim proteinima kod bakterijskih periodontalnih infekcija pogoduje nastanku RA
• Oslobađanje antigena iz oštećenih tkiva koji su normalno odijeljeni od
imunološkog sustava (npr. trauma/upala oka i testisa)
• Ostali čimbenici: oštećenje mikrobioma, ženski spol, sunčeva svjetlost…
 Mehanizmi kojima m.o.
mogu poticati imunost

A, Normally, an encounter of mature T cells

with self antigens presented by resting tissue
antigen-presenting cells (APCs) results in
peripheral tolerance.
B, Microbes may activate the APCs to express
costimulators, and when these APCs present
self antigens, the specific T cells are
activated, rather than being rendered
tolerant.
C, Some microbial antigens may cross-react
with self antigens (mimicry). Therefore,
immune responses initiated by the microbes
may become directed at self cells and self
tissues. This figure illustrates concepts as
they apply to T cells; molecular mimicry also
may apply to self-reactive B lymphocytes.