Osnovne funkcije jezika

Imamović Elma i Pušćul Edna

Tri osnovne funkcije:

 komunikativna – sporazumijevanje

 ekspresivna – izražavanje

 simbolička - obilježavanje

 dio društvenih
komunikacija komunikacija
uopšte

lat. riječ
communicatio • saopštavanje
• prenošenje poruka
• obznanjivanje
 j ed
zaj an č
ed l an
nic go
e vo
rne

sporazumijevanje

dru
zaj gi č
ed lan
n i c go
e vo
rne
Faktori komunikacije:

1. komunikatori (pošiljalac i primalac)

2. komunikacijski kod

3. komunikacijski kanal
1.dvosmjerna
2.jednosmjerna
3.dvostruka
 dvostruka
jednosmjerna dvosmjerna
Verbalna i neverbalna komunikacija

1.auditivna (usmene poruke)

2.vizuelna (pismene poruke, zapisi)
3.taktilna (Brajevo pismo za slijepe osobe)

1. auditivni (sirena za vazdušnu opasnost, sirena hitne,

policije ili vatrogasaca)
2. vizuelni (saobraćajna signalizacija)
3. kinetički (gestovi i mimika)
4. taktilni (rukovanje, milovanje)
5. proksemički ( kretanje i ponašanje u prostoru)
6. olfaktorni (mirisi)
 smjenjivanje uloga komunikatora

prohodnost
uključenje oba komunikacijskog poznavanje
komunikatora kanala koda

uspješna komunikacija
Direktna i indirektna komunikacija
 emocionalna
iskazivanje misli
=
i osjećanja afektivna funkcija

ekspresivna funkcija

književnoumjetničko čitanje, prepričavanje,

stvaralaštvo pripovijedanje
 elemenat opšte kulture svakog obrazovanog
čovjeka
 profesionalna osposobljenost (glumac,
nastavnik, političar)
jezičko ponašanje pripadnika
pojedinih nacija u BiH, iako se u
razgovornom jeziku služe istim ističe se vlastita
idiomima pripadnost

simbolička funkcija

nacionalni jezički standard

(srpski, hrvatski ili bošnjački) obilježja sa posebnim
simboličkim značenjem
Primjeri:

• štovani • lahko • cveće

• tko • kahva • mleko
• netko • mehko • zvezda
• siječanj • gruhati • kava
• tisuća • mehlem • zavesa