CHARLES W.

MORRIS

Glavne značajke Morrisove teorije

Morrisovo utemeljenje teorije znakova
• Morris utemeljuje teoriju znakova pomoću triju
protega, sintaktike, semantike i pragmatike.
• Primjenjenoj semiotici posebice su važni
Morrisovi prinosi glede semiotičke estetike, te
tipologije diskursa.
• Morrisu je semiotika ‘’znanost o znacima’’, a
predmetno područje joj se proteže od
obraćanja među životinjama do jezika ljudi.
 Peirce i Morris
• Projekt semiotike je interdisciplinaran, a za
njezinu sistematiku predviđa trostruku
raščlambu na: sintaktiku, semantiku i
pragmatiku.
• Kao i za Peirca i za Morrisa je semiotika
znanost o bilo kojoj vrsti znakova.
• Znak poima u trijadnu odnošaju kao i Peirce s
vidnom razlikom.
 Morrisov okvirni model semioze
• Polazište analizi procesa semioze je:
• neki nositelj znaka ‘’ono što služi kao znak’’
denotat ‘’ono na što se znak odnosi’’, a
interpretant ‘’učinak (znaka) na kakva
interpreta, s kojega odnosni predmet za tog
interpreta i jest znak.
 Tri dimenzije i njihova povijest
• Analiza nositelja znaka prema jednom od tri
korelata semioze vodi k trima protegama
semiotike, trima velikim granama proučavanja
teorije znakova po Morrisu.
 Znak prema Morisu
• Sintaktika- relacija između nositelja znaka i
drugih znakova
• Semantika-relacija između nositelja znaka i
njihovih designata
• Pragmatika- relacija između nositelja znaka i
njihovih interpreta.
 nastavak
• Morris luči dva dijelna područja semiotike:
čistu semiotiku i deskriptivnu semiotiku.
• Čista semiotika- u sustavnom obliku izgrađuje
metajezik.
• Deskriptivna semiotika-primjenjuje metajezik
na konkretna znakovna zbivanja.
 Peirce i Morris
• Peirce –čista gramatika Morris-sintaksa
• Peirce-čista logika Morris- semantika
• Peirce čista retorika Morris-pragmatika
 Sintaktika ili sintaksa
• Zadaća sintaktike bi bila proučavati sve
‘’formalne aspekte jezika, jezik kao semiotičku
strukturu uopće (ne samo sintaksa, nego i
morfologija i psihologija).
• Pod sintaktikom se podrazumijevaju i
susljednost i sličnost i paradigmatski i
sintagmatski odnosi.
 Morrisova semantika
• Semantika istražuje odnos između znakova i
predmeta na koje su primjenjivi.
• Semantika je znanost o odnosima, ne o
značenjima.
• Morrisu je ispočetka bila semantika
referencije.
• Kasnije semantiku poima onom granom
semiotike koja proučava signifikaciju znakova.
 Morrisova pragmatika
• Pragmatika je znanost o odnosu znakova prema
njihovim interpretima.
• Interpreta-živi organizam
• Pragmatika je grana semiotike koja proučava
iskon, primjene i učinke znakova.
• (pozabaviti se životnim aspektima semioze, tj.
svim psihičkim, biologijskim i sociologijskim
fenomenima koji izranjaju u znakovnom
procesu.).
 Iskorak prema sigmatici
• Kao četvrta protega semiotike bila bi
sigmatika (marksistička semiotika Klaus,
Bentele, Odmark).
• Sigmatika bi bila dimenzija naporedna
semantici.
• Dok su semantici temom odnosi znakova
prema pojmovima i iskazima što ih oni
prikazuju, sigmatika bi se bavila odnosima
 Sigmatika-teorija reference
koji postoje između odslikanih objekata i stanja
stvari.
Kasnije nailazi na veliku kritiku, pa Klaus o
sigmatici govori kao o istoznačnici za teoriju
referencije.
 Pojam i tipologija znaka
• Morrisu je ključan pojam posredovanje, kao i
Peirceu.
• Znakovi su u procesu semioze posrednici
• ukoliko interpretu omogućuju posrednu
zamjedbu onoga što nije neposredno nazočno.
 Znak kao pripremni i izravni podražaj

• Morris podcrtava dva semantička korelata

znaka: signifikat i denotat.
• Ti pojmovi utjelovljuju dihotomiju značenja i
označivanja, tj. intenzije i ekstenzije.
• Intenzija (svojstva označena predikatom).
• Ekstenzija (razred pojedinačnih entiteta koji
posjeduju ta svojstva).
 Denotat i signifikat
• Denotat nekog znaka je sve što omogućuje
okončaj niza reakcija za koje je interpret s
kakva znaka disponiran.
• Znak denotat denotira.
• Signifikant su uvijeti koji moraju biti ispunjeni
da bi se što nazvalo denotatom.
• Znak signifikat significira.
 Pavlovljev pas
• Zuj- Morris interpretira kao znak.
• Psa kao interpreta.
• Njegovu dispoziciju da na određenom mjestu
traži hranu kao interpretanta.
• Hranu na potraženu mjestu koja omogućuje
niz reakcija kao denotat.
• Uvjet da jestiv objekt bude na određenu
mjestu kao signifikat.
 Denotat i designat
Označuje li znak kakav realno egzistentan
predmet, ima denotat.
Denotat nemaju svi znakovi, ali svaki znak ima
neki designat, jer designat obuhvaća one
objekte, koji posjeduju svojstvo da ih
interpretant zapaža u nazočnosti nositelja
znaka, pri čemu do tog zapažaja može doći a da
i nema predmeta ili stanja stvari koja bi
posjedovala zapažena obilježja.
 Slijed reakcija/nepotpun slijed reakcija

• Podražajni objekt
• Skup reakcija
• Konačna reakcija usmjerena prema cilju.
 Peirce/Morris
• Reprezentamen=znak (početni podražaj)
• Tumač=organizam kojemu je nešto znak.
• Denotat=objekt
• Signifikat =uvjeti koje je potrebno ispuniti da
bi nešto bilo denotat znaka.
• Interpretant=dispozicija koju je znak
prouzročio u tumaču kako bi sudjelovao u
slijedu reakcija.
 Tipologija znakova
• Pragmatički determinirani tipovi znakova
• Znakovi su u pravilu plurisituacijski ili
unisituacijski.
• S pragmatičkih gledišta razlikuju se pouzdani i
nepouzdani.
• Interpersonalni i personalni znakovi.
• Com-znak je znak koji za organizam što ga
proizvodi posjeduje istu signifikaciju kao i za
druge organizme.
 Semantičke odredbe tipova znakova
• Nestalan znak-signifikant ne dopušta određenje
je li što denotat ili nije.
• Precizan znak-
• Jednoznačan znak- posjeduje samo jedan
signifikat.
• Jedinstven znak- sign. mu dopušta jedan denotat
• Višeznačan znak- posjeduje više signifikata.
• Sinonimni znak-različite obitelji isti signifikat.
 Ikon, indeks i simbol
• Indeks označuje ono na što usmjeruje
pozornost.
• Ikon se naziva iskazuje li karakterizirajući znak
samim sobom svojstvo što ga neki objekt mora
imati treba li biti njegov denotat.
• Simbol se zove karakterizirajući znak.
 Signali vs. simboli
• Simbol je znak proizveden od svog interpreta,
a služi kao nadomjestak kakvu drugu znaku, s
kojim je sinoniman.
• Svi oni znakovi koji nisu simboli, signali su.
• Pr. bilo koje se shvati kao znak za stanje srca je
signal, riječi koje bi proizlazile iz njih bi bile
simboli, kad bi služile kao nadomjestak za te
signale.
Morrisova semiotička tipologija diskursa

• Morris je razradio i teoriju modusa

signifikacije te teoriju porabe znaka.
• Prema Morrisu najvažniji tipovi diskurza se
mogu razvrstati po razredima prema dvjema
protegama:
• Prema modusu signifikacije
• Prema modusu znakovne porabe
• Morris daje 16 primjera tipova diskursa
 Modusi signifikacije
• Morris luči pet modusa signifikacije.
• Pr. Pavlovljev uvjetovani pas: zuj designira
hranu na određeno mjesto, on je jasno
vrednuje u odnosu na glad, te na stanovit
način propisuje djelatnu reakciju.
• Designitivni (obavijesni)
• Aprecijativni (vrijednosni)
• Preskriptivni (modus signifikacije)
• Identifikacijski modus (designira objekt u
prostoru i vremenu).
• Formativni modus (designira formative,
formativi su jezični znakovi koji imaju samo
kontekstualno značenje, veznici,
interpunkcijski znakovi, i dr. ).
• Glede modusa signifikacije posrijedi je
prvenstveno semantička protega znakova.
 Dimenzija porabe
• Dimenzije porabe tiču se pragmatičkih aspekata
semioze.
• U koju svrhu neki organizam proizvodi znak, što
ga interpretira on sam ili drugi organizmi?
• 1. obavijesna poraba znaka (rabi se da bi
obavijestio).
• 2. vaulativna poraba znaka (ima potaknuti
interpreta na vrijednosnu ocjenu nečega drugog).
• 3. Incitivna poraba (kada znak ima izazvati
specifične reakcije u interpreta).
• 4. Sustavna poraba (kada je riječ o tome da se
i nadalje organizira ponašanje već izazvano
znakovima).
 Tipologija diskursa
• Prma Morrisu najvažniji tipovi diskurza u
svakodnevici mogu se razvrstati po razredima
prema dvijema protegama:
• Prema modusu signifikacije
• Prema modusu znakovne porabe
• U svakom tipu diskurza postoji jedan
prevladani modus signifikacije i jedan
prevladani modus porabe.
 Primjeri za tipologiju diskurza
• Izmišljajna je proza pretežito designativna
označuje li tijek zbivanja u kakvoj priči- sudovi
i propisi su neznatni.
• Komunikativna je svrha prvenstveno
valuativna.
• Fiktivni tekst niti obavješćuje niti nudi naputke
za djelovanje.
 Stupnjevi ikoničnosti
• Portret je neke osobe u znatnoj mjeri ikoničan,
ali nije posve ikoničan, jer oslikano platno ne
posjeduje teksture kože pa ni osposobljenosti za
jezik i pokrete, što ih posjeduje portretirana
osoba.
• Film je sa svojim gibljivim slikama ikoničniji, ali
ne i posve.
• Posve bi ikoničan znak uvijek denotirao, jer bi
denotat bio on sam.