TEORIJA PUT DO CILJA

O kojim pitanjima ćemo raspravljati (ILO)

• Na koji način motivirati članove grupe na djelovanje?
• Što motivira podređene? Kako povećati motivaciju, odnosno ukloniti ili
ublažiti prepreke za postizanje cilja?
• Koji su se istraživači, kada i zašto bavili ovim pristupom vođenju?
• Kako se nalazi ovih teorijskih pristupa reflektiraju na vas?
Pretpostavke teorije puta do cilja
• Martin Evans (1970), House (1971), House i Dessler (1974), House i Mitchell (1974)

• Vođenje je ovisno o načinu na koji sljedbenik prihvaća utjecaj vođe. Predmet istraživanja:
odnos vođa - sljedbenik

• Na koji način vođe motiviraju podređene za ostvarivanje postavljenih ciljeva

• primjena stila vodstva koji najbolje odgovara motivacijskim potrebama zaposlenika
• Cilj: povećati uspješnost i zadovoljstvo zaposlenika usmjeravajući se na njihovu motivaciju
• Naglašava odnos stila vođe i obilježja podređenih u radnom okruženju
• Podređeni će biti motivirani ako (p/ teoriji očekivanja):
• Misle da su sposobni izvesti zadatak
• Vjeruju da će njihovi napori rezultirati sigurnim ishodom
• Vjeruju da su naknade za njihov rad vrijedne truda
Teorijska ishodišta

Vroom-Yettonov model očekivanja (1964)

Snaga motivacije pojedinca je ovisna o tri odnosa:
1. trud – performanse
2. performanse – nagrade
3. nagrade – osobni ciljevi

Pojedinac bira ponašanje ovisno o poželjnosti i vjerojatnosti ispunjenja svrhe.

Pojmovi:
• Valencija (Valency) – značaj koji pojedinac pripisuje ostvarenju cilja.
• Instrumentalnost (Instrumentality) - uvjerenje da bolji rezultati rezultiraju većim nagradama
• Očekivanja (Expectancy)- uvjerenje da će zalaganja dovesti rezultate

Vroom-Yetton-Yago - zaslužni za model koji objašnjava faktore koji utječu na kvalitetu odluka; v. stablo odlučivanja i
stilove (autokratski, konzultativni i grupni)
https://www.mindtools.com/media/Diagrams/Vroom-Yetton-Model-diagram-v2.pdf
https://en.wikipedia.org/wiki/Vroom%E2%80%93Yetton_decision_model
Temeljne pretpostavke teorije puta do cilja
Osnovne sastavnice teorije puta do cilja
Mogući stilovi:
Usmjeravajući: sam vođa definira što, kako i kad treba obaviti
Podržavajući: vođa koji se trudi suradnicima učiniti posao ugodnijim
Surađujući: potiče dvostranu komunikaciju, nastoji navesti podređene na sudjelovanje u odlukama
Usmjeren na postignuće: vođa postavlja (izazovne) zadatke i očekuje od podređenih izvrsnost u
izvršenju

Proizlaze iz potreba podređenih:

• Potrebe za strukturom 3 koraka u procesu vođenja:
• Potrebe za pripadanjem
• Želja za nadzorom
1- odrediti obilježja suradnika i
• Samopercipirana razina sposobnosti za zadatak okoline/situacije/zadatka
Proizlaze iz načina na koji organizacija djeluje: 2- odabrati stil vođenja
• Dizajn zadatka
• Formalni sustav autoriteta 3- uskladiti motivacijske čimbenike
• Primarna radna skupina (definiranjem postupaka,
objašnjavanjem, uklanjanjem
prepreka, podržavanjem)
Vrednovanje teorije puta do cilja
Ponašanje vođe Članovi skupine Obilježja zadataka

USMJERAVAJUĆE Vodstvo Dogmatski Neodređen

Pruža smjernice i psihološku Autoritarni Nejasna pravila
strukturu Složen

PODRŽAVAJUĆE Vodstvo Nezadovoljni Ponavljajući

Pruža brigu Potreba za pripadanjem Neizazovan
Potreba za ljudskim dodirom Nezanimljiv i mehanički

SURAĐUJUĆE Autonomni Neodređen

Omogućuje sudjelovanje Potreba za nadzorom Nejasan
Potreba za jasnoćom Nestrukturiran

USMJERENO NA POSTIGNUĆE Visoka očekivanja Neodređen

Pruža izazove Potreba za nadmašivanjem Izazovan
Složen
Utjecaj obilježja podređenih na njihove preferencije
Proizlaze iz potreba podređenih:
• Za pripadanjem
• Za strukturom
• Za nadzorom (unutarnji lokus kontrole i vanjski lokus kontrole)
• Samo-percepcija (procjena vlastitih sposobnosti i očekivane uspješnosti)

Izraženost određene potrebe čini sljedbenika sklonijim prihvaćati određeni stil vodstva; određuju stupanj u
kojem podređeni u ponašanju vođe pronalaze neposredan izvor zadovoljstva ili ga vide kao sredstvo za neko
buduće zadovoljstvo.

Izraženost potreba podržava određeni stil:

• Potrebe za pripadanjem - brižno vodstvo – podržavajući stil
• Potrebe za strukturom - usmjeravajući stil, smanjuje nejasnoće
• Potrebe za nadzorom - vezane uz osobnost - vanjski lokus kontrole
• Potrebe za pozitivnom samo-percepcijom - vezane uz osobnost - unutarnji lokus kontrole
Obilježja situacije (zadatka)
Proizlaze iz načina na koji djeluju organizacija; uključuju:
• Dizajn zadatka
• Formalni sustav autoriteta
• Primarnu radnu skupinu

Postoje više ili manje pogodne situacije, slično Fiedlerovoj situacijskoj teoriji.
Primjerice, situacija koju opisuju obilježja: jasan zadatak, dobri odnosi u
grupi i jasni autoriteti; možda i ne traži vođu. Ako se vođa previše miješa
doživjet će ga kao negativnu osobu (pretjerano kontrolirajuću,
samodopadnu…)
Prednosti i nedostaci
+ posjeduje realističnost/kompleksnost: opisuje dosta situacija iz stvarnog svijeta; dozvoljava
prilagodbu
+ identificira optimalni stil vođenja shodno situaciji (govori kad koji stil daje bolje rezultate od ostali)
+ usmjerena je na postignuća, organizacijske ciljeve
+ uključuje motivacijske elemente (povećava zadovoljstvo, ne samo izvedbu)
+ naglašava kako pomoći podređenima u svladavanju zadataka

- presložena - preširoki obuhvat pojmova i prethodnika vodi do zbunjujućih uputa (pitanje što
uvažiti/kako o svemu istovremeno promišljati)
- djelomično empirijski potvrđena
- ne objašnjava u potpunosti vezu između ponašanja vođe i motivacije podređenih
- pojašnjenje zadatka, i uopće utjecaj vođe na podređene, ponovno „vraća” teoriju na
jednosmjernost djelovanja vođa.