Imunost posredovana T-

stanicama (TCMI)

Prof. dr. sc. Ivan Ćavar, dr. med.

Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru
2020.
 Imunost posredovana T-stanicama (TCMI)
 Glavna uloga lim T je u TCMI, koja pruža obranu od mikroba koji žive i
razmnožavaju se u stanicama domaćina.

 Neki od mikroba razvili su mehanizme izbjegavanja mikrobicidne aktivnosti

fagocita. U takvim infekcijama T-stanice će stimulirati sposobnost makrofaga da
ubiju mikrobe.

 Neke izvanstanične mikrobe, poput bakterija i gljivica, uništavaju neutrofili.

Helmintičke parazite uništavaju eozinofili. T-stanice osiguravaju obranu
privlačenjem ovih leukocita.

 T-stanice ubijaju zaražene stanice (posebno s virusima koji izbjegavaju

mikrobicidne mehanizme) i tako eliminiraju izvor zaraze.
 Imunost posredovana T-stanicama (TCMI)

 Druga populacija T-st. pomaže B-st. u stvaranju At

 Većina funkcija T-stanica zahtijeva da one stupaju u

interakciju s drugim stanicama - fagocitima, inficiranim
stanicama, limfocitima B

 Početak odgovora T-stanica zahtijeva da naivne T-stanice

prepoznaju antigene prikazane na DCs
Vrste unutarstaničnih mikroba protiv kojih se bori TCMI

A, Microbes may be ingested

by phagocytes and may
survive within vesicles
(phagolysosomes) or escape
into the cytosol, where they
are not susceptible to the
microbicidal mechanisms of
the phagocytes. B, Viruses
may infect many cell types,
including nonphagocytic
cells, and replicate in the
nucleus and cytosol of the
infected cells. Rickettsiae
and some protozoa are
obligate intracellular
parasites that reside in
nonphagocytic cells.
 Faze odgovora T-stanica
 Naivni lim T prepoznaju antigene u PLT, što inicira proliferaciju
T-st. i njihovu diferencijaciju u efektorske i memorijske stanice

 Izvršne stanice obavljaju svoje funkcije kada su aktivirane istim

antigenima u bilo kojem zaraženom tkivu

 Odgovori naivnih limfocita T na stanične mikrobne antigene

sastoje se od niza uzastopnih koraka koji rezultiraju
povećanjem broja antigen-specifičnih T-stanica i pretvorbom u
efektorske i memorijske stanice
Aktivacija i izvršni
mehanizmi TCMI
 Indukcija i izvršne faze TCMI

 IL-2, kojeg stvaraju T-st. aktivirane antigenom, potiče

njihovu proliferaciju, što rezultira brzim porastom tih
stanica - klonalna ekspanzija

 Aktivirani lim T se diferenciraju u efektorske T-stanice

 Mnoge efektorske T-st. migriraju na mjesto infekcije,

neke ostaju u limfnim čvorovima gdje daju signal B-st.

 Neke od T-st. razvijaju se u memorijske T-stanice

 Indukcija i izvršne faze TCMI

 Kako efektorske T-stanice uklanjaju uzročnike zaraze, tako se

uklanjaju i podražaji koji su ih aktivirali
 Ovaj slijed događaja zajednički je za CD4 + i CD8+ lim T

 Naivne i efektorske T-stanice imaju različite obrasce cirkula-cije

i migracije kroz tkiva

 Naivne T-stanice recirkuliraju kroz PLT, gdje se antigeni

prerađuju i prikazuju u sklopu mol. MHC na DCs

 Izvršne T-st. iz PLT migriraju na mjesto infekcije

 Koraci u aktivaciji limfocita T

Naive T cells recognize MHC-associated peptide antigens displayed on APCs and other signals (not shown). The T cells
respond by producing IL-2 and expressing receptors for IL-2, leading to an autocrine pathway of cell proliferation. The
result is expansion of the clone of T cells that are specific for the antigen. Some of the progeny differentiate into effector
cells, which serve various functions in CMI, and memory cells, which survive for long periods.
 Prepoznavanje antigena i kostimulacija

 Započinjanje odgovora T-st. zahtijeva da više receptora

na T-st. prepozna njihove specifične ligande na APC

 TCR prepoznaje peptidne antigene u sklopu MHC

 CD4 i CD8 koreceptori na T-stanicama prepoznaju MHC
molekule na APC i pomažu TCR kompleksu u provođenju
aktivirajućih signala
 Adhezijske molekule učvršćuju vezanje T-stanica za APC
 Kostimulatori na APC nakon susreta s mikrobima vezuju se na
kostimulacijske receptore na naivnim T-stanicama
 Citokini pojačavaju odgovor T-stanica
 Prepoznavanje
antigena i
kostimulacija

Immunoreceptor tyrosine-
based activation motifs
(ITAMs) are the regions of
cytosolic tails of signaling
proteins that are phospho-
rylated on tyrosine residues
and become docking sites for
other tyrosine kinases.

Immunoreceptor tyrosine-
based inhibitory motifs (ITIMs)
are the regions of signaling
proteins that are sites for
tyrosine phosphatases that
counteract actions of ITAMs.
 Prepoznavanje peptida u sklopu mol. MHC
 TCR i CD4/CD8 zajedno prepoznaju komplekse peptidnih anti-
gena i MHC mol. na APC, a to daje prvi signal za aktivaciju T-st.
 TCR prepoznaje predočeni peptid i ostatke MHC molekule
smještene oko pukotine za vezanje peptida

 CD4 ili CD8 veže mol. MHC klase II ili klase I na mjestu različitom
od pukotine za vezanje peptida: potrebno za pokretanje
signalizacije iz TCR kompleksa

 TCR je nekovalentno vezan s kompleksom transmembranskih

signalnih proteina koji uključuju tri CD3 proteina i protein ς
 Prepoznavanje peptida u sklopu mol. MHC

 TCR, CD3 i protein ς čine TCR kompleks

 Signalne funkcije TCR iste su u svim klonovima T-st.

 Neki toksini mogu se vezati za TCR i mol MHC II. bez da

zauzmu pukotinu koja veže peptide i tako induciraju
prekomjerno oslobađanje citokina – tzv. superantigeni
 Prepoznavanje antigena i
provođenje signala tijekom
aktivacije T-stanica

Different T cell molecules

recognize antigen and
deliver biochemical signals
to the interior of the cell.
The CD3 and ζ proteins are
noncovalently attached to
the TCR α and β chains.
The figure illustrates a CD4+
T cell; the same interactions
are involved in the
activation of CD8+ T cells,
except that the coreceptor
is CD8 and the TCR
recognizes a peptide–class I
MHC complex.
 Uloga adhezijskih molekula (AM)

 AM na T-stanicama prepoznaju svoje ligande na APC i

stabiliziraju vezanje T-stanica za APC
 Najvažnije AM su integini
 Glavni integrin T-stanica jest LFA-1, čiji je ligand na APC
ICAM-1
 Na naivnim T-st., LFA -1 integrin je u stanju niskog
afiniteta, prepoznavanje antigena povećava afinitet
 Integrini također imaju važnu ulogu u usmjeravanju
migracije efektorskih T-stanica i ostalih leukocita

 Uloga kostimulacije u aktivaciji T-stanica

 Potpuna aktivacija T-st. ovisi o prepoznavanju kostimulatora na

APC-u osim antigena
 Kostimulatori osiguravaju «drugi signal» za aktivaciju T-st.
 Najbolje definirani kostimulatori na APC su dva homologna
proteina B7-1 (CD80) i B7-2 (CD86), čija se ekspresija povećava
kad APC susretnu mikrobe
 B7 proteine prepoznaje receptor zvan CD28, koji je izražen na
većini T-stanica i ključan je za njihov odgovor
 Protein zvan ICOS (homologan CD28) ima važnu
ulogu u razvoju i funkciji Tfh-stanica
Uloga kostimulacije u aktivaciji T-stanica
 Uloga kostimulacije u aktivaciji T-stanica
 CD40L izražen na antigen-stimuliranim T-st. veže se za CD40 na APC
i aktivira APC da eksprimiraju više B7 kostimulatora i da luče
citokine (IL-12) koji pojačavaju diferencijaciju T-st.
 CD40L na izvršnim CD4+ T-st. također potiče aktivaciju B-stanica i
makrofaga
 Proteinski antigeni, poput onih koji se koriste u cjepivima, ne
potiču TCMI odgovore, osim ako se daju sa tvarima koje se nazivaju
adjuvansi
 Adjuvansi uglavnom induciraju ekspresiju kostimulatora na APC i
potiču APC na lučenje citokina koji aktiviraju T-st.
- proizvodi mikroba (npr. ubijene mikobakterije)
- tvari koje oponašaju mikrobe (aluminijeve soli)
Uloga CD40L i citokina
u izvršnim funkcijama
CD4+ T-stanica
 Inhibicijski receptori (IRs) T-stanica
 IRs su ključni za ograničavanje i zaustavljanje imunoloških
odgovora (zovu se i koinhibitori)
 Važni IRs, CTLA-4 i PD-1, strukturno su srodni CD28
 CTLA-4 i PD-1 izraženi su na aktiviranim T-stanicama i funkcioniraju
tako da prekidaju odgovor ovih stanica
 CTLA-4 prepoznaje B7-1 i B7-2 na APC, a PD-1 prepoznaje PD-L1 i
PD-L2 na mnogim vrstama stanica
 CTLA-4 također igra važnu ulogu u supresijskoj funkciji Treg-stanica
 IRs inhibiraju reakcije T-stanica na vlastite antigene, neke tumore i
kronične virusne infekcije
 Proteini
obitelji B7 i
CD28
 Aktivacija CD8+ T-stanica

 Potaknuta je prepoznavanjem peptida u sklopu mol.

MHC-I i zahtijeva kostimulaciju i pomagačke T-stanice

 Započinjanje aktivacije CD8 + T-st. potaknuto je citosol-

nim antigenima iz stanica zaraženih virusom ili tumora

 CD4+ T-stanice mogu stvarati citokine ili membranske

molekule koje pomažu u aktiviranju CD8+ T-stanica
 Aktivacija CD8+ T-stanica

APCs, principally DCs, may ingest and present simultaneously microbial antigens to CD8+ T cells and to
CD4+ T cells. Sometimes, the APCs may be infected and can directly present antigens (not shown). The
CD4+ T cells then produce cytokines that stimulate the expansion and differentiation of the CD8+ T
cells. Helper cells also may activate APCs to make them potent stimulators of CD8+ T cells.
 Biokemijski putevi aktivacije T-stanica

 Nakon prepoznavanja antigena i kostimulatora, T-st.

izražavaju proteine koji su uključeni u njihovu
proliferaciju, diferencijaciju i izvršne funkcije

 Prepoznavanje antigena aktivira nekoliko biokemijskih

mehanizama koji dovode do odgovora T-stanica:
- aktivacija enzima kao što su kinaze
- privlačenje proteina adaptora
- stvaranje i aktivacija transkripcijskih čimbenika
Proteini koje proizvode aktivirane T-stanice

The kinetics of production of these

proteins (A) are approximations and
may vary in different T cells and with
different types of stimuli.
The functions of some of the surface
proteins expressed on activated T cells
are shown in (B). CD69 is a marker of
T cell activation involved in cell
migration; the interleukin-2 receptor
(IL-2R) receives signals from the
cytokine IL-2 that promotes T cell
survival and proliferation; CD40
ligand is an effector molecule of T
cells; CTLA-4 is an inhibitor of
immune responses. c-Fos (shown in A)
is a transcription factor.
 Biokemijski putevi aktivacije T-stanica

 Ovi biokemijski putevi se pokreću kad se TCR kompleksi i

odgovarajući koreceptori vežu na MHC-peptidne
komplekse
 Potrebna je preraspodjela signalnih i adhezijskih mole-
kula za optimalnu indukciju aktivirajućih signala u T-st.

 Područje dodira između APC i T-stanice, uključujući

redistribuirane membranske proteine, naziva se
imunološka sinapsa
Putevi provođenja signala u limfocitima T
Antigen recognition by T
cells induces early signaling
events, which include
tyrosine phosphorylation of
molecules of the TCR
complex and the
recruitment of adaptor
proteins to the site of T cell
antigen recognition. These
early events lead to the
activation of several
biochemical intermediates,
which in turn activate
transcription factors that
stimulate transcription of
genes whose products
mediate the responses of
the T cells.
 Metabolizam limfocita T
 Aktivacija limfocita povezana je s dubokom promjenom
staničnog metabolizma

 Naivne T-stanice uzimaju malu količinu glukoze za

stvaranje ATP u mitohondrijima

 Nakon aktivacije, unos glukoze znatno se povećava i

stanice prelaze na aerobnu glikolizu stvarajući manje ATP,
ali povećavajući sintezu više AK, lipida i drugih molekula
 Funkcionalni odgovori limfocita T na
antigen i kostimulaciju
 Uključuju slijed događaja koji kulminiraju ekspanzijom
antigen-specifičnih klonova limfocita i diferencijacijom
naivnih T-st. u efektorske i memorijske stanice

 Mnoge od odgovora T-st. posreduju citokini koje

izlučuju T-st. te djeluju na same T-stanice i na mnoge
druge stanice
 Izlučivanje citokina i izražaj citokinskih receptora

 Kao odgovor na antigen i kostimulatore, aktivirani T lim, posebno

CD4+ T-st., brzo luče IL-2
 Naivne T-st. izražavaju dva signalna lanca β i γ, koji čine IL-2R
niskog afiniteta
 Samo aktivirane T-stanice izražavaju lanac α (CD25)
 IL-2 djeluje na iste T-stanice - autokrino djelovanje
 Glavne funkcije IL-2 su potaknuti preživljavanje i proliferaciju T-st.
 IL-2R visokog afiniteta konstitutivno je izražen na regulacijskim T-
st., tako da su one vrlo osjetljive na IL-2
Uloga IL-2 and IL-2 receptora u proliferaciji T-stanica

Naive T cells express the low-affinity

IL-2 receptor (IL-2R) complex, made
up of the β and γc chains (γc
designates common γ chain, so called
because it is a component of
receptors for several cytokines). On
activation by antigen recognition and
costimulation, the cells produce IL-2
and express the α chain of the IL-2R
(CD25), which associates with the β
and γc chains to form the high-
affinity IL-2 receptor. Binding of IL-2
to its receptor initiates proliferation
of the T cells that recognized the
antigen.
 Klonska ekspanzija

 Lim T aktivirani antigenom i kostimulacijom počinju

proliferirati unutar 1-2 dana, što rezultira ekspanzijom
klonova specifičnih za antigen

 Veličina klonske ekspanzije je izvanredna, posebno za CD8+

T-st. (100 do 1000 puta veća u usporedbi s CD4+ T-st.)
- Ovo odražava razlike u funkciji limfocita CD4+ i CD8+

 10 000-struko povećanje klonova specifičnih za antigen,

vrijeme udvostručenja 6 sati
Ekspanzija i slabljenje odgovora T-stanica
 Diferencijacija naivnih T-st. u izvršne st.
 Neke od aktiviranih, proliferirajućih T-st. se diferenciraju u efekt-
orske st. čija je funkcija iskorjenjivanje infekcija i nekih karcinoma
 Proces diferencijacije rezultat je promjena u ekspresiji gena
 Podvrste CD4+ T-st. (Th1, Th2 i Th17) stječu sposobnost stvaranja
različitih setova citokina
 Mnoge od ovih T-stanica napuštaju PLO i migriraju na mjesta
infekcije gdje njihovi citokini privlače druge leukocite koji
uništavaju infektivne agense
 Preostale CD4+ T-stanice ostaju u PLO i migriraju u limfne folikule,
gdje se diferenciraju u T-folikularne pomagačke st. (Tfh)
Razvoj izvršnih CD4 T-stanica
+

When naive CD4+ T cells are

activated in PLO, they
proliferate and differentiate
into effector cells. Some of
the effectors (the Th1, Th2,
and Th17 populations) mostly
exit the lymphoid organ and
function to eradicate
microbes in peripheral
tissues. Other differentiated
cells, called follicular helper T
(Tfh) cells, remain in the
lymphoid organ and help B
cells to produce potent
antibodies.
 Razvoj memorijskih limfocita T
 Definicija: skupina limfocita koju induciraju mikrobi i spremni su
brzo reagirati na ponovni ulazak mikroba
- ne trebaju visoku razinu kostimulacije ili prezentiranja antigena od strane APC

 Udio T-st. aktiviranih antigenom razvije se u dugovječne

memorijske stanice koje imaju nekoliko karakteristika:
1. Opstaju čak i nakon što se zaraza iskorijeni, a antigena više nema. IL-7 i
IL-15, proizvedeni od strane stromalnih stanica, održavaju memorijske
stanice živim i usporenog metabolizma.
2. Mogu biti brzo potaknute na lučenje citokina ili ubijanje zaraženih st.
3. Memorijske T-stanice mogu se naći u limfnim organima, perifernim
tkivima (posebno sluznici i koži) i cirkulaciji.
 Vrste memorijskih stanica (MCs)
 Centralne MCs (u limfnim organima) odgovorne su za
brzu klonsku ekspanziju nakon ponovne izloženosti
antigenu

 Izvršne MCs (u perifernim tkivima) posreduju brze

izvršne funkcije pri ponovnom izlaganju antigenu

 Tkivne MCs (u koži i sluznici tkiva) posreduju u brzom

sekundarnom odgovoru na antigene s kojima se susreću
u tkivima
 Migracija limfocita T u reakcijama
stanične imunosti
 T-stanice u različitim fazama svog života migriraju na
različite načine:
o Naivne T-st. migriraju između krvi i PLO-a dok ne nađu DCs
unutar limfnog organa
o Nakon što se naivne T-st. aktiviraju i diferenciraju u efektorske
stanice, one migriraju natrag do mjesta infekcije

 Ove migracije kontroliraju selektini, integrini i kemokini

 Migracija naivnih i
izvršnih limfocita T
 Migracija naivnih T-stanica
 Naivne T-st. izražavaju adhezijsku molekulu L-selektin i
kemokinski receptor CCR7
 L-selektin i CCR7 posreduju selektivnu migraciju naivnih
stanica u limfne čvorove
 L-selektin se veže za L-selektinski ligand
 CCR7 se veže za kemokine CCL19 ili CCL21

 Migracija kroz specijalizirane krvne žile zvane venule s

visokim endotelom (HEV)
 HEV se nalaze u T-staničnim zonama limfnog tkiva
 Migracija naivnih T-stanica
 Interakcije posredovane L-selektinom omogućuju
vezanje kemokina za CCR7 na T-stanicama
 CCR7 prenosi unutarstanične signale koji aktiviraju i
povećavaju afinitet vezanja LFA-1 na naivnim T-st.
 Povećani afinitet LFA-1 za ICAM-1 rezultira čvrstom
adhezijom i zaustavljanjem kotrljanja T-st. na HEV
 T-stanice izlaze iz žila kroz endotelne spojeve i
zadržavaju se u T-st. zoni limfnog čvora zbog kemokina
koji se tamo stvaraju
 Izlazak T-stanica iz LČ
 Fosfolipid sfingozin 1-fosfat (S1P) ima glavnu ulogu u izlasku T-
stanica iz limfnih čvorova

 S1P u krvi se veže i inducira internalizaciju svog receptora, zbog

čega je izražaj receptora u cirkulirajućim naivnim T-st. nizak

 Kad naivna T-st. uđe u čvor, ona je izložena maloj konc. S1P pa
se izražaj receptora počinje povećavati

 Ako T-stanica ne prepozna antigen, ona napušta čvor kroz

eferentne limfne žile, prateći gradijent S1P u limfi
 Migracija izvršnih T-stanica
 Ako T-st. naiđe na antigen i aktivira se, površinski izražaj S1P-
receptor nekoliko dana potiskuje molekula CD69

 Aktivirane T-stanice ostaju u LČ dovoljno dugo da nastupe

klonska ekspanzija i diferencijacija

 Kad je proces završen, S1P-receptor se ponovo izražava na

staničnoj površini i stanica gubi izražaj L-selektina i CCR7

 Diferencirane izvršne T-stanice napuštaju LČ i ulaze u cirkulaciju

 Migracija izvršnih T-stanica
 Efektorske T-st. migriraju na mjesta infekcije jer izražavaju
adhezijske mol. i kemokinske receptore koji se vežu za ligande
izražene na vaskularnom endotelu na mjestima infekcije

 Aktivirane T-stanice izražavaju visoku razinu glikoproteinskih

liganada za E i P selektine te integrine LFA-1 i VLA-4

 TNF-α i IL-1 povećavaju ekspresiju E i P selektina, ICAM-1

(ligand za LFA-1) i VCAM-1 (ligand za VLA-4) na vaskularnom
endotelu
 Migracija izvršnih T-stanica
 Izvršne T-st. koje prolaze kroz krvne žile prvo se vežu na
endotelne selektine, što dovodi do interakcija kotrljanja.

 T-st. također izražavaju receptore za kemokine koje

proizvode makrofagi i endotelne stanice. Kotrljajuće T-
stanice vežu ove kemokine što dovodi do povećanog
afiniteta integrina za ligande.

 Nakon što se izvršne T-stanice zaustave na endotelu, vežu

se za druge adhezijske molekule na spojevima između
endotelnih stanica i ulaze u tkivo.
Migracija naivnih i
izvršnih T-stanica
 Naseljavanje izvršnih T-st. na mjestima upale

 Neovisno je o prepoznavanju antigena

 Ovisi o adhezijskim molekulama i kemokinama

 Limfociti se zadržavaju i aktiviraju na mjestu infekcije

 Neselektivna migracija maksimizira šanse izvršnih

limfocita da naiđu na mikrobe
 Diferencirane izvršne stanice manje ovise o kostimulaciji

 Nakon uklanjanja infekcije mnoge st. umiru apoptozom

 Jedini znak da se pojavio TCMI-odgovor jest skup

preživjelih memorijskih T-stanica