Barok

Ana M., Lucija M., David B.

 osnivaju se djelovanje isusovaca- 1607.
reformacija Isusovci u Zagrebu otvaraju
isusovački kolegiji
Martin Luther- gimnaziju
Vjerski ratovi: početak reformacije - 1669.
- 1572. (1517.) Isusovačka akademija dobiva
Bartolomejska kraljevu potvrdu kojom joj se
protureformacija- noć priznaje status Sveučilišta
katolička obnova - 1598. Nantski
edikt

16. st. 17. st.

ratovi s Turcima
 - Barok je naziv za razdoblje koje se javlja potkraj 16. st. i traje u 17. st. za

Uvod u barok
vrijeme katoličke obnove, a najviše je izražen u Italiji i Španjolskoj.

- Barok potječe od portugalske riječi „ barocco ” što znači

nepravilan, neodrađen biser ili tvorevina bolesne školjke .

- Književni stil smijese opisati nazivima kao što su OŠTROUMNI,

DOMIŠLJATI te KONČETOZNI. (tal. stile acuto, acutezza, stile
ingegnoso, maniera del concettare)

- Barokni stil odlikuje kićenost, dekorativnost, raskošnost, a postiže se

gomilanjem stilskih izražajnih sredstava, refleksivnošću (religiozne
teme o smrti i prolaznosti) s nemirnim oblicima i izrazima te brojnim
kontrastima svjetla i tame.
- Riječjubarok u početku su imenovana djela koja nisu
bila savršena poput renesansnih, ona djela u kojima se
umjesto renesansne jednostavnosti javljala prekomjerna
kićenost.

- Riječ barok koristila se kao metaforička oznaka za formalno

nezgrapne ili neobične proizvode umjetničkog obrta, a zatim i
za loš ukus uopće.

- Barokni je čovjek podvojen između svoje svjetovne prirode

i straha od vlastite prolaznosti, do smrti (barokni je čovjek
nemiran). U djelima se često naglašava odnos prema Bogu.

- Protureformacija utječe na misaonost književnosti i

promišljanje čovjekova odnosa prema svijetu, životu i
Bogu.
- Teme: smrt, prolaznost života, ljubav, religiozne i
mitološke teme
„memento mori ”- Sjeti se da si
smrtan. -> Podsjećanje čovjeka na njegovu
smrtnost i prolaznost života.
- Stil: kićen, bogat pjesničkim slikama, neobična
metaforika, alegoričnost, dinamičnost, gomilanje
riječi, patentičnost, zvukovni efekti
(marinizam, gongorizam)
- (španj. gongorismo, stil pjesništva nazvan po L. de
Gongori)- suviše kićen književni stil, neprirodna
jezika, pretrpan slikama

- Uz barok se veže i pojam manirizam, naziv za

književni stil koji teži neprirodnom načinu
izražavanja i naglašavanju detalja nasuprot
cjelini, čime se narušava renesansni sklad.
 KULTERANIZAM MARINIZAM

 naziva se i gongorizam (španj. gongorismo)  G. Marino: „Cilj je pjesnika začuditi.”

 kulteranizam (lat. culto) – učen  marinizam (tal. marinismo) – pretjeranost,
 predstasvnik je Luis de Gongora (španjolski neprirodnost
pjesnik)  predstavnik je Giambattista Marino (talijanski
 škola koja smatra da je najvažnija pjesnička pjesnik)
forma, tj. vanjski izgled pjesme  pjesnički pravac kojim se namjerno izaziva čuđenje
 neobični, zagonetni, uzvišeni izrazi kod čitatelja različitim postupcima
 jezik poezije – mora se razlikovati od običnog  pojavljuju se ekstravagantne metafore, zvučni učinci
jezika koji su sami sebi svrha, hiperbole, neobične igre
- „ljepota traži težinu” riječima i izbori neobičnih motiva te izraza,
- bogat neologizmima, sastoji se od senzualnost (pogotovo prema prirodi i ljubavi),
složenih te inovativnih struktura rečenica često gomilanje stilskih izražajnih sredstva
zastupljenih sa stilskom inverzijom, mnogim  sadržaj je ovih pjesama najčešće u drugom planu
pjesničkim figurama, smionom metaforom,  ovaj se stil brzo raširio i imao je mnogo loših pjesnika
naglašenom muzikalnošću, obični predmeti pa se krajem 17. st. ovaj stil naziva pogrdno te
umnožavaju svoja značenja označava loše pjesništvo
 ovu poeziju mogu razumjeti samo obrazovani,
učeni ljudi – poetski aristokratizam
francuski barok - ima pravac preciznost (naziv dobiva po nadimku dama koje je Moliere
ismijavao zbog pretjerane sklonosti kićenju)
engleski barok – pravac eufuizam (naziv dobiva prema istoimenoj pripovijesti Johna Lylyja)
 o Barokni religiozni ep pisan je po uzoru na Vergilija.
Epika o Tema je aktualna i nacionalna, struktura čvrsta, bez mnogih epizoda.
o Opsežan ep i opsežan roman.
o Ep je religiozno ispravan, a postavljene teze epa jasne.
o Predstavnik: Torquato Tasso – ep „Oslobođeni Jeruzalem”

o Barokna je lirika raskošna i ukrašena što se postiže gomilanjem stilskih

figura.
o Karakteristična je kratka lirska pjesma- teme su slične renesansnim, npr.
Lirika
ljubavna bol, prolaznost ovozemaljskih vrijednosti, no naglašene su
simbolika te kićenost izraza.
o Pjesnici se često služe končetom.
o Predstavnici: Luis da Gongora (Španjolska)
Giambattista Marino (Italija)

o Teme: čovjekova podvojenost između svjetovnosti i straha pred smrću.

o Središte zanimanja: mistično, iracionalno, tajanstveno.
Drama o Nastaju nove dramske vrste povezane s glazbom: melodrame, opere, oratoriji
(vokalno-instrumentalno glazbeno djelo koje prikazuje radnju isključivo
glazbenim sredstvima bez glume i pozornice).
o Najznačajniji dramatičari: Pedro Calderon de la Barca - „Život je san”, Lope
de Vega - „Ovčje vrelo”, Tirso de Molina - „Seviljski varalica i kameni gost”
 tal. concetto –
značenje Definira se
Hiperbola, paradoks, KONCEPT kao i odraz
antiteza - najviše slike
uporabljene stilske
figure unutar končeta.
svijeta u
Ostvaruje se i osobi.
metaforom.

končet To je stilska
figura koja je
služila za
Njime se
izražava
genijalnost
pisca koji ga
o postizanje
duhovitosti.

upotrebljava.

Temelji se na
spajanju naizgled
nespojivih
Šala u končetu pojmova koji bi
ima usku na kraju davali
povezanost s nemoguć, no
porukom humorističan
izraza. izraz.
 Luis de Gonora
(1561. – 1627.)
Njegovo pjesničko načelo:
„U ljubavi nije važno što se kaže, nego što se
osjeća; u poeziji nije važno što se osjeća, nego
što se kaže.”
- španjolski pjesnik
- opisuje ga se velikim majstorom pjesničke
riječi, kao smion tragičar za novim
mogućnostima jezika i izraza, onaj koji
neobičnim, drskim i lucidnim stilom
uznemirava književne duhove svog vremena
- Stvarao je između renesanse i baroka.
- U početku piše vezanim stihom (osmercem)
romance po uzoru na narodnu poeziju, ali
obogaćene novim izrazima.
-U petrarkističkim sonetima uporabom
neobičnih izraza nagoviješta kulteranizam.
- poeme: Polifem i Galateja te Samoće.
Giambattista Marino
(1569. – 1625.)
- talijanski pjesnik
- Napisao je nekoliko zbirki
lirskih pjesama (Pjesme, Lira,
Gajde) kojima se predstavljao
kao začetnik marinizma.
-Uz lirsku poeziju poznat mu je i
ep u 20 pjevanja Adon, u kojem
obrađuje ljubav Venere prema
lijepom mladiću i njegovu
tragičnu smrt.
Pedro Calderon de la Barca
(1600. – 1681.)
- španjolski dramatičar i pjesnik
- Calderon projicira, tumači i produbljuje
vlastite univerzalističke ideje nasuprot
predrasudama da bi umjetnost trebala vjerno i
doslovno reproducirati stvarnost.
- Pisao je lirske pjesme, drame i crkvena
priznanja te kraća scenska djela.
Djela svjetovnog sadržaja
- filozofske drame: Život je san (1636.), U
ovome životu sve je istina i sve je laž
-povijesne drame: Ljubav poslije smrti, Raskol u
Engleskoj
- tragedije na temu časti i ljubomore: Sudac
zalamejski
Djela nabožnoga sadržaja
- Najznačajnija su crkvena prikazanja u jednom
činu: Veliko kazalište ovoga svijeta
 • tema: san (2 radnje)
U djelu se iznosi
• temeljni motivi: motiv nesigurnosti, motiv
barokna misao:
prerušavanja
„Život je san, ali nakon
• dramski sukobi: otac-sin, staro-mlado
njega dolazi buđenje –
• dodatne teme: moć i pravda, idealni vladar,
nakon smrti čovjek se
naobrazba kraljevića
budi u Božjoj milosti.”
Život je san
(P. C. de la
Dramski likovi:
- jedna od najznačajnijih i Barca) 1. Sigismund
najproučavanijih drama
2. Rosaura
- složena dramska struktura
3. Bazilije
- filozofske ideje
4. Clotaldo
- suprotnost: sloboda izbora i
5. Stela
sudbina
6. Clarin
Sada ćemo
vas
upoznati s
barokom u
Hrvatskoj
uz kratku
animaciju